Energija

Energetska učinkovitost


Energetska učinkovitost u zgradama za stanovanje i poticanje primjene obnovljivih izvora energije mogu promijeniti odnose energetskih potreba Republike Hrvatske, a to je u izravnoj vezi sa smanjenjem zagađenja okoliša u kojemu živimo.

Toplinska energija

Toplinska energija prelazi s jednog objekta na drugi zbog razlike u temperaturi. Toplina se prenosi na tri osnovna načina: kondukcijom, konvekcijom i zračenjem. 

Električna energija

Ovisnost čovječanstva o električnoj energiji svakim danom je sve vidljivija.  Električna energija nedvojbeno je najvažniji oblik energije koji čovječanstvo koristi jer se relativno jednostavno transportira i što je najvažnije – jednostavno se može pretvoriti u ostale korisne oblike energije poput kinetičke i toplinske energije.

Pitam se, pitam ....

Što ako upravitelj ode u stečaj?

Zgrade nemaju svoj OIB (porezni broj) pa je novac pričuve zbog toga na računu upravitelja.  U "Novom listu" je objavljen zanimljiv članak o evengtualnim posljedicama u slučaju da upravitelj ode u stečaj. Poznato je da je novac pričuve vezan za OIB upravitelja, što automatski zanči da je novac na njegovom računu.

Zajedno smo jači !

Zakon o tržištu toplinske energije

HRVATSKI SABOR

1655

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O TRŽIŠTU TOPLINSKE ENERGIJE

Proglašavam Zakon o tržištu toplinske energije, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 21. lipnja 2013. godine.

Klasa: 011-01/13-01/146

Urbroj: 71-05-03/1-13-2

Zagreb, 24. lipnja 2013.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Ivo Josipović, v. r.

ZAKON

O TRŽIŠTU TOPLINSKE ENERGIJE

I. OPĆE ODREDBE

Predmet i primjena Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju mjere za sigurnu i pouzdanu opskrbu toplinskom energijom, toplinski sustavi za korištenje toplinske energije za grijanje i hlađenje, uvjeti dobivanja koncesije za distribuciju toplinske energije, odnosno koncesije za izgradnju distributivne mreže, pravila i mjere za sigurnu i pouzdanu djelatnost proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom u toplinskim sustavima i mjere za postizanje energetske učinkovitosti u toplinskim sustavima.

(2) Na odnose u sektoru toplinarstva koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje energetski sektor, regulacija energetskih djelatnosti, odredbe zakona kojim se uređuje područje energetske učinkovitosti te odredbe zakona kojim se uređuje područje koncesija.

(3) Na postupke koji su propisani ovim Zakonom na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

Primjena pravne stečevine EU

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

– Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora energije i dopuni te naknadnom ukidanju Direktive 2001/77/EZ i Direktive 2003/30/EZ (SL L 140, 5. 6. 2009.)

– Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (preinaka) (SL L 153, 18. 6. 2010.) i

– Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti kojom se dopunjuju direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU i ukidaju direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14. 11. 2012.),

Značenje pojedinih izraza

Članak 3.

(1) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu imaju značenja utvrđena zakonom kojim se uređuje energetski sektor.

(2) U ovom se Zakonu koriste i izrazi koji u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. centralni toplinski sustav – toplinski sustav koji se sastoji od proizvodnog postrojenja toplinske energije i distribucijske mreže,

2. distribucijska mreža – vrelovodna, toplovodna i/ili parovodna mreža, od obračunskog mjernog mjesta proizvođača toplinske energije do obračunskog mjernog mjesta kupca, duljine veće od 2000 metara i ima priključeno više od 500 samostalnih uporabnih cjelina,

3. distribucijsko područje – područje ili dio područja jedinice lokalne samouprave za koje se daje koncesija za distribuciju toplinske energije ili koncesija za izgradnju distribucijske mreže,

4. distribucija toplinske energije – razvod toplinske energije distribucijskom mrežom radi isporuke toplinske energije kupcu, isključujući opskrbu toplinskom energijom,

5. distributer toplinske energije – energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu,

6. djelatnost kupca toplinske energije –djelatnost različita od energetske djelatnosti, a obuhvaća stručno upravljanje, rukovanje, održavanje unutarnjih instalacija, isporuku toplinske energije radi obračuna toplinske energije te izdavanje računa krajnjem kupcu u zgradi/građevini u samostalnom, zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu, na temelju ugovora o potrošnji toplinske energije, sklopljenim s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika,

7. energenti –smatraju se ulazne količineplina, naftnih derivata, ugljena, obnovljivih izvora energije i sl. za transformaciju u toplinsku energiju,

8. energetski subjekt –pravna ili fizička osoba koja obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti i ima dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti,

9. Hrvatska energetska regulatorna agencija – (u daljnjem tekstu: Agencija) – nezavisan regulator energetskih djelatnosti osnovan posebnim zakonom i s ovlastima propisanim odredbama ovoga Zakona, zakona kojim se uređuje energetski sektor i regulacija energetskih djelatnosti,

10. kogeneracija – proizvodno postrojenje za transformaciju ulazne količine energenta u kojemu seistodobno proizvodi toplinska i električna ili mehanička energija u jedinstvenom procesu,

11. korisnik distribucijske mreže – svaka fizička ili pravna osoba koja predaje toplinsku energiju u, odnosno preuzima toplinsku energiju iz distribucijske mreže,

12. korištenje za pretežito poslovnu uporabu – smatra se kada količina toplinske energije za grijanje prostora, za vlastite potrebe, od strane krajnjeg kupca koji nije kućanstvo, iznosi manje od pedeset posto ukupno utrošene toplinske energije,

13. kotlovnica – proizvodno postrojenje, uključujući i kogeneraciju, za transformaciju ulazne količine energenta u toplinsku energiju koje je dio samostalnog, zatvorenog ili centralnog toplinskog sustava,

14. krajnji kupac –pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije,

15. kućanstvo – krajnji kupac koji kupuje toplinsku energiju za potrošnju u samostalnoj uporabnoj cjelini, ako se u toj samostalnoj uporabnoj cjelini ne obavlja registrirana gospodarska i druga djelatnost,

16. kupac toplinske energije – pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca u samostalnom, zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu,

17. kupac toplinske energije u poteškoćama – kupac toplinske energije koji za razdoblje od najmanje 50 dana nije ispunio dospjele novčane obveze prema energetskim subjektima ili nije ispunio svoje obveze prema krajnjem kupcu,

18. ministar – ministar nadležan za energetiku,

19. Ministarstvo – ministarstvo nadležno za energetiku,

20. mjerilo toplinske energije – uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu, sukladno propisima iz područja mjeriteljstva i tehničkim uvjetima distributera toplinske energije, radi obračuna toplinske energije,

21. mjesto razgraničenja – mjesto na kojem prestaje nadležnost jednog energetskog subjekta i prelazi na drugog energetskog subjekta ili kupca,

22. obračunsko mjerno mjesto – mjesto razgraničenja na kojem se nalazi mjerilo toplinske energije,

23. ogrjevna sezona dio kalendarske godine u kojem se osigurava pogonska spremnost toplinskog sustava za isporuku toplinske energije za grijanje,

24. opskrba toplinskom energijom – energetska djelatnost koja završava mjestom razgraničenja između opskrbljivača i kupca, za koju je potrebno ishoditi dozvolu Agencije, osim ako drugačije nije propisano ovim Zakonom,

25. opskrbljivač toplinskom energijom – energetski subjekt koji je registriran za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe toplinskom energijom, koji u centralnom toplinskom sustavu kupuje toplinsku energiju od proizvođača toplinske energije te sklapa ugovor o distribuciji s distributerom toplinske energije i prodaje toplinsku energiju kupcima, a u zatvorenom toplinskom sustavu kupuje ulazne količine energenta za transformaciju u toplinsku energiju i isporučuje toplinsku energiju kupcu radi obračuna toplinske energije,

26. ovlašteni predstavnik suvlasnika – fizička ili pravna osoba koju su suvlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar jedne zgrade/građevine ovlastili za zastupanje u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, na temelju ugovora o upravljanju, odnosno međuvlasničkog ugovora,

27. priključna snaga – najveća dopuštena snaga koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću,

28. proizvodnja toplinske energije – proizvodno postrojenje za transformaciju, ulazne količine energenta, u toplinsku energiju ukupno instalirane snage veće od 2 MW, osim ako drugačije nije propisano odredbama ovoga Zakona,

29. proizvođač toplinske energije – pravna ili fizička osoba koja je od Agencije dobila dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje toplinske energije, osim ako drugačije nije propisano odredbama ovoga Zakona,

30. razdjelnik – uređaj za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije izmjerene na zajedničkom mjerilu toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu,

31. samostalni toplinski sustav – toplinski sustav preko kojeg se jednoj zgradi/građevini koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina isporučuje toplinska energija radi obračuna toplinske energije,

32. toplinska energija – proizvedena energija nastala u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energija korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora,

33. toplinska podstanica – sklop uređaja za cirkulaciju i regulaciju odavanja topline koji su sastavni dio unutarnjih instalacija krajnjih kupaca, a nalazi se unutar zgrade/građevine,

34. toplinska stanica –dio distribucijske mreže koji služi za transformaciju, regulaciju i/ili cirkulaciju medija za prijenos toplinske energije,

35. toplinski sustav – tehnički sustav koji se sastoji od uređaja i opreme za proizvodnju toplinske energije, unutarnjih i vanjskih instalacija ili distribucijske mreže te omogućuje opskrbu toplinskom energijom, a može biti samostalni, zatvoreni ili centralni toplinski sastav,

36. unutarnje instalacije – instalacije od obračunskog mjernog mjesta do radijatorskog ventila, odnosno ventila trošila u samostalnoj uporabnoj cjelini, uključujući radijator i druga ogrijevna tijela u zajedničkom dijelu zgrade/građevine,

37. vanjske instalacije –razvod cijevivrelovodne, toplovodne i/ili parovodne mreže koje povezuju zgrade/građevine s jednom ili više kotlovnica u zatvorenom toplinskom sustavu,

38. zajedničko mjerilo toplinske energije – uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu na ulazu u zgradu/građevinu,

39. zajednička potrošnja – potrošnja toplinske energije izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije kupca umanjena za ukupni iznos potrošene toplinske energije izmjerene na zasebnim mjerilima toplinske energije,

40. zasebno mjerilo toplinske energije – uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini,

41. zatvoreni toplinski sustav – toplinski sustav koji obuhvaća više industrijskih i/ili stambeno-poslovnih zgrada/građevina, koje počinje mjestom preuzimanja ulaznog energenta za proizvodnju toplinske energije do mjesta razgraničenja s kupcem, a uključuje mjerila toplinske energije i vanjske instalacije, koje su kraće od 2000 metara i ima priključeno manje od 500 samostalnih uporabnih cjelina.

II. INTERES REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 4.

(1) Izgradnja i razvoj centralnih toplinskih sustava i proizvodnja toplinske energije u kogeneracijskim postrojenjima na visokoučinkovit način, kao i njihovo održavanje i korištenje, od interesa su za Republiku Hrvatsku.

(2) Toplinski sustavi smatraju se bitnim elementom energetske učinkovitosti i od interesa su za postizanje ciljeva energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj.

(3) Korištenje obnovljivih izvora energije kao izvora toplinske energije od interesa je za Republiku Hrvatsku.

(4) U interesu je za Republiku Hrvatsku poticati razvoj i korištenje novih, inovativnih i održivih tehnologija u sektoru energetike. Kroz postupak javne nabave robe, usluga i radova vodit će se računa o otvaranju tržišta inovativnim rješenjima.

Članak 5.

(1) Sudionici na tržištu toplinske energije dužni su planirati i poduzimati mjere za sigurnu opskrbu toplinske energije u skladu s aktima iz članka 32. ovoga Zakona, propisanim standardima opskrbe toplinskom energijom te su odgovorni za sigurnost opskrbe u okviru obavljanja svoje djelatnosti.

(2) Distributer toplinske energije dužan je, na zahtjev jedinica lokalne samouprave, dostaviti sljedeće podatke: o ponudi i potražnji toplinske energije na svom području, izradu procjena buduće potrošnje i raspoložive ponude, planiranje izgradnje dodatnih kapaciteta i razvoj distribucijskog sustava na području na kojem mu je dodijeljena koncesija za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije.

(3) Jedinica lokalne samouprave, na temelju podataka iz stavka 2. ovoga članka dostavljenih od strane svih distributera na svome području, analizira i predlaže poduzimanje mjera u okviru svoje nadležnosti utvrđene odredbama ovoga Zakona.

(4) Jedinice lokalne samouprave dužne su poticati, planirati i odobriti izgradnju toplinskih sustava te u skladu s mjerama energetske učinkovitosti osigurati prednost centralnim toplinskim sustavima pri izgradnji te kada je to svrsishodno, osigurati priključenje zatvorenih toplinskih sustava na centralne toplinske sustave.

(5) Jedinice lokalne samouprave dužne su planirati i odobriti izgradnju zatvorenih ili samostalnih toplinskih sustava na područjima i u objektima gdje gospodarski nije isplativa izgradnja centralnih toplinskih sustava.

(6) Jedinice lokalne samouprave dužne su planirati razvoj toplinskih sustava ako se na njihovu području nalaze kogeneracije ili ako na svom području razvijaju kogeneracije na obnovljive izvore energije.

(7) Jedinice lokalne samouprave dužne su prilikom izrade dokumenata prostornog uređenja dati prednost izgradnji i razvoju distribucijske mreže, koja bi se koristila za zadovoljavanje potrebe kućanstava, poslovnih potrošača i industrije toplinskom energijom te o istom pribaviti suglasnost Ministarstva, odnosno ureda državne uprave u županiji, odnosno upravnog tijela Grada Zagreba nadležnog za poslove energetike.

(8) Jedinice lokalne samouprave dužne su u slučaju kupca toplinske energije u poteškoćama, na svome području, odrediti drugog kupca toplinske energije, do odabira novog kupca od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika sukladno članku 11. stavku 5. ovoga Zakona.

(9) Ministarstvo je odgovorno za praćenje odnosa između ponude i potražnje na tržištu toplinske energije, izradu procjena buduće potrošnje i raspoložive ponude toplinske energije, planiranje izgradnje i razvoja dodatnih kapaciteta centralnih toplinskih sustava te predlaganje i poduzimanje mjera u slučaju proglašenja kriznog stanja.

(10) Ministarstvo, na temelju godišnjeg izvješća jedinica lokalne samouprave, podnosi izvješće Vladi Republike Hrvatske o stanju i mjerama koje treba poduzeti radi razvoja centralnih toplinskih sustava.

III. OBAVLJANJE ENERGETSKIH DJELATNOSTI

Članak 6.

(1) Energetske djelatnosti u smislu ovoga Zakona su:

1. proizvodnja toplinske energije,

2. opskrba toplinskom energijom i

3. distribucija toplinske energije.

(2) Energetske djelatnosti iz stavka 1. točke 1. i 2. ovog članka obavljaju se kao tržišne djelatnosti, a energetska djelatnost iz stavka 1. točke 3. ovog članka obavlja se kao javna usluga.

(3) Pravne i fizičke osobe mogu obavljati energetske djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka samo na temelju rješenja kojim se dozvoljava obavljanje te djelatnosti (u daljnjem tekstu: dozvola) sukladno zakonu kojim se uređuje energetski sektor, osim ako drugačije nije propisano ovim Zakonom.

Članak 7.

(1) Energetski subjekti koji obavljaju energetsku djelatnost iz članka 6. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona mogu obavljati i druge energetske djelatnosti.

(2) Energetski subjekti koji obavljaju energetsku djelatnost iz stavka 1. ovoga članka obvezni su u pružanju javne usluge osigurati:

1. primjenu utvrđenog iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije,

2. sigurnost i pouzdanost distribucije,

3. kvalitetu usluge,

4. zaštitu okoliša,

5. zaštitu zdravlja, života i imovine građana i

6. mjere za zaštitu krajnjih kupaca toplinske energije.

Članak 8.

(1) Energetski subjekti koji obavljaju energetske djelatnosti iz članka 6. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona na tržištu mogu obavljati i druge energetske djelatnosti.

(2) Obavljanje energetskih djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka na tržištu toplinske energije provodi se i organizira u skladu s ciljevima razvoja energetskih djelatnosti i potrebama krajnjih kupaca u Republici Hrvatskoj za postizanjem sigurne, pouzdane i kvalitetne opskrbe toplinskom energijom, uz poštivanje načela tržišnog natjecanja i jednakog pravnog položaja svih sudionika na tržištu u odnosu na:

1. ostvarivanje prava na izgradnju energetskog objekta,

2. pristup toplinskom sustavu,

3. primjenu slobodno ugovorene cijene,

4. prava na obavljanje energetske djelatnosti,

5. dostupnost informacija,

6. kvalitetu usluge,

7. zaštitu okoliša,

8. zaštitu zdravlja, života i imovine građana,

9. mjere za zaštitu krajnjih kupaca toplinske energije,

10. ostale slučajeve utvrđene odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje područje regulacije energetskih djelatnosti.

Građevine za proizvodnju toplinske energije

Članak 9.

(1) Građevine za proizvodnju toplinske energije grade se i koriste u skladu s propisima o prostornom uređenju i gradnji, propisima kojima se uređuje energetski sektor, propisima kojima se uređuje zaštita okoliša te posebnim tehničkim i sigurnosnim propisima.

(2) Proizvođači toplinske energije mogu koristiti građevine iz stavka 1. ovoga članka temeljem dokaza o vlasništvu ili prava korištenja iz ugovora o zakupu te drugog ugovora sklopljenog s vlasnikom građevine i/ili opreme za obavljanje takve energetske djelatnosti.

Tajnost podataka

Članak 10.

Proizvođač, distributer, opskrbljivač i kupac toplinske energije, odnosno Agencija dužni su osigurati tajnost povjerljivih poslovnih podataka koje saznaju od drugih energetskih subjekata i kupaca toplinske energije, osim ako prema odredbama ovoga Zakona ili drugih posebnih zakona i propisa nisu ovlašteni ili dužni podatke javno objaviti ili ih priopćiti nadležnim državnim tijelima.

IV. DJELATNOST KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 11.

(1) Djelatnost kupca obavlja pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu.

(2) Obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka na tržištu toplinske energije provodi se i organizira u skladu s potrebama krajnjih kupaca u Republici Hrvatskoj za postizanjem sigurne, pouzdane i kvalitetne isporuke toplinske energije u odnosu na:

1. pristup toplinskom sustavu,

2. primjenu slobodno ugovorene cijene,

3. dostupnost informacija,

4. kvalitetu usluge,

5. zaštitu okoliša,

6. zaštitu zdravlja, života i imovine građana,

7. mjere za zaštitu krajnjih kupaca toplinske energije,

8. ostale slučajeve utvrđene odredbama ovoga Zakona.

(3) Ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

(4) Ako se ne može postići odluka iz stavka 3. ovoga članka, takvu odluku će donijeti sud, na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika, u izvanparničnom postupku, ako nema spora tko su suvlasnici ili o veličini njihovih suvlasničkih dijelova sukladno zakonu kojim se uređuje vlasništvo.

(5) Na temelju odluke iz stavka 3., odnosno stavka 4. ovoga članka, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine.

(6) Odluka iz stavaka 3 i 4. ovoga članka donosi se za razdoblje ne kraće od jedne godine, uz mogućnost produljenja trajanja odluke.

(7) Ako pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka obavlja djelatnost kupca za više samostalnih toplinskih sustava ili energetsku djelatnost iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona ili neku drugu djelatnosti sukladno nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, obvezna je voditi odvojeno analitičko knjigovodstvo, u skladu s posebnim propisom, za svaku zgradu/građevinu, u skladu s člankom 46. stavkom 3. ovoga Zakona.

(8) Svaka pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u registar kupaca toplinske energije koji vodi Agencija. Registar mora minimalno sadržavati sljedeće podatke: naziv kupca, OIB i adresu kupca, grad u kojem kupac toplinske energije obavlja svoju djelatnost, broj zgrada/građevina u kojima kupac toplinske energije obavlja svoju djelatnost te druge bitne podatke. Podaci o kupcu iz registra objavljuju se na internetskim stranicama Agencije.

(9) Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je o svakoj promjeni podataka iz registra iz stavka 8. ovoga članka obavijestiti Agenciju u roku od osam dana od promjene podataka.

(10) Osim obveze iz stavka 8. ovoga članka, pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je jednom godišnje, do 30. listopada, dostaviti podatke o broju zgrada/građevina u kojima obavlja djelatnost kupca, broju samostalnih uporabnih cjelina u kojima obavlja djelatnost kupca, energetskoj učinkovitosti kotlovnice, odnosno toplinske podstanice unutar zgrade/građevine u kojima obavlja djelatnost kupca te ostalim elementima bitnim za praćenje potrošnje toplinske energije Agenciji koja vodi evidenciju kupaca toplinske energije.

(11) Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je u obavljanju svoje djelatnosti postupati u skladu s općim uvjetima za isporuku toplinske energije iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona.

(12) Agencija provodi nadzor nad primjenom općih uvjeta iz stavka 11. ovoga članka.

V. TOPLINSKI SUSTAVI

Samostalni toplinski sustav

Članak 12.

(1) Samostalni toplinski sustav sastoji se od kotlovnice, mjerila toplinske energije i unutarnjih instalacija, a kojim upravlja i održava ga kupac toplinske energije iz članka 11. ovoga Zakona.

(2) U samostalnom toplinskom sustavu cijene isporučene toplinske energije krajnjim kupcima slobodno se utvrđuju u skladu s tržišnim uvjetima.

(3) Za kupca toplinske energije koji u samostalnom toplinskom sustavu kao energent za proizvodnju toplinske energije koristi plin, a proizvedenu toplinsku energiju isporučuje kućanstvu, primjenjuju se odredbe opskrbe u obvezi javne usluge sukladno odredbama zakona kojim se uređuje plinski sektor.

Zatvoreni toplinski sustav

Članak 13.

(1) Zatvoreni toplinski sustav je toplinski sustav koji može obuhvaćati više industrijskih i/ili stambeno-poslovnih zgrada/građevina koje imaju zajednički toplinski sustav, a za koji nije potrebno ishoditi ugovor o koncesiji iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Energetski subjekt koji ima dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe toplinskom energijom dužan je osigurati stručno upravljanje, rukovanje i održavanje zatvorenim toplinskim sustavom.

(3) Opskrbu toplinskom energijom kupaca toplinske energije u zatvorenom toplinskom sustavu može obavljati samo jedan opskrbljivač.

(4) Opskrbljivač iz stavka 2. ovoga članka zgrade/građevine unutar zatvorenog toplinskog sustava može obavljati i djelatnost kupca za pojedinu zgradu/građevinu u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.

(5) Za obavljanje djelatnosti kupca iz stavka 4. ovoga članka opskrbljivač je obvezan voditi odvojeno analitičko računovodstvo, u skladu s posebnim propisom, za svaku zgradu/građevinu sukladno članku 46. stavku 3. ovoga Zakona.

(6) U zatvorenom toplinskom sustavu cijene isporučene toplinske energije kupcima toplinske energije slobodno se utvrđuju u skladu s tržišnim uvjetima.

Centralni toplinski sustav

Članak 14.

(1) Centralni toplinski sustav je toplinski sustav koji obuhvaća više zgrada/građevina, a u kojemu energetsku djelatnost proizvodnje i opskrbe toplinske energije može obavljati jedan ili više energetskih subjekata, odnosno distribuciju toplinske energije obavlja jedan energetski subjekt na temelju ugovora o koncesiji za distribuciju toplinske energije ili ugovora o koncesiji za izgradnju distribucijske mreže iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Opskrbljivač iz stavka 1. ovoga članka za zgrade/građevine unutar centralnog toplinskog sustava može obavljati i djelatnost kupca za pojedinu zgradu/građevinu, u skladu s člankom 11. ovoga Zakona.

(3) Za obavljanje djelatnosti kupca iz stavka 2. ovoga članka opskrbljivač mora voditi odvojeno analitičko knjigovodstvo, u skladu s posebnim propisom, za svaku zgradu/građevinu sukladno članku 46. stavku 3. ovoga Zakona.

(4) Svi proizvođači toplinske energije imaju pravo pristupa na centralni toplinski sustav u skladu s mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije iz članka 32. ovoga Zakona.

VI. PROIZVODNJA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 15.

(1) Proizvođač toplinske energije je pravna ili fizička osoba koja je od Agencije ishodila dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje toplinske energije. Za proizvodnju toplinske energije u toplinskom sustavu u kotlovnicama čija je instalirana proizvodna snaga veća od 2 MW obvezno je ishoditi dozvolu Agencije za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje toplinske energije.

(2) Energetski subjekt koji koristi energetski objekt kogeneracije i koristi otpad, biorazgradive dijelove otpada ili obnovljive izvore energije za proizvodnju toplinske energije na gospodarski primjeren način, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita okoliša i gospodarenje otpadom, može steći status povlaštenog proizvođača električne i toplinske energije. Pravne ili fizičke osobe koje su stekle status povlaštenog proizvođača električne i toplinske energije iz kogeneracije temeljem zakona kojim se uređuje tržište električne energije dužne su ishoditi dozvolu za proizvodnju toplinske energije u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) Radi učinkovitog korištenja energenata u kogeneracijskim postrojenjima, a uz istodobno zadovoljenje potrebe kupaca za toplinskom energijom, planirana proizvodnja električne energije uvjetovana istodobnom potrošnjom toplinske energije za grijanje i/ili hlađenje ima prioritet prihvata u elekroenergetskoj mreži.

(4) Energetska djelatnost proizvodnje toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu smatra se javnom uslugom do trenutka kada udio proizvodnje određenog proizvođača toplinske energije bude manji od 60% potrebe za toplinskom energijom centralnog toplinskog sustava, kada će se ova energetska djelatnost obavljati kao tržišna djelatnost.

(5) Do nastupanja uvjeta iz stavka 4. ovoga članka, proizvođač toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu dužan je primijeniti iznos tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije na temelju metodologije koju donosi Agencija, u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje energetski sektor i regulacija energetskih djelatnosti, te ih na primjeren način javno objaviti i to najmanje 15 dana prije početka primjene.

(6) Proizvođač toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka, u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu, dužan je odvojeno pratiti troškove proizvodnje toplinske energije od ostalih energetskih djelatnosti, a koji su vezani uz isporuku električne, odnosno toplinske energije, sukladno planiranim količinama potrebnim za isporuku.

(7) Proizvođač toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu dužan je distributeru i opskrbljivaču toplinske energije dostavljati podatke o količini isporučene toplinske energije najmanje jedanput mjesečno.

(8) Proizvođač toplinske energije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dužan je Agenciji dostaviti podatke o visini ostvarenih troškova proizvodnje toplinske energije i planskim troškovima za naredno godišnje razdoblje najkasnije do 30. travnja tekuće godine.

(9) Analiza koristi i troškova sukladno odredbama propisa kojim se uređuje područje energetske učinkovitosti provest će se u sljedećim slučajevima kada se:

1. planira novo proizvodno postrojenje za proizvodnju električne i toplinske energije s ukupnom toplinskom snagom većom od 20 MW kako bi se procijenili troškovi i koristi osiguranja rada postrojenja kao visokoučinkovitog kogeneracijskog postrojenja;

2. u značajnoj mjeri radi rekonstrukcija postojećeg proizvodnog postrojenja za proizvodnju električne i toplinske energije s ukupnom toplinskom snagom većom od 20 MW kako bi se procijenili troškovi i koristi njegove pretvorbe u visokoučinkovitu kogeneraciju;

3. planira ili u značajnoj mjeri rekonstruira industrijsko postrojenje s ukupnom toplinskom snagom većom od 20 MW u kojem se proizvodi otpadna toplina na korisnoj temperaturnoj razini kako bi se procijenili troškovi i koristi iskorištavanja otpadne topline radi udovoljavanja gospodarski opravdanoj potražnji, uključujući putem kogeneracije i priključivanja tog postrojenja na zatvorene i centralne toplinske sustave;

4. planiraju novi zatvoreni i centralni toplinski sustavi ili ako se u postojećim zatvorenim i centralnim toplinskim sustavima planira novo proizvodno postrojenje za proizvodnju energije s ukupnom toplinskom snagom većom od 20 MW ili ako se u značajnoj mjeri rekonstruira takvo postojeće postrojenje kako bi se procijenili troškovi i koristi iskorištavanja otpadne topline iz susjednih industrijskih postrojenja.

(10) Postavljanje opreme za hvatanje ugljikovog dioksida, proizvedenog u postrojenju za proizvodnju toplinske energije radi njegovog geološkog skladištenja sukladno propisima kojima se uređuje područje rudarstva i ugljikovodika, ne smatra se značajnim ulaganjem, odnosno rekonstrukcijom iz stavka 9. točke 2., 3. i 4. ovoga članka.

(11) Za slučajeve iz stavka 9. točke 3. i 4. ovoga članka potrebno je osigurati da se analiza koristi i troškova napravi u suradnji s distributerom toplinske energije, odnosno opskrbljivačem u zatvorenom toplinskom sustavu koji postoji na području određene jedinice lokalne samouprave.

(12) Za izradu analiza koristi i troškova iz stavka 9. ovoga članka ministar donosi pravilnik. Kada se analiza koristi i troškova provodi za potrebe procjene potencijala iz članka 17. ovoga Zakona, temelji se na klimatskim uvjetima, gospodarskoj izvedivosti i tehničkoj prikladnosti u smislu izvora i troškova te najučinkovitijih rješenja za ispunjavanje potreba za grijanjem i hlađenjem.

(13) Proizvodna postrojenja koja se izuzimaju od odredbe stavka 9. ovoga članka su:

1. proizvodna postrojenja za proizvodnju električne i toplinske energije koja se koriste kod vršnih opterećenja i postrojenja za proizvodnju rezervne električne energije za koja se planira da će raditi manje od 1500 radnih sati godišnje kao tekući prosjek u razdoblju od pet godina na temelju postupka provjere Agencije i kojim se osigurava ispunjavanje ovog kriterija za izuzeće;

2. nuklearne elektrane;

3. proizvodna postrojenja koja su smještena u blizini mjesta geološkog skladištenja, odobrenog u skladu s propisima kojima se uređuje područje rudarstva i ugljikovodika.

(14) Agencija će odlukom odrediti pragove, iskazane kao iznos dostupne korisne otpadne topline, potražnju za toplinskom energijom ili udaljenosti između industrijskih postrojenja i zatvorenih ili centralnih toplinskih sustava radi izuzimanja pojedinačnih postrojenja iz odredaba stavka 9. točaka 3. i 4. ovoga članka i postupak provjere iz stavka 13. točke 1. ovoga članka.

(15) Ministarstvo je dužno obavijestiti Europsku komisiju o izuzećima usvojenima na temelju odluke Agencije iz stavka 14. ovoga članka, kao i o svim njihovim naknadnim izmjenama.

Članak 16.

(1) Proizvodna postrojenja mogu graditi pravne ili fizičke osobe ako proizvodna postrojenja koja namjeravaju graditi udovoljavaju kriterijima utvrđenim u postupku izdavanja energetskog odobrenja sukladno zakonu kojim se uređuje tržište električne energije.

(2) Kriteriji za postupak izdavanja energetskog odobrenja za građenje proizvodnih postrojenja su javni, a temelje se na načelima objektivnosti, transparentnosti i nepristranosti radi osiguranja:

1. pouzdanosti i sigurnosti toplinskog sustava,

2. konkurentnosti proizvodnih postrojenja,

3. zaštite javnog zdravlja i sigurnosti,

4. kriterija zaštite okoliša i osiguranja trajne kontrole utjecaja na okoliš,

5. odgovarajućeg korištenja zemljišta i lokacije,

6. odgovarajućeg korištenja javnog zemljišta,

7. energetske učinkovitosti,

8. primjene određene vrste primarne energije,

9. tehničke, ekonomske i financijske sposobnosti podnositelja zahtjeva,

10. usklađenosti s mjerama koje se poduzimaju glede obveza javne usluge i zaštite krajnjih kupaca,

11. doprinosa proizvodnog kapaciteta u ostvarenju ukupnog cilja udjela energije iz obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u bruto krajnjoj potrošnji energije u 2020. godini u Europskoj uniji, u okviru ispunjavanja međunarodnih obveza Republike Hrvatske za područje energetike i u skladu s propisima koji čine pravnu stečevinu Europske unije i

12. doprinosa proizvodnog kapaciteta u relativnom smanjenju emisija.

(3) Pri odabiru energetskog rješenja, pri odlučivanju o izgradnji proizvodnih postrojenja, izgradnja proizvodnog postrojenja kogeneracije na obnovljive izvore energije i/ili koji kao ulazni energent koriste otpad ima prednost u odnosu na ostala proizvodna postrojenja.

(4) U slučaju proizvodnje toplinske energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije iz jednostavnih građevina određenih propisima o prostornom uređenju i gradnji, za gradnju ili izvođenje radova na takvim građevinama se ne izdaje energetsko odobrenje.

(5) Pravilnik o tehničkim uvjetima za proizvodna postrojenja za proizvodnju toplinske energije propisuje ministar, u suradnji s ministarstvom nadležnim za poslove graditeljstva.

Potencijal za učinkovitost u grijanju i hlađenju

Članak 17.

(1) Radi većeg korištenja nacionalnog potencijala toplinske energije za grijanje i hlađenje Vlada Republike Hrvatske donijet će program korištenja potencijala za učinkovitost u grijanju i hlađenju.

(2) Procjena nacionalnih potencijala za grijanje i hlađenje iz stavka 1. ovoga članka treba sadržavati:

1. opis mogućnosti razvoja sustava toplinske energije za grijanje i hlađenje temeljem povećanja potrošnje energije i/ili obnove postojeće infrastukture;

2. predviđanje kako će se navedena potrošnja promijeniti u sljedećih 10 godina, uzimajući posebno u obzir razvoj potražnje u zgradama i različitim industrijskim sektorima;

3. kartu Republike Hrvatske s područjima na kojoj su, uz istodobno očuvanje komercijalno osjetljivih informacija, utvrđena:

– mjesta potrošnje toplinske energije za grijanje i hlađenje, što uključuje općine i gradove sa stupnjem izgrađenosti od najmanje 0,3 i industrijske zone s ukupnom godišnjom potrošnjom toplinske energije za grijanje i hlađenje većom od 20 GWh,

– postojeća i planirana infrastruktura za centralizirano grijanje i hlađenje,

– moguća mjesta opskrbe toplinskom energijom za grijanje i hlađenje, uključujući postrojenja za proizvodnju električne energije s ukupnom godišnjom proizvodnjom električne energije većom od 20 GWh, postrojenja za spaljivanje otpada i postojeća i planirana kogeneracijska postrojenja u kojima se upotrebljavaju tehnologije iz propisa koji uređuje područje energetske učinkovitosti i postrojenja za zatvorene i centralne toplinske sustave;

4. utvrđivanje potražnje za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje koja se može zadovoljiti visokoučinkovitom kogeneracijom, uključujući mikrokogeneraciju u stambenom sektoru, u zatvorenim i centralnim toplinskim sustavima;

5. utvrđivanje potencijala za dodatnu visokoučinkovitu kogeneraciju, također putem preuređenja postojećih i izgradnje novih proizvodnih i industrijskih postrojenja ili drugih pogona koji proizvode otpadnu toplinu;

6. utvrđivanje potencijala za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za zatvoreni i centralni toplinski sustav;

7. strategije, politike i mjere koje se mogu usvojiti do 2020. i 2030. radi ostvarenja potencijala iz točke 5. ovoga stavka kako bi se udovoljilo potražnji iz točke 4. ovoga stavka, uključujući, prema potrebi, prijedloge za:

– povećanje udjela kogeneracije u potrošnji toplinske energije za grijanje i hlađenje te u proizvodnji električne energije. To može uključivati prijedloge kojima se podržava grupiranje izvjesnog broja pojedinačnih postrojenja na istoj lokaciji radi osiguranja optimalne usklađenosti ponude i potražnje za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje,

– razvoj infrastrukture za učinkovite zatvorene i centralne toplinske sustave kako bi se omogućio razvoj visokoučinkovite kogeneracije i upotreba toplinske energije za grijanje i hlađenje iz otpadne topline i obnovljivih izvora energije,

– poticanje postavljanja novih toplinskih postrojenja za proizvodnju električne energije i industrijskih pogona u kojima nastaje otpadna toplina na lokacijama na kojima će se oporabiti maksimalni iznos raspoložive otpadne topline radi udovoljavanja postojećoj ili predviđenoj potražnji za grijanjem i hlađenjem,

– poticanje uspostavljanja novih stambenih zona ili novih industrijskih pogona koji u proizvodnim procesima upotrebljavaju toplinsku energiju na lokacijama gdje raspoloživa otpadna toplina, kako je utvrđeno u sveobuhvatnoj procjeni, može pridonijeti udovoljavanju njihovoj potražnji za grijanjem i hlađenjem. To može uključivati prijedloge kojima se podržava grupiranje izvjesnog broja pojedinačnih postrojenja na istoj lokaciji radi osiguravanja optimalne usklađenosti ponude i potražnje toplinske energije za grijanje i hlađenje,

– poticanje priključivanja toplinskih postrojenja za proizvodnju električne energije, industrijskih pogona u kojima nastaje otpadna toplina, postrojenja za spaljivanje otpada i drugih pogona za proizvodnju energije iz otpada na zatvorene i centralne toplinske sustave,

– poticanje priključivanja stambenih zona i industrijskih pogona koji u proizvodnim procesima upotrebljavaju toplinsku energiju na zatvorene i centralne toplinske sustave;

8. udio visokoučinkovite kogeneracije i utvrđeni potencijal te napredak ostvaren u skladu s propisima koji uređuju područje energetske učinkovitosti;

9. procjenu očekivane uštede energenta;

10. procjenu mjera javne potpore grijanju i hlađenju, ako su usvojene, s godišnjim proračunom i utvrđivanje mogućih elemenata potpore. Time se ne dovodi u pitanje zasebna obavijest o programima javne potpore za procjenu potpora.

(3) U mjeri u kojoj je to primjereno sveobuhvatna se procjena može sastojati od skupa regionalnih ili lokalnih planova i strategija.

(4) Za potrebe procjene iz stavka 1. ovoga članka analiza troškova i koristi se temelji na klimatskim uvjetima, gospodarskoj izvedivosti i tehničkoj prikladnosti u skladu s analizom iz članka 15. stavka 9. ovoga Zakona. Analiza troškova i koristi pridonosi lakšem utvrđivanju, u smislu izvora i troškova, najučinkovitijih rješenja za ispunjavanje potreba za grijanjem i hlađenjem.

VII. DISTRIBUCIJA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 18.

(1) Jedinica lokalne samouprave, koja na svom distribucijskom području ima distribucijsku mrežu za distribuciju toplinske energije, dužna je osigurati trajno obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije.

(2) Jedinica lokalne samouprave i energetski subjekt za distribuciju toplinske energije dužni su osigurati kvalitetno obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije na načelima održivog razvitka, osigurati održavanje distribucijske mreže u stanju funkcionalne sposobnosti i osigurati transparentan način rada distributera toplinske energije.

Članak 19.

(1) Pravo obavljanja energetske djelatnosti distribucije toplinske energije stječe se na temelju ugovora o koncesiji za distribuciju toplinske energije, odnosno ugovora o koncesiji za izgradnju distribucijske mreže te ishođenja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije.

(2) Koncesija za distribuciju toplinske energije je koncesija za javne usluge u smislu zakona kojim se uređuje područje koncesija, a koncesija za izgradnju distribucijske mreže je koncesija za javne radove u smislu zakona kojim se uređuje područje koncesija.

(3) Za područje ili dio područja jedinice lokalne samouprave gdje postoji distribucijska mreža, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, u ime jedinice lokalne samouprave, daje koncesiju za distribuciju toplinske energije ako je za to područje javna usluga distribucije toplinske energije prevladavajuća, odnosno javni radovi su sporedni uz glavni predmet ugovora.

(4) Za područje ili dio područja jedinice lokalne samouprave gdje ne postoji distribucijska mreža, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, u ime jedinice lokalne samouprave, daje koncesiju za izgradnju distribucijske mreže.

Članak 20.

(1) Osim kriterija određenih zakonom kojim se uređuje područje koncesija, kriteriji na kojima davatelj koncesije za distribuciju toplinske energije temelji odabir ekonomski najpovoljnije ponude, osobito su:

1. kvaliteta usluge i pouzdanosti isporuke toplinske energije propisana općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom,

2. ponuđeni godišnji iznos naknade za koncesiju na temelju uredbe o visini i načinu plaćanja naknade za koncesiju za distribuciju toplinske energije i koncesiju za izgradnju distribucijske mreže za distribuciju toplinske energije,

3. ukupna visina ulaganja, a koja se odnosi na razvoj distribucijske mreže za područje ili dio područja jedinice lokalne samouprave gdje postoji distribucijska mreža,

4. ponuđeno tehničko dostignuće na temelju tehničkih specifikacija iz dokumentacije za nadmetanje,

5. estetske, funkcionalne i ekološke osobine distribucijske mreže koja se gradi, odnosno usluge distribucije toplinske energije koja se pruža,

6. planirani iznos tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije i planirani iznos naknade za priključenje na distribucijsku mrežu i za povećanje priključnog kapaciteta, za sve godine razdoblja koncesije, razrađeno po korisnicima prema strukturi i s izračunima u skladu s tarifnom metodologijom,

7. ekonomičnost, koja se određuje kao ostvarivanje planiranih poslovnih ciljeva uz što manje operativne troškove,

8. kvaliteta i održivost plana održavanja i vođenja distribucijske mreže sukladno propisima koji uređuju područje obavljanja energetske djelatnosti distribucije toplinske energije,

9. plan i opseg razvoja distribucijske mreže,

10. sposobnost za ostvarivanje koncesije koja ukazuje na dugoročnu održivost ponuditelja za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji u predviđenom razdoblju, koja se potvrđuje ovjerenom pisanom izjavom potencijalnog koncesionara da raspolaže dovoljnim financijskim sredstvima ili pisanom izjavom kreditne institucije da će potencijalni koncesionar moći osigurati dovoljna financijska sredstva za izgradnju distribucijske mreže.

(2) Kriteriji na kojima davatelj koncesije za izgradnju distribucijske mreže za distribuciju toplinske energije temelji odabir ekonomski najpovoljnije ponude jesu:

1. kvaliteta radova i opreme na izgradnji distribucijske mreže, koja osigurava kvalitetu usluge i pouzdanosti isporuke toplinske energije propisanu mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije,

2. ponuđeni godišnji iznos naknade za koncesiju na temelju uredbe o visini i načinu plaćanja naknade za koncesiju za distribuciju toplinske energije i koncesije za izgradnju distribucijske mreže,

3. ukupna visina ulaganja, a koja se odnosi na izgradnju distribucijske mreže,

4. ponuđeno tehničko dostignuće na temelju tehničkih specifikacija iz dokumentacije za nadmetanje,

5. estetske, funkcionalne i ekološke osobine distribucijske mreže koja se gradi, odnosno usluge distribucije toplinske energije koja se pruža,

6. planirani iznos tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije i planirani iznos naknade za priključenje na distribucijsku mrežu i za povećanje priključnog kapaciteta, za sve godine razdoblja koncesije, razrađeno po korisnicima prema strukturi i s izračunima u skladu s tarifnom metodologijom,

7. ekonomičnost, koja se određuje kao ostvarivanje planiranih poslovnih ciljeva uz što manje operativne troškove,

8. plan održavanja i vođenja distribucijske mreže sukladno zakonskim i podzakonskim propisima koji se odnose na obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije,

9. kvaliteta i održivost plana i opsega razvoja distribucijske mreže koji uključuje terminski plan izvođenja radova i/ili rokovi završetka radova na izgradnji distribucijske mreže te datum početka obavljanja energetske djelatnosti distribucije toplinske energije i

10. sposobnost za ostvarivanje koncesije koja ukazuje na dugoročnu održivost ponuditelja za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji u predviđenom razdoblju, koja se potvrđuje ovjerenom pisanom izjavom potencijalnog koncesionara da raspolaže dovoljnim financijskim sredstvima ili pisanom izjavom kreditne institucije da će potencijalni koncesionar moći osigurati dovoljna financijska sredstva za izgradnju distribucijske mreže.

(3) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je nakon javnog otvaranja ponuda, a prije donošenja izvršne odluke o davanju koncesija, dostaviti sve ponude za dobivanje koncesije Agenciji.

(4) Agencija je dužna u roku od 15 (petnaest) dana od dana zaprimanja ponuda za dobivanje koncesije dostaviti svoje mišljenje jedinici lokalne samouprave o ispunjavanju kriterija iz stavka 1. točke 6., odnosno stavka 2. točke 6. ovoga članka ponuđača za dobivanje koncesije, izraženih u ponudama za dobivanje koncesije.

(5) Agencija je dužna u roku od 15 (petnaest) dana od dana zaprimanja ponuda za dobivanje koncesije dostaviti izvješće jedinici lokalne samouprave o dosadašnjem radu i ispunjavanju obveza distributera, ako je isti obavljao energetsku djelatnost distribucije toplinske energije, do trenutka objave natječaja za davanje koncesije.

Sadržaj ugovora o koncesiji

Članak 21.

(1) Ugovorom o koncesiji određuju se prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje područje koncesija.

(2) Ugovor o koncesiji iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži:

1. predmet koncesije,

2. mjesto (područje) obavljanja djelatnosti koncesije,

3. način i opseg obavljanja djelatnosti koncesije,

4. odredbu da se cijena za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije utvrđuje sukladno odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje energetski sektor,

5. kapacitet distribucijske mreže,

6. broj priključenih i predviđenih kupaca toplinske energije na distribucijskom sustavu,

7. rok na koji se daje koncesija,

8. rok za priključenje na distribucijsku mrežu,

9. iznos naknade za koncesiju ili osnova za utvrđivanje iznosa naknade za koncesiju koju će koncesionar plaćati,

10. način plaćanja naknade za koncesiju,

11. potrebna jamstva i/ili instrumente osiguranja naplate naknade za koncesiju te naknade moguće štete nastale zbog neispunjenja obveza iz ugovora o koncesiji,

12. odredbe o dozvoli za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije,

13. posebna prava i obveze koncesionara i davatelja koncesije,

14. prestanak koncesije i

15. način rješavanja sporova.

