Gdje završava sloboda jednog suvlasnika u zgradi, a počinje drugog?

Susjedi iz pakla' su među nama. Nažalost, postoje zgrade u Hrvatskoj koje imaju barem jednoga takvoga, neke nažalost i više njih, dok je manji dio onih koji ga nemaju. 

Tko je 'susjed iz pakla'? To je onaj koji u zgradi radi što želi. Ne obazire se na opće društvene norme i pravila, zakoni za njega ne vrijede, nije ga briga za norme ponašanja u zajednici, prema drugima se odnosi bezobrazno, neobzirno i divljački. 

Primjeri susjeda iz pakla: 

Ovo je samo mali dio iskustava, pitanja i molbi za pomoć koji se mogu naći u Facebook grupi Predstavnici suvlasnika. Nismo se ni dotakli građevinskih radova kasno navečer, vikendom po cijele dane.... 

Zakonski propisi

Ono što je evidentno, policija je de facto nemoćna, komunalni redari nemaju mogućnost intervenirati jer navedeni problemi nisu u njihovoj nadležnosti. Tko može riješiti navedene i slične probleme?

Zakonski propisi kažu:

Ustav RH

Članak 48.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

Članak 31.

S druge pak strane, navedeni zakon kaže da:

Članak 82.

To znači, da jedan suvlasnik u zgradi ima pravo raditi određene stvari, a drugi je dužan to trpjeti

Zakonske norme ne propisuju detalje, ne propisuju da pravo jednog suvlasnika da renovira svoj stan zadire u pravo i slobodu drugoga kada prvi renovira u 22:00 sata ili nedjeljom u 07:00 sati ujutro. 

Što mogu napraviti suvlasnici u zgradi u kojoj jedan ruši zid u 22:00 sata? Realno, ne puno. Mogu pozvati policiju i prijaviti dotičnog za remećenje javnoga reda i mira. Koliko će to riješiti problem, nažalost iskustvo pokazuje da neće.

Kućni red

Nekada davno, postojao je Kućni red. U vremenima kada su postojali kućni savjeti, kada su se o zgradama brinuli SIZ-ovi, kada nije bilo privatnog vlasništva, koliko toliko se poštivao red (barem načelno). Sloboda pojedinca bila je podređena društvenim pravilima, pojedinac je bio u službi kolektiva (nećemo ulaziti u ocjenu nekadašnjih društvenih uređenja). 

Uspostavom privatnoga vlasništva (stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1997. godine) došlo je do radikalnih promjena u društvenom uređenju. Naravno, tu je i uspostava nove države te novog društvenog uređenja. 

Sloboda pojedinca postala je primarna, što je i logično. Međutim, sloboda jednog pojedinca prestaje biti sloboda kada zadire u slobodu drugoga. To je evidentno u višestambenim zgradama. Sloboda pojedinca za opuštanjem i zabavom je naravno poželjna. No ona prestaje kada se to opuštanje i zabava  zadire u slobodu i pravo drugoga za mirom i odmorom (primjerice u 01:00 po noći).

Sloboda djece da se igraju u stanu je neupitna. No, ta sloboda zadire u slobodu i pravo drugoga za mirom i odmorom  kada ta ista djeca u 23:00 po stanu igraju nogomet.  

Suživot u višestambenoj zgradi iznimno je kompleksan. Potreban je izniman kompromis. Problem je u tome što slobode, iako napisane u propisima, nisu egzaktno definirane. Ne, govorimo o ograničavanju sloboda pojedinca, nego o granici slobode jednog kada počinje sloboda drugog. 

Kućni red jedna je od ostavština bivšeg društvenog uređenja. Danas, kućni red iako postoji u zgradama, nema pravnu snagu. Kućni red kao dokument donose mnoge zgrade po defaultu, no kao dokument ne vrijedi ništa. Nema pravnu snagu, nema mogućnosti da se pojedinac sankcionira jer krši odredbe kućnog reda. 

No, trenutni pravni sustav RH omogućuje da unutar propisanih zakona, suvlasnici mogu definirati svoja pravila igre. Tako oni mogu izglasati Međuvlasnički ugovor u kojemu jasno i nedvosmisleno uvode Kućni red kao temeljni dokument održavanja reda te sankcije za one koji ga se ne pridržavaju te pravilnike kako se te sankcije mogu donijeti. 

Kada država  ne može urediti odnose, pogotovo ne na ovoj niskoj razini, tada građani (suvlasnici) moraju to učiniti sami. 'Uzdaj se u se u svoje kljuse' zapravo je jedan od modela rješavanja navedenog problema. Ne, nije riječ o modelu Divljeg Zapada, nije riječ o uzimanju pravde u svoje ruke, nego je riječ o pravno i zakonski definiranome modelu koji će  omogućiti uspostavu reda. 

Većina odlučuje

O donošenju i uspostavi Međuvlasničkog ugovora odlučuje natpolovična većina suvlasničkih udjela (kolokvijalno se to zove 51 posto suvlasnika). Ovako donesena odluka primjenjuje se na sve suvlasnike u zgradi. Ovaj model eklatantan je primjer demokracije i primjene temeljnog modela demokracije - većina odlučuje. 

Da bi se takav Ugovor donio potrebna je temeljna i dobra priprema, pravni savjet, vodstvo iskusnijih te definiranje jasnih pravila igre. Samo u jasno definiranim uvjetima, društvo može napredovati. To vrijedi za zgradu, naselje, grad i državu. 

Savjeti