(3) Dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije iz članka 6. stavka 3. ovoga Zakona odabrani ponuditelj, s kojim davatelj koncesije namjerava sklopiti ugovor o koncesiji za distribuciju toplinske energije, za distribucijsko područje gdje postoji distribucijska mreža za distribuciju toplinske energije, dužan je ishoditi prije zaključenja ugovora o koncesiji.

(4) Dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije iz stavka 3. ovoga članka i ugovor o koncesiji za izgradnju distribucijske mreže, za distribucijsko područje gdje ne postoji distribucijska mreža, koncesionar je dužan ishoditi do početka obavljanja energetske djelatnosti distribucije toplinske energije.

Jednostrani raskid ugovora o koncesiji

Članak 22.

Osim slučajeva za jednostrani raskid ugovora o koncesiji propisanih zakonom kojim se uređuje područje koncesija, davatelj koncesije može jednostrano raskinuti ugovor o koncesiji i u sljedećim slučajevima:

1. ako je koncesionaru trajno oduzeta dozvola za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije prije isteka njezina važenja,

2. ako koncesionar nije ishodio novu dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije po prestanku važenja ranije izdane dozvole,

3. ako koncesionar prenese dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije na drugu pravnu osobu,

4. ako je koncesionaru, na vlastiti zahtjev, prestala važiti dozvola za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije.

Naknada za koncesiju

Članak 23.

(1) Koncesionar je dužan plaćati novčanu naknadu za koncesiju u iznosu i na način kako je to uređeno ugovorom o koncesiji.

(2) Novčana naknada za koncesiju određuje se kao varijabilni iznos od prihoda koncesionara ostvarenog obavljanjem energetske djelatnosti distribucije toplinske energije u prethodnoj godini na distribucijskom području za koje se daje koncesija.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, koncesionaru koji nije obavljao energetsku djelatnost distribucije toplinske energije u prethodnoj godini na distribucijskom području za koje se daje koncesija, novčana naknada zakoncesiju određuje se kao varijabilni iznos od planiranog prihoda, prema ponudi koja je sastavni dio ugovora o koncesiji, za godinu u kojoj počinje obavljati energetsku djelatnost distribucije toplinske energije.

(4) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva koje je prethodno pribavilo mišljenje Agencije, uredbom o visini i načinu plaćanja naknade za koncesiju za distribuciju toplinske energije i koncesiju za izgradnju energetskih objekata za distribuciju toplinske energije određuje minimalni početni iznos i način plaćanja naknade za koncesiju.

(5) Naknada za koncesiju prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave.

Rok na koji se daje koncesija

Članak 24.

Koncesija za distribuciju toplinske energije i koncesija za izgradnju energetskih objekata za distribuciju toplinske energije daje se za razdoblje od najmanje 20 godina, a najviše do 30 godina.

Članak 25.

(1) Distributer toplinske energije obavlja energetsku djelatnost iz članka 6. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona korištenjem vlastite distribucijske mreže za distribuciju toplinske energije ili distribucijske mreže koje koristi na temelju ugovora zaključenog s njegovim vlasnikom.

(2) Sadržaj i razina usluge koju je energetski subjekt dužan pružiti pri obavljanju energetske djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka ne smije ovisiti o načinima korištenja distribucijske mreže za distribuciju toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 26.

Distributer toplinske energije odgovoran je za:

1. razvitak, izgradnju, upravljanje, nadzor, vođenje pogona i održavanje distribucijske mreže,

2. izradu planova izgradnje i razvoja toplinskog sustava, usklađenih s planovima i programima jedinice lokalne samouprave,

3. funkcionalnu ispravnost i pouzdanost distribucijske mreže,

4. usklađeno djelovanje različitih korisnika distribucijske mreže,

5. osiguravanje pristupa distribucijskoj mreži za treće osobe na reguliranoj osnovi,

6. ugovaranje korištenja distribucijske mreže prema planu za tekuću godinu, a u skladu s instaliranom snagom kapaciteta,

7. davanje informacija o budućim potrebama za toplinskom energijom te ostalih informacija potrebnih Agenciji,

8. marketing sustava, odnos s kupcima i statističko informiranje o poslovanju.

Članak 27.

Distributer toplinske energije dužan je:

1. upravljati i održavati, graditi i modernizirati, poboljšavati i razvijati sigurnu, pouzdanu i učinkovitu distribucijsku mrežu

2. primjenjivati najbolja iskustva stečena u praksi radi postizanja sigurnosti opskrbe i raspoloživosti distribucijske mreže,

3. priključiti na distribucijsku mrežu zgradu/građevinu pravne i fizičke osobe koja ispunjava uvjete iz ovog Zakona, mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije iz članka 32. stavka 5. ovoga Zakona te koja je izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta na temelju kojeg se može graditi građevina,

4. osigurati korisnicima priključenim na distribucijsku mrežu kvalitetu usluge i pouzdanost isporuke toplinske energije propisanu mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije iz članka 32. stavka 5. ovoga Zakona,

5. osigurati objektivne, jednake i transparentne uvjete pristupa distribucijskom sustavu, u skladu s ovim Zakonom te mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije iz članka 32. stavka 5. ovoga Zakona,

6. uspostaviti povjerenstvo za reklamacije obzirom na pristup sustavu i korištenje sustava sukladno odredbama zakona kojima se uređuje područje zaštite potrošača kao i nezavisni mehanizam za učinkovito rješavanje pritužbi i izvansudsko rješavanje sporova,

7. nabavljati toplinsku energiju za potrebe vođenja sustava na transparentan i nediskriminirajući način,

8. na razini distribucijske mreže osigurati mjerenje potrošnje toplinske energije i očitanje mjerila toplinske energije, u skladu s mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije iz članka 32. stavka 5. ovoga Zakona,

9. izraditi plan razvoja distribucijske mreže, pri čemu planirane investicije u izgradnju i rekonstrukciju distribucijske mreže trebaju biti tehnički opravdane i ekonomski efikasne te osiguravati odgovarajući stupanj sigurnosti opskrbe toplinskom energijom,

10. do 30. travnja tekuće godine dostaviti Agenciji izvješće o ostvarenim investicijama u izgradnju i rekonstrukciju distribucijske mreže u prethodnoj godini,

11. izraditi i do 1. ožujka tekuće godine dostaviti Agenciji godišnje izvješće distributera za prethodnu godinu, a koje mora sadržavati izvješće o pouzdanosti, sigurnosti i učinkovitosti distribucijske mreže, kvaliteti usluge i pouzdanosti isporuke toplinske energije, tehničkim karakteristikama sustava, korištenju kapaciteta distribucijske mreže, održavanju opreme sustava, ispunjavanju ostalih dužnosti i ostvarivanju prava iz ovoga Zakona te sigurnosti i učinkovitosti distribucijske mreže,

12. davati informacije korisnicima distribucijske mreže u skladu s mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije iz članka 32. stavka 5. ovoga Zakona,

13. davati informacije jedinicama lokalne samouprave za izradu procjena buduće potrošnje, planiranje izgradnje dodatnih kapaciteta i razvoj distribucijske mreže na svom području te predlaganje i poduzimanje mjera u okviru svoje nadležnosti utvrđene odredbama ovoga Zakona,

14. korisnicima distribucijske mreže, čija je oprema priključena na distribucijsku mrežu davati propisane informacije o opsegu, danu i trajanju obustave distribucije toplinske energije i očekivanom smanjenju kapaciteta distribucijske mreže, sukladno mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije iz članka 32. stavka 5. ovoga Zakona,

15. osigurati zaštitu povjerljivosti podataka koje je saznao u obavljanju svoje djelatnosti,

16. održavati mjerila toplinske energije te prikupljati i obrađivati mjerne podatke s obračunskih mjernih mjesta korisnika distribucijske mreže, u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnim propisima,

17. primijeniti iznos tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije na temelju metodologije koju donosi Agencija, u skladu s odredbama zakona kojime se uređuje energetski sektor i regulacija energetskih djelatnosti te ih na primjeren način javno objaviti i to najmanje 15 dana prije početka primjene,

18. voditi brigu o energetskoj učinkovitosti te zaštiti prirode i okoliša,

19. voditi evidenciju svih mjesta predaje toplinske energije u distribucijsku mrežu i preuzimanja toplinske energije iz distribucijske mreže, uključivo evidenciju kojem opskrbljivaču pripada pojedini kupac toplinske energije,

20. periodički, prema dinamici, opsegu i načinu koji određuje Agencija, dostavljati podatke koje zatraži Agencija, a osobito o:

– tehničkim podacima distribucijske mreže,

– pogonskim događajima na distribucijskom sustavu,

– priključcima na distribucijski sustav,

– podacima vezanim za zaštitu potrošača.

Članak 28.

(1) Distributer toplinske energije dužan je izraditi plan razvoja distribucijske mreže iz članka 20. stavka 1. točke 9., odnosno stavka 2. točke 8. ovoga Zakona u skladu sa Strategijom energetskog razvoja i Programom provedbe Strategije energetskog razvoja te planovima i programima jedinica lokalne samouprave na čijem području obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije.

(2) Plan razvoja distribucijske mreže mora minimalno sadržavati sljedeće:

– plan investicija u izgradnju i rekonstrukciju distribucijske mreže, uključujući plan stavljanja u uporabu vrelovoda, parovoda i ostalih objekata distribucijske mreže, u naturalnim i financijskim pokazateljima,

– analizu opravdanosti planiranih investicija, uključujući projekciju potražnje i opskrbe toplinskom energijom, projekciju dinamike priključenja korisnika sustava te izvore financiranja planiranih investicija.

(3) Plan razvoja distribucijske mreže izrađuje se za regulacijsko razdoblje, s projekcijom razvoja distribucijske mreže za naredno regulacijsko razdoblje, sukladno metodologiji iz članka 27. točke 17. ovoga Zakona, a dostavlja se Agenciji uz zahtjev za utvrđivanje iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije.

(4) Distributer toplinske energije jedinicama lokalne samouprave na čijem području obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije dužan je dostaviti informacije o provođenju plana razvoja distribucijske mreže sukladno:

– planovima i programima jedinice lokalne i područne samouprave donesenim na temelju Strategije energetskog razvoja i Programa provedbe Strategije energetskog razvoja,

– planom razvoja distribucijske mreže koji je sastavni dio ugovora o koncesiji.

(5) Jedinica lokalne samouprave na čijem području distributer toplinske energije obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije dužna je na zahtjev Agencije dostaviti mišljenje o usklađenosti plana razvoja distribucijske mreže s:

– planovima i programima jedinice lokalne samouprave donesenim na temelju Strategije energetskog razvoja i Programa provedbe Strategije energetskog razvoja i

– planom razvoja distribucijske mreže koji je sastavni dio ugovora o koncesiji.

Članak 29.

(1) Distributer toplinske energije ima pravo:

1. odbiti pristup na distribucijski sustav u slučaju nedostatka kapaciteta, tehničke nemogućnosti pristupa, ekonomske neisplativosti, mogućeg ugrožavanja potreba postojećih korisnika distribucijske mreže, onemogućavanja izvršavanja obveze javne usluge i drugim slučajevima, osim ako to nije predvidio u svojoj ponudi,

2. kupovati toplinsku energiju po reguliranim uvjetima radi obavljanja svoje osnovne djelatnosti, optimalnog vođenja distribucijske mreže, vlastite potrošnje, nadoknade gubitaka toplinske energije u distribucijskom sustavu prilikom izvođenja radova na sustavu i nadoknade pogonskih gubitaka,

3. uspostaviti i osigurati rad vlastite elektroničke komunikacijske mreže za nadzor, mjerenje i automatizaciju distribucijske mreže,

4. ograničiti ili prekinuti ugovorenu distribuciju toplinske energije na određeni rok:

– u slučaju izravne ugroženosti života i zdravlja ljudi ili imovine te radi otklanjanja takvih opasnosti,

– radi planiranog održavanja ili rekonstrukcije distribucijske mreže,

– radi otklanjanja kvarova na distribucijskom sustavu,

– kada uređaji priključeni na distribucijsku mrežu preuzimaju toplinsku energiju na način koji bi mogao ugroziti život i zdravlje ljudi ili imovinu,

– u slučaju neovlaštene potrošnje i neovlaštene distribucije toplinske energije,

– u slučajevima kad se opskrbljivač, odnosno kupac toplinske energije ne pridržava svojih ugovornih obveza, u skladu s općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom,

– po nalogu opskrbljivača toplinskom energijom, u slučaju da su za to osigurani tehnički preduvjeti.

(2) Distributer toplinske energije dužan je, u slučaju odbijanja pristupa sustavu, dostaviti stranki rješenje s razlozima odbijanja pristupa.

(3) Protiv odluke distributera toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka dopuštena je žalba koja se izjavljuje u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja o odbijanju pristupa sustavu ili na uvjete pristupa sustavu.

(4) Agencija je dužna donijeti odluku u roku od 60 dana od dana podnošenja žalbe. Odluka Agencija je izvršna, a nezadovoljna strana može protiv odluke Agencije pokrenuti upravni spor. Postupak pred upravnim sudom je hitan.

(5) Distributer toplinske energije koji odbije pristup sustavu zbog nedostatka kapaciteta ili drugih opravdanih razloga sukladno ovom članku mora, u razumnom vremenu, učiniti potrebne preinake i zahvate u sustavu da bi se omogućio pristup, ako su oni ekonomski isplativi ili ako ih je voljan financirati potencijalni korisnik.

Članak 30.

Korisnici distribucijske mreže obvezni su, na zahtjev distributera, dostavljati distributeru podatke i informacije za potrebe razvoja sustava, vođenja i analize pogonskih događaja:

1. o značajkama potrošnje/proizvodnje toplinske energije i ostale informacije neophodne za rad distributera,

2. koji su potrebni za ostvarivanje pristupa i korištenje distribucijske mreže te izradu investicijskih planova prikupljenih od postojećih i potencijalnih korisnika distribucijske mreže,

3. koji su potrebni za praćenje gubitaka u distribucijskom sustavu, uključujući procjenu tehničkih gubitaka i neovlašteno preuzete toplinske energije,

4. koji su potrebni za praćenje kvalitete i sigurnosti opskrbe toplinskom energijom u distribucijskom sustavu.

Članak 31.

(1) Strana nezadovoljna radom distributera toplinske energije može izjaviti prigovor Agenciji sve dok traje radnja ili propuštanje radnje distributera toplinske energije.

(2) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u vezi s odbijanjem priključka na distribucijsku mrežu, uvjetima priključenja na distribucijsku mrežu, određivanjem naknade za priključenje i/ili povećanje priključne snage na distribucijskoj mreži te primjenom metodologije za određivanje iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije.

(3) Agencija je dužna poduzeti mjere iz svoje nadležnosti te bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana izjavljivanja prigovora, obavijestiti nezadovoljnu stranu u pisanom obliku o mjerama koje je u povodu prigovora poduzela. Ako nezadovoljna strana nije zadovoljna poduzetim mjerama ili u propisanom roku nije obaviještena o poduzetim mjerama, može pokrenuti upravni spor. Postupak pred upravnim sudom je hitan.

Opći uvjeti za opskrbu toplinskom energijom, Opći uvjeti za isporuku toplinske energije i Mrežna pravila za distribuciju toplinske energije

Članak 32.

(1) Agencija, uz prethodno pribavljeno mišljenje distributera toplinske energije, te aktivnih opskrbljivača toplinskom energijom, donosi opće uvjete za opskrbu toplinskom energijom.

(2) Općim uvjetima iz stavka 1. ovoga članka uređuju se:

1. međusobni ugovorni odnosi između proizvođača, distributera i opskrbljivača toplinske energije,

2. obveze i odgovornosti proizvođača, distributera i opskrbljivača toplinske energije,

3. uvjeti ograničenja i obustave opskrbe toplinske energije,

4. uvjeti obračuna i naplate toplinske energije,

5. postupak promjene opskrbljivača,

6. mjere zaštite krajnjih kupaca,

7. uvjeti kvalitete i sigurnosti opskrbe toplinskom energijom.

(3) Agencija donosi opće uvjete za isporuku toplinske energije, kojima se uređuju:

1. međusobni ugovorni odnosi između opskrbljivača i kupca toplinske energije,

2. obveze i odgovornosti opskrbljivača i kupca toplinske energije,

3. uvjeti ograničenja i obustave isporuke toplinske energije,

4. uvjeti obračuna i naplate toplinske energije,

5. obveze i odgovornosti kupca toplinske energije i krajnjih kupaca,

6. ugovorni odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca,

7. investicije, rekonstrukcije i održavanje proizvodnih postrojenja i unutarnjih instalacija,

8. pristup mjerilima toplinske energije i instalacijama priključka,

9. postupak kod neovlaštenog korištenja toplinske energije,

10. postupak u slučaju tehničkih i drugih poremećaja u opskrbi toplinskom energijom, postupak kod preraspodjele toplinske energije za krajnjeg kupca,

11. postupak kod isključenja cijele zgrade/građevine iz toplinskog sustava,

12. mjere zaštite krajnjih kupaca,

13. postupak promjene kupca toplinske energije,

14. način informiranja krajnjih kupaca o potrošnji i troškovima toplinske energije,

15. obveza kupca toplinske energije da obavijesti krajnje kupce o svakoj promjeni cijena/naknade/tarifa koje utvrđuju nadležna tijela i/ili energetski subjekti, a koji ulaze u konačnu cijenu toplinske energije,

16. pravo na raspolaganje podacima o potrošnji, uključujući pravo i uvjete prosljeđivanja podataka drugom kupcu toplinske energije, bez naknade.

(4) Kupac toplinske energije u obavljanju svoje djelatnosti dužan je primijeniti opće uvjete iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Agencija, uz prethodno pribavljeno mišljenje distributera toplinske energije te aktivnih opskrbljivača toplinskom energijom, donosi mrežna pravila za distribuciju toplinske energije, kojima se posebno uređuje sljedeće:

1. opis distribucijske mreže,

2. razvoj, građenje i održavanje distribucijske mreže,

3. upravljanje i nadzor nad distribucijskom mrežom,

4. prava i dužnosti distributera toplinske energije i korisnika distribucijske mreže,

5. uvjeti mjerenja, isporučene toplinske energije,

6. objava podataka i razmjena informacija,

7. kvaliteta usluge i sigurnost isporuke toplinske energije,

8. mjere zaštite korisnika distribucijske mreže,

9. neovlašteno korištenje toplinske energije,

10. naknada štete.

(6) Distributer toplinske energije u obavljanju svoje energetske djelatnosti dužan je primijeniti mrežna pravila iz stavka 5. ovoga članka.

Ugradnja uređaja

Članak 33.

(1) Vlasnici samostalnih uporabnih cjelina, u zgradi/građevini izgrađenoj prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dužni su radi racionalnijeg korištenja energije ugraditi uređaje za regulaciju odavanja topline i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) ili mjerila za mjerenje potrošnje toplinske energije.

(2) Ministar donosi pravilnik kojim se uređuje ugradnja uređaja iz stavka 1. ovoga članka te modeli raspodjele i obračuna toplinske energije, način raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju u toplinskim sustavima.

(3) Radove na ugradnji uređaja iz stavka 1. ovoga članka može izvoditi isključivo izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom propisu.

(4) Ako se ugrade uređaji za mjerenje potrošnje toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka, tada se razlika podatka potrošnje toplinske energije izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije i podataka potrošnje toplinske energije izmjerene na uređajima za mjerenje potrošnje toplinske energije u svim samostalnim uporabnim cjelinama dijeli na sve samostalne uporabne cjeline sukladno odluci većine glasova suvlasnika samostalnih uporabnih cjelina, koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

(5) U svim zgradama/građevinama se primjenjuje postupak izračuna toplinske energije iz stavka 4. ovoga članka ako postoji razlika između potrošnje između zajedničkog mjerila toplinske energije i izmjerene potrošnje toplinske energije na uređajima za mjerenje potrošnje toplinske energije u svim samostalnim uporabnim cjelinama.

Članak 34.

(1) Za obavljanje energetske djelatnosti iz članka 6. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona Agencija određuje iznos tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije na temelju tarifne metodologije, a u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje energetski sektor i regulacija energetskih djelatnosti.

(2) Utvrđivanje naknade za priključenje na distribucijsku mrežu novih i za povećanje priključnog kapaciteta postojećih energetskih subjekata i kupaca toplinske energije propisuje se metodologijom za utvrđivanje naknade za priključenje na distribucijsku mrežu i za povećanje priključne snage koju donosi Agencija, u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje energetski sektor i regulacija energetskih djelatnosti.

(3) Agencija je dužna metodologije, naknade i iznose tarifnih stavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka javno objaviti na svojim internetskim stranicama najmanje 15 dana prije početka primjene.

(4) Iznos tarifnih stavki za obavljanje energetske djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka ovisi o opravdanim troškovima obavljanja te energetske djelatnosti na određenom distribucijskom području.

(5) Za obavljanje energetske djelatnosti iz članka 6. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona cijena se slobodno ugovara.

(6) Cijene usluga energetskih djelatnosti iz stavka 5. ovoga članka energetski subjekti mogu utvrditi jedinstveno na razini energetskog subjekta za sve kupce toplinske energije ili sukladno uvjetima tržišta za svako distribucijsko područje zasebno.

(7) Iznimno, cijene usluge energetske djelatnosti proizvodnje toplinske energije utvrđuju se u skladu s metodologijom za utvrđivanje iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije koju donosi Agencija u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje energetski sektor i regulacija energetskih djelatnosti, do ispunjenja uvjeta za otvaranje tržišta toplinske energije propisanih odredbama ovoga Zakona.

(8) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 7. ovoga članka, cijena usluge energetskih djelatnosti iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona, pretežito za poslovnu upotrebu, određuje se slobodno, odnosno ugovorno.

VIII. OPSKRBA TOPLINSKOM ENERGIJOM

Članak 35.

(1) Energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost opskrbe toplinskom energijom može obavljati tu energetsku djelatnost na temelju dozvole.

(2) Energetski subjekt iz stavka 1. ovoga članka za zgradu/građevinu unutar zatvorenog, odnosno centralnog toplinskog sustava može obavljati i djelatnost kupca, ako ovlašteni predstavnik suvlasnika podnese odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem, u skladu sa člankom 11. stavcima 3., 4. i 5. ovoga Zakona, tom energetskom subjektu.

Članak 36.

(1) Krajnji kupac uživa zaštitu u smislu pouzdane, dostupne i dostatne isporuke toplinske energije.

(2) Krajnji kupci koji koriste toplinsku energiju pretežito za poslovnu upotrebu samostalno ugovaraju poslovne uvjete opskrbe toplinskom energijom, na tržišnim principima, s opskrbljivačem.

(3) U slučaju tehničkih i drugih poremećaja u isporuci toplinske energije čiji uzrok nije na postrojenjima krajnjeg kupca, krajnji kupac ima pravo na otklanjanje tih poremećaja u najkraćem roku.

(4) Najkraći rok u kojem je energetski subjekt, odnosno kupac obvezan otkloniti poremećaje u isporuci toplinske energije krajnjem kupcu smatra se rok u kojem se najbrže može otkloniti poremećaj, u skladu s normama o izvođenju odgovarajućih radova, a najduže 24 sata od zaprimanja obavijesti o poremećaju, osim u iznimnim slučajevima kada to objektivno nije moguće učiniti u tom roku.

(5) Poremećajima u isporuci toplinske energije iz stavka 3. ovoga članka ne smatraju se prekidi koji su rezultat primjene mjera ograničenja isporuke koje se poduzimaju u slučaju poremećaja na tržištu toplinske energije.

(6) Kupac toplinske energije je obvezan koristiti toplinsku energiju pod uvjetima, na način i za namjenu utvrđenu odredbama ovoga Zakona, zakonom kojim se uređuje energetski sektor, sukladno aktima iz članka 32. ovoga Zakona, kao i drugim propisima.

(7) Zabranjeno je korištenje toplinske energije suprotno uvjetima utvrđenim općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom glede pouzdanog i točnog mjerenja preuzete toplinske energije iz članka 32. stavka 2. ovoga Zakona.

(8) Kada distributer toplinske energije utvrdi da kupac toplinske energije neovlašteno koristi toplinsku energiju, dužan je, bez odgađanja, isključiti ga s distribucijske mreže i podnijeti prijavu nadležnom tijelu.

(9) Kupac toplinske energije i krajnji kupac dužni su omogućiti ovlaštenim osobama nadležnih energetskih subjekata pristup mjerilima toplinske energije i unutarnjim instalacijama, kao i mjestu priključka radi:

1. očitavanja, provjere ispravnosti, otklanjanja kvarova, zamjene i održavanja uređaja i izmještanja mjernih mjesta izvan objekta ili na granicu vlasništva ili

2. obustave isporuke toplinske energije u slučajevima neovlaštenog korištenja toplinske energije ili neplaćanja dospjele obveze za isporučenu toplinsku energiju u skladu s utvrđenim rokovima i uvjetima.

(10) Za opskrbljivača koji u zatvorenom, odnosno centralnom toplinskom sustavu kao ulazni energent za proizvodnju toplinske energije koristi plin, primjenjuju se odredbe opskrbe u obvezi javne usluge sukladno odredbama zakona kojim se uređuje plinski sektor.

Članak 37.

(1) Prava i obveze između opskrbljivača toplinskom energijom i kupca toplinske energije uređuju se ugovorom o opskrbi kupca.

(2) Zaključenje i sadržaj ugovora o opskrbi kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za isporuku toplinske energije, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje područje energije.

(3) Svaki opskrbljivač dužan je osigurati da su uvjeti ugovora o opskrbi kupca koje nudi usklađeni s općim uvjetima za isporuku toplinske energije. Uvjeti ugovora moraju biti napisani jasnim i razumljivim rječnikom. Svaki opskrbljivač mora osigurati da su kupci zaštićeni od nepoštenih i zavaravajućih načina prodaje.

(4) Svaki opskrbljivač dužan je izraditi i na primjeren način javno objaviti standardne uvjete za zaključenje ugovora o opskrbi kupca s unaprijed utvrđenim uvjetima. Svaki opskrbljivač je obvezan na primjeren način javno objaviti naknade i cjenik usluga.

(5) Svaki opskrbljivač je obvezan zaključiti ugovor o opskrbi s kupcem u pisanom obliku. Ugovor o opskrbi kupca mora minimalno sadržavati:

1. identitet i adresu opskrbljivača,

2. usluge koje pruža opskrbljivač, uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe,

3. vrste ponuđenih usluga održavanja,

4. način dobivanja informacija o važećim cijenama i naknadama, uključujući i o naknadama za održavanje,

5. trajanje ugovora o opskrbi kupca, uvjete za obnavljanje i raskid ugovora o opskrbi kupca ili prestanak pružanja usluga,

6. postojanje bilo kojeg prava na raskid ugovora,

7. način utvrđivanja naknade u slučaju nepoštivanja ugovorene razine kvalitete usluga.

(6) Odredbe ugovora o opskrbi kupca moraju biti poštene te na jasan, jednostavan i nedvojben način obuhvaćati prava i obveze opskrbljivača i kupca, a svaki opskrbljivač mora osigurati da su njihovim kupcima uvjeti poznati unaprijed. Obavijesti o uvjetima ugovora opskrbljivač kupcima mora pružiti prije njegova zaključivanja. Ako se ugovor zaključuje putem posrednika, obavijest se također mora dati prije zaključenja ugovora.

(7) Ugovorom o opskrbi kupca ne može se kupcu uskratiti ili otežati pravo na raskid odnosno otkaz ugovora o opskrbi kupca zbog korištenja prava na promjenu opskrbljivača, niti se mogu nametati dodatne financijske obveze po toj osnovi.

(8) Opskrbljivač može zaključivati ugovore o opskrbi kupca koji mogu ugovarati opskrbu pod posebnim uvjetima prodaje, ali je u tom slučaju obvezan postupati na način kojim se ponuđenim uvjetima prodaje ili cijenama ne narušava tržišno natjecanje i ravnopravan položaj kupaca toplinske energije na tržištu toplinske energije.

(9) Opskrbljivač je dužan obavljati svoju energetsku djelatnost sukladno općim aktima iz članka 32. ovoga Zakona.

Članak 38.

(1) Sukladno ugovoru o opskrbi kupca, svaki opskrbljivač može zahtijevati od distributera toplinske energije obustavu isporuke kupcu zbog neispunjenih obveza kupca iz ugovora o opskrbi kupca toplinske energije. U razdoblju obustave isporuke kupac toplinske energije ima obveze koje se odnose na pristup distribucijskoj mreži.

(2) Ako kupac toplinske energije ne ispunjava obveze utvrđene ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije, odnosno plaćanjem dospjelih novčanih obveza za isporučenu toplinsku energiju, svaki opskrbljivač je obvezan prethodno upozoriti kupca pisanim putem i besplatno da, u roku ne kraćem od 15 dana od dana dostavljanja upozorenja, podmiri svoje dospjele novčane obveze, odnosno postigne sporazum o ispunjenju obveza.

(3) Ako kupac toplinske energije ne podmiri svoje obveze u roku iz stavka 2. ovoga članka, svaki opskrbljivač može zahtijevati u pisanom obliku obustavu isporuke toplinske energije.

(4) Ako je kupac toplinske energije podmirio sve svoje dospjele obveze prema opskrbljivaču, opskrbljivač je obvezan unutar 24 sata poduzeti mjere za ponovnu uspostavu opskrbe takvog kupca te bez odgađanja podnijeti zahtjev distributeru toplinske energije za ponovnu uspostavu opskrbe toplinskom energijom. Distributer toplinske energije obvezan je ispuniti s prethodnim povezani zahtjev opskrbljivača bez odgađanja.

(5) Distributer toplinske energije obvezan je ponovno uspostaviti opskrbu kupca unutar 24 sata ako se utvrdi da je kupcu neutemeljeno obustavljena isporuka toplinske energije.

(6) Distributer toplinske energije može obustaviti isporuku toplinske energije kupcu zbog neizvršavanja obveza koje se odnose na pristup distribucijskoj mreži iz stavka 1. ovoga članka, odnosno zbog neplaćanja naknade za korištenje distribucijske mreže kao i u drugim posebnim slučajevima.

(7) Detaljniji uvjeti i postupak obustave isporuke toplinske energije te prava distributera toplinske energije, opskrbljivača i kupca uređuju se općim aktima iz članka 32. ovoga Zakona.

Članak 39.

(1) Proizvođač toplinske energije može sklopiti ugovor o prodaji toplinske energije neposredno s kupcem toplinske energije ili opskrbljivačem toplinske energije.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti nakon što proizvođač toplinske energije, odnosno kupac toplinske energije ili opskrbljivač toplinske energije prethodno ishode suglasnost distributera toplinske energije.

(3) Proizvođač toplinske energije, odnosno kupac toplinske energije ili opskrbljivač toplinske energije kojemu je uskraćena suglasnost iz stavka 2. ovoga članka, može izjaviti žalbu Agenciji. Rješenje Agencije je izvršno.

Članak 40.

(1) Opskrbljivač toplinskom energijom jamči kontinuitet i pouzdanost sustava opskrbe toplinskom energijom zajedno s energetskim subjektom koji obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije.

(2) Opskrbljivač toplinskom energijom odgovoran je za osiguranje dovoljne količine toplinske energije za potrebe kupca toplinske energije, odnosno krajnjih kupaca te uredno obavljanje energetske djelatnosti opskrbe toplinskom energijom.

Operativne zalihe

Članak 41.

Opskrbljivač energentima koji opskrbljuje proizvođača toplinske energije, odnosno kupca toplinske energije putem kotlovnice mora imati operativne zalihe energenata koje mogu zadovoljiti najmanje jednu mjesečnu potrošnju tog energenta.

Članak 42.

(1) Građevine izgrađene bez građevinske dozvole ili drugoga odgovarajućeg akta na temelju kojega se može graditi građevina ne mogu se priključiti na distribucijsku mrežu.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na građevine koje su izgrađene bez građevinske dozvole, ali za koje se prema odredbama posebnog propisa smatra da su izgrađene na temelju građevinske dozvole.

Mjesto razgraničenja djelatnosti

Članak 43.

(1) Mjesto razgraničenja između proizvođača toplinske energije i distributera toplinske energije je obračunsko mjerno mjesto za preuzimanje toplinske energije.

(2) Mjesto razgraničenja između distributera toplinske energije i opskrbljivača i/ili kupca toplinske energije je obračunsko mjerno mjesto za prodaju toplinske energije opremljeno zajedničkim mjerilom toplinske energije.

Unutarnje instalacije

Članak 44.

(1) Uslugu upravljanja i održavanja unutarnjih instalacija u zgradi/građevini do ulaza u samostalnu uporabnu cjelinu krajnjeg kupca dužan je obavljati kupac toplinske energije.

(2) Kupac toplinske energije je dužan distributeru toplinske energije, odnosno opskrbljivaču toplinske energije omogućiti pristup unutarnjim instalacijama te ga pravodobno izvještavati o svim eventualnim smetnjama pri preuzimanju isporučene toplinske energije.

(3) Ako kupac toplinske energije obavlja preinake na unutarnjim instalacijama, mora o tome obavijestiti distributera i opskrbljivača toplinske energije. O preinakama na unutarnjim instalacijama kupac je dužan osobito se pridržavati odredbi općih uvjeta za isporuku toplinske energije iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Osim osoba iz stavka 1. ovoga članka uslugu upravljanja i održavanja unutarnjih instalacija u toplinskim sustavima može obavljati i druga pravna osoba ako kupac toplinske energije s tom pravnom osobom sklopi ugovor.

Izdvajanje iz toplinskog sustava

Članak 45.

(1) Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta:

1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine,

2. nakon pribavljene suglasnosti iz točke 1. ovoga stavka, pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu,

3. radovi za izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava smatraju se jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez lokacijske dozvole i akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim projektom, izrađenim po ovlaštenom inženjeru,

4. izvođenje radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava može izvoditi izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu,

5. nakon izvedbe radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava izvođač je obvezan izraditi izviješće o izvedenim radovima i dati pisanu izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova,

6. po završetku radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava i njihovu pregledu, projektant glavnog projekta obvezan je dati izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova,

7. izjave izvođača i projektanta čuva upravitelj zgrade/građevine i obvezni su dio obavijesti opskrbljivaču energije o izdvajanju samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava,

8. nakon provedenog postupka izdvajanja potrebno je izvijestiti opskrbljivača toplinske energije. Izvješćivanje i dostava dokumentacije iz točke 7. ovog stavka obveza je kupca.

(2) Isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće je uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom.

(3) Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

Računovodstveno razdvajanje djelatnosti

Članak 46.

(1) Energetski subjekt koji obavlja djelatnost iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona dužan je računovodstveno razdvojiti djelatnosti radi primjene načela nediskriminacije korisnika toplinskog sustava, izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja i međusobnog subvencioniranja energetskih djelatnosti koje se obavljaju kao tržišne i energetskih djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge.

(2) Energetski subjekt iz stavka 1. ovoga članka dužan je izraditi, objaviti i dati na reviziju godišnje financijske izvještaje. Revizija godišnjega financijskog izvještaja mora potvrditi da se poštivalo načelo nediskriminacije korisnika toplinskog sustava i izbjegavanja međusobnog subvencioniranja energetskih djelatnosti u sektoru toplinarstva koje se obavljaju kao tržišne djelatnosti i energetskih djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge. Godišnji financijski izvještaji moraju sadržavati podatke o transakcijama s povezanim energetskim subjektima.

(3) Kupac toplinske energije dužan je voditi analitičko knjigovodstvo za svaku zgradu/građevinu odvojeno.

(4) Kupac toplinske energije dužan je jednom godišnje, pismeno dostaviti izvješće o svom poslovanju unutar određene zgrade/građevine svim vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina unutar te zgrade/građevine kao i dostavljati podatke potrebne za vođenje registra kupaca iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona Agenciji. Kupac je dužan izviješće dostaviti vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina najkasnije do 1. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu.

(5) Energetski subjekt iz stavka 1. ovoga članka, dužan je utvrditi pravila za raspoređivanje imovine, obveza, prihoda, troškova i amortizacije sukladno odluci Agencije o načinu i postupku vođenja razdvojenog računovodstva.

(6) Distributer toplinske energije dužan je u svojim poslovnim knjigama, odvojeno voditi podatke koji se odnose na djelatnost distribucije toplinske energije od drugih energetskih i ostalih djelatnosti.

(7) Opskrbljivač toplinske energije dužan je u svojim poslovnim knjigama odvojeno voditi podatke koji se odnose na djelatnost opskrbe toplinske energije i djelatnosti kupca toplinske energije.

Pravo pristupa poslovnim knjigama

Članak 47.

(1) Energetski subjekti koji obavljaju djelatnosti iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona i kupac toplinske energije dužni su omogućiti Agenciji pristup poslovnim knjigama, što uključuje pravo Agencije da zahtijeva sve potrebne obavijesti te dostavu potrebnih podataka, neposredan uvid u poslovne knjige, knjigovodstvene isprave, financijske izvještaje i drugu dokumentaciju energetskog subjekta i kupca toplinske energije te poduzimanje drugih radnji potrebnih za obavljanje poslova iz nadležnosti Agencije.

(2) Agencija će osigurati zaštitu povjerljivosti podataka koje je saznala u obavljanju svojih poslova.

IX. NADZOR

Članak 48.

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona provodi Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona provodi Državni inspektorat i drugi inspektori iz područja svoje nadležnosti te drugi državni službenici, kada to odredi ministar.

(3) Ako nadležni inspektor pri obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da energetski subjekt ne obavlja energetsku djelatnost, a krajnji kupac toplinske energije ne koristi toplinsku energiju u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, osim ovlaštenja sukladno općim propisima, ima ovlaštenje rješenjem:

1. narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka, uz određivanje roka za njihovo otklanjanje,

2. zabraniti obavljanje energetske djelatnosti ako nije pribavljena dozvola za obavljanje pojedine energetske djelatnosti sukladno odredbama ovoga Zakona,

3. zabraniti obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije ako kupac toplinske energije nije upisan u registar iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona,

4. zabraniti gradnju proizvodnog postrojenja ako nije ostvareno pravo na izgradnju proizvodnog postrojenja sukladno članku 9. ovoga Zakona,

5. zabraniti radove na ugradnji uređaja iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona ako takve radove izvodi izvođač koji ne ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom propisu,

6. narediti obustavu daljnje gradnje ili korištenja proizvodnog postrojenja, odnosno obustavu opskrbe energijom ili korištenje energije, ako se oprema za proizvodno postrojenje ne proizvodi, a takva postrojenja ne koriste, ne grade ili ne održavaju sukladno odobrenoj ili potvrđenoj dokumentaciji prema posebnim tehničkim ili drugim propisima te ako zbog toga postoji neposredna opasnost za stabilnost i sigurnost proizvodnih postrojenja, zdravlje ili život ljudi ili sigurnost prometa ili susjednih građevina.

X. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 49.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja je kupac, odnosno fizička osoba koja je energetski subjekt ako:

1. obavlja energetsku djelatnost bez dozvole za obavljanje energetske djelatnosti u skladu sa člankom 6. stavkom 3. ovoga Zakona,

2. ne koristi građevine temeljem dokaza o vlasništvu ili prava korištenja iz ugovora o zakupu te drugog ugovora sklopljenog s vlasnikom građevine i/ili opreme za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje toplinske energije sukladno članku 9. stavku 2. ovoga Zakona,

3. ne osigura tajnost povjerljivih poslovnih podataka koje sazna od drugih energetskih subjekata i kupca u skladu s člankom 10. ovoga Zakona,

4. sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije bez postojanja odluke iz članka 11. stavka 3., odnosno stavka 4. ovoga Zakona (članak 11. stavak 5.),

5. se ne upiše u registar kupaca toplinske energije pri Agenciji sukladno članku 11. stavku 8. ovoga Zakona,

6. ne obavlja svoju djelatnost u skladu s općim uvjetima za isporuku toplinske energije u skladu sa člankom 11. stavkom 11. ovoga Zakona,

7. ne osigura stručno upravljanje, rukovanje i održavanje zatvorenim toplinskim sustavom u skladu sa člankom 13. stavkom 2. ovoga Zakona,

8. opskrbu toplinskom energijom kupaca toplinske energije, u zatvorenom toplinskom sustavu obavlja više opskrbljivača suprotno odredbi članka 13. stavka 3., odnosno članku 34. stavku 3. ovoga Zakona,

9. ne prati odvojeno troškove proizvodnje toplinske energije od ostalih energetskih djelatnosti, a koji su vezani uz isporuku električne, odnosno toplinske energije, sukladno planiranim količinama potrebnim za isporuku sukladno odredbi članka 15. stavka 6. ovoga Zakona,

10. proizvodna postrojenja koja se namjeravaju graditi ne udovoljavaju kriterijima, utvrđenim u postupku izdavanja energetskog odobrenja (članak 16. stavak 1.),

11. obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije bez sklopljenog ugovora o koncesiji za distribuciju toplinske energije ili ugovora o koncesiji za izgradnju energetskih objekata za distribuciju toplinske energije, odnosno obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije na području za koje je s drugim energetskim subjektom sklopljen ugovor o koncesiji (članak 19. stavak 1.),

12. distributer toplinske energije ne ispunjava svoje obveze iz članka 27. ovoga Zakona,

13. ne vodi računovodstveno razdvajanje djelatnosti, odnosno analitičko knjigovodstvo za svaku zgradu/građevinu sukladno članku 11. stavku 7., članku 13. stavku 5., članku 14. stavku 3., odnosno članku 46. ovoga Zakona,

14. ne dostavi podatke, odnosno ne dostavi podatke na zahtjev sukladno odredbama članka 5. stavka 2., članka 11. stavka 9., odnosno stavka 10., članka 15. stavka 7., odnosno stavka 8. te članka 30. ovoga Zakona,

15. ne izradi plan razvoja toplinske distribucijske mreže u skladu sa Strategijom energetskog razvoja i Programom provedbe Strategije energetskog razvoja te planovima i programima jedinica lokalne samouprave na čijem području obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije sukladno članku 28. stavku 1. ovoga Zakona,

16. plan razvoja distribucijske mreže ne sadrži sve minimalne elemente iz članka 28. stavka 2. ovoga Zakona,

17. ne dostavi informacije o provođenju plana razvoja distribucijske mreže jedinicama lokalne samouprave sukladno planovima i programima jedinice lokalne i područne samouprave donesenim te planom razvoja distribucijske mreže (članak 28. stavak 4.)

18. neosnovano odbije pristup distribucijskoj mreži suprotno članku 29. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona,

19. ne dostavi stranki rješenje s razlozima odbijanja pristupa u skladu sa člankom 29. stavkom 2. ovoga Zakona,

20. ne postupa u skladu s općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom, općim uvjetima za isporuku toplinske energije i mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije iz članka 32. ovoga Zakona,

21. ne koristi toplinsku energiju, pod uvjetima, na način i za namjenu utvrđenu sukladno članku 36. stavku 6. ovoga Zakona,

22. koristi toplinsku energiju suprotno uvjetima utvrđenim općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom glede pouzdanog i točnog mjerenja preuzete toplinske energije u skladu sa člankom 36. stavkom 7. ovoga Zakona,

23. ne omogući ovlaštenim osobama pristup mjernim uređajima i unutarnjim instalacijama, kao i mjestu priključka radi očitavanja, provjere ispravnosti, otklanjanja kvarova, zamjene i održavanja uređaja i izmještanja mjernih mjesta izvan objekta ili na granicu vlasništva ili obustave isporuke toplinske energije u slučajevima neovlaštenog korištenja toplinske energije ili neplaćanja dospjele obveze za isporučenu toplinsku energiju u skladu s utvrđenim rokovima i uvjetima (članak 36. stavak 9.),

24. ne osigura da su uvjeti ugovora o opskrbi kupca toplinske energije koje nudi usklađeni s općima aktima iz članka 32. ovoga Zakona (članak 37. stavak 3.),

25. obavlja energetsku djelatnost opskrbe toplinskom energijom bez dozvole Agencije, suprotno odredbi članka 35. stavka 1. ovoga Zakona,

26. ne izradi i na primjeren način javno ne objavi standardne uvjete za zaključenje ugovora o opskrbi kupca toplinske energije s unaprijed utvrđenim uvjetima sukladno članku 37. stavku 4. ovoga Zakona,

27. sklopi ugovor o opskrbi kupca toplinske energije koji ne sadrži sve minimalne elemente iz članka 37. stavka 5. ovoga Zakona,

28. ne poduzme mjere, unutar 24 sata, za ponovnu uspostavu opskrbe kupca koji je podmirio svoje dospjele obveze, odnosno bez odgađanja ne podnese zahtjev distributeru toplinske energije za ponovnu uspostavu opskrbe toplinskom energijom u skladu sa člankom 38. stavkom 4. ovoga Zakona,

29. ne uspostavi opskrbu kupca, unutar 24 sata, ako se utvrdi da je kupcu neutemeljeno obustavljena opskrba toplinskom energijom u skladu sa člankom 38. stavkom 5. ovoga Zakona,

30. ugovor o prodaji toplinske energije sklopi bez prethodne suglasnosti distributera toplinske energije suprotno odredbi članka 39. stavka 2. ovoga Zakona,

31. priključi građevinu na distribucijsku mrežu bez građevinske dozvole ili drugoga odgovarajućeg akta na temelju kojega se može graditi građevina suprotno odredbi članka 42. stavka 1. ovoga Zakona,

32. uslugu upravljanja i održavanja unutarnjih instalacija u zgradi/građevini ne obavlja osoba iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona,

33. obavlja preinake na unutarnjim instalacijama bez prethodnog obavještavanja distributera i opskrbljivača toplinske energije (članak 44. stavak 3.),

34. za obavljanje energetskih djelatnosti koje se obavljaju kao javna usluga ne primjenjuje iznose tarifnih stavki na temelju tarifne metodologije u skladu sa člankom 15. stavkom 5., člankom 27. točkom 17. te člankom 34. ovoga Zakona,

35. ne omogući pristup poslovnim knjigama sukladno članku 47. ovoga Zakona,

36. ne postupa prema rješenju nadležnog inspektora u skladu sa člankom 48. stavkom 3. ovoga Zakona,

37. ne uskladi svoje poslovanje, odnosno ne organizira obavljanje svoje djelatnosti u propisanom roku, sukladno članku 53. stavcima 2., 3. i 9. ovoga Zakona,

38. ne donese odluku u propisanom roku, sukladno članku 53. stavcima 4. i 10. ovoga Zakona,

39. ne sklopi ugovor u propisanom roku, sukladno odredbama članka 53. stavcima 5., 8. i 11. ovoga Zakona,

40. ne dostave podatke u propisanom roku, sukladno odredbama članka 53. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba, odnosno pravna osoba koja je energetski subjekt.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u fizičkoj, odnosno pravnoj osobi te u energetskom subjektu.

(4) Uz novčanu kaznu za prekršaj može se energetskom subjektu, odnosno kupcu toplinske energije, koji je počinio dva ili više prekršaja iz stavka 1. ovoga članka ili koji u razdoblju od godine dana ponovi dva ili više puta prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja energetske djelatnosti, odnosno djelatnosti u trajanju do godine dana, a odgovornoj osobi energetskog subjekta, odnosno kupca toplinske energije može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja istih poslova u trajanju do godine dana.

Članak 50.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja je krajnji kupac ako obavlja preinake na unutarnjim instalacijama, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, ako nema odobrenje kupca.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja je krajnji kupac ako ne ugradi uređaje za regulaciju odavanja topline i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) ili uređaje za mjerenje potrošnje toplinske energije u svoju samostalnu uporabnu cjelinu sukladno članku 33. ovoga Zakona, odnosno ne ugradi ih u propisanom roku sukladno članku 52. ovoga Zakona.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja je krajnji kupac ako se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, ako nije ispunila uvjete iz članka 45. stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka pravna osoba koja je krajnji kupac.

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja je kupac toplinske energije ako je isključila zgradu/građevinu iz toplinskog sustava, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, bez prethodne suglasnosti svih krajnjih kupaca u zgradi/građevini, odnosno bez pribavljanja prethodne suglasnosti distributera i opskrbljivača toplinskom energijom u tom toplinskom sustavu.

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka pravna osoba koja je krajnji kupac toplinske energije.

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja je krajnji kupac ako ne plaća troškove sukladno članku 45. stavku 3. ovoga Zakona.

(8) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 7. ovoga članka pravna osoba koja je krajnji kupac.

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 51.

(1) Energetski subjekti koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju energetsku djelatnost distribucije toplinske energije nastavljaju obavljati energetsku djelatnost distribucije toplinske energije i energetsku djelatnost opskrbe toplinskom energijom tarifnih kupaca do zaključivanja ugovora o koncesiji ili ugovora o obavljanju energetske djelatnosti, ali ne dulje od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ako se energetske djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju na temelju koncesije, koncesionar nastavlja obavljati tu djelatnost do prestanka koncesije i sukladno uvjetima iz ugovora o koncesiji.

Članak 52.

(1) Priključenje na distribucijsku mrežu za distribuciju toplinske energije zgrada/građevina izgrađenih nakon stupanja na snagu ovoga Zakona izvest će se na način da svaka samostalna uporabna cjelina ima zasebno mjerilo toplinske energije za svaku samostalnu uporabnu cjelinu te odvojen vodomjer za mjerenje potrošnje tople vode i vodomjer za mjerenje potrošnje hladne vode.

(2) Svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine izgrađene do dana stupanja na snagu ovog Zakona koje imaju više od 70 (sedamdeset) samostalnih uporabnih cjelina, a spojene su na toplinski sustav, dužne su ugraditi uređaje iz članka 33. stavka 1. ovog Zakona do 31. 12. 2015. u svaku samostalnu uporabnu cjelinu.

(3) Svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine izgrađene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona koje imaju 2 (dvije) ili više samostalnih uporabnih cjelina, a spojene su na toplinski sustav dužne su ugraditi uređaje iz članka 33. stavka 1. ovog Zakona do 31. 12. 2016. u svaku samostalnu uporabnu cjelinu.

(4) U zgradi/građevini mogu se ugrađivati uređaji samo jednog proizvođača mjernih uređaja kojega vlasnici samostalnih uporabnih cjelina u zgradi/građevini slobodno izaberu, a kako bi se omogućio jedinstveni sustav očitanja i naplate isporučene toplinske energije.

Članak 53.

(1) Jedinice lokalne samouprave dužne su na svome području, u slučaju kupca toplinske energije u poteškoćama, odrediti najvećeg opskrbljivača toplinskom energijom za kupca toplinske energije, sukladno članku 5. stavku 8. ovoga Zakona do 1. studenoga 2015.

(2) Energetski subjekti koji obavljaju energetske djelatnosti iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona dužni su uskladiti svoje poslovanje s odredbama ovoga Zakona, do 1. listopada 2013.

(3) Pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost iz članka 3. stavka 2. točke 6. ovoga Zakona obvezna je organizirati obavljanje te djelatnosti, sukladno odredbama članka 11. ovoga Zakona, do 1. studenoga 2013.

(4) Suvlasnici samostalnih uporabnih cjelina dužni su odluku iz članka 11. stavka 3. ovoga Zakona donijeti do 1. veljače 2014. za ogrjevnu sezonu 2014./2015. godinu.

(5) Ovlašteni predstavnici suvlasnika i gospodarski subjekt koji se registrira za obavljanje djelatnosti iz članka 3. stavka 2. točke 6. ovoga Zakona, sklapaju ugovor o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije do 1. lipnja 2014.

(6) Pravna ili fizička osoba iz članka 3. stavka 2. točke 16. ovoga Zakona dužna je prvi put dostaviti podatke iz članka 11. stavka 10. ovoga Zakona Agenciji do 1. ožujka 2014. za 2014. godinu.

(7) Proizvođač toplinske energije dužan je prvi put dostaviti podatke o visini troškova proizvodnje toplinske energije iz članka 15. stavka 8. ovoga Zakona Agenciji do 1. ožujka 2015., za 2014. godinu

(8) Jedinice lokalne samouprave i distributeri toplinske energije dužni su svoje ugovore o koncesijama uskladiti s odredbama ovoga Zakona do 1. studenoga 2014.

(9) Energetski subjekti i kupac toplinske energije dužni su uskladiti svoje poslovanje s općim uvjetima za opskrbu toplinske energije, općim uvjetima za isporuku toplinske energije i mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije iz članka 32. ovoga Zakona do 15. rujna 2014.

(10) Vlasnici samostalnih uporabnih cjelina dužni su odluku iz članka 33. stavka 4., odnosno stavka 5. ovoga Zakona donijeti do 15. rujna 2014.

(11) Kupac toplinske energije i opskrbljivač toplinske energije dužni su prvi put sklopiti ugovor o opskrbi kupca toplinske energije, sukladno odredbama ovoga Zakona, do 1. rujna 2014., za ogrjevnu sezonu 2014./2015. godina.

(12) U trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona za toplinske podstanice u centralnom toplinskom sustavu, za vanjske instalacije i kotlovnice u zatvorenom toplinskom sustavu i proizvodna postrojenja u samostalnom toplinskom sustavu naknada za korištenje imovine vrednovat će se u iznosu neamortizirane vrijednosti imovine i razumnog prinosa na istu. Gore navedena imovina koja je starija od 20 godina odnosno vanjske instalacije koje su starije od 30 godina, osim ako nije drugačije uređeno postaje vlasništvo krajnjih kupaca.

Članak 54.

(1) Predstavnička tijela ili druga ovlaštena tijela jedinica lokalne samouprave dužna su uskladiti svoje akte s ovim Zakonom u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Akti predstavničkih tijela ili drugih ovlaštenih tijela jedinica lokalne samouprave, koji nisu usklađeni s odredbama ovoga Zakona prestaju važiti na dan isteka roka iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 55.

(1) Vlada Republike Hrvatske će propis iz članka 23. stavka 4. ovoga Zakona donijeti u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske će donijeti program korištenja potencijala za učinkovitost u grijanju i hlađenju iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona do 1. srpnja 2015., za razdoblje 2016.– 2030. godina.

(3) Ministar će propise iz članka 15. stavka 12., članka 16. stavka 5. i članka 33. stavka 2. ovoga Zakona donijeti u roku od šest mjeseci od dana donošenja akata iz stavka 5. ovoga članka.

(4) Ministarstvo obavještava Europsku komisiju o izuzećima iz članka 15. stavka 14. ovoga Zakona, do 31. prosinca 2013.

(5) Agencija će akte iz članka 15. stavka 5., članka 32. stavaka 1., 3. i 5. te članka 34. stavaka 1., 2. i 7. ovoga Zakona donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(6) Agencija će akt iz članka 15. stavka 14. ovoga Zakona donijeti najkasnije do 31. listopada 2013.

(7) Ako se planiraju ili rekonstruiraju postrojenja i toplinski sustavi iz članka 15. stavka 9. ovoga Zakona nakon 5. lipnja 2014. potrebno je provesti analizu troškova i koristi u skladu sa člankom 15. stavkom 12. ovoga Zakona.

(8) Do dana stupanja na snagu propisa iz stavaka 1. i 3. ovoga članka, odnosno akata iz stavka 5. ovoga članka primjenjivat će se propisi, odnosno akti koji su na snazi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Članak 56.

Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona okončat će se primjenom odredaba Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (»Narodne novine«, br. 42/05. i 20/10.).

Članak 57.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (»Narodne novine«, br. 42/.05. i 20/10.).

Članak 58.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/13-01/113

Zagreb, 21. lipnja 2013.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Josip Leko, v. r.

Opći uvjeti za opskrbu toplinskom energijom

HRVATSKA ENERGETSKA REGULATORNA AGENCIJA

628

Na temelju članka 32. stavka 1. Zakona o tržištu toplinske energije (»Narodne novine«, broj 80/13 i 14/14), Hrvatska energetska regulatorna agencija je na sjednici Upravnog vijeća održanoj 12. ožujka 2014. donijela

OPĆE UVJETE

ZA OPSKRBU TOPLINSKOM ENERGIJOM

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti za opskrbu) uređuju se odnosi između proizvođača toplinske energije, distributera toplinske energije i opskrbljivača toplinskom energijom, obveze i odgovornosti proizvođača toplinske energije, distributera toplinske energije i opskrbljivača toplinskom energijom, uvjeti kvalitete i sigurnosti opskrbe toplinskom energijom, uvjeti ograničenja i obustave opskrbe toplinskom energijom, uvjeti obračuna i naplate toplinske energije, postupak promjene opskrbljivača toplinskom energijom, mjere zaštite krajnjih kupaca i pravna zaštita.

II. DEFINICIJE IZRAZA

Članak 2.

(1) Izrazi koji se koriste u ovim Općim uvjetima imaju značenja utvrđena Zakonom o energiji (»Narodne novine«, broj: 120/12 i 14/14), Zakonom o tržištu toplinske energije (»Narodne novine«, broj: 80/13 i 14/14), Mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije i Općim uvjetima za isporuku toplinske energije.

(2) U ovim Općim uvjetima za opskrbu koriste se i izrazi koji u smislu ovih Općih uvjeta za opskrbu imaju sljedeće značenje:

1. kvaliteta opskrbe toplinskom energijom – kvaliteta toplinske energije, pouzdanost opskrbe toplinskom energijom i kvaliteta usluge, propisana ovim Općim uvjetima za opskrbu,

2. kvaliteta usluge – način obavljanja usluge očitanja mjerila toplinske energije, obračuna i naplate toplinske energije, propisana ovim Općim uvjetima za opskrbu,

3. obračunsko razdoblje – razdoblje na koje se odnosi obračun stvarno predane/preuzete toplinske energije između dva očitanja,

4. povratni utjecaj na distribucijsku mrežu – pogonsko stanje/događaj pri kojem pogonski događaji u termoenergetskim objektima i instalacijama korisnika distribucijske mreže uzrokuju smetnje u distribucijskoj mreži,

5. prekid opskrbe – stanje pri kojem na obračunskom mjernom mjestu nema zabilježene opskrbe toplinskom energijom u trajanju dužem od četiri sata,

6. smetnja – događaj ili pojava koja može uzrokovati odstupanje kvalitete toplinske energije,

7. viša sila – svi događaji i okolnosti koji su Zakonom o energiji određeni višom silom.

III. ODNOSI IZMEĐU PROIZVOĐAČA TOPLINSKE ENERGIJE, DISTRIBUTERA TOPLINSKE ENERGIJE I OPSKRBLJIVAČA TOPLINSKOM ENERGIJOM

Članak 3.

Proizvođač toplinske energije, distributer toplinske energije, opskrbljivač toplinskom energijom, kupac toplinske energije, odnosno krajnji kupac, uređuju međusobne odnose sljedećim ugovorima:

– ugovor o korištenju distribucijske mreže,

– ugovor o distribuciji toplinske energije,

– ugovor o prodaji toplinske energije,

– ugovor o opskrbi kupca toplinske energije,

– ugovor o opskrbi toplinskom energijom.

Članak 4.

(1) Distributer toplinske energije dužan je voditi i ažurirati centralni popis obračunskih mjernih mjesta korisnika distribucijske mreže.

(2) Centralni popis obračunskih mjernih mjesta iz stavka 1. ovoga članka sadrži sljedeće podatke:

– identifikacijsku oznaku obračunskog mjernog mjesta,

– broj termoenergetske suglasnosti,

– priključnu snagu obračunskog mjernog mjesta,

– priključnu snagu po tarifnim modelima,

– identifikacijsku oznaku kupca toplinske energije,

– identifikacijsku oznaku opskrbljivača toplinskom energijom,

– identifikacijsku oznaku proizvođača toplinske energije,

– namjenu potrošnje toplinske energije,

– druge potrebne podatke.

(3) Distributer toplinske energije dužan je usklađivati centralni popis obračunskih mjernih mjesta iz stavka 1. i 2. ovoga članka s podacima na mjestu preuzimanja toplinske energije između pojedinog proizvođača toplinske energije i distributera toplinske energije.

(4) Distributer toplinske energije dužan je usklađivati centralni popis obračunskih mjernih mjesta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka s podacima na mjestu predaje toplinske energije između distributera toplinske energije i pojedinog opskrbljivača toplinskom energijom.

Članak 5.

(1) Ugovor o korištenju distribucijske mreže sklapaju proizvođač toplinske energije i distributer toplinske energije.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– podatke o ugovornim stranama i datumu sklapanja ugovora,

– predmet ugovora,

– razinu kvalitete toplinske energije,

– uvjete pristupa obračunskom mjernom mjestu i očitanja,

– način prikupljanja, prijenosa i provjere mjernih i obračunskih podataka,

– obračun odstupanja od ugovorenih energetskih veličina,

– odredbe o izvještavanju i razmjeni podataka,

– odredbe o cijeni proizvodnje toplinske energije,

– način obračuna i rok plaćanja,

– adresu dostave računa,

– opis i vrstu poslovnih podataka koji podliježu obvezi osiguranja tajnosti,

– način utvrđivanja i obračuna štete u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora,

– ostale međusobne odnose i druge potrebne podatke,

– odredbe o trajanju i uvjetima raskida ugovora,

– način rješavanja sporova.

(3) Prilog ugovoru iz stavka 1. ovoga članka je pripadajući popis obračunskih mjernih mjesta koji je distributer toplinske energije dužan usklađivati na način opisan u članku 4. stavku 3. ovih Općih uvjeta za opskrbu.

Članak 6.

(1) Ugovor o distribuciji toplinske energije sklapaju distributer toplinske energije i opskrbljivač toplinskom energijom.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– podatke o ugovornim stranama i datumu sklapanja ugovora,

– predmet ugovora,

– uvjete distribucije toplinske energije,

– odredbe o kvaliteti opskrbe toplinskom energijom,

– uvjete ograničenja opskrbe toplinskom energijom,

– obračun odstupanja od ugovorenih energetskih veličina,

– uvjete pristupa obračunskom mjernom mjestu i očitanja,

– način prikupljanja, prijenosa i provjere mjernih i obračunskih podataka,

– odredbe o izvještavanju i razmjeni podataka,

– odredbe o cijeni distribucije toplinske energije,

– način obračuna i rok plaćanja,

– adresu dostave računa,

– opis i vrstu poslovnih podataka koji podliježu obvezi osiguranja tajnosti,

– način utvrđivanja i obračuna štete u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora,

– ostale međusobne odnose i druge potrebne podatke,

– odredbe o trajanju i uvjetima raskida ugovora,

– način rješavanja sporova.

(3) Prilog ugovoru iz stavka 1. ovoga članka je pripadajući popis obračunskih mjernih mjesta koji je distributer toplinske energije dužan usklađivati na način opisan u članku 4. stavku 4. ovih Općih uvjeta za opskrbu.

(4) Kod sklapanja ili prestanka ugovora o opskrbi kupca toplinske energije i ugovora o opskrbi toplinskom energijom, te kod promjene podataka iz popisa obračunskih mjernih mjesta iz stavka 3. ovoga članka, opskrbljivač toplinskom energijom dužan je sve podatke o nastalim promjenama redovito i pravodobno dostavljati distributeru toplinske energije.

(5) Distributer toplinske energije dužan je ažurirati centralni popis obračunskih mjernih mjesta i o tome dostavljati podatke proizvođaču toplinske energije, opskrbljivaču toplinskom energijom i kupcu toplinske energije na koje se promjena odnosi.

Članak 7.

(1) Ugovor o prodaji toplinske energije sklapaju proizvođač toplinske energije i opskrbljivač toplinskom energijom.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– podatke o ugovornim stranama i datumu sklapanja ugovora,

– predmet ugovora,

– uvjete prodaje toplinske energije,

– odredbe o kvaliteti opskrbe toplinskom energijom,

– obračun odstupanja od ugovorenih energetskih veličina,

– uvjete ograničenja opskrbe toplinskom energijom,

– odredbe o izvještavanju i razmjeni podataka,

– odredbe o cijeni proizvodnje toplinske energije,

– način obračuna i rok plaćanja,

– adresu dostave računa,

– opis i vrstu poslovnih podataka koji podliježu obvezi osiguranja tajnosti,

– način utvrđivanja i obračuna štete u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora,

– ostale međusobne odnose i druge potrebne podatke,

– odredbe o trajanju i uvjetima raskida ugovora,

– način rješavanja sporova.

(3) Prilog ugovoru iz stavka 1. ovoga članka je pripadajući popis obračunskih mjernih mjesta koji je distributer toplinske energije dužan usklađivati na način opisan u članku 4. stavku 4. ovih Općih uvjeta za opskrbu.

Članak 8.

(1) Ugovor o korištenju distribucijske mreže, ugovor o distribuciji toplinske energije i ugovor o prodaji toplinske energije, kao i sve izmjene i dopune tih ugovora, sklapaju se u pisanoj formi.

(2) Sklapanjem ugovora iz stavka 1. ovoga članka ugovorne strane se obvezuju da tijekom važenja ugovora u cijelosti prihvaćaju odredbe ovih Općih uvjeta za opskrbu, Mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije, Metodologije utvrđivanja naknade za priključenje na distribucijsku mrežu i za povećanje priključne snage, Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije i Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije.

Članak 9.

(1) Ugovor o opskrbi kupca toplinske energije sklapaju opskrbljivač toplinskom energijom i kupac toplinske energije.

(2) Ako je na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici priključen samo jedan krajnji kupac, koji samostalno upravlja svojim unutarnjim instalacijama (primjerice: poslovni prostor, privatna kuća, industrijski objekt i sl.), krajnji kupac sklapa ugovor o opskrbi toplinskom energijom s opskrbljivačem toplinskom energijom.

(3) Sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi kupca toplinske energije i ugovora o opskrbi toplinskom energijom uređuju se Općim uvjetima za isporuku toplinske energije.

IV. OBVEZE I ODGOVORNOSTI PROIZVOĐAČA TOPLINSKE ENERGIJE, DISTRIBUTERA TOPLINSKE ENERGIJE I OPSKRBLJIVAČA TOPLINSKOM ENERGIJOM

Članak 10.

Obveza je korisnika distribucijske mreže da energetske objekte za proizvodnju toplinske energije, energetske objekte za distribuciju toplinske energije, priključke na distribucijsku mrežu te toplinske stanice i toplinske podstanice grade i koriste pod uvjetima propisanim Zakonom o energiji, Zakonom o tržištu toplinske energije, Mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije i ovim Općim uvjetima za opskrbu.

Članak 11.

(1) Termoenergetski objekti i instalacije proizvođača toplinske energije trebaju biti izvedeni, održavani i vođeni u pogonu tako da njihov povratni utjecaj na distribucijsku mrežu odnosno smetnje budu u granicama koje ne narušavaju propisanu razinu kvalitete toplinske energije.

(2) Proizvođač toplinske energije dužan je održavati zaštitne uređaje svojih termoenergetskih objekata i instalacija.

(3) Proizvođač toplinske energije odgovara za štetu distributeru toplinske energije nastalu zbog smetnji tijekom pogona njegovih termoenergetskih objekata i instalacija.

Članak 12.

(1) Sukladnost karakteristika termoenergetskih objekata i instalacija proizvođača toplinske energije u svezi povratnih utjecaja na distribucijsku mrežu i načina vođenja pogona, distributer toplinske energije može utvrditi ispitivanjima i mjerenjima prije priključenja proizvođača toplinske energije na distribucijsku mrežu i tijekom korištenja distribucijske mreže.

(2) Ako se utvrdi da su utjecaji na kvalitetu i vođenje pogona distribucijske mreže, koje stvaraju termoenergetski objekti i instalacije proizvođača toplinske energije, veće od propisanih, distributer toplinske energije ima pravo zatražiti od proizvođača toplinske energije provođenje potrebnih mjera za dovođenje utjecaja u propisane granice.

Članak 13.

(1) Termoenergetski objekti i instalacije korisnika distribucijske mreže trebaju biti izvedeni u skladu s važećim tehničkim propisima, hrvatskim normama, prethodnom termoenergetskom suglasnošću i glavnim projektom.

(2) Korisnik distribucijske mreže dužan je poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurao da su njegovi termoenergetski objekti i instalacije zaštićeni od posljedica prekida opskrbe toplinskom energijom i smetnji u distribucijskoj mreži.

Članak 14.

Distributer toplinske energije i korisnik distribucijske mreže imaju pravo međusobno zahtijevati utvrđivanje razine smetnji na mjestu predaje/preuzimanja toplinske energije.

Članak 15.

(1) Distributer toplinske energije dužan je osigurati standardnu razinu kvalitete opskrbe toplinskom energijom na obračunskom mjernom mjestu, sukladno odredbama ovih Općih uvjeta za opskrbu.

(2) Standardna razina kvalitete opskrbe toplinskom energijom iskazuje se pokazateljima kvalitete toplinske energije, pokazateljima pouzdanosti opskrbe toplinskom energijom i pokazateljima kvalitete usluge.

(3) Korisnik distribucijske mreže i distributer toplinske energije mogu ugovoriti i drukčiju razinu kvalitete opskrbe toplinskom energijom u odnosu na standardnu, ako za to postoje tehnički uvjeti.

Članak 16.

(1) Pokazatelj pouzdanosti opskrbe toplinskom energijom je ukupan broj prekida i ukupno vrijeme trajanja prekida opskrbe toplinskom energijom na jednom obračunskom mjernom mjestu u kalendarskoj godini.

(2) Ukupan broj prekida i ukupno vrijeme trajanja prekida iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na prekide koji su posljedica djelovanja više sile, neispravnosti i kvarova uzrokovanih od strane korisnika distribucijske mreže i trećih osoba, radova održavanja, rekonstrukcije ili drugih radova nužnih za dogradnju postojeće distribucijske mreže ili priključenje novih korisnika distribucijske mreže.

(3) Vrijeme trajanja prekida opskrbe toplinskom energijom iz stavka 1. ovoga članka računa se od trenutka prijave prekida.

(4) Radovi na održavanju, rekonstrukciji, dogradnji distribucijske mreže i priključenju novih korisnika distribucijske mreže trebaju biti planirani i izvedeni sukladno odredbama Mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije.

Članak 17.

(1) Distributer toplinske energije dužan je po prijavi korisnika distribucijske mreže o prekidu opskrbe toplinskom energijom utvrditi uzroke prekida najkasnije u roku od 24 sata od primitka prijave, odnosno od trenutka od kojega je moguće utvrđivanje kvara.

(2) Nakon što utvrdi uzrok prekida iz stavka 1. ovoga članka, distributer toplinske energije dužan je u najkraćem mogućem roku nastaviti s opskrbom toplinskom energijom, te o tome obavijestiti opskrbljivača toplinskom energijom.

Članak 18.

(1) Odredbe o obvezama i odgovornostima distributera toplinske energije u vezi s predanom ili preuzetom toplinskom energijom ne primjenjuju se za vrijeme više sile, pogona distribucijske mreže dok traju smetnje, izvanrednog pogona distribucijske mreže i izvanrednih okolnosti.

(2) Pod izvanrednim pogonom u smislu ovih Općih uvjeta za opskrbu razumijeva se takvo pogonsko stanje distribucijske mreže u kojem je zbog ispada iz pogona dijelova distribucijske mreže došlo do odstupanja od zadanih pogonskih veličina.

(3) Pod izvanrednim okolnostima u smislu ovih Općih uvjeta za opskrbu razumijevaju se slučajevi neispravnosti i kvarova na uređajima i postrojenjima za koje distributer toplinske energije nije mogao znati niti ih je mogao predvidjeti, a prouzročeni su postupanjem treće osobe.

Članak 19.

(1) Ako kupac toplinske energije ili opskrbljivač toplinskom energijom podnese pisani prigovor na kvalitetu toplinske energije, distributer toplinske energije dužan je provesti mjerenja u roku od tri dana od dana primitka prigovora, a pisano izvješće o rezultatima mjerenja kvalitete toplinske energije dostaviti podnositelju prigovora u daljnjem roku od osam dana.

(2) Ukoliko rezultati mjerenja pokažu da je prigovor na kvalitetu toplinske energije osnovan, distributer toplinske energije dužan je poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanje kvalitete toplinske energije.

(3) Ako je prigovor na kvalitetu toplinske energije neosnovan, troškove mjerenja snosi podnositelj prigovora iz stavka 1. ovoga članka, a ako je prigovor osnovan, troškove mjerenja snosi distributer toplinske energije.

(4) Kupac toplinske energije ili opskrbljivač toplinskom energijom ima pravo zatražiti mjerenje kvalitete toplinske energije i izradu izvješća o rezultatima mjerenja kvalitete toplinske energije od ovlaštenog inženjera, te isto dostaviti distributeru toplinske energije.

Članak 20.

(1) Distributer toplinske energije dužan je voditi sustav za prikupljanje, obradu i pohranu podataka o smetnjama i prekidima opskrbe toplinskom energijom te pratiti kvalitetu toplinske energije i kvalitetu usluge.

(2) Distributer toplinske energije dužan je na svojoj internetskoj stranici objaviti godišnje izvješće o stanju distribucijske mreže, statističko izvješće o pogonskim događajima, pokazatelje kvalitete toplinske energije te analizu kvalitete usluge.

Članak 21.

(1) Opskrbljivač toplinskom energijom dužan je pratiti kvalitetu usluge kupcima toplinske energije te analizu kvalitete usluge jednom godišnje objaviti na svojoj internetskoj stranici.

(2) Opskrbljivač toplinskom energijom dužan je u računu, prilogu računa ili u promocijskim materijalima barem jednom godišnje dostaviti kupcu toplinske energije podatke o načinima racionalnog korištenja toplinske energije radi poticanja i usmjeravanja na učinkovito korištenje toplinske energije.

V. UVJETI KVALITETE I SIGURNOSTI OPSKRBE TOPLINSKOM ENERGIJOM

Članak 22.

(1) Distributer toplinske energije dužan je osigurati distribuciju toplinske energije određene kvalitete za potrebe kupca toplinske energije za zagrijavanje stanova i drugih posebnih dijelova zgrade/građevine u tijeku ogrjevne sezone, a i tijekom cijele godine ukoliko kupac toplinske energije pruža i uslugu zagrijavanja potrošne tople vode, u skladu s odredbama ovih Općih uvjeta za opskrbu.

(2) Distributer toplinske energije dužan je za posebne tehnološke procese osigurati kvalitetu opskrbe toplinskom energijom prema ugovorenim uvjetima.

Članak 23.

(1) Ogrjevna sezona započinje razdobljem spremnosti za grijanje, tj. najranije od 15. rujna, a traje najkasnije do 15. svibnja naredne godine.

(2) Opskrba toplinskom energijom za grijanje započinje u ogrjevnoj sezoni na temelju odluke distributera toplinske energije kada se za to ostvare vremenski uvjeti.

(3) Opskrba toplinskom energijom krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije može započeti u ogrjevnoj sezoni, unutar razdoblja spremnosti za grijanje, i prije nego što distributer toplinske energije donese odluku iz stavka 2. ovoga članka, kada to pisanim putem zatraži kupac toplinske energije.

Članak 24.

(1) Distributer toplinske energije obavlja distribuciju toplinske energije u dnevnom i u noćnom režimu rada.

(2) Distributer toplinske energije dužan je osigurati količinu toplinske energije kojom kupac toplinske energije u prostorijama krajnjeg kupca u dnevnom režimu rada u razdoblju ogrjevne sezone može postići projektirane temperature zraka prema tehničkim propisima.

(3) Dnevni režim rada iz stavka 2. ovoga članka traje od 6.00 do 22.00 sata.

(4) Noćni režim rada traje od 22.00 do 6.00 sati i u tom režimu rada distributer toplinske energije dužan je osigurati onu količinu toplinske energije kojom kupac toplinske energije u prostorijama krajnjeg kupca može postići prosječnu temperaturu višu od 15°C ± 1°C.

VI. UVJETI OGRANIČENJA I OBUSTAVE OPSKRBE TOPLINSKOM ENERGIJOM

Članak 25.

(1) Distributer toplinske energije može privremeno obustaviti opskrbu toplinskom energijom u ogrjevnoj sezoni u trajanju do četiri sata radi sljedećih planiranih radova:

– pregled, ispitivanje ili kontrolno mjerenje, na zahtjev korisnika distribucijske mreže,

– utvrđivanje ispravnosti dijela distribucijske mreže,

– priključenje novih korisnika distribucijske mreže.

(2) Distributer toplinske energije može privremeno obustaviti opskrbu toplinskom energijom izvan ogrjevne sezone radi sljedećih planiranih radova:

– pregled, ispitivanje ili kontrolno mjerenje,

– redovno ili izvanredno održavanje,

– remont,

– priključenje novih korisnika distribucijske mreže,

– dogradnja ili rekonstrukcija distribucijske mreže.

(3) Distributer toplinske energije dužan je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka o prekidima koji su duži od četiri sata obavijestiti opskrbljivača toplinskom energijom i kupca toplinske energije najkasnije 24 sata prije obustave opskrbe toplinskom energijom.

(4) Ako distributer toplinske energije ne obavijesti korisnika distribucijske mreže o planiranom prekidu opskrbe toplinskom energijom u roku iz stavka 3. ovoga članka, takav prekid smatra se nenajavljenim prekidom i uračunava se u prekide opskrbe toplinskom energijom.

(5) U slučaju prekida opskrbe toplinskom energijom zbog neispravnosti i kvarova na distribucijskoj mreži ili više sile, kada se procjenjuje trajanje prekida duže od četiri sata, distributer toplinske energije dužan je na prikladan način o tome obavijestiti opskrbljivača toplinskom energijom i kupca toplinske energije, a u slučaju da bez opskrbe toplinskom energijom ostane veći broj krajnjih kupaca, dužan je o procijenjenom trajanju prekida opskrbe toplinskom energijom obavijestiti krajnje kupce putem sredstava javnog priopćavanja.

Članak 26.

(1) Distributer toplinske energije ima pravo obustaviti predaju odnosno preuzimanje toplinske energije nakon prethodnoga pisanog upozorenja u sljedećim slučajevima:

– nije zaključen ugovor o opskrbi kupca toplinske energije,

– nije zaključen ugovor o distribuciji toplinske energije,

– nije zaključen ugovor o korištenju distribucijske mreže,

– korisnik distribucijske mreže u ostavljenom roku nije doveo svoje termoenergetske objekte i instalacije u ispravno stanje,

– proizvođač toplinske energije nije sveo smetnje u propisane granice,

– korisnik distribucijske mreže omogućuje korištenje toplinske energije drugim osobama,

– korisnik distribucijske mreže nije omogućio pristup obračunskom mjernom mjestu i priključku,

– opskrbljivač toplinskom energijom nije platio dospjelu novčanu obvezu distributeru toplinske energije.

(2) O obustavama opskrbe toplinskom energijom iz stavka 1. ovoga članka, koje se ne odnose na opskrbljivača toplinskom energijom, distributer toplinske energije dužan je obavijestiti opskrbljivača toplinskom energijom najkasnije osam sati od obustave opskrbe toplinskom energijom.

Članak 27.

(1) Distributer toplinske energije ima pravo obustaviti opskrbu toplinskom energijom bez prethodnog upozorenja u sljedećim slučajevima:

– ako su izravno ugroženi životi ili zdravlje ljudi, u području distribucijske mreže koji zahtijevaju isključenje tog dijela distribucijske mreže,

– u slučaju pojave požara, poplave, potresa i drugih događaja, u području distribucijske mreže koji zahtijevaju isključenje tog dijela distribucijske mreže.

(2) O obustavi opskrbe toplinskom energijom iz stavka 1. ovoga članka distributer toplinske energije dužan je bez odlaganja obavijestiti opskrbljivača toplinskom energijom i kupca toplinske energije.

Članak 28.

(1) Distributer toplinske energije ne odgovara za štetu korisniku distribucijske mreže nastalu zbog obustave opskrbe toplinskom energijom iz razloga propisanih člancima 26. i 27. ovih Općih uvjeta za opskrbu.

(2) Obustava opskrbe toplinskom energijom iz stavka 1. ovoga članka ne uračunava se u prekide opskrbe toplinskom energijom.

VII. UVJETI OBRAČUNA I NAPLATE TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 29.

(1) Mjerila toplinske energije korisnika distribucijske mreže očitava ovlaštena osoba distributera toplinske energije, uz predočenje službene iskaznice.

(2) Mjerila toplinske energije u toplinskim podstanicama očitavaju se u razdoblju od 8.00 do 20.00 sati.

(3) Mjerila toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka očitavaju se mjesečno, i to unutar tri dana prije ili poslije isteka obračunskog razdoblja, što se smatra standardnom uslugom očitanja.

(4) Distributer toplinske energije dužan je očitati mjerila toplinske energije i na poseban zahtjev korisnika distribucijske mreže, o trošku korisnika distribucijske mreže.

(5) Distributer toplinske energije dužan je voditi sustav prikupljanja, obrade i pohrane mjernih podataka te voditi i ažurirati centralni popis obračunskih mjernih mjesta.

Članak 30.

(1) Distributer toplinske energije dužan je dostaviti očitanja mjerila toplinske energije kupcu toplinske energije, opskrbljivaču toplinskom energijom i proizvođaču toplinske energije ili im omogućiti pristup mjernim podacima elektroničkim putem, za podatke koji se na njih odnose.

(2) Za obračunsko mjerno mjesto preko kojeg se toplinskom energijom opskrbljuju krajnji kupci razvrstani u dva tarifna modela, kupac toplinske energije dužan je raspodijeliti utrošenu toplinsku energiju po tarifnim modelima i te podatke dostaviti opskrbljivaču toplinskom energijom.

(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka opskrbljivač toplinskom energijom dužan je proslijediti proizvođaču toplinske energije i distributeru toplinske energije.

Članak 31.

(1) Proizvođač toplinske energije ispostavlja račun pojedinom opskrbljivaču toplinskom energijom na temelju mjesečno preuzete toplinske energije iz distribucijske mreže očitane na mjerilu toplinske energije na mjestu razgraničenja između distributera toplinske energije i pojedinog opskrbljivača toplinskom energijom te pripadajuće priključne snage pomnoženih s iznosom tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije, u skladu s ugovorom o prodaji toplinske energije.

(2) Distributer toplinske energije ispostavlja račun pojedinom opskrbljivaču toplinskom energijom na temelju mjesečno preuzete toplinske energije iz distribucijske mreže očitane na mjerilu toplinske energije na mjestu razgraničenja između distributera toplinske energije i pojedinog opskrbljivača toplinskom energijom te pripadajuće priključne snage pomnoženih s iznosom tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije, u skladu s ugovorom o distribuciji toplinske energije.

(3) Proizvođač toplinske energije ispostavlja račun distributeru toplinske energije na temelju razlike mjesečno predane toplinske energije u distribucijsku mrežu i mjesečno preuzete toplinske energije iz distribucijske mreže očitane na mjerilima toplinske energije svih opskrbljivača toplinskom energijom s kojima proizvođač toplinske energije ima sklopljene ugovore o prodaji toplinske energije, pomnožene s iznosom tarifne stavke za proizvodnju toplinske energije, sve u skladu s ugovorom o korištenju distribucijske mreže.

(4) Kada se ostvare uvjeti za otvaranje tržišta toplinske energije propisani odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, proizvođač toplinske energije može slobodno ugovarati cijenu proizvodnje toplinske energije.

Članak 32.

(1) Ukoliko distributeru toplinske energije nije omogućeno očitanje mjerila toplinske energije u toplinskoj podstanici za jedno obračunsko razdoblje, distributer toplinske energije može prihvatiti stanje mjerila toplinske energije koje mu na njegov pisani zahtjev dostavi kupac toplinske energije, u protivnom distributer toplinske energije određuje stanje mjerila toplinske energije na temelju utrošene toplinske energije ostvarene u prethodnom obračunskom razdoblju ili u istom obračunskom razdoblju prethodne godine.

(2) Stanje mjerila toplinske energije određeno na način opisan u stavku 1. ovoga članka ne može se koristiti za obračun toplinske energije više od dva puta uzastopno.

Članak 33.

(1) Kada distributer toplinske energije sam ili po prijavi opskrbljivača toplinskom energijom, odnosno kupca toplinske energije, utvrdi da mjerilo toplinske energije nepravilno radi ili da neko vrijeme nije obavljalo svoju funkciju, potrošnja toplinske energije određuje se na temelju utrošene toplinske energije ostvarene u prethodnom razdoblju ili u istom razdoblju prethodne godine.

(2) Nakon određivanja potrošnje toplinske energije za mjerilo toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka, distributer toplinske energije dužan je dostaviti podatke za obračun toplinske energije na način propisan člankom 30. ovih Općih uvjeta za opskrbu.

Članak 34.

(1) Kupca toplinske energije koji ne plati dospjelu novčanu obvezu u roku dospijeća, opskrbljivač toplinskom energijom može pisanim putem opomenuti.

(2) Ako kupac toplinske energije ni nakon isteka roka iz opomene nije platio dospjelu novčanu obvezu, distributer toplinske energije ima pravo po pisanom nalogu opskrbljivača toplinskom energijom obustaviti opskrbu toplinskom energijom kupcu toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu za koje nije plaćena dospjela novčana obveza.

(3) Za vrijeme obustave opskrbe toplinskom energijom iz stavka 2. ovoga članka, kupac toplinske energije dužan je plaćati sve troškove osim troškova energije.

(4) Nakon otklanjanja uzroka prekida iz stavka 2. ovoga članka, a nakon što kupac toplinske energije podmiri sve troškove prouzročene obustavom opskrbe toplinskom energijom, opskrbljivač toplinskom energijom dužan je bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata, podnijeti distributeru toplinske energije pisani zahtjev za nastavak opskrbe toplinskom energijom, kojemu je distributer toplinske energije dužan udovoljiti bez odlaganja.

Članak 35.

(1) Preuzeta ili predana toplinska energija mjeri se mjerilom toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu koje se nalazi na mjestu preuzimanja ili mjestu predaje toplinske energije.

(2) Distributer toplinske energije određuje tehničke uvjete za svako obračunsko mjerno mjesto, tehničke značajke te mjesto i način ugradnje mjerila toplinske energije i ostale mjerne opreme.

Članak 36.

(1) Mjerilo toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici između distributera toplinske energije i opskrbljivača toplinskom energijom i/ili kupca toplinske energije vlasništvo je distributera toplinske energije i isti ga je dužan održavati i ovjeravati.

(2) Mjerilo toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu između proizvođača toplinske energije i distributera toplinske energije vlasništvo je distributera toplinske energije i isti ga je dužan održavati i ovjeravati.

Članak 37.

(1) Uvjeti za smještaj mjerila toplinske energije i ostale mjerne opreme za svako obračunsko mjerno mjesto utvrđuju se u prethodnoj termoenergetskoj suglasnosti.

(2) Mjerila toplinske energije kod priključenja korisnika distribucijske mreže na distribucijsku mrežu moraju udovoljavati pozitivnim propisima kojima se uređuje područje mjeriteljstva.

(3) Distributer toplinske energije dužan je plombirati mjerila toplinske energije.

(4) Korisnik distribucijske mreže može u dogovoru s distributerom toplinske energije dodatno plombirati mjerilo toplinske energije i svojom plombom.

(5) Kod prvog priključenja, distributer toplinske energije i korisnik distribucijske mreže svojim potpisom na odgovarajućem obrascu potvrđuju osnovne podatke i stanje mjerila toplinske energije i ostale mjerne opreme.

Članak 38.

(1) Korisnik distribucijske mreže dužan je omogućiti ovlaštenoj osobi distributera toplinske energije pristup priključku i obračunskom mjernom mjestu.

(2) Na zahtjev korisnika distribucijske mreže ovlaštena osoba distributera toplinske energije dužna je korisniku distribucijske mreže predočiti službenu iskaznicu.

Članak 39.

(1) Mjerila toplinske energije, ukoliko to dozvoljavaju tehnički uvjeti, trebaju biti smještena na vidljivo mjesto s izravnim pristupom za ovlaštene osobe distributera toplinske energije, tako da je omogućeno očitavanje svih brojčanih, mjernih i podešenih vrijednosti.

(2) Korisnik distribucijske mreže dužan je omogućiti ovlaštenim osobama distributera toplinske energije nesmetan pristup obračunskom mjernom mjestu radi očitanja mjerila toplinske energije.

(3) Ako distributer toplinske energije nije mogao očitati stanje mjerila toplinske energije zbog nemogućnosti pristupa obračunskom mjernom mjestu, korisnik distribucijske mreže dužan je na pisani zahtjev distributera toplinske energije u ostavljenom roku dostaviti očitano stanje mjerila toplinske energije.

(4) Ako korisnik distribucijske mreže učestalo ne omogućava pristup obračunskom mjernom mjestu ni nakon pisanih upozorenja, distributer toplinske energije ima pravo od korisnika distribucijske mreže zahtijevati izmještanje obračunskog mjernog mjesta na dostupno mjesto, a kao krajnju mjeru izmjestiti obračunsko mjerno mjesto, o trošku korisnika distribucijske mreže.

Članak 40.

(1) Korisnik distribucijske mreže dužan je o neispravnosti mjerila toplinske energije bez odlaganja obavijestiti distributera toplinske energije.

(2) Distributer toplinske energije dužan je u roku od 24 sata od zaprimljene obavijesti provjeriti ispravnost mjerila toplinske energije.

(3) Ako distributer toplinske energije utvrdi neispravnost mjerila toplinske energije dužan je istu otkloniti u najkraćem mogućem roku.

(4) Distributer toplinske energije dužan je u roku od 24 sata pisanim putem obavijestiti korisnika distribucijske mreže o svim događajima na mjerilu toplinske energije koji utječu na obračun toplinske energije.

Članak 41.

(1) Korisnik distribucijske mreže dužan je bez odlaganja obavijestiti distributera toplinske energije o uočenom oštećenju priključka, oštećenju ili otuđenju mjerila toplinske energije ili uklanjanju plombe.

(2) Za oštećenje ili otuđenje mjerila toplinske energije ili uklanjanje plombe odgovara korisnik distribucijske mreže, koji snosi i sve troškove popravka ili nabave mjerila toplinske energije, osim ako se nedvojbeno može utvrditi da oštećenje ili otuđenje mjerila toplinske energije nije nastalo njegovom krivnjom.

(3) Distributer toplinske energije dužan je pisanim putem u roku od 24 sata obavijestiti korisnika distribucijske mreže o uspostavi ispravnog stanja mjerila toplinske energije.

Članak 42.

(1) Korisnik distribucijske mreže može pisanim putem iz opravdanih razloga zatražiti kontrolno ispitivanje ispravnosti mjerila toplinske energije.

(2) Distributer toplinske energije dužan je u roku od 15 dana od zaprimanja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka organizirati kontrolno ispitivanje ispravnosti mjerila toplinske energije u ovlaštenom servisu.

(3) Ako se kontrolnim ispitivanjem iz stavka 2. ovoga članka utvrdi neispravnost mjerila toplinske energije, odnosno da mjerilo toplinske energije ima veća odstupanja nego što je to prema važećim propisima dozvoljeno, troškove kontrolnog ispitivanja i zamjene mjerila toplinske energije snosi distributer toplinske energije.

(4) Ako se kontrolnim ispitivanjem iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da je mjerilo toplinske energije ispravno, troškove kontrolnog ispitivanja snosi podnositelj zahtjeva.

VIII. POSTUPAK PROMJENE OPSKRBLJIVAČA TOPLINSKOM ENERGIJOM

Članak 43.

(1) Kupac toplinske energije, u skladu sa svojim ovlaštenjima, ima pravo promijeniti opskrbljivača toplinskom energijom, bez naknade.

(2) Kupac toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka podnosi zahtjev za raskid ugovora opskrbljivaču toplinskom energijom s kojim ima sklopljen ugovor o opskrbi kupca toplinske energije.

(3) Kupac toplinske energije dužan je s novim opskrbljivačem toplinskom energijom sklopiti ugovor o opskrbi kupca toplinske energije, u skladu s Općim uvjetima za isporuku toplinske energije.

(4) Postupak promjene opskrbljivača toplinskom energijom provodi se na način da se krajnjim kupcima ne smije prekinuti opskrba toplinskom energijom.

Članak 44.

(1) Postupak promjene opskrbljivača toplinskom energijom provodi se na način da primjena novog ugovora o opskrbi toplinskom energijom započinje s prvim danom u mjesecu.

(2) Novi opskrbljivač toplinskom energijom dužan je na temelju sklopljenog ugovora o opskrbi kupca toplinske energije dostaviti distributeru toplinske energije podatak o promjeni opskrbljivača za pripadajuće obračunsko mjerno mjesto, i to najkasnije pet dana prije početka primjene ugovora o opskrbi kupca toplinske energije.

(3) Distributer toplinske energije dužan je ažurirati centralni popis obračunskih mjernih mjesta i postupiti sukladno odredbama članka 6. stavka 5. ovih Općih uvjeta za opskrbu.

(4) Distributer toplinske energije dužan je redovno očitati mjerilo toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu iz stavka 2. ovoga članka i dostaviti podatke prethodnom i novom opskrbljivaču toplinskom energijom.

(5) Nakon početka primjene novoga ugovora o opskrbi kupca toplinske energije prethodni opskrbljivač toplinskom energijom više nema pravo uvida u mjerne podatke kupca toplinske energije.

Članak 45.

(1) U slučaju da ugovor o opskrbi kupca toplinske energije prestaje važiti zbog prestanka rada opskrbljivača toplinskom energijom, kupac toplinske energije dužan je sklopiti ugovor o opskrbi kupca toplinskom energijom s novim opskrbljivačem toplinskom energijom.

(2) Ako kupac toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka ne sklopi novi ugovor o opskrbi kupca toplinske energije s opskrbljivačem toplinskom energijom, distributer toplinske energije ima pravo isključiti ga iz distribucijske mreže.

IX. MJERE ZAŠTITE KRAJNJIH KUPACA

Članak 46.

(1) Krajnji kupac ima pravo na pouzdanu i sigurnu opskrbu toplinskom energijom.

(2) U slučaju tehničkih i drugih smetnji u opskrbi toplinskom energijom čiji uzrok nije u opsegu nadležnosti krajnjeg kupca, krajnji kupac ima pravo na otklanjanje tih smetnji.

(3) Smetnje iz stavka 2. ovoga članka dužan je otkloniti energetski subjekt odnosno kupac toplinske energije u najkraćem roku, a najduže u roku od 24 sata od zaprimljene obavijesti, osim u slučaju kada to objektivno, zbog prirode smetnji, nije moguće očekivati.

X. PRAVNA ZAŠTITA

Članak 47.

(1) Strana nezadovoljna postupanjem proizvođača toplinske energije ili distributera toplinske energije može podnijeti prigovor Agenciji u vezi s primjenom metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije ili metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije.

(2) Agencija je dužna poduzeti mjere iz svoje nadležnosti te bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, obavijestiti nezadovoljnu stranu u pisanom obliku o mjerama koje je u povodu prigovora poduzela.

(3) Ako nezadovoljna strana nije zadovoljna poduzetim mjerama ili u propisanom roku nije obaviještena o poduzetim mjerama može pokrenuti upravni spor protiv proizvođača toplinske energije ili distributera toplinske energije.

XI. NADZOR

Članak 48.

(1) Nadzor nad primjenom ovih Općih uvjeta za opskrbu obavlja Agencija.

(2) Upravni nadzor nad provedbom ovih Općih uvjeta za opskrbu obavlja Ministarstvo.

XII. POSEBNE ODREDBE

Članak 49.

Odredbe ovih Općih uvjeta za opskrbu kojima se uređuje postupanje distributera toplinske energije na odgovarajući način primjenjuje i opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu.

XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 50.

Postupci započeti do stupanja na snagu ovih Općih uvjeta za opskrbu nastavit će se i dovršiti prema odredbama Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (»Narodne novine«, broj 129/06).

Članak 51.

Danom stupanja na snagu ovih Općih uvjeta za opskrbu prestaju važiti odredbe Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (»Narodne novine«, broj 129/06) u dijelu koji se odnosi na međusobne ugovorne odnose između distributera toplinske energije i korisnika mreže, obveze i odgovornosti distributera toplinske energije i korisnika mreže, uvjete mjerenja, obračuna i naplate isporučene toplinske energije i uvjete za primjenu postupaka ograničenja ili obustave isporuke toplinske energije.

Članak 52.

Ovi Opći uvjeti za opskrbu objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu 1. rujna 2014. godine.

Klasa: 011-01/14-01/04

Urbroj: 371-01/14-02

Zagreb, 12. ožujka 2014.

Predsjednik Upravnog vijeća

Tomislav Jureković, dipl. ing., v. r.

Opći uvjeti za isporuku toplinske energije

HRVATSKA ENERGETSKA REGULATORNA AGENCIJA

629

Na temelju članka 32. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije (»Narodne novine«, broj 80/13 i 14/14), Hrvatska energetska regulatorna agencija je na sjednici Upravnog vijeća održanoj 12. ožujka 2014. donijela

OPĆE UVJETE

ZA ISPORUKU TOPLINSKE ENERGIJE

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Općim uvjetima za isporuku toplinske energije (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti za isporuku) uređuju se odnosi između opskrbljivača toplinskom energijom i kupca toplinske energije, odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, obveze i odgovornosti opskrbljivača toplinskom energijom i kupca toplinske energije, obveze i odgovornosti kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, uvjeti obračuna i naplate toplinske energije, uvjeti ograničenja i obustave isporuke toplinske energije, investicije, rekonstrukcije i održavanje proizvodnih postrojenja i unutarnjih instalacija, pristup mjerilima toplinske energije i instalacijama priključka, postupak kod neovlaštenog korištenja toplinske energije, postupak u slučaju tehničkih i drugih smetnji u opskrbi toplinskom energijom, postupak kod preraspodjele toplinske energije za krajnjeg kupca, postupak kod isključenja cijele zgrade/građevine iz toplinskog sustava, mjere zaštite krajnjih kupaca, postupak promjene kupca toplinske energije, način informiranja krajnjih kupaca o potrošnji i troškovima toplinske energije, obveza kupca toplinske energije da obavijesti krajnje kupce o svakoj promijeni konačne cijene toplinske energije, pravo na raspolaganje podacima o potrošnji, uključujući pravo i uvjete prosljeđivanja podataka drugom kupcu toplinske energije te pravna zaštita.

II. DEFINICIJE IZRAZA

Članak 2.

(1) Izrazi koji se koriste u ovim Općim uvjetima za isporuku imaju značenja utvrđena Zakonom o energiji (»Narodne novine«, broj 120/12 i 14/14), Zakonom o tržištu toplinske energije (»Narodne novine«, broj 80/13 i 14/14), Mrežnim pravilima za distribuciju toplinske energije i Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom.

(2) U ovim Općim uvjetima za isporuku koriste se i izrazi koji u smislu ovih Općih uvjeta za isporuku imaju sljedeće značenje:

1. hitne intervencije – neodložno poduzimanje mjera na unutarnjim instalacijama radi sprječavanja štete za ljude, životinje, biljke, okoliš i imovinu krajnjeg kupca,

2. instalacije krajnjeg kupca – instalacije grijanja u samostalnoj uporabnoj cjelini od radijatorskog ventila, odnosno ventila trošila i samog trošila, u slučaju vertikalnog razvoda (uključujući radijatorski ventil, odnosno ventil trošila), odnosno instalacije grijanja za samostalnu uporabnu cjelinu od zasebnog mjerila toplinske energije (uključujući zasebno mjerilo toplinske energije),

3. isporuka toplinske energije – regulacija i razvod toplinske energije unutarnjim instalacijama u zgradi/građevini, zagrijavanje potrošne tople vode do izlaza iz spremnika potrošne tople vode,

4. krajnji kupac – pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe,

5. kvaliteta toplinske energije – temperatura potrošne tople vode, temperatura grijanog prostora i/ili ugovorena kvaliteta toplinske energije, propisana ovim Općim uvjetima za isporuku,

6. obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije – obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije za krajnje kupce koja, ovisno o vrsti toplinskog sustava, obuhvaća sljedeće usluge: stručno upravljanje, rukovanje, održavanje unutarnjih instalacija, obračun toplinske energije i izdavanje računa krajnjem kupcu, izvještavanje krajnjeg kupca, upravljanje kotlovnicom i nabavu energenta za proizvodnju toplinske energije,

7. unutarnje instalacije – zajedničke instalacije grijanja u zgradi/građevini, odnosno cijevi, uređaji i oprema instalacije grijanja od obračunskog mjernog mjesta u toplinskoj podstanici do radijatorskog ventila, odnosno ventila trošila u samostalnoj uporabnoj cjelini u slučaju vertikalnog razvoda, odnosno do zasebnog mjerila toplinske energije.

III. ODNOSI IZMEĐU OPSKRBLJIVAČA TOPLINSKOM ENERGIJOM I KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 3.

(1) Ugovor o opskrbi kupca toplinske energije sklapaju opskrbljivač toplinskom energijom i kupac toplinske energije.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka sklapa se za svako obračunsko mjerno mjesto i sadrži:

– podatke o ugovornim stranama i datumu sklapanja ugovora,

– predmet ugovora,

– identifikacijsku oznaku obračunskog mjernog mjesta,

– broj termoenergetske suglasnosti,

– priključnu snagu obračunskog mjernog mjesta,

– priključnu snagu po tarifnim modelima,

– identifikacijsku oznaku proizvođača toplinske energije,

– namjenu potrošnje toplinske energije,

– način prikupljanja, prijenosa i provjere mjernih i obračunskih podataka,

– odredbe o izvještavanju i razmjeni podataka,

– način dobivanja informacija o važećim cijenama toplinske energije i naknadi za opskrbu toplinskom energijom,

– odredbe o cijeni toplinske energije,

– naknadu za opskrbu toplinskom energijom,

– način obračuna i rok plaćanja,

– adresu dostave računa,

– način utvrđivanja i obračuna štete u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora,

– odredbe o trajanju i uvjetima raskida ugovora,

– ostale međusobne obveze i druge potrebne podatke,

– način rješavanja sporova.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako se u toplinskoj podstanici isporučena toplinska energija mjeri odvojeno na obračunskom mjernom mjestu za grijanje i na obračunskom mjernom mjestu za pripremu potrošne tople vode, sklapa se jedan ugovor o opskrbi kupca toplinskom energijom.

(4) Ako je na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici samo jedan krajnji kupac, koji samostalno upravlja svojim unutarnjim instalacijama, sklapa s opskrbljivačem toplinskom energijom ugovor o opskrbi toplinskom energijom.

(5) Ugovor o opskrbi toplinskom energijom iz stavka 4. ovoga članka sadrži sve sastojke ugovora iz stavka 2. ovoga članka.

IV. ODNOSI IZMEĐU KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE I KRAJNJIH KUPACA

Članak 4.

(1) Ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

(2) Ugovor o potrošnji toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka sklapa se na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.

(3) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka sklapa se za svako obračunsko mjerno mjesto i sadrži:

– podatke o ugovornim stranama i datumu sklapanja ugovora,

– predmet ugovora,

– identifikacijsku oznaku obračunskog mjernog mjesta,

– odredbe o izvještavanju i razmjeni podataka,

– odredbe o cijeni toplinske energije,

– naknadu za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije,

– način obračuna i rok plaćanja,

– postupak kod neovlaštene potrošnje toplinske energije,

– uvjete za preraspodjelu toplinske energije,

– način utvrđivanja i obračuna štete u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora,

– odredbe o trajanju i uvjetima raskida ugovora,

– ostale međusobne obveze i druge potrebne podatke,

– način rješavanja sporova.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako se u toplinskoj podstanici isporučena toplinska energija mjeri odvojeno na obračunskom mjernom mjestu za grijanje i na obračunskom mjernom mjestu za pripremu potrošne tople vode, sklapa se jedan ugovor o potrošnji toplinske energije.

(5) Sastavni dio ugovora o potrošnji toplinske energije je:

– popis krajnjih kupaca s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama i parametrima za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju,

– odluka o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju donesena na način i po postupku određenim Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.

(6) Ugovor iz stavka 2. ovoga članka obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik.

(7) Krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan je u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

V. OBVEZE I ODGOVORNOSTI OPSKRBLJIVAČA TOPLINSKOM ENERGIJOM I KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 5.

(1) Opskrbljivač toplinskom energijom, zajedno s distributerom toplinske energije, dužan je osigurati kontinuiranu i pouzdanu opskrbu toplinskom energijom.

(2) Opskrbljivač toplinskom energijom odgovoran je za osiguranje dovoljne količine toplinske energije za potrebe kupca toplinske energije, te uredno obavljanje energetske djelatnosti opskrbe toplinskom energijom.

(3) Opskrbljivač toplinskom energijom dužan je na svojoj internetskoj stranici javno objaviti standardne uvjete za sklapanje ugovora o opskrbi kupca toplinske energije i ugovora o opskrbi toplinskom energijom, naknade i cjenik usluga.

(4) Opskrbljivač toplinskom energijom, ovisno o toplinskom sustavu u kojem obavlja energetsku djelatnost opskrbe toplinskom energijom, dužan je voditi svoje poslovanje u skladu s odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, Mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije, Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom i ovih Općih uvjeta za isporuku.

Članak 6.

(1) Kupac toplinske energije ima pravo na promjenu opskrbljivača toplinskom energijom na način i po postupku propisanim Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom.

(2) Kupac toplinske energije dužan je obavijestiti distributera toplinske energije i opskrbljivača toplinskom energijom o planiranim značajnijim promjenama na unutarnjim instalacijama zgrade/građevine, a distributer toplinske energije, kada to smatra potrebnim, uputit će kupca toplinske energije na podnošenje zahtjeva za izdavanje prethodne termoenergetske suglasnosti, odnosno termoenergetske suglasnosti.

(3) Za obračunsko mjerno mjesto preko kojega se toplinskom energijom opskrbljuju krajnji kupci razvrstani u dva tarifna modela, kupac toplinske energije dužan je raspodijeliti utrošenu toplinsku energiju po tarifnim modelima i te podatke dostaviti opskrbljivaču toplinskom energijom.

(4) Podatke iz stavka 3. ovoga članka opskrbljivač toplinskom energijom dužan je proslijediti proizvođaču toplinske energije i distributeru toplinske energije.

VI. OBVEZE I ODGOVORNOSTI KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE I KRAJNJIH KUPACA

Članak 7.

(1) Kupac toplinske energije dužan je obavljati djelatnost kupca toplinske energije sukladno odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, Mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije, Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom i ovih Općih uvjeta za isporuku.

(2) Kupac toplinske energije dužan je voditi odvojeno analitičko knjigovodstvo za svaku zgradu/građevinu u kojoj obavlja djelatnost kupca toplinske energije, prema ugovoru o potrošnji toplinske energije, te jednom godišnje do 1. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu, dostaviti krajnjim kupcima pisano izvješće o svom poslovanju.

(3) Kupac toplinske energije može uslugu upravljanja i održavanja unutarnjih instalacija povjeriti i drugoj pravnoj osobi s kojom je sklopio pisani ugovor.

(4) Kupac toplinske energije dužan je na pisani zahtjev ovlaštenog predstavnika suvlasnika isprazniti i napuniti unutarnje instalacije u slučaju planiranih radova na unutarnjim instalacijama izvan ogrjevne sezone.

(5) Kupac toplinske energije dužan je osigurati ili provesti potrebne mjere u slučaju hitnih intervencija na unutarnjim instalacijama u zgradi/građevini.

Članak 8.

(1) O instalacijama krajnjeg kupca dužan je voditi brigu krajnji kupac.

(2) U slučaju smetnji na unutarnjim instalacijama u zgradi/građevini, krajnji kupac dužan je poduzeti mjere za sprječavanje daljnje štete te o tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti kupca toplinske energije.

(3) U slučaju smetnji na unutarnjim instalacijama u samostalnoj uporabnoj cjelini, krajnji kupac dužan je omogućiti kupcu toplinske energije pristup unutarnjim instalacijama za potrebe upravljanja i održavanja.

Članak 9.

(1) Kupac toplinske energije dužan je osigurati isporuku toplinske energije za grijanje u tijeku ogrjevne sezone, a ako obavlja i uslugu zagrijavanja potrošne tople vode, dužan je tijekom cijele godine osigurati isporuku toplinske energije kojom se na uređaju za zagrijavanje ili na izlazu iz spremnika potrošne tople vode postiže temperatura potrošne tople vode 43 °C ± 3 °C.

(2) Ogrjevna sezona započinje razdobljem spremnosti za grijanje, tj. najranije od 15. rujna, a traje najkasnije do 15. svibnja naredne godine.

(3) Opskrba toplinskom energijom za grijanje započinje u ogrjevnoj sezoni na temelju odluke distributera toplinske energije kada se za to ostvare vremenski uvjeti.

(4) Isporuka toplinske energije za grijanje započinje u ogrjevnoj sezoni kada to pisanim putem od kupca toplinske energije zatraži ovlašteni predstavnik suvlasnika.

Članak 10.

(1) Kupac toplinske energije obavlja isporuku toplinske energije u dnevnom i u noćnom režimu rada.

(2) Kupac toplinske energije dužan je osigurati količinu toplinske energije kojom se u dnevnom režimu rada u razdoblju ogrjevne sezone postižu projektirane temperature zraka prostorija krajnjeg kupca prema tehničkim propisima.

(3) Dnevni režim rada iz stavka 2. ovoga članka traje od 6.00 do 22.00 sata.

(4) Noćni režim rada traje od 22.00 do 6.00 sati i u tom režimu rada kupac toplinske energije dužan je osigurati količinu toplinske energije kojom se u prostorijama krajnjeg kupca može postići prosječna temperatura viša od 15 °C ± 1 °C.

(5) Na pisani zahtjev ovlaštenog predstavnika suvlasnika kupac toplinske energije može izmijeniti režim rada, kao i temperaturu u režimu rada, ako za to postoje tehnički uvjeti.

Članak 11.

(1) Ako krajnji kupac putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika podnese pisani prigovor na kvalitetu toplinske energije, kupac toplinske energije dužan je provesti mjerenja u roku od tri dana od dana primitka prigovora, a pisano izvješće o rezultatima mjerenja kvalitete toplinske energije dostaviti podnositelju prigovora u daljnjem roku od osam dana.

(2) Ako je prigovor na kvalitetu toplinske energije neosnovan, troškove mjerenja snosi podnositelj prigovora iz stavka 1. ovoga članka, a ako je prigovor osnovan troškove mjerenja snosi kupac toplinske energije.

(3) Ukoliko rezultati mjerenja pokažu da je prigovor na kvalitetu toplinske energije osnovan, kupac toplinske energije dužan je poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanje kvalitete toplinske energije.

VII. UVJETI OBRAČUNA I NAPLATE TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 12.

(1) Opskrbljivač toplinskom energijom u centralnom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju računa proizvođača toplinske energije, računa distributera toplinske energije i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom, te ga ispostavlja kupcu toplinske energije u skladu s ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije, odnosno krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinskom energijom, a ako se radi o krajnjem kupcu koji je fizička osoba, s datumom dospijeća u roku od 15 dana od dana izdavanja računa.

(2) Opskrbljivač toplinskom energijom iz stavka 1. ovoga članka dužan je na računu iskazati sve elemente konačne cijene toplinske energije, i to zasebno za proizvodnju toplinske energije, za distribuciju toplinske energije i za ugovorenu naknadu za opskrbu toplinskom energijom.

(3) Opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom, te ga ispostavlja kupcu toplinske energije u skladu s ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije, odnosno krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinskom energijom.

(4) Opskrbljivač toplinskom energijom dužan je na računu za toplinsku energiju razvidno prikazati cijene i navesti podatke na temelju kojih se može izvršiti provjera računa.

Članak 13.

(1) Kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz članka 12. stavka 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije.

(2) Ako kupac toplinske energije obavlja djelatnost kupca toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu, datum dospijeća računa za krajnjeg kupca iz stavka 1. ovoga članka je 15 dana od dana izdavanja računa.

(3) U samostalnom toplinskom sustavu kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju slobodno ugovorene cijene toplinske energije i naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije.

Članak 14.

(1) Kupac toplinske energije i krajnji kupac iz članka 12. stavka 1. može djelomično ili u cijelosti pisanim putem osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja, a nesporni dio računa dužan je platiti u roku dospijeća.

(2) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka podnosi se opskrbljivaču toplinskom energijom koji je dužan odgovoriti na prigovor u roku od 15 dana od dana primitka prigovora.

(3) Ako opskrbljivač toplinskom energijom prigovor iz stavka 2. ovoga članka smatra opravdanim, izdat će kupcu toplinske energije ili krajnjem kupcu novi račun.

(4) Ako kupac toplinske energije ili krajnji kupac ne zaprimi račun u propisanom roku dužan je o tome obavijestiti opskrbljivača toplinskom energijom koji mu je dužan bez odlaganja i bez naknade izdati presliku računa.

Članak 15.

(1) Krajnji kupac koji se toplinskom energijom opskrbljuje iz centralnog toplinskog sustava može djelomično ili u cijelosti pisanim putem osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio računa dužan je platiti u roku dospijeća.

(2) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka podnosi se kupcu toplinske energije koji je dužan odgovoriti na prigovor u roku od 15 dana od dana primitka prigovora.

(3) Ako kupac toplinske energije prigovor iz stavka 2. ovoga članka smatra opravdanim, izdat će krajnjem kupcu novi račun.

(4) Ako krajnji kupac ne zaprimi račun u propisanom roku dužan je o tome obavijestiti kupca toplinske energije koji mu je dužan bez odlaganja i bez naknade izdati presliku računa.

Članak 16.

(1) Krajnji kupac koji se toplinskom energijom opskrbljuje u zatvorenom toplinskom sustavu i samostalnom toplinskom sustavu može osporiti račun sukladno odredbama sklopljenog ugovora o potrošnji toplinske energije.

(2) Ugovorom o potrošnji toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka uređuju se i svi ostali međusobni odnosi ugovornih strana, kao i način rješavanja sporova.

VIII. UVJETI OGRANIČENJA I OBUSTAVE ISPORUKE TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 17.

(1) Kupca toplinske energije koji ne plaća dospjele novčane obveze za isporučenu toplinsku energiju opskrbljivač toplinskom energijom dužan je pisanim putem i bez naknade upozoriti da, u roku ne kraćem od 15 dana od dana dostavljanja upozorenja, podmiri svoje dospjele novčane obveze odnosno postigne sporazum o ispunjenju obveza, pod prijetnjom obustave toplinske energije.

(2) Ako kupac toplinske energije ne podmiri svoje dospjele novčane obveze u roku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno u roku i na način određen sporazumom o ispunjenju obveza, opskrbljivač toplinskom energijom ima pravo u pisanom obliku zahtijevati od distributera toplinske energije obustavu opskrbe toplinskom energijom.

(3) Kad kupac toplinske energije kojemu je obustavljena opskrba toplinskom energijom podmiri svoje dospjele novčane obveze, opskrbljivač toplinskom energijom dužan je unutar 24 sata poduzeti mjere za nastavak opskrbe toplinskom energijom kupca toplinske energije te bez odgađanja podnijeti zahtjev distributeru toplinske energije za nastavak opskrbe toplinskom energijom.

(4) Distributer toplinske energije dužan je bez odgađanja postupiti po zahtjevu opskrbljivača toplinskom energijom iz stavka 3. ovoga članka i nastaviti opskrbu toplinskom energijom.

(5) Za vrijeme obustave opskrbe toplinskom energijom kupac toplinske energije dužan je plaćati sve troškove, osim troškova energije.

Članak 18.

(1) Krajnjeg kupca koji ne plati račun u roku dospijeća, kupac toplinske energije može pisanim putem opomenuti.

(2) Ako krajnji kupac ne plati dospjele novčane obveze ni nakon isteka roka iz opomene, kupac toplinske energije ima pravo obustaviti isporuku toplinske energije tom krajnjem kupcu, ukoliko za to postoje tehnički uvjeti.

(3) Za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka, krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

Članak 19.

(1) Kupac toplinske energije može privremeno, na pisani zahtjev ovlaštenog predstavnika suvlasnika, obustaviti isporuku toplinske energije krajnjim kupcima u ogrjevnoj sezoni u trajanju do četiri sata radi pregleda, ispitivanja i kontrolnog mjerenja te radi izdvajanja pojedinog krajnjeg kupca iz toplinskog sustava.

(2) Sve radove koji traju duže od četiri sata, a ne radi se o hitnim intervencijama, kupac toplinske energije dužan je planirati izvan ogrjevne sezone.

IX. INVESTICIJE, REKONSTRUKCIJE I ODRŽAVANJE PROIZVODNIH POSTROJENJA I UNUTARNJIH INSTALACIJA

Članak 20.

(1) Investicije i rekonstrukcije proizvodnih postrojenja i unutarnjih instalacija ne mogu biti u sadržajnom obuhvatu ugovora o potrošnji toplinske energije, nego su predmet zasebnih ugovora.

(2) Održavanje proizvodnih postrojenja i unutarnjih instalacija koje se obavljaju u okviru djelatnosti kupca toplinske energije uređuje se ugovorom o potrošnji toplinske energije.

X. PRISTUP MJERILIMA TOPLINSKE ENERGIJE I INSTALACIJAMA PRIKLJUČKA

Članak 21.

Kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je distributeru toplinske energije odnosno opskrbljivaču toplinskom energijom omogućiti nesmetan pristup obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici i instalacijama priključka koje prolaze kroz zgradu/građevinu do toplinske podstanice.

XI. POSTUPAK KOD NEOVLAŠTENOG KORIŠTENJA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 22.

(1) Kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika kontroliraju i utvrđuju neovlašteno korištenje toplinske energije.

(2) Pod neovlaštenim korištenjem toplinske energije razumijevaju se sljedeći slučajevi:

– krajnji kupac troši toplinsku energiju mimo zasebnog mjerila toplinske energije ili uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije,

– zasebno mjerilo toplinske energije ili uređaj za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije onesposobljeno je za ispravan rad ili je sa zasebnog mjerila toplinske energije skinuta ili oštećena plomba,

– samovoljno priključenje na unutarnje instalacije.

(3) Postupak procjene neovlaštene potrošnje toplinske energije te obračun i naplata uređuju se ugovorom o potrošnji toplinske energije.

XII. POSTUPAK U SLUČAJU TEHNIČKIH I DRUGIH SMETNJI U OPSKRBI TOPLINSKOM ENERGIJOM I POSTUPAK KOD PRERASPODJELE TOPLINSKE ENERGIJE ZA KRAJNJEG KUPCA

Članak 23.

(1) U centralnom toplinskom sustavu, u slučaju prekida opskrbe toplinskom energijom zbog neispravnosti i kvarova na distribucijskoj mreži ili više sile, kada je procijenjeno trajanje prekida duže od četiri sata, distributer toplinske energije dužan je na prikladan način o tome obavijestiti opskrbljivača toplinskom energijom i kupca toplinske energije, a u slučaju da bez opskrbe toplinskom energijom ostane veći broj krajnjih kupaca, dužan je o procijenjenom trajanju prekida opskrbe toplinskom energijom obavijestiti krajnje kupce putem sredstava javnog priopćavanja.

(2) U zatvorenom toplinskom sustavu, u slučaju prekida opskrbe toplinskom energijom zbog neispravnosti i kvarova na vanjskim instalacijama ili više sile, kada je procijenjeno trajanje prekida duže od četiri sata, opskrbljivač toplinskom energijom dužan je o tome obavijestiti kupca toplinske energije, a u slučaju da bez opskrbe toplinskom energijom ostane veći broj krajnjih kupaca, dužan je o procijenjenom trajanju prekida opskrbe toplinskom energijom na prikladan način obavijestiti krajnje kupce.

Članak 24.

(1) Ovlašteni predstavnik suvlasnika na zajedničkom mjerilu toplinske energije može na temelju odluke suvlasnika zgrade/građevine od kupca toplinske energije pisanim putem zatražiti preraspodjelu količine isporučene toplinske energije za pojedinog krajnjeg kupca.

(2) Tehnički i svi drugi uvjeti za preraspodjelu količine isporučene toplinske energije uređuju se ugovorom o potrošnji toplinske energije.

XIII. POSTUPAK KOD ISKLJUČENJA CIJELE ZGRADE/GRAĐEVINE IZ TOPLINSKOG SUSTAVA

Članak 25.

(1) Isključenje cijele zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće je uz podnošenje pisanog zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika kupcu toplinske energije, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine, te uz prethodnu suglasnost distributera toplinske energije i opskrbljivača toplinskom energijom.

(2) Kupac toplinske energije na temelju pisanog zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika provodi sve aktivnosti za isključenje iz toplinskog sustava, pribavlja prethodnu suglasnost distributera toplinske energije i prethodnu suglasnost opskrbljivača toplinskom energijom te pokreće postupak raskida ugovora o opskrbi toplinskom energijom i raskida ugovora o potrošnji toplinske energije.

Članak 26.

Krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom Zakonom o tržištu toplinske energije.

XIV. MJERE ZAŠTITE KRAJNJIH KUPACA

Članak 27.

(1) Krajnji kupac ima pravo na pouzdanu i sigurnu opskrbu toplinskom energijom odnosno isporuku toplinske energije sve dok ispunjava obveze sukladno ugovoru o potrošnji toplinske energije.

(2) U slučaju tehničkih i drugih smetnji u opskrbi toplinskom energijom odnosno isporuci toplinske energije čiji uzrok nije u opsegu nadležnosti krajnjeg kupca, krajnji kupac ima pravo na otklanjanje tih smetnji.

(3) Smetnje iz stavka 2. ovoga članka dužan je otkloniti energetski subjekt odnosno kupac toplinske energije u najkraćem roku, a najduže u roku od 24 sata od zaprimljene obavijesti, osim u slučaju kada to objektivno, zbog prirode smetnji, nije moguće očekivati.

XV. POSTUPAK PROMJENE KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 28.

(1) Krajnji kupci imaju pravo na promjenu kupca toplinske energije na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije za odabir kupca toplinske energije.

(2) Sukladno ovlaštenju, ovlašteni predstavnik suvlasnika raskida ugovor o potrošnji toplinske energije s postojećim kupcem toplinske energije i sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije s novim kupcem toplinske energije.

(3) Postupak promjene kupca toplinske energije provodi se na način da primjena novog ugovora o potrošnji toplinske energije započinje s prvim danom u mjesecu.

(4) Opskrbljivač toplinskom energijom i novi kupac toplinske energije sklapaju ugovor o opskrbi kupca toplinske energije, uvažavajući odredbu stavka 3. ovoga članka.

(5) Opskrbljivač toplinskom energijom dužan je najkasnije pet dana prije početka primjene ugovora o opskrbi kupca toplinske energije dostaviti podatke o nastalim promjenama distributeru toplinske energije radi ažuriranja centralnog popisa obračunskih mjernih mjesta.

(6) Postupak promjene kupca toplinske energije provodi se na način da se krajnjim kupcima ne smije prekinuti isporuka toplinske energije.

XVI. NAČIN INFORMIRANJA KRAJNJIH KUPACA O POTROŠNJI I TROŠKOVIMA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 29.

(1) Kupac toplinske energije dužan je u računu, odnosno prilogu računa ili u promocijskim materijalima koji se dostavljaju krajnjem kupcu, navesti barem jednom godišnje podatke o potrošnji toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije radi poticanja i usmjeravanja krajnjeg kupca na učinkovito korištenje toplinske energije.

(2) Kupac toplinske energije dužan je na zahtjev ovlaštenog predstavnika suvlasnika dostaviti podatke o potrošnji toplinske energije za svakog krajnjeg kupca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, u svrhu praćenja potrošnje toplinske energije ili utvrđivanja neovlaštenog korištenja toplinske energije.

XVII. OBVEZA KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE DA OBAVIJESTI KRAJNJE KUPCE O SVAKOJ PROMIJENI KONAČNE CIJENE TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 30.

(1) Kupac toplinske energije dužan je prije primjene nove cijene toplinske energije obavijestiti krajnje kupce o svakoj promjeni cijena/naknada/tarifa koje utvrđuju nadležna tijela i/ili energetski subjekti, a koje ulaze u konačnu cijenu toplinske energije.

(2) Kupac toplinske energije dužan je na računu ili uz račun za krajnjeg kupca razvidno prikazati cijene i navesti podatke na temelju kojih krajnji kupac može izvršiti provjeru računa.

XVIII. PRAVO NA RASPOLAGANJE PODACIMA O POTROŠNJI, UKLJUČUJUĆI PRAVO I UVJETE PROSLJEĐIVANJA PODATAKA DRUGOM KUPCU TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 31.

(1) Kupac toplinske energije dužan je dostavljati Agenciji podatke za potrebe vođenja registra kupaca toplinske energije, objavljenog na internetskoj stranici Agencije.

(2) Kupac toplinske energije dužan je obavijestiti Agenciju o svakoj promjeni podataka iz registra kupaca toplinske energije u roku od osam dana od dana nastale promjene.

(3) Kupac toplinske energije dužan je jednom godišnje do 30. listopada dostaviti Agenciji podatke za potrebe vođenja evidencije kupaca toplinske energije.

(4) U slučaju promjene kupca toplinske energije, kupac toplinske energije dužan je novom kupcu toplinske energije predati svu raspoloživu tehničku i drugu dokumentaciju.

XIX. PRAVNA ZAŠTITA

Članak 32.

(1) Strana nezadovoljna postupanjem proizvođača toplinske energije ili distributera toplinske energije može podnijeti prigovor Agenciji u vezi s primjenom metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije ili metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije.

(2) Agencija je dužna poduzeti mjere iz svoje nadležnosti te bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, obavijestiti nezadovoljnu stranu u pisanom obliku o mjerama koje je u povodu prigovora poduzela.

(3) Ako nezadovoljna strana nije zadovoljna poduzetim mjerama ili u propisanom roku nije obaviještena o poduzetim mjerama može pokrenuti upravni spor protiv proizvođača toplinske energije ili distributera toplinske energije.

XX. NADZOR

Članak 33.

(1) Nadzor nad primjenom ovih Općih uvjeta za isporuku obavlja Agencija.

(2) Upravni nadzor nad provedbom ovih Općih uvjeta za isporuku obavlja Ministarstvo.

XXI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 34.

Postupci započeti do stupanja na snagu ovih Općih uvjeta za isporuku nastavit će se i dovršiti prema odredbama Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (»Narodne novine«, broj 129/06).

Članak 35.

Danom stupanja na snagu ovih Općih uvjeta za isporuku prestaju važiti Opći uvjeti za opskrbu toplinskom energijom (»Narodne novine«, broj 129/06).

Članak 36.

Ovi Opći uvjeti za isporuku objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu 1. rujna 2014. godine.

Klasa: 011-01/14-01/05

Urbroj: 371-01/14-02

Zagreb, 12. ožujka 2014.

Predsjednik Upravnog vijeća

Tomislav Jureković

Pravilnik o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada

MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA

1906

Na temelju članka 19. stavka 7. i članka 21. Zakona o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (»Narodne novine«, broj 152/08 i 55/12), ministar graditeljstva i prostornoga uređenja donosi

PRAVILNIK

O ENERGETSKIM PREGLEDIMA GRAĐEVINA I ENERGETSKOM CERTIFICIRANJU ZGRADA

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Pravilnika

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se provođenje energetskih pregleda građevina radi utvrđivanja energetskih svojstava i načina gospodarenja energijom u građevinama koje troše energiju i vodu, utvrđivanja mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i njihovih isplativosti te provođenje energetskog certificiranja zgrada, a posebno se propisuje:

– zgrade javne namjene,

– obveza provođenja energetskog pregleda,

– godišnja granična vrijednost neposredne potrošnje energije građevine koja služi za određivanje kategorije velikog potrošača energije,

– obveza energetskog certificiranja zgrada i izuzeće od te obveze,

– obveza javnog izlaganja energetskog certifikata zgrade,

– obveze investitora, vlasnika i korisnika građevine kod provođenja energetskog pregleda građevine i energetskog certificiranja zgrade,

– postupak provođenja energetskog pregleda građevine,

– postupak provođenja energetskog certificiranja zgrade,

– način određivanja energetskog razreda zgrade,

– sadržaj i izgled energetskog certifikata zgrade,

– provođenje redovitog pregleda sustava grijanja i sustava hlađenja i klimatizacije,

– registar izvješća o provedenim energetskim pregledima građevina i energetskih certifikata zgrada,

– nadzor nad provedbom ovoga Pravilnika.

Pojmovi

Članak 2.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:

1. alternativni sustavi opskrbe energijom jesu:

– decentralizirani sustavi opskrbe energijom koji koriste obnovljive izvore,

– kogeneracija i trigeneracija,

– sustavi daljinskog ili blokovskog grijanja i hlađenja,

– dizalice topline,

– drugi sustavi s povratom topline;

2. broj stupanj dana grijanja predstavlja zbroj temperaturnih razlika između unutarnje projektne temperature i srednje dnevne vanjske temperature za sve dane sezone grijanja;

3. efektivna nazivna snaga je najveća kalorijska vrijednost izražena u kW koju proizvođač navede i za koju potvrđuje da se može isporučiti tijekom neprekidnog rada uz istovremeno održavanje korisne učinkovitosti koju je proizvođač naznačio;

4. energetski pregled građevine je sustavan postupak za stjecanje odgovarajućeg znanja o postojećoj potrošnji energije i energetskim svojstvima građevine, zgrade, dijela zgrade ili skupine zgrada koje imaju zajedničke energetske sustave, tehnološkog procesa i/ili industrijskog postrojenja i ostalih građevina, za utvrđivanje i određivanje isplativosti primjene mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti te izradu izvješća s prikupljenim informacijama i predloženim mjerama, a obavlja ga ovlaštena soba;

5. energetski razred zgrade jest indikator energetskih svojstava zgrade koji se za stambene zgrade izražava preko godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu ploštine korisne površine zgrade, a za nestambene zgrade preko relativne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje;

6. građevni dio zgrade je glavni dio tijela zgrade (npr. zid, pod, krov i dr.);

7. instalacija javne rasvjete je postrojenje koje se sastoji od elemenata nosivih konstrukcija, kabelskog razvoda i uređaja za mjerenje, sklapanje, razvod, upravljanje, regulaciju intenziteta svjetlosnog toka i svjetiljki, sa svrhom rasvjetljavanja javnih i prometnih površina u naseljima i rasvjetljavanja javnih cesta;

8. izvješće o energetskom pregledu je dokument koji sadrži sve propisane podatke, analize, procjene i prijedloge iz ovog Pravilnika te je izrađen u skladu s Metodologijom provođenja energetskog pregleda građevina;

9. Metodologija provođenja energetskog pregleda građevina (dalje u tekstu: Metodologija) je skup radnji i postupka za provođenje energetskog pregleda građevina koja sadrži i algoritam za izračun energetskog svojstva zgrada;

10. ministar je ministar nadležan za graditeljstvo;

11. Ministarstvo je središnje tijelo državne uprave nadležno za graditeljstvo;

12. nestambena zgrada je zgrada koja nema niti jednu stambenu jedinicu ili skup prostorija namijenjen stanovanju zajednica;

13. nestambena zgrada gospodarske namjene je zgrada namijenjena za obavljanje gospodarske proizvodne i poljoprivredne djelatnosti (npr.: proizvodne hale u industrijskoj proizvodnji, proizvodne radionice, skladišta, zgrade namijenjene poljoprivrednom gospodarstvu i sl.);

14. ovlaštena osoba je osoba koja prema posebnom propisu kojim se propisuju uvjeti i mjerila za osobe koje provode energetske preglede građevine i energetsko certificiranje zgrade ima ovlaštenje Ministarstva za provođenje energetskih pregleda građevine i/ili izdavanje energetskog certifikata zgrade;

15. redoviti pregled je redoviti pregled sustava grijanja i klimatizacije u zgradi radi ocjene načina rada i održavanja sustava s obzirom na energetsku učinkovitost i po potrebi utvrđivanja mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti sustava radi osiguranja maksimalne učinkovitosti tih sustava u normalnim uvjetima rada,

16. referentni klimatski podaci jesu skup odabranih klimatskih parametara koji su karakteristični za neko geografsko područje;

17. samostalna uporabna cjelina zgrade je dio zgrade, kat, stan, poslovni prostor i sl. unutar zgrade koji je namijenjen ili preinačen da se može koristiti odvojeno te da ima i odvojeni termotehnički sustav;

18. stambena zgrada je zgrada koja je u cijelosti ili u kojoj je više od 90% bruto podne površine namijenjeno za stanovanje, odnosno koja nema više od 50 m² neto podne površine u drugoj namjeni. Stambenom zgradom smatra se i zgrada s apartmanima u turističkom području;

19. stvarni klimatski podaci jesu klimatski podaci dobiveni statističkom obradom prema meteorološkoj postaji najbližoj lokaciji zgrade;

20. termotehnički sustav zgrade je tehnička oprema ugrađena u zgradu (ili njezinu samostalnu uporabnu cjelinu) koja služi za njezino grijanje, hlađenje, ventilaciju, klimatizaciju, pripremu tople vode;

21. Zakon je Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji;

22. zgrada mješovite namjene je zgrada koja ima više od 10% neto podne površine u drugoj namjeni od osnovne (stambene, nestambene ili ostale namjene) kada je ploština te neto podne površine u drugoj namjeni veća od 50 m² i zbog čega je moguće zgradu podijeliti na zone koje se mogu posebno certificirati u skladu s temeljnom klasifikacijom zgrada (npr. stambena, uredska i trgovačka namjena u jednoj zgradi);

23. zgrada s više zona je zgrada koja ima više dijelova za koje se mogu izraditi zasebni energetski certifikati. Zgrada s više zona jest zgrada:

a. koja se sastoji od dijelova koji čine zaokružene funkcionalne cjeline koje imaju različitu namjenu te imaju mogućnost odvojenih sustava grijanja i hlađenja (stambeni dio u nestambenoj zgradi), ili se razlikuju po unutarnjoj projektnoj temperaturi za više od 4° C, osim ako čine funkcionalnu cjelinu (npr.: kupaonica u stanu, garderoba uz sportsku dvoranu i sl.),

b. kod koje je 10% i više neto podne površine prostora zgrade u kojem se održava kontrolirana temperatura u drugoj namjeni od osnovne namjene kada je ploština te neto podne površine u drugoj namjeni veća od 50 m²,

c. kod koje dijelovi zgrade koji su zaokružene funkcionalne cjeline imaju različiti termotehnički sustav i/ili bitno različite režime korištenja termotehničkih sustava.

Prilozi Pravilniku

Članak 3.

Ovaj Pravilnik sadrži sljedeće priloge:

– Prilog 1 Energetski razredi i način označavanja energetskog razreda na energetskom certifikatu;

– Prilog 2 Izgled i sadržaj energetskog certifikata stambenih zgrada;

– Prilog 3 Izgled i sadržaj energetskog certifikata nestambenih zgrada;

– Prilog 4 Izgled i sadržaj energetskog certifikata ostalih nestambenih zgrada u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja;

– Prilog 5 Referentni klimatski podaci za kontinentalnu Hrvatsku;

– Prilog 6 Referentni klimatski podaci za primorsku Hrvatsku;

– Prilog 7 Prikaz Registra provedenih energetskih pregleda građevina i izdanih energetskih certifikata zgrada;

– Prilog 8 Format Prijave o neposrednoj potrošnji energije velikog potrošača ministarstvu nadležnom za energetiku.

II. OBVEZA PROVOĐENJA ENERGETSKOG PREGLEDA GRAĐEVINE, ENERGETSKOG CERTIFICIRANJA ZGRADA I JAVNOG IZLAGANJA ENERGETSKOG CERTIFIKATA ZA ZGRADE JAVNE NAMJENE

Zgrade javne namjene

Članak 4.

(1) Zgrade javne namjene određene ovim Pravilnikom jesu zgrade javnog sektora i ostale zgrade u kojima se pružaju usluge velikom broju ljudi.

(2) Zgrade javne namjene iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih osoba,

2. zgrade državnih upravnih i drugih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave,

3. zgrade pravnih osoba s javnim ovlastima,

4. zgrade sudova, zatvora, vojarni,

5. zgrade međunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija,

6. zgrade banaka, štedionica i drugih financijskih organizacija,

7. zgrade trgovina, restorana, hotela, putničkih agencija, marina, drugih uslužnih i turističkih djelatnosti,

8. zgrade željezničkog, cestovnog, zračnog i vodenog prometa, zgrade pošta, telekomunikacijskih centara i sl.,

9. zgrade za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, vrtići, jaslice i sl., zgrade za više obrazovanje, istraživački laboratoriji i sl.,

10. zgrade za stanovanje zajednica: domovi umirovljenika, đački, studentski, radnički, dječji i drugi domovi namijenjeni privremenom ili stalnom boravku,

11. zgrade sportskih udruga i organizacija, zgrade sportskih objekata,

12. zgrade kulturnih namjena: kina, kazališta, muzeja i sl.,

13. zgrade bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstveno--socijalnoj i rehabilitacijskoj svrsi.

Obveza provođenja energetskog pregleda

Članak 5.

(1) Energetski pregled građevine se obvezno provodi za:

– građevinu koju veliki potrošač koristi za obavljanje svoje djelatnosti,

– javnu rasvjetu (koja uključuje i javnu rasvjetu na cestama izvan naselja),

– zgrade javne namjene čija korisna (neto) površina prelazi

500 m², a od 9. srpnja 2015. čija korisna (neto) površina prelazi 250 m²,

– postojeće zgrade ili dijelove zgrada koji čine samostalne uporabne cjeline i koje podliježu obvezi energetskog certificiranja zgrada,

– sustave grijanja u zgradama s kotlom na tekuće, plinovito gorivo ukupne nazivne snage 20 kW i veće,

– sustave hlađenja i klimatizacije u zgradama s jednim ili više uređaja za proizvodnju toplinske/rashladne energije ukupne nazivne snage 12 kW i veće.

(2) Veliki potrošač iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka je potrošač iz sektora industrije čija ukupna godišnja neposredna potrošnja energije u građevinama koje koristi za obavljanje svoje djelatnosti prelazi 10000 MWh.

(3) Energetski pregled građevine obvezno se provodi jednom u pet (5) godina od dana dostave posljednjeg izvješća o energetskom pregledu.

(4) Za zgrade koje imaju obvezu provođenja energetskog pregleda prema ovom Pravilniku energetski pregled iz stavka 1. podstavka 5. i 6. ovoga članka sastavni je dio energetskog pregleda zgrade.

(5) Energetski pregled iz stavka 1. podstavka 5. i 6. ovoga članka za ostale zgrade provodi se u sklopu redovitog pregleda sustava grijanja, te sustava hlađenja i klimatizacije (dalje u tekstu: redoviti pregled).

(6) Redoviti pregled iz stavka 5. ovoga članka obvezno se provodi jednom u pet godina od dana dostave posljednjeg izvješća o redovitom pregledu.

(7) Redoviti pregled sustava grijanja s kotlom efektivne nazivne snage većom od 100 kW obvezno se provodi svake dvije godine od dana dostave izvješća o redovitom pregledu, a kod plinskih kotlova svake 4 godine.

Ovlaštenje za provođenje energetskog pregleda građevine i energetskog certificiranja zgrade

Članak 6.

Energetski pregled građevine i energetsko certificiranje zgrade provodi osoba koja ima ovlaštenje Ministarstva prema posebnom propisu.

Obveza energetskog certificiranja zgrade

Članak 7.

(1) Energetski certifikat mora imati zgrada javne namjene ili dio zgrade mješovite namjene koji se kao samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu ako ima ukupnu korisnu površinu veću od 500 m², a od 9. srpnja 2015. veću od 250 m² te svaka druga zgrada ili njezina samostalna uporabna cjelina koja se gradi, prodaje, iznajmljuje, daje na leasing ili daje u zakup osim ako ovim Pravilnikom nije drukčije propisano.

(2) Vrste zgrada u cjelini ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada za koje se izdaje energetski certifikat određene su prema pretežitoj namjeni korištenja i dijele se na:

A. stambene zgrade:

1. s jednim stanom i stambene zgrade u nizu s jednim stanom za koje se izrađuje jedan energetski certifikat,

2. sa dva i više stana i zgrade za stanovanje zajednica (npr.: domovi umirovljenika, đački, studentski, radnički odnosno dječji domovi, zatvori, vojarne i slično) za koje se u pravilu izrađuje jedan zajednički certifikat, a može se izraditi i zasebni energetski certifikat.

B.1. nestambene zgrade:

1. uredske, administrativne i druge poslovne zgrade slične pretežite namjene,

2. školske i fakultetske zgrade, vrtići i druge odgojne i obrazovne ustanove,

3. bolnice i ostale zgrade namijenjene zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj svrsi,

4. hoteli i restorani i slične zgrade za kratkotrajni boravak (uključivo apartmani),

5. sportske građevine,

6. zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovački centri, zgrade s dućanima),

7. druge nestambene zgrade koje se griju na temperaturu +18°C ili višu (npr.: zgrade za promet i komunikacije, terminali, postaje, zgrade za promet, pošte, telekomunikacijske zgrade, zgrade za kulturno-umjetničku djelatnost i zabavu, muzeji i knjižnice, i sl.),

B.2. ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja.

Izuzeće od obveze energetskog certificiranja zgrade

Članak 8.

Izdavanje energetskog certifikata nije potrebno za:

1. nove zgrade, postojeće zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrade u novim ili postojećim zgradama koje se prodaju, iznajmljuju, daju na leasing ili daju u zakup i koje imaju uporabnu korisnu površinu manju od 50 m²;

2. zgrade koje imaju predviđeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje;

3. privremene zgrade izgrađene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilišta;

4. radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice radnog vremena ako nemaju ugrađene zračne zavjese;

5. jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom;

6. postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju ili se pravo vlasništva prenosi u stečajnom postupku u slučaju prisilne prodaje ili ovrhe;

7. postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju ili iznajmljuju bračnom drugu ili članovima uže obitelji;

8. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C osim hladnjača.

Obveza javnog izlaganja energetskog certifikata zgrade

Članak 9.

(1) Zgrada javne namjene ili dio zgrade mješovite namjene koji se kao samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu ako ima ukupnu korisnu površinu veću od 500 m², a od 9. srpnja 2015. veću od 250 m², moraju imati energetski certifikat zgrade izložen na mjestu jasno vidljivom posjetiteljima zgrade.

(2) Ukoliko zgrada javne namjene iz stavka 1. ovog članka ima više ulaza, tada se energetski certifikat izlaže na jasno vidljivom mjestu uz glavni ulaz zgrade.

(3) Energetski certifikat se izrađuje prema Prilogu 3 ovoga Pravilnika, uvećan na format A3, zaštićen od eventualnih oštećenja i pričvršćen na siguran način.

(4) Javno se izlaže prva stranica energetskog certifikata koja sadrži osnovne podatke o zgradi i skalu energetskog razreda, te treća stranica energetskog certifikata koja sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane kod postojećih zgrada, odnosno preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade kod novih zgrada.

Članak 10.

(1) Za izradu i javno izlaganje energetskog certifikata propisanog člankom 9. ovoga Pravilnika odgovoran je vlasnik zgrade.

(2) Korisnik zgrade za koju je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata dužan je omogućiti izradu energetskog certifikata zgrade i njegovo javno izlaganje.

III. OBVEZE INVESTITORA, VLASNIKA I KORISNIKA GRAĐEVINE KOD PROVOĐENJA ENERGETSKOG PREGLEDA GRAĐEVINE I ENERGETSKOG CERTIFICIRANJA ZGRADE

Članak 11.

(1) Investitor odnosno vlasnik građevine i investitor odnosno vlasnik zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline dužan je osigurati provođenje energetskog pregleda građevine i energetsko certificiranje zgrade, kako je to propisano ovim Pravilnikom.

(2) Investitor ili vlasnik iz stavka 1. ovoga članka dužan je poslove provođenja energetskog pregleda građevine i energetskog certificiranja zgrade povjeriti za to ovlaštenim osobama.

(3) Investitor ili vlasnik iz stavka 1. ovoga članka dužan je ovlaštenoj osobi osigurati sve podatke, tehničku dokumentaciju građevine i drugu dokumentaciju te ostale uvjete za neometan rad, a osobito:

1. podatke o potrošnji svih oblika energije i vode u građevini za razdoblje od tri prethodne kalendarske godine putem računa od opskrbljivača ili na drugi način dogovoren s ovlaštenom osobom,

2. tehničku dokumentaciju građevine i tehničku dokumentaciju opreme ugrađene u sustavima koji su predmet pregleda,

3. izvješća o prethodno provedenim energetskim pregledima,

4. izvješća o redovitim pregledima i servisima u svrhu održavanja u skladu s tehničkim propisima,

5. izvješća o redovitim pregledima i servisima u svrhu održavanja ostalih tehničkih sustava,

6. slobodan pristup svim dijelovima građevine ili tehničkih sustava uz uvažavanje sigurnosnih uvjeta propisanih posebnim zakonom iz područja zaštite na radu i drugim posebnim propisima,

7. razgovor s osobljem u svrhu ocjene načina korištenja i gospodarenja energijom u građevini.

(4) Opskrbljivači energijom i vodom dužni su podatke o opskrbi kojima raspolažu, a koje zatraži vlasnik građevine, bez naknade dostaviti u roku 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.

(5) Investitor ili vlasnik zgrada javne namjene osim podataka, tehničke dokumentacije građevine i druge dokumentacije te ostalih uvjeta za neometan rad iz stavka 3. ovoga članka dužan je osigurati arhitektonski snimak postojeće zgrade koja podliježe energetskom pregledu i certificiranju s evidentiranom korisnom površinom grijanog i/ili hlađenog dijela zgrade.

(6) Korisnik građevine odnosno zgrade ili njezinog dijela dužan je omogućiti ovlaštenim osobama provođenje energetskog pregleda građevine i/ili energetskog certificiranja zgrade i pristup u sve dijelove građevine.

Članak 12.

(1) Vlasnik zgrade dužan je prilikom prodaje, iznajmljivanja, leasinga ili davanja u zakup zgrade ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina osigurati energetski certifikat te zgrade odnosno njezinog dijela i dati ga na uvid potencijalnom kupcu, unajmljivaču ili zakupoprimcu.

(2) Kod prodaje zgrade ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina, energetski certifikat mora biti na uvidu prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji i njegov je sastavni dio.

(3) Kada se oglasi za zgrade koje se prodaju, iznajmljuju, daju na leasing ili u zakup ili njihovi dijelovi koji su samostalna uporabna cjelina, objavljuju u medijima, tada se u oglasu mora navesti i energetski razred te zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline.

Obveze investitora i vlasnika nove zgrade vezano uz energetsko certificiranje zgrade

Članak 13.

(1) Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat prije početka njezine uporabe odnosno puštanja u pogon.

(2) Za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m² i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m², a koje podliježu obvezi energetskog certificiranja prema ovome Pravilniku, investitor je prije početka uporabe zgrade odnosno puštanja u pogon dužan energetski certifikat dostaviti tijelu koje je izdalo rješenje o uvjetima građenja zajedno sa završnim izvješćem nadzornog inženjera.

(3) Za zgrade koje nisu navedene u stavku 2. ovoga članka energetski certifikat se prilaže zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole.

(4) Ako se nova zgrada ili njezin dio koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prodaje u tijeku građenja, tada je vlasnik (novi investitor) koji je kupio zgradu odnosno njezin uporabni dio, dužan osigurati energetski certifikat prije početka uporabe odnosno puštanja u pogon te zgrade odnosno njezinog dijela.

IV. ENERGETSKI PREGLED GRAĐEVINE

Predmet energetskog pregleda građevine

Članak 14.

(1) Energetski pregled građevine sadrži naročito:

– pripremne radnje,

– prikupljanje svih potrebnih podataka i informacija o zgradama koji su nužni za provođenje postupka energetskog certificiranja zgrade i određivanja energetskog razreda zgrade,

– provođenje kontrolnih mjerenja prema potrebi,

– analizu potrošnje i troškova svih oblika energije, energenata i vode za razdoblje od tri prethodne kalendarske godine,

– prijedlog mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti građevina odnosno za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane s proračunom povratnog perioda povrata investicija i izvore cijena za provođenje predloženih mjera,

– izvješće i zaključak s preporukama i redoslijedom provedbe ekonomski opravdanih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti građevine odnosno energetskih svojstava zgrade.

(2) U postupku provođenja energetskog pregleda građevine provode se analize koje se odnose na:

1. način gospodarenja energijom u građevini,

2. toplinske karakteristike vanjske ovojnice,

3. sustav grijanja,

4. sustav hlađenja,

5. sustav ventilacije i klimatizacije,

6. sustav za pripremu potrošne tople vode,

7. sustav napajanja, razdiobe i potrošnje električne energije,

8. sustav električne rasvjete,

9. specifične podsustave (komprimirani zrak, elektromotorni pogoni i dr.),

10. sustav opskrbe vodom,

11. sustav mjerenja, regulacije i upravljanja,

12. alternativne sustave za opskrbu energijom.

(3) Energetski pregled građevine osim radnji i postupaka iz stavka 1. i analiza iz stavka 2. ovoga članka može sadržavati i druge radnje, postupke i analize ovisno o vrsti, karakteristikama i namjeni građevine i aktivnostima koje se u njoj obavljaju.

(4) Prije energetskog pregleda građevine ovlaštena osoba dužna je naručitelju energetskog pregleda dostaviti plan aktivnosti provedbe energetskog pregleda građevine.

(5) Sva mjerenja koja se u građevini provode tijekom energetskog pregleda moraju biti provedena sukladno uvjetima propisanim posebnim zakonom iz područja zaštite na radu i drugim posebnim propisima ovisno o vrsti građevine odnosno postrojenja u kojem se mjerenja provode.

(6) Vlasnik građevine i ovlaštena osoba odgovorne su za točnost i istinitost podataka koje prikupljaju.

(7) Mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti utvrđene u sklopu energetskog pregleda građevine koriste se kod izrade programa i plana energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji energije te kod planiranja složenijih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(8) Energetski pregled građevine provodi se u skladu s Metodologijom i pravilima struke.

(9) Metodologiju iz stavka 8. ovoga članka donosi ministar Odlukom, a objavljuje se na službenoj internetskog stranici Ministarstva.

Izvješće o provedenom energetskom pregledu građevine

Članak 15.

(1) Izvješće o provedenom energetskom pregledu građevine je rezultat energetskog pregleda građevine koji izrađuje i potpisuje ovlaštena osoba i predaje ga naručitelju.

(2) Izvješće o provedenom energetskom pregledu građevine sadrži sve opise, pretpostavke, podatke, informacije i priloge korištene u provedbi energetskog pregleda građevine.

(3) Za postojeće zgrade za koje postoji obaveza izdavanja energetskog certifikata izvješće o energetskom pregledu građevine mora sadržavati sve podatke i informacije nužne za postupak energetskog certificiranja zgrada prikazane u posebnom poglavlju izvješća.

(4) Detaljan prijedlog sadržaja izvješća o provedenom energetskom pregledu građevine utvrđen je Metodologijom.

V. ENERGETSKO CERTIFICIRANJE ZGRADE

Svrha energetskog certifikata zgrade

Članak 16.

Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskom svojstvu zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, učinkovitost njihovih energetskih sustava, te kvalitetu i svojstva ovojnice zgrade.

Energetsko certificiranje nove zgrade

Članak 17.

(1) Energetsko certificiranje nove zgrade obvezno uključuje proračun energetskih potreba zgrade, proračun potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje i hlađenje za referentne klimatske podatke, određivanje energetskog razreda zgrade i izradu energetskog certifikata.

(2) Energetski certifikat nove zgrade izdaje se temeljem podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine i pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine.

(3) Ako izvješće i/ili izjava iz stavka 2. ovoga članka ukazuju na odstupanja od glavnog projekta koja utječu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, dodatni podaci za izradu energetskog certifikata utvrđuju se uvidom u relevantnu dokumentaciju na gradilištu, te po potrebi očevidom na zgradi.

(4) Proračuni iz stavka 1. ovoga članka provode se prema Metodologiji.

Energetsko certificiranje postojeće zgrade

Članak 18.

(1) Energetsko certificiranje postojeće zgrade obvezno uključuje energetski pregled građevine, proračun energetskih potreba zgrade, proračun potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje i hlađenje za referentne klimatske podatke, određivanje energetskog razreda zgrade i izradu energetskog certifikata.

(2) Proračun potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje i hlađenje za referentne klimatske podatke za postojeće zgrade provodi se prema režimu korištenja zgrade utvrđenom u Metodologiji.

(3) Provođenje energetskog pregleda zgrade i provođenje redovitih pregleda sustava grijanja i sustava hlađenja i klimatizacije u zgradi kada su te obveze propisane Zakonom i ovim Pravilnikom, usklađuju se s provođenjem energetskog pregleda zgrade radi izdavanja energetskog certifikata zgrade kad te obveze dospijevaju istodobno.

Energetski razred zgrade

Članak 19.

(1) Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s tim da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.

(2) Energetski razredi se iskazuju za referentne klimatske podatke.

(3) Energetski razredi i način označavanja energetskog razreda na energetskom certifikatu za stambene i za nestambene zgrade dani su u Prilogu 1 ovoga Pravilnika.

Referentni klimatski podaci

Članak 20.

(1) Referentni klimatski podaci prema kojima se određuje energetski razred zgrade određeni su posebno za kontinentalnu i za primorsku Hrvatsku u odnosu na broj stupanj dana grijanja.

(2) Za gradove i mjesta koji imaju 2200 i više stupanj dana grijanja godišnje, energetske potrebe se proračunavaju prema referentnim klimatskim podacima za kontinentalnu Hrvatsku koji su dani u Prilogu 5 ovoga Pravilnika.

(3) Za gradove i mjesta koji imaju manje od 2200 stupanj dana grijanja godišnje, energetske potrebe se proračunavaju prema referentnim klimatskim podacima za primorsku Hrvatsku koji su dani u Prilogu 6 ovoga Pravilnika.

(4) Broj stupanj dana grijanja iz ovoga članka utvrđuje se uz uvjet da je unutarnja temperatura u zgradi 20°C i da sezona grijanja započinje s padom vanjske temperature u tri uzastopna dana ispod 12°C te da sezona grijanja završava s porastom vanjske temperature u tri uzastopna dana iznad 12°C.

Sadržaj i izgled energetskog certifikata

Članak 21.

(1) Energetski certifikat sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat, podatke o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji za referentne i stvarne klimatske podatke, objašnjenja tehničkih pojmova te popis primijenjenih propisa i normi.

(2) Energetski certifikat za postojeće zgrade obvezno sadrži i prijedlog ekonomski opravdanih mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje se temelje na prethodno provedenom energetskom pregledu građevine.

(3) Energetski certifikat za nove zgrade sadrži preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.

(4) Za zgrade iz članka 7. stavka 2. podstavak 3. ovoga Pravilnika ne određuje se energetski razred niti daje prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade, već se u energetskom certifikatu navode koeficijenti prolaska topline za određene građevne dijelove zgrade i uspoređuju se s dopuštenim vrijednostima propisanim posebnim propisom.

Članak 22.

Podaci potrebni za energetski certifikat unose se prema slikovnim prikazima iz Priloga 2, 3 i 4 ovoga Pravilnika isključivo elektroničkim putem, osim potpisa ovlaštene osobe.

Izdavanje i važenje energetskog certifikata

Članak 23.

(1) Energetski certifikat izdaje se za cijelu zgradu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka energetski certifikat može se izdati i za dio zgrade ako se radi o zgradi koja je prema ovome Pravilniku definirana kao »zgrada s više zona« ili za dio zgrade koji je samostalna uporabna cjelina i ima poseban uređaj za mjerenje potrošnje energije.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka za postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju, daju na leasing ili u zakup energetski certifikat se može izdati i za dio zgrade koji čini samostalnu uporabnu cjelinu.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka za zgradu koja je prema ovome Pravilniku definirana kao »zgrada mješovite namjene« kod koje se dio zgrade koji je samostalna uporabna cjelina zgrade koristi za javnu namjenu prema članku 4. stavku 1. ovoga Pravilnika, tada se za taj dio zgrade izdaje zaseban energetski certifikat.

(5) Zgrada i dio zgrade koji je samostalna uporabna cjelina zgrade može imati samo jedan važeći energetski certifikat.

(6) Vlasnik samostalne uporabne cjeline zgrade može naručiti izradu energetskog certifikata i u slučaju ako zgrada u cjelini ima važeći energetski certifikat, tada je važeći energetski certifikat onaj koji je izdan za tu samostalnu uporabnu cjelinu.

(7) U slučaju da se za »zgradu mješovite namjene« izdaje jedan zajednički energetski certifikat za cijelu zgradu, tada se postupak energetskog certificiranja te zgrade provodi sukladno pretežitoj namjeni zgrade.

(8) Ovlaštena osoba koja je izdala energetski certifikat dostavlja ga investitoru odnosno vlasniku ili korisniku zgrade u dva istovjetna primjerka.

(9) Rok važenja energetskog certifikata je 10 godina.

Redoviti pregled sustava grijanja

Članak 24.

(1) Redoviti pregled sustava grijanja sadrži prikupljanje i pregled dokumentacije, vizualni i funkcionalni pregled sustava grijanja i grijanih prostora, potrebna mjerenja, pripremu prijedloga mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti sustava i/ili primjenu alternativnih rješenja i izradu završnog izvješća.

(2) Potrebna mjerenja dimnih plinova kod redovitog pregleda sustava iz stavka 1. ovoga članka provode osobe koje su ovlaštene prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša kojim se uređuje obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i praćenja emisija u zrak iz stacionarnih izvora.

(3) Ovlaštena osoba temeljem redovitog pregleda i prijedloga mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti sustava može naručitelju predložiti i kraći rok do sljedećeg redovitog pregleda propisanog ovim Pravilnikom.

Redoviti pregled sustava hlađenja i klimatizacije

Članak 25.

(1) Redoviti pregled sustava hlađenja i klimatizacije sadrži prikupljanje i pregled dokumentacije, vizualni i funkcionalni pregled sustava hlađenja i klimatizacije te hlađenih i klimatiziranih prostora, potrebna mjerenja, pripremu prijedloga mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i/ili primjenu alternativnih rješenja i izradu završnog izvješća.

(2) Potrebna mjerenja kod redovitog pregleda sustava iz stavka 1. ovoga članka provode se na način i pomoću mjernih instrumenata u skladu s posebnim propisom iz područja mjeriteljstva.

(3) Ovlaštena osoba temeljem redovitog pregleda i prijedloga mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti sustava može naručitelju predložiti i kraći rok do sljedećega redovitog pregleda propisanog ovim Pravilnikom.

Izvješća o provedenom redovitom pregledu sustava grijanja i sustava hlađenja i klimatizacije

Članak 26.

(1) Izvješće o provedenom redovitom pregledu sustava grijanja i sustava hlađenja i klimatizacije izrađuje i potpisuje ovlaštena osoba.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži informacije o svim provedenim radnjama u sklopu redovitog pregleda, rezultate mjerenja, usporedbe s tehničkim specifikacijama proizvođača te prijedlog mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti sustava.

(3) Sadržaj izvješća o provedenom redovitom pregledu sustava grijanja i izvješća o provedenom redovitom pregledu sustava hlađenja i klimatizacije utvrđen je Metodologijom.

VI. CIJENA ENERGETSKOG PREGLEDA GRAĐEVINE I ENERGETSKOG CERTIFIKATA ZGRADE

Članak 27.

Ministar posebnom Odlukom propisuje cijenu provođenja energetskih pregleda građevina i izdavanja energetskih certifikata zgrada.

VII. REGISTAR IZVJEŠĆA O PROVEDENIM ENERGETSKIM PREGLEDIMA GRAĐEVINA I ENERGETSKIH CERTIFIKATA ZGRADA

Članak 28.

(1) Registar izvješća o provedenim energetskim pregledima građevina i izdanim energetskim certifikatima zgrada ustrojava i vodi Ministarstvo u elektroničkom i u pisanom obliku.

(2) Ministarstvo nadležno za energetiku ima uvid u registar iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ovlaštena osoba dužna je dostavljati podatke o provedenim energetskim pregledima građevina i izdanim energetskim certifikatima zgrada u registar iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Registar iz stavka 1. ovoga članka vodi se prema obrascu iz Priloga 7 ovoga Pravilnika.

VIII. NEOVISNA KONTROLA IZVJEŠĆA O ENERGETSKIM PREGLEDIMA GRAĐEVINA I ENERGETSKIH CERTIFIKATA ZGRADA

Neovisna kontrola

Članak 29.

Izvješća o provedenim energetskim pregledima građevina i energetski certifikati zgrada podliježu neovisnoj kontroli koja se provodi na način utvrđen posebnim propisom.

IX. NADZOR NAD PROVEDBOM PRAVILNIKA

Članak 30.

Nadzor nad provedbom odredbi ovoga Pravilnika obavlja Ministarstvo i provodi propisane mjere.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Veliki potrošač

Članak 31.

Veliki potrošač mora provesti energetski pregled građevine u skladu s ovim Pravilnikom u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Javna rasvjeta

Članak 32.

Javni sektor mora provesti energetski pregled javne rasvjete koja je u njegovoj nadležnosti u skladu s ovim Pravilnikom u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Energetsko certificiranje zgrada

Članak 33.

Nove zgrade prije uporabe odnosno puštanja u pogon moraju imati energetski certifikat izrađen na način kako je propisano ovim Pravilnikom.

Članak 34.

Postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju, iznajmljuju, daju u leasing ili u zakup moraju imati važeći energetski certifikat izdan na način sukladno odredbama ovoga Pravilnika dostupan na uvid kupcu, najmoprimcu ili zakupcu prije sklapanja ugovora o kupoprodaji, iznajmljivanju, leasingu ili zakupu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije.

Članak 35.

(1) Zgrade javne namjene ili samostalne uporabne cjeline zgrada koje se koriste za javnu namjenu u zgradama mješovite namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata sukladno članku 9. ovoga Pravilnika moraju imati izrađen i javno izložen energetski certifikat na način propisan ovim Pravilnikom.

(2) Zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade iz stavka 1. ovoga članka korisne površine veće od 1000 m² moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2012.

(3) Zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade iz stavka 1. ovoga članka korisne površine veće od 500 m² moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2013.

(4) Zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade iz stavka 1. ovoga članka korisne površine veće od 250 m² moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2015.

Članak 36.

(1) Krajnji kupac energije koji ima status velikog potrošača prema ovom Pravilniku, dužan je podnijeti Ministarstvu prijavu radi uvrštenja na listu velikih potrošača. Prijava se podnosi u elektroničkom ili pisanom obliku na obrascu koji je dan u Prilogu 8 ovoga Pravilnika.

(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se na temelju podataka za 2011. godinu u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

(3) Krajnji kupac energije koji na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika nema status velikog potrošača, ali taj status stekne nakon toga, dužan je podnijeti prijavu za uvrštenje na listu velikih potrošača u roku od mjesec dana od proteka kalendarske godine u kojoj je stekao status velikog potrošača.

(4) Ako krajnji kupac energije koji ima status velikog potrošača propusti u roku ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga članka, a Ministarstvo utvrdi da njegova ukupna godišnja neposredna potrošnja prelazi 10.000 MWh u građevini koju koristi za obavljanje svoje djelatnosti, Ministarstvo će ga uvrstiti na listu velikih potrošača i podnijeti prijavu za vođenje prekršajnog postupka.

(5) Ministarstvo je dužno ministarstvu nadležnom za energetiku dostaviti listu velikih potrošača do kraja siječnja svake godine.

Članak 37.

Danom primjene ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (»Narodne novine«, br. 36/10 i 135/11) i Pravilnik o energetskim pregledima građevina (»Narodne novine«, br. 5/11).

Članak 38.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se 90 dana od dana objave Metodologije na službenoj internetskoj stranici Ministarstva.

Klasa: 360-01/12-01/443

Urbroj: 531-01-12-3

Zagreb, 9. srpnja 2012.

Ministar

Ivan Vrdoljak, dipl. ing. el., v. r.

PRILOG 1

ENERGETSKI RAZREDI ZGRADA I NAČIN OZNAČAVANJA ENERGETSKOG RAZREDA NA ENERGETSKOM CERTIFIKATU

Energetski razredi zgrada iz članka 19. ovoga Pravilnika utvrđeni su za nestambene zgrade iz članka 7. stavka 2. podstavka 1. ovoga Pravilnika prema sljedećoj tablici:

Energetski razred

Q''H,nd,ref – specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke u kWh/(m²a)

A+

≤ 15

A

≤ 25

B

≤ 50

C

≤ 100

D

≤ 150

E

≤ 200

F

≤ 250

G

> 250

Energetski razred grafički se prikazuje na energetskom certifikatu stambene zgrade strelicom s podatkom o specifičnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje za referentne klimatske podatke izraženoj u kWh/(m²a) na sljedeći način:

Energetski razredi zgrada iz članka 19. ovoga Pravilnika utvrđeni su za nestambene zgrade iz članka 7. stavka 2. podstavka 2. ovoga Pravilnika prema sljedećoj tablici:

Energetski razred

QH,nd,rel – relativna vrijednost godišnje potrebne toplinske energije za grijanje u %

A+

≤ 15

A

≤ 25

B

≤ 50

C

≤ 100

D

≤ 150

E

≤ 200

F

≤ 250

G

> 250

Energetski razred grafički se prikazuje na energetskom certifikatu nestambene zgrade strelicom s podatkom o relativnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje izraženoj u % na sljedeći način:

Relativna vrijednost godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za nestambene zgrade, Q'H,nd,rel [%], jest omjer specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke, Q’H,nd,ref [kWh/(m³a)] i dopuštene specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje, Q’H,nd,dop[kWh/(m³a)], a izračunava se prema izrazu:

PRILOG 2

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA STAMBENIH ZGRADA (PRVA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA STAMBENIH ZGRADA (DRUGA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA STAMBENIH ZGRADA (TREĆA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA STAMBENIH ZGRADA (ČETVRTA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA STAMBENIH ZGRADA (PETA STRANICA)

PRILOG 3

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA NESTAMBENIH ZGRADA (PRVA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA NESTAMBENIH ZGRADA (DRUGA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA NESTAMBENIH ZGRADA (TREĆA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA NESTAMBENIH ZGRADA (ČETVRTA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA NESTAMBENIH ZGRADA (PETA STRANICA)

PRILOG 4

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA OSTALIH NESTAMBENIH ZGRADA U KOJIMA SE KORISTI ENERGIJA RADI OSTVARIVANJA ODREĐENIH UVJETA KONDICIONIRANJA (PRVA STRANICA)

IZGLED I SADRŽAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA OSTALIH NESTAMBENIH ZGRADA U KOJIMA SE KORISTI ENERGIJA RADI OSTVARIVANJA ODREĐENIH UVJETA KONDICIONIRANJA (DRUGA STRANICA)

PRILOG 5

REFERENTNI KLIMATSKI PODACI ZA KONTINENTALNU HRVATSKU

PRILOG 6

REFERENTNI KLIMATSKI PODACI ZA PRIMORSKU HRVATSKU

PRILOG 7

PRIKAZ REGISTRA IZDANIH ENERGETSKIH CERTIFIKATA ZGRADA (I ENERGETSKIH PREGLEDA ZGRADA)

PRILOG 8

PRIJAVA O NEPOSREDNOJ POTROŠNJI ENERGIJE VELIKOG POTROŠAČA

Opći i tehnički uvjeti za isporuku vodne usluge

 

Na temelju članka 215. Zakona o vodama („Narodne novine“ br. 153/09, 63/11 i 130/11), članka 925. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08), članka 24. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12), članka 27. Odluke o priključenju (Glasnik Grada Karlovca br. 06/12) i članka 24. Izjave o osnivanju Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Karlovac za opskrbu pitkom vodom, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda Karlovac, direktor društva Ivan Mrzljak, dipl. oec., dana 16. listopada 2012. godine donosi

 

OPĆE  I  TEHNIČKE UVJETE

i s p o r u k e  v o d n i h  u s l u g a

 

 

I.          OPĆE ODREDBE

 

1. Predmet uređivanja

Članak 1.

(1) Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga ( u daljnjem tekstu: Opći uvjeti ) utvrđuju se međusobni odnosi javnog isporučitelja vodnih usluga Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Karlovac, Gažanski trg br. 8 ( u daljnjem tekstu: Isporučitelj ) i korisnika vodnih usluga na područjima na kojima Isporučitelj obavlja djelatnost javne vodoopskrbe, javne odvodnje i pročišćavanja.

(2) Ovi Opći uvjeti sadržavaju odredbe o:

-        postupku izdavanja suglasnosti i osiguranju uvjeta za priključenje na komunalne vodne građevine,

-        tehničko – tehnološkim uvjetima priključenja ( posebni uvjeti priključenja ),

-        kvaliteti opskrbe vodnim uslugama,

-        pravima i obvezama isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga,

-        uvjetima mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga,

-        uvjetima za primjenu postupka ograničenja ili obustave isporuke vodnih usluga,

-        postupanju u slučaju neovlaštenog korištenja vodnih usluga i

-        tehničko-tehnološkim uvjetima za ugradnju vodomjera

 

2. Definicije osnovnih pojmova

Članak 2.

(1) Vodne usluge su usluge javne vodoopskrbe, javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda ( u daljnjem tekstu: vodne usluge ).

(2) Korisnik vodnih usluga ( u daljnjem tekstu: Korisnik ) je svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi zakoniti posjednik građevine ili druge nekretnine priključene na komunalne vodne građevine i koja je s Isporučiteljem sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga ili se prema ovim Općim uvjetima smatra da je sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga.

 Do dana stupanja na snagu ovih Općih uvjeta smatra se da su svi dosadašnji Korisnici iz evidencije Isporučitelja sklopili s Isporučiteljem ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga.

(3) Sustav javne vodoopskrbe sastoji se od objekata, uređaja, opreme i cijevnih vodova koji služe za javnu opskrbu vodom (u daljnjem tekstu: javni vodoopskrbni sustav).

(4) Sustav javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda sastoji se od kanalizacijske mreže, objekata kanalizacijske mreže i opreme te uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ( u daljnjem tekstu: sustav javne odvodnje ).

(5) Pročišćavanje otpadnih voda je proces uklanjanja otpadnih tvari koji obuhvaća prvi stupanj pročišćavanja (I), drugi stupanj pročišćavanja (II), treći stupanj pročišćavanja (III) i/ili odgovarajuće pročišćavanje otpadnih voda.

(6) Priključkom na sustav javne vodoopskrbe smatra se dio vodoopskrbnog cjevovoda od spoja na uličnoj mreži do glavnog vodomjera smještenog u građevini ili izvan nje, uključivo i zaporni uređaj neposredno iza glavnog vodomjera (u daljenjem tekstu: vodoopskrbni priključak).

(7) Priključkom na sustav javne odvodnje smatra se dio odvodnog cjevovoda od kontrolnog okna pripadajućeg objekta do revizionog okna priključka ( u daljnjem tekstu: kanalizacijski priključak ).

(8) Reviziono okno priključka je dio sustava javne odvodnje koji spaja priključke na sustav javne odvodnje sa kanalom sustava javne odvodnje.

(9) Ukoliko ne postoji reviziono okno priključka na postojećem već izgrađenom sustavu javne odvodnje, priključkom se smatra dio cjevovoda od kontrolnog okna do kanala sustava javne odvodnje.

(10) Kontrolno okno je dio internih kanalizacijskih vodova u kojem se skupljaju sve otpadne vode iz posebnih dijelova građevine (stan, poslovni prostor, garaže i sl.).

(11) Postojeća zgrada je svaka zgrada za koju je lokacijska dozvola izdana prije 01.01.2000. godine ili je izgrađena prije tog datuma, bez obzira na to ima li ili ne ugrađene vodomjere za zasebne cjeline.

(12) Nova zgrada je svaka zgrada za koju je lokacijska dozvola izdana nakon 01.01.2000. godine i koja mora imati ugrađene vodomjere za zasebne cjeline.

(13) Interna vodovodna instalacija - vodovi, naprave i uređaji potrošača iza glavnog vodomjera na nekretninama koje su spojene na sustav javne vodoopskrbe, osim sekundarnog vodomjera koji je u vlasništvu Isporučitelja.

(14) Interna kanalizacijska mreža - objekti i uređaji Korisnika usluge odvodnje na nekretninama koji su spojeni na sustav javne odvodnje.

(15) Izljevno mjesto je mjesto na kojem je moguće uzimanje vode (slavina, javni zdenac i sl.)

(16) Glavni vodomjer je svaki vodomjer koji se nalazi u prostoriji vodomjera neposredno na završetku spojnog voda priključka. Može biti za jednu zasebnu cjelinu, cijelu zgradu ili nekretninu. Glavni vodomjer je vlasništvo Isporučitelja.

(17) Sekundarni vodomjer je vodomjer za zasebnu cjelinu ugrađen u internu vodovodnu instalaciju zgrade, smješten u zajedničkoj prostoriji zgrade i dostupan Isporučitelju za očitanje. Sekundarni vodomjer je vlasništvo Isporučitelja.

(18) Interni vodomjer je vodomjer za zasebnu cjelinu ili dio cjeline, ugrađen unutar ili izvan zasebne cjeline. Interni vodomjer je vlasništvo vlasnika zasebne cjeline.

(19) Zaštitnik od povrata toka - ZOPT je sigurnosni uređaj ili armatura sa svrhom zaštite vodoopskrbnog sustava od onečišćenja povratnom vodom iz interne vodovodne instalacije korisnika.

(20) Neovlaštena/ilegalna potrošnja je korištenje sustava javne vodoopskrbe ili sustava javne odvodnje na način koji nije u skladu sa zahtjevima iz ovih uvjeta.

(21) Sistem GV – sistem glavnih vodomjera.

(22) Sistem GSV – sistem glavni-sekundarni vodomjer.

(23) UZP – udio zajedničke potrošnje.

 

II .        POSTUPAK IZDAVANJA SUGLASNOSTI I OSIGURANJE UVJETA ZA       PRIKLJUČENJE       NA KOMUNALNE VODNE GRAĐEVINE

 

1. Izdavanje suglasnosti i osiguranje uvjeta za priključenje na komunalne vodne građevine

 

Članak 3.

            Vlasnik nekretnine dužan je priključiti svoju nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno Odluci o priključenju na komunalne vodne građevine (u daljnjem tekstu: Odluka o priključenju ).

Članak 4.

Vlasnik nekretnine dužan je priključiti svoju nekretninu na komunalne vodne građevine na način propisan ovim Općim uvjetima.

Članak 5.

            Postupak priključenja vlasnik nekretnine započinje podnošenjem pisanog zahtjeva za priključenje neposredno Isporučitelju, sukladno članku 6. ovih Općih uvjeta. U skladu sa čl.212. st.2. Zakona o vodama, Isporučitelj će u ime vlasnika nekretnine zatražiti potvrdu o dozvoli priključenja.

III.        PRAVA I OBVEZE ISPORUČITELJA I KORISNIKA

 

1. Ugovorni odnosi

 

Članak 6.

(1) Odnosi između Isporučitelja i Korisnika uređuju se sljedećim ugovorima:

a)    ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe i isporuci vodnih usluga,

b)    ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje i isporuci vodnih usluga,

c)    ugovor o isporuci vodnih usluga,

d)    ugovor o ugradbi sekundarnog vodomjera,

e)    ugovor o korištenju sekundarnog vodomjera,

f)     ugovor o korištenju usluga od strane velikih potrošača sa specifičnim uvjetima,

g)    ugovor o najmu hidrantskog nastavka.

(2) Ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe i isporuci vodnih usluga i ugovor o

priključenju na sustav javne odvodnje i isporuci vodnih usluga sklapaju Isporučitelj i vlasnik nekretnine, a samo iznimno svakodobni korisnik nekretnine uz pisanu i ovjerenu suglasnost vlasnika nekretnine, u postupku priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine.

            (3) Zahtjev za priključenje na sustav javne vodoopskrbe odnosno javne odvodnje vlasnik nekretnine podnosi Isporučitelju uz koji se prilaže: kopija katastarskog plana za nekretninu koja se priključuje, izvadak iz zemljišnih knjiga ili drugi valjani dokaz vlasništva nekretnine podnositelja zahtjeva, građevinska dozvola ili drugi akt na temelju kojeg se može graditi, i skice priključka.

(4) Potpisivanjem ugovora iz stavka 1. ovog članka, Korisnik se obvezuje da u cijelosti prihvaća odredbe Općih uvjeta.

(5) Smatra se da je Korisnik prihvatio sve uvjete iz Općih uvjeta ako je nakon stupanja na snagu istih nastavio koristiti vodne usluge.

(6) Nakon izvedbe priključka na sustav javne vodoopskrbe, priključak zajedno sa mjernim uređajem prelazi u vlasništvo Isporučitelja bez naknade, dok priključak na sustav javne odvodnje ostaje u vlasništvu Korisnika.

(7) Korisnik je dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti vodovodnu instalaciju od zapornog uređaja iza glavnog vodomjera uključivo i spoj, te vodomjerno okno kao i priključak na sustav javne odvodnje (u daljnjem tekstu: interna instalacija).

 

2. Uvjeti korištenja vodnih usluga      

Članak 7.

 (1) Za slučaj promjene Korisnika, dosadašnji Korisnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja vodne usluge sve do kraja tekućeg mjeseca odnosno obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio Isporučitelja vodnih usluga o promjeni Korisnika.

 (2) Korisnik i novi Korisnik dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti Isporučitelja u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge. Ukoliko Korisnik, kojeg Isporučitelj vodi u evidenciji Korisnika, pravovremeno ne dostavi Isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz stavka 2. ovog članka ostaje u obvezi namiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene.

 

Članak 8.

            (1) Korisnik može koristiti vodne usluge isključivo za potrebe svog domaćinstva odnosno poslovnog prostora.

            (2) Korisnik nema pravo omogućiti drugoj osobi priključenje na svoje vodoopskrbne objekte ili objekte javne odvodnje i instalacije i korištenje i obračunavanje vodne usluge preko svojeg obračunskog mjernog mjesta.

(3) Korisnik koji se zbog statusnih ili organizacijskih razloga preoblikuje u dvije ili više pravno samostalne cjeline dužan je u roku od 30 dana od dana nastale promjene o tome obavijestiti Isporučitelja radi uređenja novonastalih odnosa, u protivnom će se smatrati da omogućuje drugoj osobi priključenje i/ili neovlašteno korištenje vodnih usluga preko svojeg obračunskog mjernog mjesta.

            (4) Korisnik je obvezan pravovremeno pisanim putem obavijestiti Isporučitelja o promjeni namjene prostora ili djelatnosti odnosno o drugim okolnostima koje znatno utječu na povećanje ili smanjenje potreba korištenja vodne usluge uz prilaganje preslike važeće isprave kojom se dokazuje promjena.         

Članak 9.

(1) Korisnik je dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti internu vodovodnu instalaciju uključivo sa vodomjernim oknom kao i priključak na mrežu odvodnje, na način da spriječi  mogućnost njezina onečišćenja i preko nje onečišćenje i zagađivanje javne vodoopskrbne mreže odnosno javne kanalizacijske mreže.

(2) Korisnik je dužan, prema tehničkim uvjetima iz ovih Općih uvjeta i zahtjevu Isporučitelja, o svom trošku na internoj instalaciji ugraditi uređaj za zaštitu od povratnog toka vode iz interne instalacije u javnu vodoopskrbnu mrežu, osigurati redovni pregled, servisiranje i godišnje ishođenje potvrde o sukladnosti uređaja, te dopustiti isporučitelju njegov pregled i kontrolu.

(3) Korisnik je dužan u svako doba dopustiti stručnim službama Isporučitelja pregled i nadzor nad internim instalacijama Korisnika, a osobito u slučaju moguće prijetnje ili nastalog zagađenja vodoopskrbnog sustava, odnosno u slučaju ispuštanja agresivnih otpadnih voda u javnu kanalizaciju.

(4) Korisnik tehnološke vode iz tehnoloških bunara dužan je u svako doba dopustiti stručnim službama Isporučitelja provjeru ispravnosti mjernog uređaja i provjeru izmjerenih količina tehnološke vode.

(5) Korisnik je dužan dopustiti Isporučitelju uzimanje uzoraka vode iz internih vodovodnih instalacija i otpadnih voda iz instalacija interne odvodnje u svrhu kontrole kvalitete i provjere pridržavanja uvjeta iz ovih Općih uvjeta.

 

IV.       UVJETI MJERENJA, OBRAČUNA I NAPLATE VODNIH USLUGA

 

Članak 10.

            (1) Korisnik je dužan omogućiti Isporučitelju redovnu izmjenu vodomjera, a u skladu s odredbama Naredbe o razdobljima za ponovno umjeravanje etalona i ovjerenim razdobljima za ponovno ovjeravanje mjerila i Pravilnika o mjeriteljskim zahtjevima za vodomjere za hladnu vodu.

            (2) Isporučitelj je dužan samo iznimno određene Korisnike (veliki potrošači), obavijestiti o redovnoj izmjeni vodomjera osam dana prije namjeravane izmjene. O učinjenoj izmjeni otvara se radni nalog za ugradnju i izvrštenje vodomjera.

            (3) Korisnik može prisustvovati izmjeni vodomjera i tada je dužan potpisati, odnosno ovjeriti radni nalog za ugradnju i izvrštenje vodomjera. Ukoliko Korisnik ne prisustvuje izmjeni vodomjera, a obaviješten je o istoj, smatra se da je suglasan sa stanjem utvrđenim u radnom nalogu za ugradnju i izvrštenje vodomjera.

            (4) Korisnik može tražiti ispitivanje ispravnosti vodomjera pisanim putem i prije isteka ovjerenog razdoblja. Ako se ispitivanjem utvrdi da vodomjer udovoljava zahtjevima utvrđenim Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za vodomjere za hladnu vodu, troškove ispitivanja snosi Korisnik.

            (5) Štetu koja na vodovodnom priključku nastane krivnjom Korisnika, otklanja Isporučitelj na teret Korisnika.

 

Članak 11.

            Korisnike u smislu ovih Općih i tehničkih uvjeta dijelimo na Korisnike:

v  za domaćinstvo

v  za gospodarstvo

Članak 12.

            (1) Količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje se vodomjerom. Cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji m3 u pravilu jednom mjesečno, a za određena područja svaka tri mjeseca. Korisnik mora čitaču omogućiti očitanje vodomjera.

            (2) Korisnik u gospodarstvu čija godišnja potrošnja vodne usluge premašuje 100.000 m3 obvezan je s Isporučiteljem zaključiti ugovor o godišnjoj isporuci vodne usluge do 15. siječnja svake godine za tekuću godinu na temelju stvarne prošlogodišnje potrošnje, uz predaju ugovorenih instrumenata plaćanja radi osiguranja naplate potraživanja Isporučitelja.

(3) U slučaju da Korisnik iz stavka 2. ovog članka ne zaključi ugovor s Isporučiteljem u zadanom roku, Isporučitelj ima pravo bez daljnje opomene obustaviti isporuku vode Korisniku.

(4) Količina pružene usluge odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda utvrđuje se prema količini isporučene pitke vode odnosno prema količini očitanih kubika vode crpljene iz industrijskih zdenaca, ili na temelju količine ispuštenih otpadnih voda očitanih na mjeračima protoka. Ako se usluga odvodnje plaća prema količini isporučene vode, ona se utvrđuje putem vodomjera na priključku na javni vodoopskrbni sustav. Ako se usluga odvodnje plaća prema količini očitanih kubika vode crpljene iz industrijskih zdenaca, ona se utvrđuje putem vodomjera na izlazu iz zdenca koje je Korisnik dužan ugraditi.

            (5) Korisnici cijenu vodnih usluga plaćaju prema važećoj cijeni određenoj Odlukom o cijenama, Odlukom o odvodnji otpadnih voda na području Grada Karlovca, a sukladno odredbama Zakona o vodama i drugim važećim propisima.

           

Način obračuna količine pružene usluge

Članak 13.

           (1) Isporučena voda za svaki stan u zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 01. siječnja 2000. godine, obračunava se na način da se očitana potrošnja glavnog vodomjera raspoređuje na Korisnike prema broju prijavljenih osoba kod svakog Korisika.

            (2) Isporučena voda za svaki stan i poslovni prostor u stambenim zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane nakon 01. siječnja 2000. godine, a montaža vodomjera izvedena prema sustavu GV opisanom u članku 45. obračunava se prema očitanim količinama na glavnim vodomjerima za svaku zasebnu cjelinu. Isti način obračuna vrši se i u zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 01. siječnja 2000. godine, a gdje je izvršena rekonstrukcija prema uvjetima iz članka 43. stavak 1.

            (3) Isporučena voda za svaki stan i poslovni prostor u stambenim zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane nakon 01. siječnja 2000. godine, a montaža vodomjera izvedena prema

sustavu GSV opisanom u članku 46. obračunava se na način opisan u članku 14. Isti način  obračuna vrši se i u zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 01. siječnja 2000. godine, a gdje je izvršena rekonstrukcija prema uvjetima iz članka 43. stavak 2.

            (4) Isporučena voda za svaki stan u zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 01. siječnja 2000. godine, a izvršena je ugradnja internih vodomjera prema uvjetima iz članka 16. i 17. obračunava se na način opisan u članku 18.

            (5) U stambenim zgradama gdje se nalazi prostor za obavljanje poslovne djelatnosti, a nisu ugrađeni zasebni vodomjeri za te cjeline, Korisnici su ovlašteni sporazumjeti se o udjelima u plaćanju usluge.

            (6) Sporazum iz stavka 5. ovog članka mora sadržavati osim udjela u potrošnji, i ime i prezime, odnosno nazive Korisnika, adresu i sjedište, te broj računa. Isti se dostavlja Isporučitelju u pisanom obliku, mora biti ovjeren potpisima i štambiljem (za pravne osobe odnosno obrtnike) svih stranaka u sporazumu.

 

Sekundarni vodomjeri

Članak 14.

(1) Isporučena voda za svaki stan i poslovni prostor u stambenim zgradama čije su instalacije izvedene prema sustavu GSV, vrši se na način da se obračunava količina očitana na sekundarnom vodomjeru za svaku cjelinu.

(2) Ukoliko postoji sekundarni vodomjer za utvrđivanje količine potrošene vode na posebnom izljevnom mjestu zajedničke potrošnje, Korisnici su dužni sporazumom odrediti Korisnika kojem će Isporučitelj dostaviti račun za potrošenu vodu i koji će biti u obvezi plaćanja vode, u protivnom Isporučitelj je ovlašten raspodijeliti vodu na sve Korisnike razmjerno veličini vlasničkih udjela u zgradi.

(3) Ukoliko je količina vode očitana na glavnom vodomjeru veća od zbroja očitanja svih sekundarnih vodomjera, razliku očitanja plaćaju svi Korisnici prema veličini vlasničkog udjela u stambenoj zgradi.

 

Članak 15.

            (1) Isporučitelj usluge dužan je voditi evidenciju o broju osoba kod pojedinog Korisnika.

            (2) Broj osoba kod pojedinog Korisnika utvrđuje se temeljem pisane izjave pojedinog Korisnika, upravitelja zgrade ili predstavnika suvlasnika. Isporučitelj je ovlašten broj osoba kod pojedinog Korisnika utvrditi i na drugi način.

            (3) Za slučaj prijave različitog broja osoba od strane predstavnika suvlasnika ili upravitelja zgrade i pojedinog Korisnika u istom obračunskom razdoblju, Isporučitelj može tražiti da pojedini Korisnik dostavi pisanu izjavu o broju osoba - članova domaćinstva potpisanu od većine suvlasnika te stambene zgrade ili obiteljske kuće ovjerenu kod javnog bilježnika, te će se ista smatrati kao jedina pravovaljana.

            (4) Ovlaštena osoba iz stavka 2. ovog članka dužna je promjenu broja osoba kod pojedinog Korisnika prijaviti Isporučitelju najkasnije do 20. dana u tekućem mjesecu, a da bi ista imala učinka u tom mjesecu.

 

Interni vodomjeri

Članak 16.

(1) U stambenim zgradama izgrađenim prije 01. siječnja 2000. godine u kojima Korisnici žele ugraditi interne vodomjere, potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:

- ovjerena suglasnost suvlasnika s više od 50% vlasničkih udjela kojom suvlasnik preuzima sva prava i obveze koje proizlaze iz ugradnje internih vodomjera,

- dokaz o ispravnosti izvedenih internih vodovodnih instalacija u skladu sa ovim Općim uvjetima,

- dokaz o suvlasničkim udjelima,

- potpisan ugovor predstavnika suvlasnika s Isporučiteljem.

(2) Očitanje glavnih i internih vodomjera u pravilu se vrši istovremeno.

(3) Raspodijeljenu potrošnju za sve Korisnike dostavlja predstavnik suvlasnika u roku od tri dana od dana kada mu Isporučitelj dostavi očitanje glavnog vodomjera. 

            (4) Ukoliko predstavnik suvlasnika ne dostavi raspodijelenju potrošnju iz članka 17. ovih Općih uvjeta u predviđenom roku, Isporučitelj će raspodjelu potrošnje sa glavnog vodomjera izvršiti prema prijavljenim članovima domaćinstva.  

 

Članak 17.

            (1) Svaka zasebna jedinica u višestambenom objektu u kojem se vrši ugradnja internih vodomjera mora imati mjerena sva izljevna mjesta.

            (2) Svako izljevno mjesto koje služi svim Korisnicima višestambenog objekta mora imati ugrađen svoj interni vodomjer.

            (3) Potrošena voda u tom zajedničkom prostoru obračunava se svim suvlasnicima prema vlasničkom udjelu.

            (4) Predstavnik suvlasnika je odgovoran za raspodjelu potrošnje na način određen ovim Općim uvjetima, za održavanje i umjeravanje internih vodomjera u ispravnom stanju, i pravodobno dostavljanje promjena vezanih za suvlasničke udjele i članove domaćinstva.

            (5) Ukoliko Isporučitelj utvrdi da se obračun po internim vodomjerima ne provodi sukladno ovim Općim uvjetima ima pravo vršiti obračun prema prijavljenim članovima domaćinstva.

 

Članak 18.

(1) U stambenim zgradama izgrađenim prije 01. siječnja 2000. godine u kojima samo neki Korisnici imaju ugrađene interne vodomjere, potrošnja se obračunava na temelju očitanja tih vodomjera za te Korisnike.

(2) Razlika isporučene vode koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroja stanja na internim vodomjerima predstavnik suvlasnika raspodjeljuje na preostale Korisnike u zgradi koji nemaju ugrađene interne vodomjere prema prijavljenim članovima domaćinstva.

(3) U stambenim zgradama izgrađenim prije 01. siječnja 2000. godine u kojima svi Korisnici imaju ugrađene interne vodomjere, potrošnja očitana na glavnom vodomjeru se raspodjeljuje proporcionalno potrošnji na internim vodomjerima.

            (4) U slučaju da se utvrdi prekomjerna potrošnja koja je nastala na zajedničkim internim instalacijama, predstavnik suvlasnika raspodjeljuje taj iznos na sve Korisnike prema vlasničkim udjelima.

            (5) Za utvrđivanje količine vode čije se istjecanje dogodilo na zajedničkoj internoj instalaciji odgovorni su suvlasnici.

 

Utvrđivanje količine pružene usluge.

Članak 19.

            (1) Korisnik je dužan omogućiti Isporučitelju da utvrdi količinu pružene usluge u svakom trenutku kada to Isporučitelj zatraži.

            (2) Ako Korisnik ne omogući ili Isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, Isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na temelju vlastite procjene.

            (3) Isporučitelj je ovlašten postupati na način propisan odredbom stavka 2. ovog članka za sve vrijeme dok mu ne bude omogućeno utvrditi količinu pružene usluge.

            (4) Isporučitelj je osobito ovlašten utvrditi količinu pružene usluge vlastitom procjenom u ovim slučajevima:

v  kada na vodomjeru nema odgovarajućih plombi sa oznakom Isporučitelja odnosno Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo;

v  kada Isporučitelj utvrdi da su plombe na vodomjeru oštećene;

v  kada je vodomjer neispravan (ne mjeri protok vode, poparen, smrznut);

v  kada je vodomjer nedostupan Isporučitelju;

v  kada očitavanje vodomjera nije moguće zbog vremenskih uvjeta;

v  na kraju poslovne godine.

(5) Ako Isporučitelj mijenja cijenu usluge dužan je prije promjene cijene usluge utvrditi količinu prethodno pružene usluge svakom pojedinom Korisniku ili je procijeniti.

 

Članak 20.

            Iznimno od odredaba ove glave, Isporučitelj je ovlašten određenim Korisnicima (veliki potrošači) ugovorom utvrditi način pružanja i plaćanja usluge.

 

Računi

Članak 21.

            (1) Korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju mjesečno, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju potrošača.

            (2) Korisnicima vodne usluge javne vodoopskrbe, cijena vodne usluge javne vodoopskrbe obračunava se prema isporučenoj količini vode očitanoj na glavnom vodomjeru mjesečno, u prigradskim naseljima isporučena količina vode očitava se svaka tri mjeseca, a očitana količina vode obračunava se u naredna tri mjeseca u proporcionalnim veličinama.

            (3) Dospijeće plaćanja je 30 dana od dana ispostavljanja računa.

 

Članak 22.

            (1) Korisnik u domaćinstvu dužan je platiti cijenu usluge na temelju ispostavljenog računa do kraja mjeseca za prethodni mjesec koji se dan smatra danom dospijeća računa.

            (2) Korisnik u gospodarstvu dužan je platiti cijenu usluge na temelju ispostavljenog računa u roku od 30 dana od dana primitka računa koji dan se smatra danom dospijeća računa, osim za Korisnike s kojima je Isporučitelj obvezan zaključiti godišnji ugovor o isporuci pitke vode u skladu s ovim Općim uvjetima.

            (3) Kod pogrešno obračunatih računa za izvršenu komunalnu uslugu, Korisnik je dužan o tome odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave računa izvijestiti Isporučitelja.

            (4) Ukoliko Korisnik ne plati račun za pruženu uslugu, dostavit će mu se opomena kojom će Korisnik biti upozoren na mogućnost da mu se zbog neplaćanja računa obustavi pružanje usluge.

            (5) Ukoliko Korisnik ne plati u cijelosti račun za pruženu uslugu nakon što je opomenut i upozoren na način određen stavkom 2. ovog članka, Isporučitelj je ovlašten bez ponovne prethodne opomene obustaviti pružanje usluge.

 

Članak 23.

            (1) Korisnik ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok naplate računa.

            (2) Prigovor se podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa.

            (3) Isporučitelj je dužan u roku od 10 dana ispitati osnovanost prigovora, proslijediti ga Povjerenstvu za tehničke i financijske reklamacije (prvostupanjsko povjerenstvo) te dati pisani odgovor.

(4) Korisnik nezadovoljan odlukom tijela iz stavka 3. ovog članka, ovlašten je u roku od 15 dana od dana primitka odluke podnijeti reklamaciju Povjerenstvu za reklamacije potrošača (drugostupanjsko povjerenstvo).

 

V.        UVJETI ZA PRIMJENU POSTUPKA OGRANIČENJA ILI OBUSTAVE ISPORUKE                            VODNIH USLUGA

 

Obustava isporuke

Članak 24.

            (1) Isporučitelj je ovlašten obustaviti isporuku usluge, izvrstiti vodomjer i blindirati priključak ako Korisnik ne plati bilo koja dva dospjela računa, a Korisnik je dužan omogućiti pristup vodomjeru, izvrštenju i blindiranom priključku.

            (2) Prije obustave isporuke usluge, Isporučitelj će obavijestiti Korisnika pisanim putem o namjeravanoj obustavi 8 dana prije namjeravane obustave.

Članak 25.

Za slučaj kada je na priključku izvedenom za potrebe Korisnika i/ili internim instalacijama izvedeno priključenje za treće osobe i/ili je utvrđeno da Korisnik obračunava i naplaćuje usluge od trećih osoba bez znanja Isporučitelja, Isporučitelj je ovlašten Korisniku odmah prekinuti isporuku usluge izvrštenjem mjernog uređaja odnosno blindiranjem priključka.

 

Članak 26.

(1) U slučaju kada Isporučitelj utvrdi da bi zbog nepridržavanja uvjeta definiranih u ovim Općim uvjetima moglo nastupiti onečišćenje ili zagađenje vodoopskrbnog sustava odnosno sustava javne odvodnje i podzemnih voda zbog neispravnog i lošeg održavanja i korištenja internih instalacija Korisnika, a osobito u slučaju kada je do onečišćenja ili zagađenja već došlo, ovlašten je odmah obustaviti isporuku usluge i pokrenuti sve radnje za prekid daljnjeg onečišćenja ili zagađenja sustava.

(2) Za sve štetne posljedice koje bi proizašle iz razloga navedenih u prethodnom stavku  ovog članka odgovoran je Korisnik te je dužan nadoknaditi štetu Isporučitelju i svim ostalim Korisnicima koji su pretrpjeli štetu.

 

Članak 27.

(1) Isporučitelj ne odgovara za štetu koju Korisnik usluge trpi zbog obustave isporuke iz članka 24. – 26. ovih Općih uvjeta.

            (2) Ukoliko se Korisnik neovlašteno priključi na sustav vodoopskrbe za vrijeme obustave isporuke usluge dužan je nadoknaditi štetu koju Isporučitelj trpi.

            (3) Sve troškove obustave isporuke usluge kao i ponovnog uključenja u vodoopskrbni sustav snosi Korisnik.

 

Štednjavode

Članak 28.

            Kod većih nestašica vode uslijed duge suše ili drugih razloga, Isporučitelj može poduzeti tehničke mjere za ograničenje i racionalizaciju potrošnje vode sukladno zakonu i važećim propisima. U takvim slučajevima, opskrba vodom se obavlja u skladu s odlukama nadležnih tijela državne područne i lokalne uprave.

 

VI.       KVALITETA ISPORUKE VODNIH USLUGA

 

Članak29.

(1) Isporučitelj je dužan isporučiti vodu za piće prema standardima kvalitete vode utvrđenima Zakonom o hrani te Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

(2) Isporučitelj je dužan preuzeti u sustav javne odvodnje otpadne vode koje se u sustav javne odvodnje ispuštaju preko kontrolnog okna, a sukladno posebnim propisima kojima su određeni kriteriji kvalitete otpadnih voda.

(3) Isporučitelj je dužan održavati sustav opskrbe pitkom vodom i odvodnje otpadnih voda u stanju funkcionalne ispravnosti, osiguravajući trajnu i kvalitetnu uslugu.

(4) U slučaju zagađenja vode, Isporučitelj je dužan odmah, odnosno u najkraćem mogućem roku obavijestiti Korisnike o nemogućnosti korištenja usluge, putem sredstava javnog priopćavanja ili na drugi odgovarajući način.

(5) Isporučitelj je dužan odmah, odnosno u najkraćem mogućem roku, obavijestiti Korisnike o prekidu isporuke usluga, osim u slučajevima kada se prekid usluga nije mogao predvidjeti niti otkloniti, putem sredstava javnog priopćavanja ili na drugi odgovarajući način.

(6) U slučaju navedenom u stavku 4. ovog članka, Isporučitelj je dužan obavijestiti Korisnike o prestanku okolnosti koje su uzrokovale prekid isporuke usluge, odnosno nemogućnosti korištenja.

Članak 30.

(1) Isporučitelj je dužan nadoknaditi štetu koja je nastala Korisniku zbog nepravovremenog obavješćivanja o prekidu obavljanja usluga ili nepravilnostima u isporuci komunalne usluge, osim kada se radi o opravdanim slučajevima koje Isporučitelj nije mogao pravovremeno predvidjeti niti otkloniti.

(2) Isporučitelj ne odgovara za štetu koju korisnici trpe zbog prekida ili obustave u opskrbi vodnih usluga uzrokovanih lošim hidrološkim prilikama odnosno sušom.

(3) Isporučitelj ne odgovara za štetu koja nastaje na internoj vodovodnoj instalaciji, te cijevima, trošilima, grijačima, kućanskim aparatima i drugim uređajima priključenim na vodovodne instalacije.

(4) Isporučitelj ne odgovara za štetu koja nastaje na internim kanalizacijskim vodovima.

 

Članak 31.

            Radi zaštite Korisnika i omogućavanja bolje kvalitete usluge, Isporučitelj omogućava Korisnicima davanje informacija ili predaju reklamacija o isporuci usluge u Odjelu za odnose s korisnicima, radnim danom u uredovno radno vrijeme, te dojavu kvarova i puknuća na besplatni telefon broj 0800400047 od 00.00 do 24.00 sata.

 

 

VII.      TEHNIČKO - TEHNOLOŠKI UVJETI PRIKLJUČENJA (POSEBNI UVJETI PRIKLJUČENJA) - VODOOPSKRBA

 

Stalniiprivremenivodoopskrbnipriključak

Članak32.

(1) Vodoopskrbni priključak se u pravilu izvodi kao stalni priključak. Iznimno, priključak može biti privremeni.

(2) Na gradilištima novogradnje mora se, ako je to moguće, izvesti stalni priključak. Ukoliko odvodnja budućeg objekta još nije riješena, može se postaviti privremeni vodomjer za potrebe gradilišta. Nakon ispunjenja uvjeta za stalni priključak, može se ugraditi vodomjer prema suglasnosti, te na taj način priključak postaje stalni priključak.

           

Spajanjenavodoopskrbnumrežu

Članak33.

       (1)Vodoopskrbni priključci moraju se izvoditi prema pravilima struke i na način koji će omogućiti ekonomski racionalno održavanje, očitavanje i naplatu isporučene vode.

       (2) Kod projektiranja, ugovaranja i izvedbe priključka potrebno je naročito voditi računa da:

- je položaj vodoopskrbnog priključka u odnosu na druge instalacije, kao i dužina priključka (koja je u pravilu do 10 m), takvi da održavanje priključka bude što jednostavnije i ekonomičnije.

- je osigurana zaštita od povratnog toka ugradbom odgovarajućeg ZOPT-a.

- je ugrađen sistem vodomjera koji osigurava jednostavnost očitanja vodomjera i naplate vode, u skladu s ovim Tehničkim uvjetima.

- su interne hidrantske i sprinkler instalacije projektirane i izvedene na način da se na minimum svede direktno uzimanje vode iz vodoopskrbne mreže.

       (3) Vodoopskrbni priključak se u pravilu izvodi za svaku nekretninu posebno. Na nekretninu ulazi jedan priključak, a u prostoriju za smještaj glavnih vodomjera se postavlja onoliko glavnih vodomjera koliko je potrebno, ovisno o broju objekata na nekretnini ili njihove podjele (više kuća, ili je kuća podijeljena po stanovima, katovima, vertikalno, i sl.).

(4) Iznimno, Isporučitelj može dopustiti izvedbu zajedničkog priključka vodoopskrbe za dvije ili više nekretnina prema uvjetima koje odredi Isporučitelj. Prostorija za smještaj glavnih vodomjera se tada locira na zajedničkoj međi ili neposredno uz nju. Zahtjev za priključak moraju podnijeti vlasnici svih nekretnina koji će koristiti zajednički priključak, nakon čega Isporučitelj sklapa ugovor o izvedbi priključka s vlasnicima svih nekretnina.

            (5) Svi vodoopskrbni priključci i vodomjeri na tim priključcima ugovorom o priključenju se prenose u osnovna sredstva Isporučitelja bez obzira o čijem su trošku izvedeni, a time Isporučitelj preuzima i dužnost njihova održavanja o svom trošku.

(6) Priključenje nekretnine na vodoopskrbnu mrežu može izvršiti isključivo Isporučitelj. Zabranjeno je samovlasno spajanje s vodoopskrbnom mrežom bez znanja i odobrenja Isporučitelja. Ukoliko se takvi vodoopskrbni priključci izvedu, bit će prekinuti na trošak Korisnika. Isporučitelj može na isti način prekinuti priključak i obustaviti isporuku vode ako Korisnik na nekretnini izvede nove, interne instalacije ili izvede rekonstrukcije i priključi ih bez pristanka Isporučitelja.

(7) Svaka nekretnina mora imati jedan ili više glavnih vodomjera smještenih u zatvorenoj prostoriji za smještaj glavnih vodomjera (vodomjerno okno, prostorija unutar zgrade ili vodomjerni ormarić). Izuzetke dozvoljava Isporučitelj ukoliko smatra da za to postoje opravdani razlozi.

(8) Prostorija za smještaj glavnih vodomjera mora biti izvedena prema Tehničkim uvjetima isporučitelja. Vlasnik je izvodi i održava o svom trošku i brine se da uvijek bude čista, uredna i pristupačna kako bi se vodomjeri mogli svakodnevno očitavati i popravljati bez odgode i gubitka vremena. U toj prostoriji nije dozvoljeno držati nikakve druge predmete i materijal.

 

Javnihidranti

Članak34.

(1) Iz javnih hidranata smiju uzimati vodu samo za to, od strane Isporučitelja, ovlašteni Korisnici i to isključivo za vlastite potrebe.

(2) Ovlašteni Korisnici iz stavka 1. ovog članka, mogu uzimati vodu za svoje potrebe, u pravilu, pomoću hidrantskog nastavka sa vodomjerom. Za korištenje hidrantskog nastavka Korisnik s Isporučiteljem sklapa ugovor o korištenju hidrantskog nastavka. Uzimanje vode bez dozvole smatra se krađom.

 

Elementivodoopskrbnogpriključka

Članak35.

                  Sastavni elementi vodoopskrbnog priključka su:

            1. čvor priključka,

            2. spojni vod,

         3. jedan ili više glavnih vodomjera s pripadajućom armaturom, koji su smješteni u

prostoriji za smještaj glavnih vodomjera.

 

Čvorvodoopskrbnog  priključka

Članak36.

            (1)Čvor priključka je mjesto odvajanja vodoopskrbnog priključka od uličnog vodoopskrbnog cjevovoda.

            (2) Na čvoru priključka postavlja se zaporni uređaj, kako bi se eventualni popravci na spojnom vodu mogli izvršiti bez zatvaranja uličnog cjevovoda.

           

Spojnivodvodoopskrbnogpriključka

Članak37.

            (1) Spojni vod je cjevovod koji spaja čvor priključka na uličnom vodoopskrbnom cjevovodu s armaturom glavnog vodomjera koja se nalazi u prostoriji glavnog vodomjera na nekretnini Korisnika.

            (2) Spojni vod treba u pravilu voditi okomito na ulični vodoopskrbni cjevovod.

            (3) Dubina ukapanja spojnog voda mora biti takva da osigurava zaštitu od smrzavanja, kao i prolaz ispod uličnih vodova telefona, struje i plina. Križanje s uličnom kanalizacijom, u pravilu se mora izvoditi na način da je spojni vod iznad kanalizacijske cijevi.                      

 
Vodomjernookno

Članak38.

            (1) Glavni vodomjeri sa pripadajućom armaturom i fazonskim komadima smještaju se u prostoriju za smještaj glavnih vodomjera koja može biti vodomjerno okno ili prostor unutar objekta.

            (2) Ukoliko na parceli ima dovoljno mjesta, glavni vodomjeri se smještaju u vodomjerno okno. Vodomjerno okno se smješta neposredno uz regulacijsku liniju (ali ne dalje od 10 m od cjevovoda na koji se nekretnina spaja), ukoliko to dozvoljavaju prilike na nekretnini.                                     (3) Vodomjerno okno mora biti vodonepropusno.

            (4) Veličina vodomjernog okna određena je profilom priključka, brojem glavnih vodomjera i pripadajućom armaturom koja se ugrađuje u vodomjerno okno.              

            (5) Za spuštanja u vodomjerno okno postavljaju se penjalice sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore.

            (6) Poklopac ulaza u vodomjerno okno je lijevano željezni četverokutni, vodonepropusni, veličine 60 x 60 cm. Poklopac treba biti tip 5-15 t. Poklopac vodomjernog okna ne smije biti postavljen na parkiralištu. Kod većih vodomjernih okana, potrebno je postaviti dva poklopca.

           

Prostorijazasmještajglavnihvodomjeraunutarzgrade

 

Članak39.

(1) Ukoliko na parceli nema dovoljno prostora za izvedbu odgovarajućeg vodomjernog okna za smještaj glavnih vodomjera, iznimno se glavni vodomjeri mogu smjestiti u podrumu objekta koji se priključuje.

            (2) Prostorija za smještaj glavnih vodomjera locira se uz pročelni zid ulice iz koje se vrši priključenje. Prostorija za smještaj glavnih vodomjera u podrumu zgrade mora imati podnu rešetku odvodnje i pod izveden u padu prema njoj. Pod mora biti najmanje 2 cm niži od poda ostalih prostorija podruma.

(3) Prolaz cijevi kroz temeljni zid rješava se ugradbom odgovarajućeg FF komada u temeljni zid podruma. FF komad mora biti od nodularnog lijeva, a ni u kom slučaju od čelika.

Priključcizaobiteljskekuće

Članak40.

            (1) Vodoopskrbni priključci za obiteljske kuće izvode se prema glavnom projektu ili tehničkoj uputi isporučitelja.

            (2) Priključak za obiteljske kuće je u pravilu DN 32 mm.

            (3) Standardno vodomjerno okno za obiteljske kuće i jedan vodomjer ima dimenzije 100 x 100 x 130 cm ( d x š x h ). Za svaki daljnji vodomjer treba okno proširiti za 20 cm.

            (4) U vodomjerno okno se standardno ugrađuje vodomjer ø 20 mm i Qn= 2,5 m3/h. Ispred vodomjera se ugrađuje kuglasti ventil bez ispusta s teleskopskom spojnicom, iza vodomjera ugrađuje se kratka spojnica i kuglasti ventil sa ispustom, te adekvatni zaštitnik od povratnog toka. Ukoliko je zbog visokog tlaka u mreži potrebno ugraditi ventil za smanjenje tlaka (reducir ventil), on se postavlja iza zaštitnika od povratnog toka. Isto vrijedi i za ostalu vodovodnu armaturu koju investitor želi ugraditi (odstranjivač kamenca i sl.). Dužinu okna u tom slučaju treba povećati za potrebu ugradbene navedene armature.

           

Priključcizavišestambene, stambenoposlovneiposlovnezgrade

Članak41.

            (1) Priključci za višestambene zgrade i poslovne subjekte izvode se prema glavnom projektu vodovodne instalacije.

            (2) Spojni vod se dimenzionira prema hidrauličkom proračunu. Prostorija za smještaj glavnih vodomjera projektira se i izvodi na osnovu profila priključka, te broja i profila glavnih vodomjera koji se unutra smještaju.

            (3) Broj glavnih vodomjera ovisi o broju posebnih dijelova koji se trebaju opskrbiti vodom.

            (4) Vodovodni priključci za višestambene, stambeno poslovne i poslovne zgrade moraju imati, pored navedenog u čl. 40. st. 4., i hvatač nečistoće ispred vodomjera.

            (5) Za brtvljenje spojnih mjesta ne smije se upotrebljavati materijal koji je štetan po zdravlje ili koji vodi daje poseban okus ili miris.

 

 

VIII.     TEHNIČKO - TEHNOLOŠKI UVJETI ZA UGRADNJU VODOMJERA

 

Uvjetimontaževodomjera

Članak42.

            (1) Tehnički uvjeti postave vodomjera za obiteljske kuće navedeni su u članku 41. ovih  Tehničkih uvjeta.

            (2) Za mjerenje potrošnje vode u višestambenim, stambeno-poslovnim i poslovnim zgradama s više zasebnih cjelina, način mjerenja potrošnje i montaže vodomjera može se izvesti na više načina:

            - Za postojeće zgrade može se, ukoliko su zadovoljeni uvjeti iz članka 41. ovih Tehničkih uvjeta, osigurati mjerenje svake zasebne cjeline ugradbom sekundarnih vodomjera za zasebne cjeline.

            - Postojeće zgrade priključuju se na način da se vodomjeri ugrađuju prema namjeni: po jedan vodomjer za stambenu potrošnju, za lokale, unutrašnju hidrantsku mrežu te toplinsku stanicu, sve prema tehničkoj dokumentaciji. Za razliku od prijašnje prakse, umjesto izvođenja zaobilaznih vodova na sve linije se postavljaju glavni vodomjeri.

            - Isporučitelj može definirati zone sustava vodoopskrbe u kojima je ugradnja vodomjera s radijskim modulom obvezna za sve kategorije Korisnika.

 
Montažavodomjeraustarimzgradama

Članak43.

                  Da bi se moglo izvršiti obračun potrošnje vode za svaku zasebnu cjelinu, svaka zasebna cjelina mora ispunjavati uvjete određene općim uvjetima isporuke, te izvršiti tehničku  pripremu interne instalacije, koja se može izvesti na više načina:

  1. Rekonstrukcija i objedinjavanje kompletne interne vodovodne instalacije zasebne cjeline i dovođenje cijevi do prostorije vodomjernog okna, gdje će se ugraditi dodatni paralelni glavni vodomjer za tu zasebnu cjelinu. Vodomjer je vlasništvo Isporučitelja. Na ovaj način se mogu rješavati manje stambene zgrade.
  2. Rekonstrukcija i objedinjavanje kompletne interne vodovodne instalacije jedne posebne cjeline i izvođenje cijevi u zajednički prostor, gdje će se montirati ormarići sekundarnih vodomjera i M-Bus sustav očitanja. Vodomjeri ugrađeni na ovakav način vlasništvo su Isporučitelja. Čitav postupak očitanja i fakturiranja utrošene vode obavlja Isporučitelj, pri čemu su Korisnici dužni o svom trošku održavati M-Bus sustav. Troškove ugradbe vodomjera, ormarića i M-Bus sustava snose suvlasnici zgrade, pri čemu su svi suvlasnici obvezni ugraditi sekundarne vodomjere.
  3. Ugradnjom internih vodomjera sukladno člancima 16. – 18. ovih Općih uvjeta, vodomjer je vlasništvo vlasnika zasebne cjeline. Očitanje se može obavljati neposredno, preko ožičenja ili bežićnim putem. Troškove ugradbe i očitanja internih vodomjera snose suvlasnici zgrade.

  

Montaža vodomjera u novim zgradama.

Članak 44.

Montaža vodomjera u novim zgradama može se izvesti na dva načina:

1. Sustav glavnih vodomjera (sustav GV)

2. Sustav glavni – sekundarni vodomjeri (sustav GSV).          

 

Montaža vodomjera u novim zgradama - sustav GV

 

Članak 45.

            (1) Kod sustava glavnih vodomjera (sustav GV) svi vodomjeri se nalaze na jednom mjestu – u prostoriji vodomjera na završetku spojnog voda. Gornja granica broja vodomjera u prostoriji vodomjera određena je građevinskim obilježjima zgrade.

            (2) U prostoriju za smještaj glavnih vodomjera ugrađuju se vodomjeri za sve, sanitarnu potrošnju zasebnih cjelina, internu unutrašnju i vanjsku hidrantsku mrežu, kao i sprinkler instalaciju.

            (3) Armatura vodomjera najvećeg profila montira se u produžetku spojnog voda i, po mogućnosti, iz prostorije izlazi u pravcu.

            (4) Kod vodomjera ø 50 mm i više obvezno se ispred vodomjera ugrađuje zasun, hvatač nečistoće, MDK komad, ravni komad za smirenje toka vode, a iza vodomjera ravni komad i zasun, te zaštitnik od povratnog toka i zasun. Kompletna garnitura vodomjera u pravilu je istog profila.

            (5) Vodomjeri manjih profila smješteni su paralelno uz vodomjer najvećeg profila. Garnitura vodomjera se sastoji od kuglastog ventila s teleskopskom spojnicom, produžene spojnice, vodomjera, spojnice iza vodomjera i kuglastog ventila sa ispustom, te ZOPT-a. Svi elementi garniture su istog profila.

            (6) Očitanje vodomjera po ovom sustavu može biti lokalno, ulaskom čitača u prostoriju vodomjera.

            (7) Osim lokalnog očitanja, vodomjere možemo očitavati i radijski. U tom slučaju vodomjeri koji se ugrađuju moraju imati impulsni izlaz. Svi elektronski spojevi na impulsnim vodomjerima i M-Bus modulima u vodomjernim oknima moraju biti opremljeni zaštitom IP 68.

            (8) Ugovorom o izvedbi vodoopskrbnog priključka, u pravilu se ugovaraju i svi glavni vodomjeri zasebnih cjelina, i kao Korisnik se u dokumentaciju uvodi investitor objekta kojemu se šalju računi. Novi Korisnik može zatražiti promjenu Korisnika uz predočenje kupoprodajnog ugovora ili drugog akta kojim se dokazuje vlasništvo nad zasebnom cjelinom.

 

Montaža vodomjera u novim zgradama – sustav GSV

Članak 46.

            (1) U sustavu glavni - sekundarni vodomjeri, u prostoriju za smještaj glavnih vodomjera ugrađuju se glavni vodomjeri za ukupnu potrošnju hladne vode (sanitarnu, hidrantsku, sprinkler) te, ako zgrada ima toplinsku stanicu, uz navedene glavne vodomjere za hladnu vodu paralelno se ugrađuju i glavni vodomjeri za pripremu tople vode.

            (2) Kod zgrade s više etažiranih cjelina, svaka etažirana cjelina može (ali ne mora) imati svoj priključak, ali svaka etažirana cjelina mora imati svoj glavni vodomjer hladne vode, a ako objekt ima toplinsku stanicu preporuča se da ima i svoj glavni vodomjer tople vode.

            (3) Vodomjeri se dimenzioniraju prema hidrauličkom proračunu. Sanitarnu instalaciju treba odvojiti od instalacije unutrašnje hidrantske mreže i sprinklera, i zaštiti je od zagađenja zaštitnikom od povratnog toka. Svi glavni vodomjeri moraju imati impulsni izlaz.

            (4) Ukoliko je profil glavnog vodomjera sanitarne potrošnje prema hidrauličkom proračunu veći od ø 32 mm, potrebno je osigurati točno mjerenje malih protoka ugradnjom WPV (kombiniranog) vodomjera.                      

            (5) Kod vodomjera ø 50 mm i više, obvezno se ispred vodomjera ugrađuje zasun, hvatač nečistoće, MDK komad, ravni komad za smirenje toka vode, a iza vodomjera ravni komad i zasun. Iza vodomjera na koji je spojena hidrantska mreža objekta ili sprinkler sistem za gašenje požara, obavezno se ugrađuje zaštitnik od povratnog toka.

            (6) Minimalni broj stanova za primjenu ovog sistema je 17 sekundarnih vodomjera.

            (7) Sekundarni vodomjeri mogu se nalaziti iza glavnog vodomjera u prostoriji za vodomjere u podrumu zgrade, ili u vodomjernim ormarićima unutar zgrade.

            (8) Vodomjerni ormarići smještaju se u zajedničke prostorije (hodnici, stubišta, zajedničke prostorije u podrumu). Položaj im mora biti pristupačan i moraju omogućiti normalno očitanje. Visina na koju su postavljeni sekundarni vodomjeri mora biti 100-160 cm od gotovog poda. Prostori u koje se smještaju vodomjerni ormarići za unutrašnju ugradnju moraju biti unutar objekta i u njima temperatura nikada ne smije pasti ispod +5ºC. Vodomjerni ormarići za unutrašnju ugradnju ne smiju se postavljati na otvorene galerije ili hodnike otvorenog tipa. U tom slučaju, vodomjere treba smjestiti u vodomjerne ormariće za vanjsku ugradnju (tzv. IZO ormariće) ili u zajedničke prostore zatvorenog tipa.

            (9) Na vratima ormarića za unutrašnju ugradnju moraju biti prozorčići za očitanje, reške za ventilaciju i bravica za otključavanje. Svi vodomjerni ormarići na cijelom području vodoopskrbe Isporučitelja moraju imati jedinstveni ključ. U višestambenim, stambeno - poslovnim zgradama s više suvlasnika, ključ za otvaranje ormarića dobiva na korištenje ovlašteni predstavnik suvlasnika i upravitelj zgrade. Vlasnici pojedinih zasebnih cjelina zatvaranje vode za potrebe radova unutar zasebne cjeline vrše na zapornom uređaju zasebne cjeline.

            (10) Ormarići moraju imati odvod. Odvod se može izvesti ili preko aktivnog sifona najbliže zasebne cjeline ili zajedničkom vertikalom, koja se spaja na aktivni sifon u najnižoj etaži zgrade. Spoj na odvodnju se može izvesti i bez sifona s tim da se osigura odvod preko podne rešetke najniže etaže u koju se preko zračnog međuprostora ulijeva otpadna voda iz vodomjernih ormarića. Nije dozvoljen spoj na odvodnju preko sifona na vodomjernom ormariću ili direktno.

            (11) Ormarići moraju biti spojeni na uzemljenje zgrade. U tu svrhu ormarić se na uzemljenje spaja vijkom M8 sa zvjezdastim podloškama. Posebno treba obratiti pažnju na spoj vrata ormarića na uzemljenje.

            (12) Tipske vodomjerne ormariće nabavlja i postavlja investitor.               

            (13) U tipske vodomjerne ormariće smješta se 1 - 4 vodomjera (u IZO ormariće 1 - 2 vodomjera), pripadajući kuglasti ventili bez ispusta prije vodomjera, kuglasti ventili s ispustom poslije vodomjera, spojišta vodomjera i M-Bus moduli za očitanje.                    

            (14) Vodomjeri hladne vode u vodomjerni ormarić se ugrađuje u horizontalnom ili vertikalnom položaju. U oba položaja vodomjeri moraju biti okrenuti prema vratima ormarića i zadovoljiti uvjet minimalno B klase točnosti.

            (15) Vodomjere u vodomjerne ormariće postavlja isporučitelj. Vodomjeri se u ormariće postavljaju nakon izvršene uplate od strane investitora i sklapanja ugovora o ugradbi i korištenju sekundarnog vodomjera, koji s isporučiteljem sklapa vlasnik svake zasebne cjeline. Za eventualnu zajedničku potrošnju (čistačica, pranje automobila, zalijevanje zelenila i sl.) ne ugrađuje se posebni sekundarni vodomjer, već se ista dijeli na sve suvlasnike razmjerno suvlasničkim udjelima.

            (16) Tlačna proba instalacije zgrade mora biti provedena prije ugradbe sekundarnih vodomjera.

            (17) Podaci iz vodomjera se pohranjuju u M-Bus modulu za očitanje, koji se mora nalaziti u ormariću zajedno s vodomjerom čije podatke sprema. Jedino u slučaju da su ormarići postavljeni neposredno jedan do drugoga, vodomjer i modul za očitanje mogu biti u susjednim ormarićima.

            (18) Napajanje modula vrši se preko M-Bus sustava. U slučaju kvara upravljačke jedinice ili nestanka struje, svi moduli moraju imati ugrađene baterije. Vijek trajanja baterije je minimalno 7 godina. Struja 220V u vodomjernom ormariću nije dopuštena.

            (19) M-Bus moduli za očitanje se kablovskom vezom spajaju na upravljačku jedinicu, koja se nalazi u ormariću smještenom na vidljivom i dostupnom mjestu u ulaznom prostoru zgrade. M-Bus modul mora biti karika u lancu prijenosa podataka od ostalih vodomjernih ormarića do upravljačke jedinice.

            (20) Kablovi za povezivanje M-Bus modula su u pravilu IYStY 2 x 2 x 0,8 mm2. Kablovi su smješteni u zaštitne gibljive cijevi promjera 20 mm. Zaštitne gibljive cijevi nabavlja i postavlja investitor.

            (21) U pravilu spajanje M-Bus modula vrši se po vertikali od ormarića do ormarića. U najnižoj etaži vrši se međusobno horizontalno povezivanje modula, kao i povezivanje s upravljačkom jedinicom. Moduli iz prostorije glavnih vodomjera spajaju se na upravljačku jedinicu ili modul u najbližem vodomjernom ormariću.

            (22) Upravljačka jedinica mora biti smještena u ulaznom prostoru zgrade. Upravljačka jedinica spaja se na izvor napajanja 220V i telefonsku instalaciju. U ormarić upravljačke jedinice smješta se upravljačka jedinica, trafoi za napajanje, modem za prijenos podataka telefonom i eventualna dodatna potrebna oprema za kvalitetan prijenos podataka.

            (23) Veličina ormarića u kojeg se smješta upravljačka jedinica ovisi o izvoditelju M-Bus instalacije. Materijal je plastificirani lim ili PVC. Na vratima ormarića jedinice za očitanje nema prozorčića, već je reljefno ili na drugi način utisnut natpis VODA. Ormarić jedinice za očitanje nabavlja i postavlja investitor. Sve metalne dijelove ormarića treba spojiti na uzemljenje zgrade. Vijak za uzemljenje mora imati zvjezdaste podloške.         

(24)  M-Bus sustav investitor izvodi o svom vlastitom trošku, a prema uvjetima određenima od strane isporučitelja. Telefonsku liniju (ugovor o pretplatničkom odnosu s operaterom) osigurava Isporučitelj. Investitor je dužan osigurati fizički spoj na telekomunikacijsku mrežu, a kod planiranja broja potrebnih izlaza prema telekomunikacijskoj mreži, treba predvidjeti i ovaj za M-Bus izlaz.

            (25) Prije tehničkog pregleda treba izvršiti provjeru pozicija svih vodomjera zgrade, mora biti potpisan ugovor o priključenju i ugradbi sekundarnih vodomjera i izvršena uplata od strane investitora, sa vlasnikom svake posebne cjeline mora biti sklopljen ugovor o ugradbi i korištenju sekundarnog vodomjera, te moraju biti ugrađeni svi sekundarni vodomjeri. Osim toga, investitor s izvoditeljem M-Bus sustava mora sklopiti ugovor o održavanju M-Bus sustava i u svoje ugovore s kupcima unijeti klauzulu o prijenosu obveze održavanja M-Bus sustava. Tek nakon navedenih predradnji moći će se izdati potvrda o ispravnosti izvedenog vodoopskrbnog priključka i predstavnik Isporučitelja na tehničkom pregledu će moći dati suglasnost za izdavanje uporabne dozvole.

 

 

 

Zaštita od povratnog toka vode

Članak 47.

            (1) Javna izvorišta i vodoopskrbni objekti moraju biti zaštićeni od slučajnog ili namjernog onečišćenja i drugih utjecaja koji mogu ugroziti zdravstvenu ispravnost vode za piće prema važećim propisima.

            (2) Zaštita od povratnog toka interne vodovodne instalacije mora se osigurati na mjestima spoja interne instalacije s uređajima i aparatima iz kojih postoji opasnost od povratnog toka zagađene ili zatrovane vode.

(3) Zaštita od povratnog toka javne vodoopskrbne mreže osigurava se ugradbom zaštitnika od povratnog toka  ( u daljnjem tekstu – ZOPT )  na svaki vodoopskrbni priključak.

(4) ZOPT za zaštitu javne vodoopskrbne mreže se postavlja iza glavnog vodomjera, a tip ZOPT-a se određuje ovisno o stupnju opasnosti od zagađenja.

            (5) Ugradba ZOPT-a obvezna je na novim vodoopskrbnim priključcima iza svakog glavnog vodomjera bez obzira na vrstu potrošnje. Obvezu ugradbe ZOPT-a za postojeće objekte utvrditi će Isporučitelj, u skladu sa opasnošću od zagađenja javne vodoopskrbne mreže koju predstavlja svaki Korisnik posebno.

Članak 48.

            (1) Za zaštitu javne vodoopskrbne mreže od povratnog toka prema ovim uvjetima koriste se sljedeći zaštitnici od povratnog toka prema EN 1717:

 

  1. Jednostruki kontrolirani nepovratni ventil-tip EA.
  2. Dvostruki kontrolirani nepovratni ventil-tip EC.
  3. Mrežni djelitelj toka sa kontroliranom tlačnom međuzonom - tip BA.

 

Opći uvjeti ugradbe ZOPT-a

Članak 49.

(1) ZOPT se uvijek postavlja iza vodomjera nizvodno od zapornog uređaja - na Korisnikovoj strani instalacije.

            (2) Obvezno se postavlja ZOPT na kojem je moguće testirati ispravnost.

            (3) Između vodomjera i ZOPT-a ne smije biti nikakvih račvanja, odvajanja, niti priključaka. Ukoliko u iznimnim situacijama takvih račvanja, odvajanja ili priključaka mora biti, tada se na svako takvo račvanje, odvajanje ili priključak mora postaviti odgovarajući ZOPT.

           (4) Obvezno postaviti zaporni uređaj neposredno ispred i iza ZOPT-a, zbog mogućnosti ispitivanja i servisa uređaja.

           (5) Obzirom da za vrijeme ispitivanja ZOPT-a voda mora biti zatvorena i ukoliko je objekt takve naravi da ne podnosi prekid vodoopskrbe, moraju se ugraditi dva paralelna ZOPT-a.

           (6) Svaki ZOPT mora se montirati na pristupačnom mjestu i izvesti na način da se može lako i brzo izvršiti kontrola zaštite od povratnog toka.

           (7) Isporučitelj vodi evidenciju svih potencijalnih zagađivača na području svojeg vodoopskrbnog sustava, te upozorava vlasnike koji imaju ugrađen ZOPT, ukoliko nisu na vrijeme ishodili potvrde o sukladnosti ZOPT-a. Isto tako Isporučitelj utvrđuje potrebu i izdaje nalog vlasnicima za ugradbu ZOPT-a na postojećim nekretninama.

           (8) Kontrola i ishođenje potvrde o sukladnosti ZOPT-a obavlja se jednom godišnje. Postupak ishođenja potvrde o sukladnosti propisuje Isporučitelj ovisno o tipu ZOPT-a.

           (9) ZOPT je vlasništvo Korisnika koji je dužan snositi troškove nabave, ugradbe, redovne godišnje kontrole i ishođenja potvrde o sukladnosti, te potrebnog servisiranja. Ugradbu, servisiranje i ishođenje potvrde o sukladnosti ZOPT-a vlasnik može povjeriti samo pravnim osobama registriranim za navedene radove, ovlaštenim od strane proizvođača ZOPT-a i prema uvjetima Isporučitelja. Kod izvedbe novog priključka i ukoliko se ZOPT nalazi u vodomjernom oknu, ZOPT nabavlja vlasnik - investitior, a ugrađuje Isporučitelj zajedno s ostalom armaturom u vodomjernom oknu.

           (10) Ukoliko kontrola ZOPT-a ne zadovolji tražene uvjete, vlasniku se daje rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka i servisiranje ZOPT-a. Nakon otklanjanja nedostataka i ponovne kontrole, izdaje se potvrda o sukladnosti. Primjerak potvrde o sukladnosti vlasnik nekretnine ili pravna osoba koja obavlja ishođenje potvrde o sukladnosti obvezno dostavlja Isporučitelju.

          (11) Ukoliko vlasnik ne postupi po zahtjevu za otklanjanje nedostataka, ne dostavi Isporučitelju potvrdu o sukladnosti ZOPT-a ili ne ugradi odgovarajući ZOPT u roku određenom od strane Isporučitelja, Isporučitelj će obustaviti isporuku vode na tom vodoopskrbnom priključku, dok se ne osiguraju uvjeti za zaštitu od povratnog toka.

          (12)  Ugrađivati se može samo ZOPT koji zadovoljava tehničke karakteristike i ostale uvjete koje određuje Isporučitelj. Dobavljač ZOPT-a mora od ovlaštene institucije ishoditi potvrdu o sukladnosti proizvoda s odgovarajućim hrvatskim i europskim normama.

 

Zaštita od povratnog toka u internoj instalaciji

Članak 50.

(1) Svi aparati i uređaji, potencijalni zagađivači pitke vode moraju zaštitnicima od povratnog toka biti odvojeni od instalacija pitke vode.

(2) Kod prijelaza na internu vodovodnu instalaciju mora se, u pravilu, gdje je ulični tlak manji od 2 bara ili se područje opskrbljuje putem hidroforskog postrojenja, iza svakog vodomjera ugraditi zaštitnik od povratnog toka.

(3) Zabranjeno je neposredno spajanje svih parnih kotlova, velikih kotlova i velikih strojeva za pranje i kuhanje, svih strojeva za čišćenje i bojanje, hidrauličkih naprava, uređaja za grijanje vode i sličnih uređaja s vodovodnom instalacijom koja se opskrbljuje izravno iz javne vodovodne mreže. Isto se može izvesti isključivo preko zaštitnika od povratnog toka .

(4) Zabranjuje se polaganje cijevi u revizionim i drugim oknima kanalizacije.

(5) Izljevi koji su spojeni s otvorenim posudama, pomoću gumene ili slične gipke cijevi, moraju imati ZOPT koji priječi vraćanje vode iz posude u instalaciju (ručni tuševi, bidei). Isto vrijedi za vrtne hidrante i izljeve na koje može biti priključeno gipko crijevo.

(6) Uređaji koji se stavljaju pod tlak veći od tlaka u vodovodnoj mreži, a spojeni su sa javnim vodovodom, moraju imati osim mjera sigurnosti po prethodnim člancima i posebni ZOPT.

 

Uvjeti korištenja vodoopskrbnog priključka

Članak 51.

(1) Nakon izvedbe vodoopskrbnog priključka i ugradbe vodomjera, investitor - vlasnik postaje potrošač u sustavu vodoopskrbe Isporučitelja.

(2) Vlasnik se mora brinuti da se interna vodovodna instalacija zaštiti od oštećenja i kvarova i da uvijek bude ispravna, a kako bi trajno mogla služiti svojoj namjeni. On mora pravovremeno poduzimati mjere da se dio spojnog voda i vodomjeri u zatvorenom prostoru za smještaj vodomjera, kao i instalacija na njegovoj nekretnini, zaštite od smrzavanja.

(3) Kod vodoopskrbe postojećih i novih višestambenih, stambeno poslovnih i poslovnih zgrada, korisnici su dužni osigurati redovnu izmjenu i baždarenje sekundarnih vodomjera, te omogućiti Isporučitelju očitanje sekundarnih vodomjera.

(4) Kod vodoopskrbe novih zgrada s ugrađenim GSV sustavom vodomjera i M-Bus sustavom, suvlasnici su, putem svog ovlaštenog predstavnika, dužni održavati M-Bus sustav za očitanje.

 

Zaštitne mjere

Članak 52.

(1) Zabranjeno je izvođenje odvojaka na spojnom vodu ispred glavnog vodomjera. Izuzetno može Isporučitelj dozvoliti odnosno uvjetovati izvedbu takvog odvojka, i to zbog spajanja susjedne nekretnine ili razdvajanja instalacije priključene nekretnine. Odvojak izvodi Isporučitelj na isti način i uz iste uvjete kao i vodoopskrbni priključak.

(2) Jedino Isporučitelj ima pravo otvaranja i zatvaranja uličnih zapornih uređaja na čvoru priključka i zapornih uređaja ispred glavnih vodomjera.

(3) Vlasnik može zbog popravka na internoj vodovodnoj instalaciji zatvoriti zaporni uređaj iza glavnog vodomjera. Kod kvara na glavnom vodomjeru ili na zapornom uređaju iza vodomjera ili ako tog uređaja nema, može vlasnik izuzetno, a da se spriječi eventualna šteta, zatvoriti zaporni uređaj ispred vodomjera. Kod požara, dozvoljeno je (izuzetno) otvoriti mimovodni zasun. U jednom i drugom izuzetnom slučaju mora se obavijestiti isporučitelja najkasnije u roku od 24 sata.

(4) Kod rekonstrukcija interne vodovodne instalacije, koja u svom sastavu ima internu hidrantsku mrežu, istu treba izvesti na način da se ukine obilazni vod, te se formira vod interne hidrantske mreže koji će u prostoriji vodomjera imati svoj glavni vodomjer.

 

Uvjeti održavanja vodoopskrbnog priključka

Članak 53.

       (1) Za izvođenje popravaka te izmjenu vodomjera i promjena na vodoopskrbnom priključku,   nije potrebna suglasnost vlasnika.

(2) Svaki kvar i štetu na vodoopskrbnom priključku i vodomjeru, vlasnik je dužan odmah prijaviti Isporučitelju, koji je dužan te nedostatke što prije odstraniti. Oštećenja i smetnje na vodoopskrbnom priključku koji nastanu krivnjom ili nepažnjom vlasnika ili korisnika interne instalacije, popravljaju se o trošku vlasnika nekretnine. U spornim slučajevima, o tome tko je dužan platiti troškove, odluku donosi nadležni sud, pri čemu spor ne odgađa popravak.

(3) Isporučitelj održava vodoopskrbni priključak o svom trošku, i to od čvora do (uključivo) zapornog uređaja iza glavnog vodomjera. U višestambenim, stambeno-poslovnim i poslovnim zgradama izgrađenim po GS sistemu, isporučitelj održava i sekundarne vodomjere u vodomjernim ormarićima.

(4) Kod izmjene javnog cjevovoda ili kad se ukaže potreba, isporučitelj obnavlja i izmjenjuje čitav priključak ili dio priključka, o svom trošku.

(5) Izmjena vodoopskrbnog priključka na zahtjev potrošača radi povećanja profila, kao i premještaj postojećeg vodoopskrbnog priključka na zahtjev potrošača, vrši se o trošku potrošača.

(6) Preinaka položaja glavnog vodomjera koji se izvodi na zahtjev Korisnika, mora biti izvedena prema odredbama ovih Tehničkih uvjeta. Ukoliko je vodomjer bio smješten u niši u podrumu zgrade, ili u udubljenju u podu, rekonstrukcijom armature treba osigurati da se glavni vodomjer ugradi u zatvorenom prostoru prema odredbama članka 40. ovih Tehničkih uvjeta.

(7) Preinake vodovodnih uređaja radi rekonstrukcije javno-prometnih površina (podizanje škrinjica, premještaj hidranata) vrši Isporučitelj na teret investitora, odnosno odgovarajućih komunalnih poduzeća.

 

Opći uvjeti za interne vodovodne instalacije

Članak 54.

Interna vodovodna instalacija spaja se s javnom vodoopskrbnom mrežom na teret Korisnika, a on se njome služi na svoju odgovornost i održava je o svom trošku. Isporučitelj ne odgovara za štete koje pretrpe Korisnici zbog pogonskih razloga na javnim vodovodnim uređajima nastalim višom silom ili zbog toga što instalacija nije izvedena tako da odgovara tlakovima u javnoj vodoopskrbnoj mreži ili ako se nepravilno upotrebljava i održava.

 

 

Uređaji za povećanje tlaka

Članak 55.

(1) Uređaji za povećanje tlaka (tzv. hidroforski uređaji) projektiraju se u internim vodovodnim instalacijama gdje tlak u javnoj vodovodnoj mreži nije dovoljan za osiguranje uredne vodoopskrbe.

(2) Uređajem za povećanje tlaka opremljen je viši dio građevine, koja direktnom opskrbom iz mreže nema dovoljno tlaka. Niži katovi opskrbljuju se izravno iz javne mreže. Kod vrlo visokih zgrada ovakvih stupnjeva opskrbe može biti nekoliko.

(3) Obavezno treba razdvojiti uređaje za povećanje tlaka za sanitarnu instalaciju, hidrantsku mrežu i sprinkler instalaciju.

(4) Kod uređaja za povećanje tlaka, obavezno se ugrađuju dvije crpke, od kojih svaka mora biti dimenzionirana na puni kapacitet zahtjeva za količinom vode.

(5) Uređaj za povećanje tlaka treba smjestiti u posebnu prostoriju zgrade.

(6) Rezervoar za opskrbu vodom za gašenje požara mora biti osiguran od onečišćenja.

 

Unutarnje instalacije za gašenje požara

Članak 56.

 Instalacija interne hidrantske mreže za stambene, stambeno – poslovne i poslovne zgrade mora se izvesti prema važećim propisima o hidrantskoj mreži za gašenje požara.

Ispitivanje interne vodovodne instalacije

Članak 57.

Izvođač interne vodovodne instalacije mora nakon dovršetka instalacije izvršiti ispitivanje interne vodovodne instalacije prema važećim propisima te dokumentaciju o istome predočiti predstavniku Isporučitelja.

 

IX. TEHNIČKO - TEHNOLOŠKI UVJETI PRIKLJUČENJA (POSEBNI UVJETI     PRIKLJUČENJA) – ODVODNJA I PROČIŠĆAVANJE

 

Stalni i privremeni kanalizacijski priključak

                                                                                  Članak 58.

(1)  Kanalizacijski priključak može biti stalni i privremeni.

(2) U pravilu, za svakog korisnika izvodi se stalni priključak, iznimno može se dopustiti privremeno priključenje na javnu kanalizaciju prema uvjetima koji vrijede i za priključenje  predmetne građevine.

 

Spajanje na javnu mrežu odvodnje

Članak  59.

(1) Priključkom na sustav javne odvodnje smatra se dio odvodnog cjevovoda od kontrolnog okna objekta priključenja do revizionog okna priključka.

(2) Priključak unutarnje kanalizacije smije se izvesti jedino na mjestu predviđenom odobrenom tehničkom dokumentacijom građevine koja se priključuje. Prilikom izvedbe, potrebno je obratiti pažnju da priključak zadovoljava zahtjeve vodonepropusnosti i da se ne oštećuje i ne ugrožava postojeća kvaliteta javne kanalske mreže, a kako se ne bi ugrozila funkcionalnost i kvaliteta usluge odvodnje otpadnih voda.

(3) Minimalan profil kanalizacijskog priključka za obiteljske kuće iznosi 160 mm, a za višestambene objekte minimalni profil priključka određuje se tehničkom dokumentacijom objekta. Minimalan pad priključka iznosi 0,5%, pa sve do maksimalno 6%. Niveleta spoja priključnog kanala treba biti uzdignuta iznad nivelete javnog kanala za 2/3 visine profila javnog kanala, računajući od njegove nivelete.

(4) Reviziono okno na javnom kanalu mora biti izvedeno kvalitetno i prema propisima koji zadovoljavaju izvedbu javne kanalizacije. Isto mora biti izvedeno od vodonepropusnog betona minimalne klase C 25/30 s potrebnom armaturom, svijetlog otvora 60x60 cm, 60x100 cm ili više, ovisno o dubini i profilu javnog kanala. Reviziono okno na javnom kanalu mora imati lijevano željezni poklopac kvalitete koja ovisi o namjeni površine na kojoj je izvedeno.

 

 

Opći uvjeti korištenja interne mreže odvodnje

Članak 60.

(1) U područjima gdje je izgrađena mješovita kanalizacija, potrebno je služiti se alternativnim metodama za odvođenje oborinskih voda, nastojeći što veće količine upustiti u zelene površine, a učvršćene površine planirati od materijala niskog koeficijenta otjecanja u skladu sa Odlukom o odvodnji otpadnih voda na području grada Karlovca.

(2) Ukoliko je javna kanalizacija razdjelnog tipa, onda se u oborinsku kanalizaciju odvode isključivo oborinske vode, a u sanitarno tehnološku kanalizaciju sve ostale otpadne vode.

(3) Svaka građevina, odnosno građevinska čestica, mora imati u pravilu samo jedan priključak na javnu kanalizaciju. Iznimno, ako površina parcele pripada različitim slivovima ili je iznimna razvedenost objekata na parceli takova da je tehničkom dokumentacijom predviđeno više kanalskih priključaka, može se izvesti više kanalskih priključaka za jednu građevinsku česticu.

(4) Isporučitelj ne odgovara za štete nastale zbog povrata otpadnih voda iz javne kanalizacijske mreže u prostore koji se nalaze ispod kote vjerojatno usporene vode.

 

Zbrinjavanje sadržaja septičkih i sabirnih jama (septika) na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda

Članak 61.

            (1) Pražnjenje septika biti će omogućeno samo pravnim ili fizičkim osobama koje imaju dokaz o koncesiji, u uredovno vrijeme Isporučitelja.

            (2) Pražnjenje septika vršiti će se u skladu s cjenikom Isporučitelja.

 

Projektna dokumentacija

Članak 62.

Isporučitelj je dužan na temelju traženja:

- obavijestiti podnositelja o mogućnosti i načinu priključenja i uz koje uvjete;

- definirati sve relevantne tehničke podatke potrebne za izradu projekta interne kanalizacije;

- definirati sve radnje koje investitor mora poduzeti u tijeku gradnje, a prije tehničkog pregleda: ispitivanje vodonepropusnosti od strane registrirane i akreditirane tvrtke, geodetski snimak ovjeren od Državne geodetske uprave i dopunjen po metodologiji Isporučitelja (aksonometrija) te snimak kamerom – CCTV.

 

Održavanje interne kanalizacije

Članak 63.

 Vlasnik ili drugi zakoniti posjednik internih kanalizacijskih vodova dužan je instalacije, građevine i uređaje internih kanalizacijskih vodova održavati u ispravnom stanju, sukladno odredbama Zakona o vodama, odredbama zakona i pravilnika koji reguliraju gradnju, te Odluci o odvodnji otpadnih voda na području grada Karlovca. Za sve nastale štete koje nastanu na javnoj kanalizaciji ili drugdje zbog nepravilne protupropisne izvedbe, nemarnog održavanja ili nepravilnog korištenja interne kanalizacije, odgovara isključivo Korisnik, odnosno vlasnik predmetne građevine.

 

X.        POSTUPANJE U SLUČAJU NEOVLAŠTENOG KORIŠTENJA VODNIH USLUGA 

 

Članak 64.

1) Pod neovlaštenim/ilegalnim korištenjem vodne usluge podrazumijevaju se slučajevi kada:

- se fizička ili pravna osoba samovoljno spoji na mrežu javne vodoopskrbe ili mrežu javne odvodnje;

- Korisnik daje netočne podatke za određivanje kategorije potrošnje;

- Korisnik troši vodu ili koristi sustav javne odvodnje na način da cijenu za isporučenu uslugu plaća trećoj osobi, a ne Isporučitelju;

- Korisnik koristi vodnu uslugu bez mjerne opreme ili mimo postojeće mjerne opreme ili kada je mjerna oprema onesposobljena za ispravan rad;

- Korisnik troši vodu preko mjerila ili mjerne opreme s kojih je skinuta ili oštećena plomba;

- u drugim slučajevima kada se Korisnik ne pridržava odredaba o uvjetima korištenja vodnih  usluga iz ovih Općih uvjeta.

(2) Isporučitelj radi nesmetanog tehničkog upravljanja sustavom, radi zaštite sustava javne vodoopskrbe od iznenadnih onečišćenja i zagađenja, radi zaštite zdravlja svih Korisnika, ima obvezu voditi u evidenciji sve neovlaštene Korisnike sve do usklađenja njihova statusa sa zakonom i odredbama ovih Općih uvjeta.

(3) Neovlašteni Korisnici evidentirani na način iz prethodnog stavka ovog članka,  evidencijom ne stječu svojstvo Korisnika definiranog u članku 2. ovih Općih uvjeta.

 

Članak 65.

(1) U slučaju neovlaštenog korištenja usluge iz prethodnog članka, Isporučitelj je ovlašten obustaviti isporuku vodnih usluga te pokrenuti postupak pred nadležnim tijelima zbog neovlaštenog korištenja usluge

(2) U slučaju onemogućavanja postupka kontrole ili utvrđivanja neovlaštenog korištenja vodne usluge Isporučitelj može primijeniti mjeru obustave isporuke vodne usluge.

(3) Isporučitelj za obustavu isporuke iz ovog članka ne odgovara za eventualnu štetu neovlaštenom Korisniku.

 

XI.       PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

Članak 66.

Izmjene i dopune Općih i tehničkih uvjeta vrše se na način njihova donošenja.

 

 

Članak 67.

            Stupanjem na snagu Općih i tehničkih uvjeta prestaje važiti Pravilnik o općim uvjetima isporuke usluge vodoopskrbe (Glasnik Grada Karlovca br. 8/04) i Pravilnik o općim uvjetima isporuke usluge odvodnje (Glasnik Grada Karlovca br. 06/02).

 

Članak 68.

            Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga stupaju na snagu danom donošenja, a objavit će se u Službenom glasniku Grada Karlovca i medijima.

 

 

U Karlovcu, 16. listopada 2012.

URBROJ: 5-3348-0001

 

                                                                                                              Direktor

                                                                                                     Ivan Mrzljak,

                                                                                                         dipl.oec.

 

 

Pravilnik o sigurnosti dizala

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA

1384

Na temelju članka 5. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti (»Narodne novine«, br. 20/2010) ministar gospodarstva, rada i poduzetništva donosi

PRAVILNIK

O SIGURNOSTI DIZALA

I. PODRUČJE PRIMJENE, STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I SLOBODA KRETANJA

Članak 1.

(1) Ovaj se Pravilnik primjenjuje na dizala koja se trajno upotrebljavaju u građevinama. Ovaj se Pravilnik također primjenjuje na sigurnosne komponente koje se upotrebljavaju u navedenim dizalima, a koje su propisane u Dodatku IV ovoga Pravilnika.

(2) Za potrebe ovoga Pravilnika »dizalo« označava uređaj za dizanje namijenjen za dosizanje određenih razina koji ima nosač koji se kreće između krutih vodilica s nagibom pod kutom većim od 15 stupnjeva prema horizontali, a namijenjen je za prijevoz:

– osoba

– osoba i tereta

– samo tereta, ako je nosač izveden tako da osoba može bez poteškoća ući u njega, te ako je opremljen upravljačkim uređajima koji se nalaze u nosaču ili nadohvat ruke osobi u nosaču.

Ovaj Pravilnik odnosi se i na uređaje za dizanje koji se kreću duž utvrđenog stalnog puta a ne kreću se između krutih vodilica i smatraju se dizalom prema ovom Pravilniku.

»Nosač« označava dio dizala koji služi da se osobe i/ili roba podižu ili spuštaju.

(3) Ovaj se Pravilnik ne odnosi na:

– uređaje za dizanje čija brzina nije veća od 0,15 m/s,

– građevne dizalice,

– žičare, uključujući uspinjače,

– dizala posebno namjenjena i konstruirana za vojne i policijske svrhe,

– uređaje za dizanje s kojih se može obavljati rad

– mehanizme za dizanje u rudnicima,

– uređaje za dizanje namjenjeni za dizanje izvođača kod umjetničkih izvedbi

– uređaje za dizanje ugrađene u prijevozna sredstva,

– uređaje za dizanje spojene sa strojem i namjenjene isključivo za pristup radnim mjestima uključujući točke za održavanje i preglede na stroju,

– prijevozna sredstva koja upotrebljavaju prigon sa zupčastom letvom

– pokretne stepenice i mehaničke trake

(4) Nazivi koji se upotrebljavaju u ovome Pravilniku imaju sljedeće značenje:

– »ugraditelj dizala« je fizička ili pravna osoba odgovorna za projektiranje, izradu i ugradnju dizala te stavljanje na tržište, koja stavlja oznaku sukladnosti i sastavlja Izjavu o sukladnosti.

– »stavljanje dizala na tržište« je trenutak kada ugraditelj dizala prvi puta daje dizalo korisnicima na uporabu.

– »sigurnosna komponenta« je komponenta prema Dodatku IV ovoga Pravilnika.

– »proizvođač sigurnosne komponente« je fizička ili pravna osoba koja preuzima odgovornost za projektiranje i proizvodnju sigurnosnih komponenta i koja stavlja oznaku sukladnosti i sastavlja Izjavu o sukladnosti.

– »uzorak dizala« je reprezentativno dizalo čija tehnička dokumentacija određuje način na koji će biti ispunjeni bitni sigurnosni zahtjevi za dizala koja su sukladna s uzorkom dizala, koji je određen objektivnim parametrima i koji koristi jednake sigurnosne komponente.

Sva dozvoljena odstupanja između uzorka dizala i dizala koja su izvedena prema uzorku dizala, moraju u tehničkoj dokumentaciji biti jasno navedena (s najvećim i najmanjim vrijednostima).

Pomoću izračuna i/ili na temelju projektnih nacrta dopušteno je prikazivati sličnost niza opreme radi zadovoljavanja bitnih sigurnosnih zahtjeva.

(5) Kada su za dizala iz članka 1. ovoga Pravilnika rizici u cijelosti ili djelomično obuhvaćeni posebnim propisima odredbe ovoga Pravilnika ne primjenjuju se na ta dizala i na te rizike od trenutka primjene tih posebnih propisa.

Članak 2.

(1) Dizala iz članka 1. ovoga Pravilnika mogu se stavljati na tržište i u uporabu samo ako ne ugrožavaju zdravlje ili sigurnost ljudi, i gdje je to primjereno sigurnost imovine, kada se ispravno ugrađuju, održavaju i upotrebljavaju u skladu s njihovom namjenom.

(2) Sigurnosne komponente iz članka 1. ovoga Pravilnika mogu se stavljati na tržište i u uporabu samo ako dizala u koja će se ugraditi ne ugrožavaju zdravlje ili sigurnost ljudi, ili gdje je to primjereno sigurnost imovine, kada se ispravno ugrađuju, održavaju i upotrebljavaju u skladu s njihovom namjenom.

(3) Osoba odgovorna za izvođenje radova na građevini i ugraditelj dizala moraju poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurali ispravan rad i sigurnu uporabu dizala, te se moraju međusobno obavješćivati o činjenicama potrebnim za ispravan rad i sigurnu uporabu dizala.

(4) Vozna okna dizala ne smiju sadržavati nikakve cjevovode, električne instalacije ili uređaje, osim onih koji su potrebni za ispravan rad i sigurnost dizala.

(5) Drugim propisima mogu se propisati i drugi zahtjevi za zaštitu ljudi kada se dizala stavljaju u uporabu ili za vrijeme uporabe, pod uvjetom da odredbe tih propisa nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Pravilnika.

(6) Dizala ili sigurnosne komponente koje nisu u skladu s odredbama ovoga Pravilnika mogu se izlagati na sajmovima, izložbama i drugim načinima izlaganja, pod uvjetom da je jasno i vidljivo označena njihova nesukladnost, te da nisu za prodaju sve dok ugraditelj dizala, odnosno proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji ne osigura njihovu sukladnost. Tijekom izlaganja moraju se poduzeti odgovarajuće sigurnosne mjere kako bi se osigurala zaštita ljudi.

Članak 3.

(1) Dizala iz članka 1. ovoga Pravilnika moraju zadovoljavati bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve propisane u Dodatku I ovoga Pravilnika.

(2) Sigurnosne komponente iz članka 1. ovoga Pravilnika moraju zadovoljavati bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve propisane u Dodatku I ovoga Pravilnika, ili omogućavati da dizala, u koja su ugrađene, zadovoljavaju bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve.

Članak 4.

(1) Ne smije se zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište ili u uporabu dizala i/ili sigurnosnih komponenta koje su u skladu s odredbama ovoga Pravilnika

(2) Ne smije se zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište komponenata koje su temeljem izjave proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika, osnovanog u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, namjenjene ugradnji u dizala iz članka 1. ovoga Pravilnika.

Članak 5.

(1) Pretpostavlja se da dizala i sigurnosne komponente koje imaju oznaku sukladnosti kako je propisano člankom 14. ovoga Pravilnika i Izjavu o sukladnosti prema Dodatku II ovoga Pravilnika, zadovoljavaju odredbe ovoga Pravilnika, uključujući i postupke ocjene sukladnosti propisane u članku 8. i 9. ovoga Pravilnika.

Ako ne postoje usklađene europske norme nacionalno normirno tijelo poduzet će potrebne mjere radi utvrđivanja nacionalnih normi i specifikacija koje se mogu smatrati važnim i korisnim za zadovoljenje bitnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva iz Dodatka I ovoga Pravilnika.

(2) Pretpostavlja se da dizala koja su u skladu s usklađenim normama čiji podaci su objavljeni u Službenom glasilu Europske unije i/ili s hrvatskim normama, kojima su prihvaćene usklađene europske norme, zadovoljavaju bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve iz članka 3. ovoga Pravilnika.

(3) Pretpostavlja se da sigurnosne komponente koje su u skladu s usklađenim normama čiji podaci su objavljeni u Službenom glasilu Europske unije i/ili s hrvatskim normama, kojima su prihvaćene usklađene europske norme, a koje su ispravno ugrađene u dizala, omogućuju da ta dizala zadovoljavaju bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve iz članka 3. ovoga Pravilnika.

(4) Popis hrvatskih norma iz stavka 2. i 3. ovoga članka objavljuje ministarstvo nadležno za gospodarstvo u »Narodnim novinama«.

Članak 6.

(1) Ako se utvrdi da hrvatske norme iz stavka 2. i 3. članka 5. ovoga Pravilnika, ne zadovoljavaju u potpunosti bitne zahtjeve iz članka 3. ovoga Pravilnika te će se norme brisati iz popisa hrvatskih norma sukladno članku 5. stavku 4. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti i provesti postupak sukladno članku 5. stavak 5. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti.

(2) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo obavješćuje javnost o poduzetim mjerama sukladno članku 5. stavku 6. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti.

Članak 7.

(1) Kada nadležno inspekcijsko tijelo utvrdi da dizala ili sigurnosne komponente koji nose oznaku sukladnosti i koriste se u skladu s njihovom namjenom mogu ugroziti sigurnost ljudi te, gdje je to primjereno imovine, poduzet će odgovarajuće mjere za povlačenje dizala i sigurnosnih komponenata s tržišta, odnosno zabraniti ili ograničiti njihovo stavljanje na tržište ili u uporabu i o tome mora obavijestiti ministarstvo nadležno za gospodarstvo navodeći razloge za poduzete mjere, a posebno navodeći sljedeće razloge nesukladnosti:

(a) nezadovoljavanje bitnih zahtjeva iz članka 3. ovoga Pravilnika

(b) nepravilna primjena norma iz stavka 2. i 3. članka 5. ovoga Pravilnika

(c) nedostaci u normama iz stavka 2. i 3. članka 5. ovoga Pravilnika.

(2) O poduzetim mjerama obavijestit će se Europska komisija (u daljnjem tekstu: Komisija), sukladno članku 26. stavak 2. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti.

(3) Kada dizala ili sigurnosne komponente koji ne zadovoljavaju bitne zahtjeve iz članka 3. ovoga Pravilnika nose oznaku sukladnosti, nadležno inspekcijsko tijelo poduzet će mjere protiv osoba koje su neosnovano stavile tu oznaku, i o tome mora obavijestiti ministarstvo nadležno za gospodarstvo.

O poduzetim mjerama obavijestit će se Komisija i druge zemlje članice Europske unije (u daljnjem tekstu: zemlje članice), sukladno članku 26. stavak 2. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti.

II. POSTUPCI OCJENE SUKLADNOSTI

Članak 8.

(1) Prije stavljanja na tržište i u uporabu sigurnosnih komponenta iz članka 1. stavka 1. ovoga Pravilnika, proizvođač sigurnosne komponente ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji mora:

(a)(i) podnijeti uzorak sigurnosne komponente za pregled tipa u skladu s Dodatkom V ovoga Pravilnika i za provjere proizvodnje koje provodi tijelo za ocjenu sukladnosti u skladu s Dodatkom XI ovoga Pravilnika;

(ii) ili podnijeti uzorak sigurnosne komponente za pregled tipa u skladu s Dodatkom V ovoga Pravilnika i provoditi sustav osiguravanja kvalitete u skladu s Dodatkom VIII ovoga Pravilnika za provjeru proizvodnje;

(iii) ili provoditi potpuni sustav osiguravanja kvalitete u skladu s Dodatkom IX ovoga Pravilnika.

(b) staviti oznaku sukladnosti na svaku sigurnosnu komponentu i sastaviti Izjavu o sukladnosti koja sadrži podatke navedene u Dodatku II ovoga Pravilnika, sukladno Dodacima VIII, IX ili XI ovoga Pravilnika ovisno o slučaju koji je izabran;

(c) čuvati kopiju Izjave o sukladnosti 10 godina od datuma kada je proizvedena zadnja sigurnosna komponenta.

Članak 9.

(1) Prije stavljanja na tržište dizala iz članka 1. stavka 1. ovoga Pravilnika, na dizalu mora biti proveden jedan od sljedećih postupaka:

(i) ako je dizalo projektirano u skladu s dizalom koje je bilo podvrgnuto pregledu tipa kako je to propisano u Dodatku V ovoga Pravilnika, dizalo se izrađuje, ugrađuje i ispituje primjenom jednog od navedenih postupaka:

– završna inspekcija propisana u Dodatku VI ovoga Pravilnika, ili

– sustav osiguravanja kvalitete propisan u Dodatku XII ovoga Pravilnika, ili

– sustav osiguravanja kvalitete propisan u Dodatku XIV ovoga Pravilnika.

Postupci projektiranja i izrade i postupci ugrađivanja i ispitivanja mogu biti provedeni na istom dizalu.

(ii) ili, ako je dizalo projektirano u skladu s uzorkom dizala koje je bilo podvrgnuto pregledu tipa kako je to propisano u Dodatku V ovoga Pravilnika, dizalo se izrađuje, ugrađuje i ispituje primjenom jednog od navedenih postupaka:

– završna inspekcija propisana u Dodatku VI ovoga Pravilnika, ili

– sustav osiguravanja kvalitete propisan u Dodatku XII ovoga Pravilnika, ili

– sustav osiguravanja kvalitete propisan u Dodatku XIV ovoga Pravilnika.

(iii) ili, ako je dizalo projektirano u skladu s dizalom za koje je primijenjen potpuni sustav osiguravanja kvalitete sukladno Dodatku XIII ovoga Pravilnika, dopunjen s pregledom projekta ukoliko dizalo nije u potpunosti sukladno s normama iz članka 5. ovoga Pravilnika, dizalo se izrađuje, ugrađuje i ispituje primjenom jednog od navedenih postupaka:

– završna inspekcija propisana u Dodatku VI ovoga Pravilnika, ili

– sustav osiguravanja kvalitete propisan u Dodatku XII ovoga Pravilnika, ili

– sustav osiguravanja kvalitete propisan u Dodatku XIV ovoga Pravilnika.

(iv) ili je dizalo bilo podvrgnuto postupku pojedinačne ovjere, propisanom u Dodatku X ovoga Pravilnika, od strane tijela za ocjenu sukladnosti;

(v) ili je dizalo bilo podvrgnuto potpunom sustavu osiguravanja kvalitete u skladu s Dodatkom XIII ovoga Pravilnika, dopunjeno pregledom projekta ukoliko dizalo nije u potpunosti sukladno s normama iz članka 5. ovoga Pravilnika.

Osoba odgovorna za projektiranje dizala, u slučajevima navedenim u stavkama (i), (ii) i (iii) ovoga članka, mora osobi odgovornoj za izradu, ugradnju i ispitivanje dostaviti svu potrebnu dokumentaciju i obavijesti, kako bi se omogućio siguran rad.

Članak 10.

(1) Prije stavljanja na tržište, dizala iz članka 1. stavka 1. ovoga Pravilnika, na kojem je proveden jedan od postupaka iz članka 9. ovoga Pravilnika ugraditelj dizala mora:

– staviti oznaku sukladnosti na dizalo i sastaviti Izjavu o sukladnosti koja sadrži podatke navedene u Dodatku II ovoga Pravilnika, sukladno Dodacima VI, X, XII, XIII, ili XIV ovoga Pravilnika, ovisno o slučaju koji je izabran,

– čuvati Izjavu o sukladnosti 10 godina od datuma kada je dizalo stavljeno na tržište,

– na zahtjev ministarstva nadležnog za gospodarstvo, nadležnih inspekcijskih tijela, Komisije, država članica i drugih tijela za ocjenu sukladnosti (prijavljenih tijela) dati kopiju izjave o sukladnosti i izvješća o ispitivanjima koja su bila provedena kod završne inspekcije.

Članak 11.

(1) Kada dizala ili sigurnosne komponente podliježu zahtjevima drugih propisa kojima je predviđeno stavljanje oznake sukladnosti ona također označuje pretpostavku da su dizala ili sigurnosne komponente sukladne sa zahtjevima tih drugih propisa.

(2) Kada jedan ili više propisa iz prethodnog stavka dopušta proizvođaču da odabere koje će propise primijeniti, oznaka sukladnosti označava sukladnost samo s onim propisima koje je ugraditelj dizala ili proizvođač sigurnosnih komponenata primijenio. U tom slučaju pojedinosti o tim propisima moraju se navesti u dokumentima, obavijestima i uputama koje ti propisi zahtijevaju, a koje se prilažu uz dizalo ili sigurnosnu komponentu.

Članak 12.

(1) Ugraditelj dizala i proizvođač sigurnosnih komponenata ili njihov ovlašteni predstavnik osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, odgovorni su da dizala, odnosno sigurnosne komponente koje se stavljaju na tržište, zadovoljavaju odredbe ovoga Pravilnika.

(2) Ako ugraditelj dizala i/ili proizvođač sigurnosnih komponenata ili njihov ovlašteni predstavnik nisu osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, tu odgovornost preuzima osoba koja stavlja dizalo ili sigurnosne komponente na tržište.

(3) Iste uvjete mora ispuniti svaka osoba koja proizvodi dizala ili sigurnosne komponente za vlastitu uporabu.

Članak 13.

(1) Provedbu postupaka iz članaka 8. i 9. ovoga Pravilnika sa specifičnim zadaćama i postupcima pregleda mogu obavljati tijela za ocjenu sukladnosti na temelju rješenja kojeg izdaje ministar nadležan za gospodarstvo ako su osposobljena u skladu s kriterijima propisanim u Dodatku VII ovoga Pravilnika. Tijelo za ocjenu sukladnosti ispunjava kriterije iz Dodatka VII ovoga Pravilnika ukoliko zadovoljava zahtjeve za osposobljenost koji su utvrđeni u odgovarajućim hrvatskim normama kojima su prihvaćene usklađene europske norme.

(2) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo prijavljuje Komisiji i ostalim državama članicama o tijelima koje je prema članku 17. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti, ovlastilo za provedbu postupaka prema stavku 1. ovog članka i identifikacijskim brojevima koje im je dodijelila Komisija, kao i o onima koja više ne zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika.

Popis prijavljenih tijela zajedno s njihovim identifikacijskim brojevima i ovlastima objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

(3) Nadzor nad radom i zadovoljavanjem kriterija za tijela iz stavka 1. ovoga članka provodi ministarstvo nadležno za gospodarstvo.

(4) Ministar nadležan za gospodarstvo povući će rješenje ako utvrdi da tijelo za ocjenu sukladnosti više ne zadovoljava kriterije iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo objavljuje i obnavlja popis tijela za ocjenu sukladnosti u »Narodnim novinama«.

III. OZNAKA SUKLADNOSTI

Članak 14.

(1) Oznaka sukladnosti mora biti u skladu s propisanim oblikom prema članku 37. stavak 4. i stavak 5. ovoga Pravilnika.

(2) Oznaka sukladnosti mora se postaviti jasno i vidljivo na svaku kabinu dizala u skladu s točkom 5. Dodatka I ovoga Pravilnika, te se mora postaviti na svaku sigurnosnu komponentu navedenu u Dodatku IV ovoga Pravilnika, ili ukoliko to nije moguće na pločicu s podacima koja je trajno pričvršćena na sigurnosnu komponentu.

(3) Zabranjeno je na dizala ili sigurnosne komponente stavljati oznake čiji bi sadržaj ili oblik mogao navesti treće strane da ih zamijene za oznaku sukladnosti. Dopušteno je stavljanje svih drugih oznaka na dizala ili sigurnosne komponente pod uvjetom da se time ne smanjuje vidljivost i čitljivost oznake sukladnosti.

Članak 15.

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 7. ovoga Pravilnika:

(1) Kada nadležno inspekcijsko tijelo utvrdi da je oznaka sukladnosti neopravdano stavljena, ugraditelj dizala, proizvođač sigurnosnih komponenata ili njiegov ovlašteni predstavnik osnovan u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji dužni su uskladiti proizvod s odredbama koje se odnose na stavljanje oznake sukladnosti.

(2) Ako ugraditelj dizala ili proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji ne postupi na način kako je to propisano stavkom 1. ovoga članka nadležno inspekcijsko tijelo mora poduzeti sve odgovarajuće mjere da se ograniči ili spriječi stavljanje na tržište sigurnosnih komponenta ili mora osigurati da se takav proizvod povuče s tržišta i stavi dizalo van uporabe.

O poduzetim mjerama obavijestit će se druge zemlje članice, sukladno članku 7. stavak 3. ovoga Pravilnika.

Članak 16.

Svaka odluka kojom se ograničava:

– stavljanje na tržište i/ili stavljanje u uporabu i/ili korištenje dizala

– stavljanje na tržište i/ili stavljanje u uporabu sigurnosne komponente,

u skladu s ovim Pravilnikom mora biti detaljno obrazložena. Zainteresirane strane obavještavaju se o toj se odluci kao i o pravnom lijeku u skladu s važećim propisima.

Članak 17.

Kada se dizala ugrađuju u građevinu, osim bitnih zahtjeva za građevine koji su propisani posebnim propisom koji uređuje gradnju, također se moraju zadovoljiti bitni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi za dizala propisani u Dodatku I. ovoga Pravilnika.

Članak 18.

U svrhu sigurne i pravilne uporabe dizala i sigurnosnih komponenta na teritoriju Republike Hrvatske upute za uporabu, ugradnju i održavanje, te upute za spašavanje osoba iz dizala i Izjava o sukladnosti moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

Članak 19.

Inspekcijski nadzor nad stavljanjem dizala i sigurnosnih komponenta na tržište i/ili uporabu sukladno članku 22. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti obavljaju inspektori u skladu s nadležnostima koje proizlaze iz propisa o ustrojstvu i djelokrugu radau središnjih tijela državne uprave, te drugih propisa koji određuju njihovu nadležnost.

IV. POBOLJŠANJE SIGURNOSTI POSTOJEĆIH DIZALA

Članak 20.

(1) Dizala koja su ugrađena u građevine do 31. ožujka 2006. godine moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

– na ulazima u kabinu osobnih i osobnih teretnih dizala moraju biti ugrađena vrata kabine

– u kabini dizala mora se nalaziti pokazivač ili druga oznaka položaja kabine

– uređaji za zabravljivanje vrata voznog okna (zabrave) moraju zadovoljavati bitne sigurnosne zahtjeve iz Dodatka I ovoga Pravilnika

– nosiva sredstva (užad, lanci, trake i dr.), na kojima su ovješeni kabina i protuuteg, moraju se redovito pregledavati i po potrebi mijenjati

– upravljanjem pogona dizala treba postići visoku točnost zaustavljanja kabine u stanicama

– obloge kočnica pogonskog stroja ne smiju sadržavati azbest

– graničnici brzine moraju se redovito pregledavati i po potrebi mijenjati

– prilazi strojarnici dizala moraju biti sigurni i lako pristupačni

– prozirni kontrolni otvori na vratima voznog okna moraju biti izrađeni od takvog materijala i takvih dimenzija da spriječe mogućnost nastajanja ozljeda.

Članak 21.

(1) Ako se građevina u koju je ugrađeno dizalo prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika rekonstruira u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje gradnja građevina, te ukoliko je u sklopu rekonstrukcije građevine predviđena i rekonstrukcija dizala, tada dizala osim zahtjeva iz članka 20. ovoga Pravilnika moraju zadovoljavati i sljedeće zahtjeve:

– na automatska vrata kabine moraju biti ugrađeni senzori za detekciju prisutnosti osoba i životinja ukoliko su ugrađena i automatska vrata voznog okna

– u kabini dizala mora postojati nužna rasvjeta i alarmni uređaj koji će djelovati i u slučaju prekida opskrbe električnom energijom

– ugraditi upravljačke uređaje u kabini dizala i pozivne uređaje na prilazima vratima voznog okna koje će moći samostalno koristiti i osobe s invaliditetom u skladu s posebnim propisima

– na dizala, čija je brzina veća od 0,63 m/s, moraju se ugraditi zahvatni uređaji s postupnim kočenjem

– treba ugraditi uređaj, koji sprječava nekontrolirano kretanje kabine u smjeru prema gore kod bezreduktorskih pogona dizala, odnosno kod dizala sa reduktorskim pogonom u slučaju kada se mijenja nosivi okvir kabine, odnosno zahvatna naprava.

(2) Rekonstrukcijom dizala smatraju se promjene na dizalu navedene u članku 25. stavak 1. ovoga Pravilnika.

Članak 22.

(1) Za provedbu članka 20. i 21. ovoga Pravilnika odgovoran je vlasnik dizala.

(2) Ispunjenje zahtjeva iz članka 20. i 21. ovoga Pravilnika potvrđuje ovlaštena organizacija iz članka 35. ovoga Pravilnika izdavanjem Izvješća o obavljenom pregledu.

Članak 23.

(1) Nadzor nad provedbom članka 20. i 21. ovoga Pravilnika provode nadležna inspekcijska tijela sukladno članku 19. ovoga Pravilnika.

(2) Ako vlasnik dizala ne osigura ispunjenje zahtjeva iz članka 20. ovoga Pravilnika nadležno inspekcijsko tijelo iz stavka 1. ovoga članka stavit će dizalo izvan uporabe.

V. IZVANREDNI PREGLED, REDOVNI PREGLED, ODRŽAVANJE DIZALA I SPAŠAVANJE OSOBA IZ DIZALA

Izvanredni pregled

Članak 24.

(1) Vlasnik dizala mora osigurati izvanredni pregled dizala. Zahtjev za izvanredni pregled mora biti dostavljen u pisanom obliku sa naznakom održavatelja dizala, odnosno izvođača radova na dizalu, i sa nazivom ovlaštene organizacije koja je vršila pregled dizala po čijem je Izvješću o pregledu došlo do promijene na dizalu u smislu članka 25. ovoga Pravilnika.

Izvanredni pregled dizala mora obaviti ista ovlaštena organizacija koja je izdala negativno Izvješće o pregledu.

(2) Izvanredni pregled provodi ovlaštena pravna osoba za pregled dizala iz članka 35. ovoga Pravilnika, a u skladu s odredbama ovoga Pravilnika (u daljnjem tekstu: ovlaštena organizacija).

(3) Izvanredni pregled provodi se u slučaju:

– nastalih osnovnih promjena na dizalu kao što je navedeno u članku 25. ovoga Pravilnika

– stavljanja dizala u uporabu nakon nezgoda

(4) Izvanredni pregled mora uzeti u obzir ocjenu rizika i mora utvrditi da su ispunjeni svi bitni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi u skladu s Dodatkom I ovoga Pravilnika, odnosno zahtjevi iz članka 20. i 21. za dizala koja su ugrađena u građevinu do 31. ožujka 2006. godine.

(5) Ovlaštena organizacija sastavlja Izvješće o obavljenom pregledu i upisuje u knjigu održavanja dizala sukladno točki 6.2. Dodatka I ovoga Pravilnika datum kada je pregled obavljen i rezultate pregleda.

(6) Ovlaštena organizacija mora voditi popis obavljenih pregleda s podacima jednakim onima koji su upisani u knjigu održavanja dizala. Ovlaštena organizacija mora taj popis na zahtjev dostaviti ministarstvu nadležnom za gospodarstvo i nadležnim inspekcijskim tijelima.

Članak 25.

(1) Pod osnovnom promjenom na dizalu smatraju se:

(a) Promjene:

– nazivne brzine

– nazivne nosivosti

– težine kabine i protuutega

– visine dizanja

(b) Promjene ili zamjene:

– sistema upravljanja

– vodilica

– tipa vrata (ili dodatno ugrađivanje jednih ili više vrata ili vrata kabine)

– pogonskog stroja ili pogonske užnice

– sigurnosnih komponenta (prema Dodatku IV ovoga Pravilnika)

– nosivih elemenata

(2) Vlasnik dizala mora ovlaštenoj organizaciji prije pregleda dostaviti svu potrebnu dokumentaciju.

Redovni pregled dizala

Članak 26.

(1) Vlasnik je dužan osigurati redovni pregled dizala.

(2) Redovni pregled dizala obavlja ovlaštena organizacija iz članka 35. ovoga Pravilnika. Održavatelj dizala mora sudjelovati kod redovnog pregleda dizala. Ako na zahtjev vlasnika dizala, odnosno ovlaštene organizacije, održavatelj bez opravdanih razloga ne želi prisustvovati pregledu dizala, održavatelju se može oduzeti ovlaštenje za održavanje dizala i o tome obavijetiti ministartvo nadležno za gospodarstvo.

(3) Na zahtjev ovlaštene organizacije vlasnik dizala mora osigurati potrebne uvjete za pregled.

(4) Redovni pregled dizala mora se obaviti najmanje jedanput godišnje.

(5) Redovni pregled dizala obuhvaća sve postupke koji su potrebni da se provjeri da dizala stavljena u uporabu prije 31. ožujka 2006. godine zadovoljavaju zahtjeve iz članka 20., odnosno u slučaju rekonstrukcije dizala članka 21. ovoga Pravilnika, a dizala stavljena u uporabu nakon 31. ožujka 2006. godine da zadovoljavaju bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve iz Dodatka I ovoga Pravilnika.

(6) Kod redovnog pregleda dizala ovlaštena organizacija provodi sljedeće postupke:

– provjerava ispravno djelovanje opreme za sigurnost i zaštitu

– provjerava ispravnost druge opreme koja bi mogla utjecati na sigurnost

– provjerava da li su na dizalu nastale promjene koje mogu utjecati na sigurnost

– provjerava da u okolini nisu nastale promjene koje mogu utjecati na sigurnost

– provjerava da kod uporabe dizala ne dolazi do promjena koje mogu utjecati na sigurnost

– mprovjerava da se na dizalu nalaze sve oznake i upute za uporabu, održavanje i spašavanje osoba iz dizala

– provjerava da li su u knjigu održavanja dizala upisane sve promjene nastale od posljednjeg redovnog pregleda

– provjerava da li su od posljednjeg redovnog pregleda uklonjeni svi nedostaci prema Izvješću o obavljenom pregledu.

(7) Ovlaštena organizacija nakon obavljenog pregleda dizala sastavlja Izvješće o obavljenom pregledu. Izvješće mora sadržavati sve eventualne nedostatke na dizalu i potrebne postupke za otklanjanje istih i rok za njihovo otklanjanje.

(8) Vlasnik dizala nakon dostavljenog Izvješća o obavljenom pregledu od ovlaštene organizacije, mora poduzeti sve potrebne radnje kako bi otklonio sve nedostatke utvrđene u Izvješću.

(9) Ovlaštena organizacija kod prvog redovnog pregleda dodjeljuje dizalu njegov identifikacijski broj. Taj broj je trajan i njega ovlaštena organizacija koja izvodi prvi redovni pregled dizala upisuje u knjigu održavanja dizala i stavlja ga na unutarnju stranu vrata ormarića za upravljanje dizala. Identifikacijski broj ostaje trajan u slučaju da se promijeni ovlaštena organizacija.

(10) U knjigu održavanja dizala ovlaštena organizacija upisuje datum obavljenog pregleda dizala, naziv ovlaštene organizacije koja je obavila redovni pregled, identifikacijski broj dizala, nedostatke koji bitno narušavaju sigurnost korisnika i rok za njihovo otklanjanje, te da li je dozvoljena uporaba dizala. Izvješća o pregledu treba čuvati zajedno s tehničkom dokumentacijom dizala.

(11) Ako dizalo ne zadovoljava zahtjeve iz stavka 5. ovoga članka koji bitno narušavaju sigurnost korisnika, ovlaštena organizacija privremeno će staviti dizalo van uporabe (isključiti pogon dizala). Ovlaštena organizacija o tome odmah obavješćuje nadležno inspekcijsko tijelo, održavatelja dizala i vlasnika dizala.

(12) Ovlaštena organizacija može dozvoliti rad dizala na određeno vrijeme, ako nije bitno narušena sigurnost korisnika dizala, u kojem vlasnik mora otkloniti nedostatke. Otklonjene nedostatke mora u knjizi održavanja dizala potvrditi održavatelj dizala te o tome obavijestiti vlasnika i ovlaštenu organizaciju. Ako vlasnik ne otkloni nedostatke u roku, ovlaštena organizacija mora o tome obavijestiti nadležno inspekcijsko tijelo.

(13) Vlasnik ne smije mijenjati ovlaštenu organizaciju dok god nisu otklonjeni svi nedostaci za koje je ovlaštena organizacija propisala rok za otklanjanje. Ista ovlaštena organizacija mora utvrditi da li su u roku otklonjeni svi nedostaci.

(14) U slučaju ugrožavanja sigurnosti i zdravlja korisnika dizala nadležna inspekcijska tijela moraju zabraniti uporabu dizala i po potrebi zahtijevati obavljanje izvanrednog pregleda.

Redovno održavanje dizala

Članak 27.

(1) Vlasnik je dužan osigurati redovno održavanje dizala. Održavanje dizala podrazumijeva potrebne postupke za vrijeme uporabnog vijeka dizala, za siguran rad dizala i njegovih sastavnih dijelova.

(2) Svako dizalo mora imati upute za uporabu i održavanje, te upute za spašavanje osoba iz dizala, kojih se mora pridržavati kod redovnog održavanja dizala i kod spašavanja osoba iz dizala.

(3) Ako za postojeća dizala nema potrebnih uputa za uporabu i održavanje, te uputa za spašavanje osoba, te ako su ona nepotpuna, vlasnik ih mora pribaviti od ugraditelja dizala ili osigurati njihovu izradu ili nadopunu. Za takve upute vlasnik mora ishoditi suglasnost od ovlaštene organizacije.

Članak 28.

(1) Redovno održavanje dizala obuhvaća: pregled postrojenja dizala i kontrolu njegova rada, prema uputi za uporabu i održavanje, otklanjanje utvrđenih nedostataka te zamjenu neispravnih i oštećenih elemenata, a osobito:

– provjeru ispravnosti rada svih sigurnosnih uređaja, osobito rada sigurnosnih uređaja kočnice pogonskog stroja, zahvatnog uređaja, graničnika brzine, krajnjih sklopki, odbojnika, vrata voznog okna i zabrave vrata voznog okna

– provjeru nosive užadi ili lanaca i njihove veze s kabinom i protuutegom

– provjeru vuče što se ostvaruje silom trenja

–provjeru izolacije svih strujnih krugova i njihovih veza s uzemljenjem pregledom izolacije

– provjeru priključaka na gromobransku instalaciju

– čišćenje i podmazivanje dijelova dizala

– provjeru ispravnosti rada dizala pri vožnji od stanice do stanice uzduž voznog okna u oba smjera te pri pristajanju

– provjeru nužnih izlaza

– provjeru ispravnosti pogonskih i upravljačkih uređaja dizala.

Članak 29.

(1) Redovno održavanje dizala mora se obaviti najmanje jedanput mjesečno.

(2) Kod redovnog održavanja moraju se bez odgode otklanjati svi nedostaci u radu dizala, a neispravni i oštećeni dijelovi moraju se zamijeniti ispravnima.

(3) Ako se pri održavanju dizala utvrde neispravnosti koje mogu dovesti do opasnoga pogonskog stanja, dizalo se mora privremeno staviti izvan uporabe (isključiti pogon dizala) dok se one ne uklone.

Članak 30.

(1) Održavanje dizala može obavljati registrirana pravna ili fizička osoba za tu djelatnost (u daljnjem tekstu: održavatelj), koji brine za održavanje dizala u ime vlasnika i izvodi provjere dizala prilikom rada te mora biti upoznat s uputama za uporabu i održavanje dizala, te uputama za spašavanje osoba iz dizala, te knjigom održavanja dizala.

(2) Održavatelj može obavljati održavanje dizala samo uz prethodnu suglasnost ovlaštene organizacije koja prije izdavanja iste provjerava stručnu osposobljenost održavatelja.

(3) Održavatelj mora o nedostacima koji se ne mogu odmah otkloniti, odmah obavijestiti vlasnika i zapisati ih u knjigu održavanja dizala. Ako nastali nedostaci ugrožavaju sigurnu uporabu dizala održavatelj mora dizalo privremeno staviti izvan uporabe (isključiti pogon dizala) i o tome obavijestiti vlasnika i ovlaštenu organizaciju.

(4) Ovlaštena organizacija dužna je obavijestiti ministarstvo nadležno za gospodarstvo i nadležno inspekcijsko tijelo o izdanim suglasnostima prema stavku 2 ovoga članka, navodeći naziv i adresu održavatelja te ime i prezime odgovorne osobe kod održavatelja.

(5) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo objavljuje u »Narodnim novinama« popise održavatelja kojima su ovlaštene organizacije izdale suglasnost prema stavku 2 ovoga članka.

Spašavanje osoba iz dizala

Članak 31.

(1) Spašavanje osoba iz dizala obavlja u ime vlasnika održavatelj naveden u članku 30. stavak 1. ovoga Pravilnika.

(2) Tijekom spašavanja mora biti uspostavljen kontakt između spasioca i osoba u kabini dizala.

(3) Za poslove spašavanja osoba iz dizala održavatelj iz stavka 1. ovoga članka mora:

– u skladu s brojem dizala za koja obavlja poslove održavanja, raspolagati s dovoljnim brojem spasilačkog osoblja

– imati mogućnost doći do određene građevine i dizala

– vrijeme između poziva za spašavanje i uspostavljanja kontakta s osobama u kabini dizala mora biti najkraće moguće

– vrijeme između poziva za spašavanje i dolaska spasioca ne smije biti duže od 60 minuta osim ako se radi o izvanrednim uvjetima (prometni zastoj, snijeg, poplava itd.) te ako sjedište održavatelja nije u mjestu u kojem se nalazi dizalo. U takvim izvanrednim slučajevima održavatelj mora pozvati najbližeg drugog održavatelja koji ima suglasnost za poslove održavanja izdanog od ovlaštene organizacije prema članku 30. stavak 2.

(4) Podaci o spašavanju moraju se upisati u knjigu održavanja dizala.

Knjiga održavanja dizala

Članak 32.

(1) Svako dizalo mora imati knjigu održavanja dizala koja sadrži:

– opće podatke o dizalu (podatke o vlasniku i mjestu ugradnje dizala, podatke o ugraditelju dizala, te godinu ugradnje dizala)

– osnovne podatke o dizalu (vrstu dizala, nazivnu nosivost i brzinu, najveći broj uključenja na sat, broj sati rada u toku 24 sata, broj stanica i oznaku glavne stanice, visinu dizanja, vrstu električne energije i napona za strujne krugove, podatke o zaštiti od previsokog napona dodira, vrstu kabine, njezinu veličinu i materijal od kojeg je izrađena, podatke o konstrukciji kabine i poda kabine, mjere i podatke o ovješenju vodilica kabine, mjere i podatke o ovješenju vodilica protuutega, podatke o konstrukciji zahvatnog uređaja i veličinu puta zahvatanja, podatke o provjetravanju strojarnice i provjetravanju kabine, vrstu reduktora, broj hodova puža i zubaca na pužnom krugu, promjer užnice, obuhvatni kut i kut utora užnice, tehničke karakteristike čelične užadi za kabinu i protuuteg, podatke o uređaju za kompenzaciju, o graničniku brzine, o kopirnom uređaju i krajnjim sklopkama i tehničke karakteristike pogonskog motora (tip, snaga, broj okretanja, nazivna struja, zamašni moment i provjetravanje), podatke o sigurnosnim uređajima, broj komandnih ploča, presjek glavnog električnog voda i vrstu odbojnika ispod kabine odnosno protuutega)

– podatke o izmjenama općih podataka i osnovnih karakteristika dizala

– podatke o održavanju i isključivanju dizala iz uporabe radi neispravnosti, o pregledima dizala, nedostacima i otklanjanju istih, te zamijeni dijelova dizala

– podatke o održavatelju dizala

– identifikacijski broj dizala

– podatke o osobi ovlaštenoj za spašavanje osoba iz dizala.

Odgovornost vlasnika

Članak 33.

(1) Vlasnik dizala odgovoran je za sigurnu uporabu i održavanje dizala, te spašavanje osoba iz dizala u skladu s uputama o uporabi i održavanju, te uputama o spašavanju osoba iz dizala.

(2) Vlasnik dizala dužan je osigurati izvanredan pregled, sukladno članku 24. ovoga Pravilnika, redovni pregled dizala sukladno članku 26. ovoga Pravilnika, redovno održavanje dizala sukladno članku 27. ovoga Pravilnika i spašavanje osoba iz dizala sukladno članku 31. ovoga Pravilnika.

Odgovornost održavatelja

Članak 34.

(1) Održavatelj mora:

– za obavljanje poslova održavanja imati osposobljene osobe za obavljanje istih, te potrebnu opremu

– izraditi plan održavanja

– obavljati održavanje u skladu s uputama za održavanje i na temelju Izvješća ovlaštene organizacije o obavljenom redovnom pregledu dizala

– održavati dizalo da u tijeku uporabe zadovoljava zahtjeve ovoga Pravilnika

– privremeno staviti dizalo izvan uporabe (isključiti pogon dizala) u slučaju nedostataka koje nije moguće odmah ukloniti, a predstavljaju opasnost za sigurnost korisnika, te obavijestiti vlasnika o privremenom stavljanju dizala izvan uporabe

– voditi evidenciju o redovnom održavanju dizala i svakoj intervenciji na dizalu

– osigurati potrebne rezervne dijelove za popravke i zamjene

– obavješćivati vlasnika o potrebnim promjenama na dizalima

– obavješćivati vlasnika o potrebnim redovnim pregledima dizala

– biti prisutan kod redovnih pregleda dizala

– obaviti spašavanje osoba iz dizala bez posebnog naloga vlasnika dizala.

Ovlaštena organizacija za pregled dizala

Članak 35.

(1) Ovlaštena organizacija za pregled dizala obavlja izvanredne preglede dizala, redovne preglede dizala i provjerava zadovoljenje zahtjeva za poboljšanje postojećih dizala propisanih u članku 20. i 21. ovoga Pravilnika.

(2) Ovlaštena organizacija za pregled dizala mora imati sjedište u Republici Hrvatskoj.

(3) Ovlaštena organizacija za pregled dizala mora ispunjavati kriterije iz hrvatske norme HRN EN ISO/IEC 17020.

(4) Ovlaštena organizacija za pregled dizala mora biti neovisna, te ne smije projektirati, ugrađivati i održavati dizala, te ne smije biti ugraditelj dizala ili sigurnosnih komponenta, ni ovlašteni predstavnik bilo koje od tih stranaka. To ne isključuje mogućnosti razmjene tehničkih obavijesti s ugraditeljima dizala i proizvođačima sigurnosnih komponenti.

(5) Ovlaštenu organizaciju za pregled dizala ovlašćuje ministar nadležan za gospodarstvo na temelju dokaza o ispunjavanju kriterija iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

(6) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo objavljuje popis ovlaštenih organizacija za pregled dizala u »Narodnim novinama«.

(7) Ministar nadležan za gospodarstvo može povući ovlaštenje za obavljanje pregleda dizala ovlaštenoj organizaciji ako:

– prestane zadovoljavati propisane kriterije iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka

– preglede dizala ne obavlja u skladu s važećim propisima i odobrenim postupcima, te pravilima struke

– je protiv nje pokrenut postupak prisilne naplate, stečaja ili likvidacijski postupak ili je prestala poslovati na osnovi sudske ili druge prisilne odluke ili rješenja.

(8) Ovlaštena organizacija mora voditi i obnavljati popis dizala na kojima je obavila izvanredni pregled dizala ili redovni pregled dizala. Taj popis mora godišnje dostavljati ministarstvu nadležnom za gospodarstvo i nadležnom inspekcijskom tijelu.

(9) Ovlaštena organizacija dužna je dostavljati obavijesti ministarstvu nadležnom za gospodarstvo, i nadležnom inspekcijskom tijelu i drugim ovlaštenim tijelima o negativnim rezultatima pregleda dizala u uporabi navodeći vlasnika neispravnog dizala sa podacima o lokaciji, tvorničkom broju dizala i identifikacijskom broju dizala. Izvješće o pregledima sa navedenim nedostacima dostavljaju se vlasniku dizala.

(10) Ovlaštena organizacija ne smije prihvatiti zahtjev za preglede dizala ukoliko ima obavijesti da je postupak započet kod druge ovlaštene organizacije.

Članak 36.

(1) Kriteriji za stručno osoblje tijela za ocjenu sukladnosti iz članka 13. ovoga Pravilnika, osim kriterija propisanih u točki 4. Dodatka VII su:

– diplomirani inženjer elektrotehnike ili strojarstva, s najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima pregleda i ispitivanja dizala, za rukovođenje poslovima pregleda i ispitivanja dizala

– diplomirani inženjer elektrotehnike ili strojarstva, s najmanje tri godine radnog iskustva, odnosno inženjer elektrotehnike ili strojarstva, s najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima pregleda i ispitivanja dizala

– elektrotehničar ili strojarski tehničar s najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima pregleda i ispitivanja dizala

– stručni ispit iz elektrotehničke ili strojarske struke prema posebnim propisima o građenju.

(2) Kriteriji iz stavka 1. ovoga članka odnose se i na stručno osoblje ovlaštenih organizacija koje obavljaju preglede dizala iz članka 24. i članka 26. ovoga Pravilnika su:

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

(1) Do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ili stupanja na snagu sporazuma o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda s Europskom unijom ne primjenjuju se: odredbe članka 13. stavak 2. ovoga Pravilnika, kao ni dijelovi u Pravilniku i njegovim Dodacima koji se odnose na Europsku uniju i obveze prema Komisiji i državama članicama.

(2) Provedbu postupka iz članaka 8. i 9. ovoga Pravilnika nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniju ili nakon stupanja na snagu sporazuma o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda s Europskom Unijom provodit će samo tijela za ocjenu sukladnosti prijavljena Europskoj komisiji, (Prijavljena tijela).

(3) Označavanje sukladnosti dizala i sigurnosnih komponenti od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ili stupanja na snagu sporazuma o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda s Europskom unijom, obavlja se stavljanjem oznake sukladnosti »C« prema Pravilniku o obliku, sadržaju i izgledu oznake sukladnosti proizvoda s propisanim tehničkim zahtjevima (»Narodne novine« br. 46/08).

(4) Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ili stupanja na snagu sporazuma o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda s Europskom unijom, označavanje sukladnosti prema zahtjevima ovoga Pravilnika, obavlja se stavljanjem oznake sukladnosti, prema obliku danom u Dodatku III Ovoga Pravilnika.

Članak 38.

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o sigurnosti dizala (»Narodne novine« br. 97/09).

Članak 39.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/10-01/63

Urbroj: 526-03-01/1-10-1

Zagreb, 29. travnja 2010.

Ministar
mr. sc. Đuro Popijač, v. r.

DODATAK I

BITNI ZDRAVSTVENI I SIGURNOSNI ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA PROJEKTIRANJE I IZRADU DIZALA I SIGURNOSNIH KOMPONENTA

UVODNE NAPOMENE

1. Obveze utvrđene bitnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima primjenjuju se samo ako za dizala ili sigurnosne komponente postoji odgovarajuća opasnost kada se uporabljuju u uvjetima koje je predvidio ugraditelj dizala ili proizvođač sigurnosnih komponenta.

2. Bitni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi propisani ovim Pravilnikom su obvezujući. Međutim, uzimajući u obzir trenutno stanje tehnike, nije uvijek moguće zadovoljiti ciljeve koje oni propisuju. U takvim slučajevima, dizala i sigurnosne komponente moraju biti projektirani i izrađeni na takav način da se što je moguće više približe tim ciljevima.

3. Proizvođači sigurnosnih komponenta i ugraditelji dizala dužni su procijeniti opasnosti kako bi utvrdili sve opasnosti koje se odnose na njihove proizvode, potom moraju projektirati i izrađivati dizala i sigurnosne komponente uzimajući u obzir takvu procjenu.

4. Bitni zahtjevi za građevinu propisani posebnim propisom koji se uređuje gradnja građevina primjenjuju se na dizala ako odgovarajući bitni zahtjevi nisu propisani ovim Pravilnikom, u skladu s člankom 17. ovoga Pravilnika.

1. OPĆENITO

1.1. Primjena Pravilnika o sigurnosti strojeva

Ako postoji određen rizik koji nije obuhvaćen Dodatkom I ovoga Pravilnika, vrijede bitni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi Pravilnika o sigurnosti strojeva. Bitni zahtjevi propisani u točki 1.1.2. Dodatka I. Pravilnika o sigurnosti strojeva moraju se primijeniti u svim slučajevima.

2.2. Nosač

Nosač svakog dizala mora biti kabina. Kabina dizala mora biti projektirana i izrađena tako da ima prostor i čvrstoću koja odgovara maksimalnom broju osoba i nazivnoj nosivosti dizala kako je to odredio ugraditelj dizala.

U slučaju dizala namijenjenih za prijevoz osoba, kada dimenzije dizala to dopuštaju, kabina mora biti projektirana i izrađena tako da njene strukturne karakteristike ne remete i ne priječe pristup i korištenje invalidnim osobama, i isto tako da su moguće odgovarajuće prilagodbe kako bi se takvim osobama omogućila uporaba dizala.

2.3. Nosivi i potporni elementi

Nosivi i/ili potporni elementi kabine, njeni dodaci i svi krajnji dijelovi moraju biti izabrani i projektirani tako da osiguravaju odgovarajuću razinu ukupne sigurnosti i da se time svede rizik od padanja kabine na minimum, uzimajući u obzir uvjete uporabe, uporabljene materijale i uvjete proizvodnje.

Ukoliko se za nosive elemente kabine koriste užad i lanci, moraju postojati najmanje dvije zasebne užadi ili dva zasebna lanca, svaki sa svojim ovjesnim sistemom. Takva užad i lanci ne smiju imati užne spojnice ili stezaljke za uže, osim gdje je to potrebno, za pričvršćivanje i formiranje petlje.

1.4. Kontrola nosivosti (uključujući i prekomjernu brzinu)

1.4.1. Dizala moraju biti projektirana, izrađena i ugrađena tako da spriječe normalno pokretanje ako je premašena nazivna nosivost.

1.4.2. Dizala moraju biti opremljena graničnikom brzine.

Ovi zahtjevi ne odnose se na dizala u kojima je pogonski sustav projektiran tako da sprječava prekomjernu brzinu.

1.4.3. Brza dizala moraju biti opremljena uređajima koji stalno kontroliraju i ograničavaju brzinu.

1.4.4. Dizala s tarnim remenicama moraju biti projektirana tako da osiguraju stabilnost vučnih užadi na remenici.

1.5. Pogonski mehanizmi

1.5.1. Sva osobna dizala moraju imati svoje vlastite pogonske mehanizme. Ovaj zahtjev ne odnosi se na dizala u kojima su protuutezi zamijenjeni drugom kabinom.

1.5.2. Ugraditelj dizala mora osigurati da pristup pogonskom mehanizmu dizala i napravama povezanim s dizalom nije dostupan, osim pri održavanju i u slučajevima opasnosti.

1.6. Upravljanje

1.6.1. Upravljački uređaji, namijenjeni uporabi osobama s invaliditetom koje nisu u pratnji drugih osoba, moraju biti odgovarajuće projektirani i smješteni.

1.6.2. Funkcije upravljačkih uređaja moraju biti jasno naznačene.

1.6.3. Pozivni krugovi skupine dizala mogu biti skupni ili međusobno povezani.

4.4.4. Električna oprema mora biti ugrađena i spojena tako:

– da ne može doći do nikakve zamjene sa strujnim krugovima koji nemaju direktne veze s dizalom,

– da se napajanje električnom energijom može isključiti pod opterećenjem,

– da su pokreti dizala ovisni o električnim sigurnosnim uređajima u odvojenim električnim sigurnosnim krugovima,

– da greške u električnoj instalaciji ne uzrokuju opasne situacije.

2. OPASNOSTI ZA OSOBE IZVAN KABINE DIZALA

2.1. Dizalo mora biti projektirano i izrađeno tako da je vozno okno po kojem se kabina kreće nedostupno, osim za održavanje ili u slučaju opasnosti. Prije nego osoba uđe u vozno okno mora se onemogućiti normalna uporaba dizala.

2.2. Dizalo mora biti projektirano i izrađeno tako da se spriječi opasnost od ozljeda kada je kabina u jednom od svojih krajnjih položaja.

Cilj se postiže pomoću sigurnosnog prostora ili zakloništa iza krajnjih položaja kabine.

Međutim, u posebnim slučajevima kada se daje prethodno odobrenje, osobito u postojećim građevinama gdje je nemoguće ispuniti ovaj uvjet, mogu se dopustiti i drugi odgovarajući načini kako bi se izbjegla ova opasnost.

2.3. Postaje na ulasku i izlasku iz kabine moraju biti opremljena vratima voznog okna odgovarajuće mehaničke otpornosti za predviđene uvjete uporabe.

Zabrava mora kod normalnog djelovanja sprječavati:

– početno pokretanje kabine, bilo da je ili nije namjerno aktivirano, ukoliko sva vrata voznog okna nisu zatvorena i zabravljena,

– otvaranje vrata voznog okna dok se kabina još uvijek kreće i dok je izvan propisane zone pristajanja.

Međutim, dopuštaju se svi pokreti kod pristajanja s otvorenim vratima u posebno određenim zonama i pod uvjetom da se kontrolira brzina pristajanja.

3. OPASNOSTI ZA OSOBE U KABINI DIZALA

3.1. Kabine dizala moraju biti potpuno ograđene zidovima po cijeloj dužini, uključujući i odgovarajuće podove i stropove, osim ventilacijskih otvora, te moraju imati vrata po cijeloj dužini. Vrata moraju biti projektirana i ugrađena tako da se kabina ne može pokretati, osim kod pristajanja navedenih u točki 2.3 ovoga Dodatka, ukoliko vrata nisu zatvorena, te da dođe do zaustavljanja dizala ako su vrata otvorena.

Vrata kabine moraju ostati zatvorena i zabravljena ako se dizalo zaustavi između dvije razine gdje postoji opasnost padanja između kabine i okna dizala ili ako nema okna.

3.2. U slučaju prekida električnog napajanja ili kvara na komponentama, dizalo mora imati uređaje koji sprječavaju slobodni pad kabine ili nekontrolirano kretanje kabine prema gore.

Uređaj koji sprječava slobodni pad kabine mora biti neovisan od nosivih elemenata kabine.

Ovaj uređaj mora zaustaviti kabinu dok je pod nazivnim opterećenjem i pri maksimalnoj brzini kako ju je predvidio ugraditelj dizala. Svako zaustavljanje pod utjecajem ovoga uređaja ne smije uzrokovati takvo usporavanje koje je štetno za osobe bez obzira na uvjete opterećenja.

3.3. Moraju biti ugrađeni odbojnici između dna okna i poda kabine.

U ovom slučaju, sigurnosni prostor koji se navodi u točki 2.2 ovoga Dodatka mora se mjeriti s potpuno sabijenim odbojnicima.

Ovaj zahtjev ne odnosi se na dizala u kojima kabina ne može ući u sigurnosni prostor koji se navodi u točki 2.2 ovoga Dodatka ako je tako projektiran pogonski sustav.

3.4. Dizala moraju biti projektirana i izrađena tako da sprječavaju pokretanje ako uređaj naveden u točki 3.2 ovoga Dodatka nije u radnom položaju.

4. OSTALE OPASNOSTI

4.1. Vrata voznog okna i vrata kabine ili oboja vrata zajedno, ukoliko su pokretana motorom, moraju biti opremljena napravom koja sprječava rizik od ozljeda dok su u pokretu.

4.2. Vrata voznog okna, ukoliko su dio zaštite građevine od požara, uključujući i ona sa staklenim dijelovima, moraju biti primjereno otporna na požar u smislu svoje cjelovitosti i svojih svojstava koja se tiču izolacije (zadržavanje plamena) i prijenosa topline (toplinska zračenja).

4.3. Protuutezi moraju biti ugrađeni tako da se izbjegne rizik sudara s kabinom ili padanja na kabinu.

4.4. Dizala moraju imati opremu koja omogućuje da se ljudi koji se nalaze u kabini za vrijeme zastoja dizala oslobode i evakuiraju.

4.5. Kabina mora biti opremljena dvosmjernim uređajem za komunikaciju koji omogućava stalni kontakt sa spasilačkom službom.

4.6. Dizala moraju biti projektirana i izrađena tako da u slučaju da temperatura u stroju dizala premaši maksimalnu temperaturu koju je predvidio ugraditelj dizala, dizalo može završiti vožnje koje su u tijeku, ali i odbiti prihvaćanje nove komande.

4.7. Kabina mora biti projektirana i izrađena tako da je osigurana dovoljna ventilacija osobama u kabini, čak i u slučaju dužeg zastoja.

4.8. Kabina treba biti odgovarajuće osvijetljena kada se dizalo koristi ili kad su vrata otvorena, također mora postojati i osvjetljenje u slučaju opasnosti.

4.9. Uređaji za komunikaciju navedeni u točki 4.5 ovoga Dodatka i osvjetljenje u slučaju opasnosti navedeno u točki 4.8 ovoga Dodatka moraju biti projektirani i izrađeni tako da funkcioniraju i bez normalnog električnog napajanja. Njihov period djelovanja mora trajati dovoljno dugo da omogući normalan tijek spasilačkog postupka.

4.10. Upravljački strujni krugovi dizala, koji se mogu koristiti i za vrijeme požara, moraju biti projektirani i izrađeni tako da mogu spriječiti dizalo da se zaustavi na određenim razinama, tako da se omogući spasilačkim službama prioritetno upravljanje dizalom.

5. OZNAČAVANJE

5.1. Pored minimalnih zahtjeva koje trebaju ispunjavati strojevi sukladno zahtjevu iz točke 1.7.3 Dodatka I Pravilnika o sigurnosti strojeva, svaka kabina mora imati lako vidljivu natpisnu ploču koja jasno pokazuje nazivnu nosivost u kilogramima i maksimalan broj putnika koje dizalo može nositi.

5.2. Ako je dizalo projektirano tako da osobe uslijed zastoja mogu izaći bez pomoći izvana, upute za to moraju biti jasne i vidljive u kabini.

6. UPUTE ZA UPORABU

6.1. Uz sigurnosne komponente određene u Dodatku IV ovoga Pravilnika moraju biti priložene upute za uporabu sastavljene na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, odnosno na službenom jeziku države iz koje je ugraditelj dizala ili na drugom jeziku koji je ugraditelju dizala prihvatljiv, tako da se:

– sastavljanje

– povezivanje

– podešavanje i

– održavanje,

može provoditi efikasno i bez opasnosti.

6.2. Uz svako dizalo mora biti priložena dokumentacija sastavljena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Dokumentacija sadržava najmanje:

– upute za uporabu koje sadrže nacrte i dijagrame potrebne kod normalne uporabe i kod održavanja, inspekcije, popravaka, redovnih pregleda i postupaka spašavanja navedenih u točki 4.4 ovoga Dodatka.

– knjigu održavanja dizala u koju se upisuju podaci o popravcima i redovnim pregledima.

DODATAK II

A) Sadržaj Izjave o sukladnosti za sigurnosne komponente[1]

Izjava o sukladnosti mora sadržavati sljedeće podatke:

– naziv i adresu proizvođača sigurnosnih komponenta[2],

– kad je to primjereno, naziv i adresu njegovog ovlaštenog predstavnika osnovanog u Republici Hrvatskoj2 ili u Europskoj uniji,

– opis sigurnosne komponente, pojedinosti o tipu ili seriji i serijski broj (ako postoji),

– sigurnosne funkcije sigurnosne komponente, ako to nije očito iz opisa,

– godinu proizvodnje sigurnosne komponente,

– sve odredbe kojima sigurnosna komponenta zadovoljava,

– kad je to primjereno, popis primijenjenih norma,

– kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo pregled tipa u skladu sa stavkom (a) (I) i (II) članka 8. ovoga Pravilnika,

– kad je to primjereno, upućivanje na certifikat o pregledu tipa koji je izdalo tijelo za ocjenu sukladnosti,

– kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo provjeru proizvodnje u skladu sa stavkom (a) (II) članka 8. ovoga Pravilnika,

– kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provjerilo sustav osiguravanja kvalitete koje je proizvođač primijenio u skladu sa stavkom (a) (III) članka 8. ovoga Pravilnika,

– identifikaciju potpisnika opunomoćenog od proizvođača sigurnosnih komponenta ili njegovog ovlaštenog predstavnika osnovanog u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji.

B) Sadržaj Izjave o sukladnosti za ugrađena dizala[3]

Izjava o sukladnosti mora sadržavati sljedeće podatke:

– naziv i adresu ugraditelja dizala[4],

– opis dizala, pojedinosti o tipu ili seriji, serijski broj i adresu na kojoj je dizalo ugrađeno,

– godinu ugradnje dizala,

– sve odredbe kojima dizalo zadovoljava,

– kad je to primjereno, popis primijenjenih norma,

– kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo pregled tipa uzorka dizala u skladu sa stavkom (I) i (II) članka 9. ovoga Pravilnika,

– kad je to primjereno, upućivanje na certifikat o pregledu tipa,

– kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo ovjeru dizala u skladu sa stavkom (IV) članka 9. ovoga Pravilnika,

– kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo završnu inspekciju dizala u skladu s alinejom 1 stavka (I), (II) i (III) članka 9. ovoga Pravilnika,

– kad je to primjereno, naziv, adresu i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti koje je provelo inspekciju sustava osiguravanja kvalitete koji je primijenio ugraditelj dizala u skladu s alinejom 2 i 3 stavka (I), (II) i (III) i stavka (V) članka 9. ovoga Pravilnika

– identifikaciju potpisnika opunomoćenog da djeluje u ime ugraditelja dizala.

DODATAK III.

CE OZNAKA SUKLADNOSTI

CE oznaka sukladnosti sastoji se od početnih slova »CE« koja imaju sljedeći oblik:

Ako je CE oznaka smanjena ili uvećana, mora se poštivati omjer dan na gore prikazanom crtežu.

Različite komponente CE oznake moraju imati u osnovi iste vertikalne dimenzije koje ne mogu biti manje od 5 mm. Od ove minimalne dimenzije može se odustati u slučaju sigurnosnih komponenta malih dimenzija.

Nakon CE oznake uslijedit će identifikacijski broj prijavljenog tijela koje je uključeno u postupke propisane u članku 8. i 9. ovoga Pravilnika.

DODATAK IV

POPIS SIGURNOSNIH KOMPONENATA IZ ČLANKA 1. (1) I ČLANKA 8. OVOGA PRAVILNIKA

1. Uređaji za zabravljivanje vrata voznog okna (zabrava)

2. Uređaji za sprječavanje padova (zahvatni uređaji) navedeni u točki 3.2 Dodatka I ovoga Pravilnika, koji sprječavaju padanje kabine ili nekontrolirano kretanje prema gore.

3. Uređaji za prekoračenje brzine (graničnici brzine)

4. a) Odbojnici koji akumuliraju kinetičku energiju:

– bez prigušenja, ili

– s povratnim prigušenjem

b) Odbojnici s prigušenjem koji dio kinetičke energije mase kabine nepovratno pretvaraju u drugi oblik energije

5. Sigurnosni uređaji ugrađeni u mehanizme hidrauličnih krugova kada se ovi koriste kao uređaji za sprječavanje padova.

6. Električni sigurnosni uređaji u obliku sigurnosnih sklopki koje sadrže elektroničke komponente.

DODATAK V

PREGLED TIPA (modul B)

A. Pregled tipa sigurnosnih komponenta

1. Pregled tipa je postupak kojim tijelo za ocjenu sukladnosti utvrđuje i potvrđuje da će reprezentativni uzorak sigurnosne komponente omogućiti dizalu, na koje je pravilno ugrađena, da zadovolji zahtjeve ovoga Pravilnika.

2. Zahtjev za pregled tipa mora podnijeti proizvođač sigurnosne komponente ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, tijelu za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

– naziv i adresu proizvođača sigurnosne komponente i njegovog ovlaštenog predstavnika, ako on predaje zahtjev, i mjesto proizvodnje sigurnosnih komponenta,

– pisanu izjavu da isti zahtjev nije predana niti jednom drugom tijelu za ocjenu sukladnosti,

– tehničku dokumentaciju,

– uzorak sigurnosne komponente ili obavijesti o mjestu na kojem se može pregledati. Tijelo za ocjenu sukladnosti može zatražiti više uzoraka.

3. Tehnička dokumentacija mora omogućiti ocjenu sukladnosti i primjerenosti sigurnosne komponente kako bi dizalo na koje je pravilno ugrađena bilo u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

Tehnička dokumentacija treba u mjeri u kojoj je to potrebno za ocjenu sukladnosti sadržavati sljedeće:

– opći opis sigurnosne komponente, uključujući njeno područje primjene (naročito ograničenja vezana uz brzinu, teret i snagu) i uvjete (naročito eksplozivnu okolinu i utjecaj na elemente),

– projekt i proizvodne crteže ili dijagrame,

– bitne zahtjeve koji su uzeti u obzir i načine na koji će biti zadovoljeni (npr. primjenjene norme iz članka 5. stavak 3. ovoga Pravilnika)

– rezultate ispitivanja ili proračuna koje obavlja proizvođač ili njegov podugovaratelj,

– kopiju uputa za sastavljanje sigurnosnih komponenta,

– mjere koje se poduzimaju u fazi proizvodnje kako bi se osiguralo da su serijski proizvedene sigurnosne komponente sukladne pregledanoj sigurnosnoj komponenti.

4. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora:

– pregledati tehničku dokumentaciju u svrhu ocjene u kojoj mjeri postiže željene ciljeve,

– pregledati sigurnosnu komponentu kako bi se provjerila njena sukladnost s tehničkom dokumentacijom,

– obaviti, ili su obavljene, potrebne provjere i ispitivanja kako bi se provjerilo da li rješenja koja je primijenio proizvođač sigurnosne komponente zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika i time omogućavaju sigurnosnoj komponenti da obavlja svoju funkciju kada je pravilno ugrađena na dizalo.

5. Ako uzorak sigurnosne komponente zadovoljava zahtjeve ovoga Pravilnika, tijelo za ocjenu sukladnosti mora podnositelju zahtjeva izdati certifikat o pregledu tipa. Certifikat mora sadržavati naziv i adresu proizvođača sigurnosne komponente, zaključke provjere, uvjete valjanosti certifikata i detalje potrebne za prepoznavanje odobrenog tipa.

Ministarstvo nadležno za gospodarstvo, nadležna inspekcijska tijela, Europska komisija, države članice i druga tijela za ocjenu sukladnosti mogu dobiti kopiju certifikata i na opravdan zahtjev, kopiju tehničke dokumentacije i izvješća o obavljenim pregledima, proračunima i ispitivanjima. Ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije proizvođaču izdati certifikat o pregledu tipa, mora detaljno navesti razloge za to odbijanje. Moraju se utvrditi odredbe za žalbeni postupak.

6. Proizvođač sigurnosne komponente, ili njegov ovlašteni osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti o svim, čak i najmanjim izmjenama koje je napravio ili namjerava napraviti na odobrenoj sigurnosnoj komponenti, uključujući nova proširenja ili izmjene koje nisu navedene u izvornoj tehničkoj dokumentaciji navedenoj u stavku 3. točke A. ovoga Dodatka. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora pregledati izmjene i obavijestiti podnositelja zahtjeva je li certifikat o pregledu tipa i dalje valjan[5].

7. Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora ministarstvu nadležnom za gospodarstvo, Komisiji i ostalim državama članicama proslijediti relevantne obavijesti o:

– izdanim certifikatima o pregledu tipa

– povučenim certifikatima o pregledu tipa

Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora drugim tijelima za ocjenu sukladnosti proslijediti podatke o povučenim certifikatima o pregledu tipa.

8. Certifikati o pregledu tipa i dokumentacija i prepiska vezana uz postupke pregleda tipa, moraju biti na hrvatskom jeziku ili na službenom jeziku države u kojoj je tijelo za ocjenu sukladnosti osnovano ili na jeziku koji je tom tijelu prihvatljiv.

9. Proizvođač sigurnosne komponente ili njegov ovlašteni predstavnik osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji moraju uz tehničku dokumentaciju čuvati kopije certifikata o pregledu tipa i njegove dodatke 10 godina nakon što je proizvedena zadnja sigurnosna komponenta.

Ako proizvođač sigurnosne komponente niti njegov ovlašteni predstavnik nisu osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, obvezu čuvanja tehničke dokumentacije preuzima osoba koja stavlja sigurnosne komponente na tržište.

B. Pregled tipa dizala

1. Pregled tipa je postupak kojim tijelo za ocjenu sukladnosti utvrđuje i potvrđuje da uzorak dizala, ili da dizalo za koje se ne predviđaju proširenja ili izmjene, zadovoljava zahtjeve ovoga Pravilnika.

2. Zahtjev za pregled tipa mora predati ugraditelj dizala tijelu za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

– naziv i adresu ugraditelja dizala,

– pisanu izjavu da isti zahtjev nije predana niti jednom drugom tijelu za ocjenu sukladnosti

– tehničku dokumentaciju,

– obavijesti o mjestu na kojem se uzorak dizala može pregledati. Uzorak dizala koji se daje na pregled mora uključivati krajnje dijelove i mora raditi barem na tri razine (najvišoj, srednjoj i najnižoj).

3. Tehnička dokumentacija mora omogućiti ocjenu sukladnosti dizala s odredbama ovoga Pravilnika i razumijevanje projekta i rada dizala.

Tehnička dokumentacija treba, u mjeri u kojoj je to potrebno radi ocjene sukladnosti sadržavati sljedeće:

– opći opis reprezentativnog uzorka dizala. Tehnička dokumentacija treba jasno ukazivati na sva moguća proširenja uzorka koji se pregledava u odnosu na reprezentativni uzorak sukladno članku 1. stavak 4. ovoga Pravilnika,

– projekt i proizvodne crteže ili dijagrame,

– bitne zahtjeve koji su uzeti u obzir i načine na koje će biti ispunjeni (npr. primjenom norma iz članka 5. stavak 2. ovoga Pravilnika),

– kopiju Izjave o sukladnosti sigurnosnih komponenta koje su korištene u proizvodnji dizala,

– rezultate ispitivanja ili proračuna koje je obavio sam proizvođač ili njegov podugovaratelj,

– kopiju uputa za rukovanje dizalom,

– mjere koje se poduzimaju u fazi ugradnje kako bi se osiguralo da je serijski proizvedeno dizalo sukladno s odredbama ovoga Pravilnika.

4. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora:

– pregledati tehničku dokumentaciju u svrhu ocjene u kojoj mjeri postiže željene ciljeve,

– pregledati uzorak dizala kako bi se provjerilo je li proizveden u skladu s tehničkom dokumentacijom,

– obaviti, ili su obavljene, potrebne provjere i ispitivanja kako bi se provjerilo odgovaraju li rješenja koja je primijenio ugraditelj dizala zahtjevima ovoga Pravilnika i time omogućavaju da dizalo zadovolji propisane zahtjeve.

5. Ako uzorak dizala zadovoljava zahtjeve ovoga Pravilnika, tijelo za ocjenu sukladnosti mora izdati certifikat o pregledu tipa. Certifikat mora sadržavati naziv i adresu ugraditelja dizala, zaključke provjere, uvjete valjanosti certifikata i detalje potrebne za prepoznavanje odobrenog tipa.

Ministarstvo nadležno za gospodarstvo, nadležna inspekcijska tijela, Europska komisija, države članice i druga tijela za ocjenu sukladnosti mogu dobiti kopiju certifikata i na opravdan zahtjev kopiju tehničke dokumentacije i izvješća o obavljenim pregledima, proračunima i ispitivanjima. Ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije proizvođaču izdati certifikat o pregledu tipa, mora detaljno navesti razloge za to odbijanje. Moraju se utvrditi odredbe za žalbeni postupak.

6. Ugraditelj dizala mora obavijestiti tijelo za ocjenu sukladnosti o svim, čak i najmanjim, izmjenama koje je napravio ili namjerava napraviti na odobrenom dizalu, uključujući nova proširenja ili varijante koje nisu navedene u izvornoj tehničkoj dokumentaciji navedenoj u stavku 3. točke B. ovoga Dodatka. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora pregledati izmjene i obavijestiti podnositelja zahtjeva je li certifikat o pregledu tipa i dalje valjan[6].

7. Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora ministarstvu nadležnom za gospodarstvo, Komisiji i drugim državama članicama proslijediti relevantne obavijesti o:

– izdanim certifikatima o pregledu tipa

– povučenim certifikatima o pregledu tipa.

Svako tijelo za ocjenu sukladnosti također mora drugim tijelima za ocjenu sukladnosti proslijediti relevantne podatke o povučenim certifikatima.

8. Certifikati o pregledu tipa, te dokumentacija i prepiska vezana uz postupke pregleda tipa moraju biti na hrvatskom jeziku ili na službenom jeziku države u kojoj je tijelo za ocjenu sukladnosti registrirano ili na jeziku koji je tom tijelu prihvatljiv.

9. Ugraditelj dizala mora, uz tehničku dokumentaciju, čuvati kopije certifikata o pregledu tipa i njegove dodatke najmanje 10 godina nakon što je proizvedeno zadnje dizalo u skladu s uzorkom dizala.

DODATAK VI

ZAVRŠNA INSPEKCIJA

1. Završna inspekcija je postupak kojim ugraditelj dizala, koji ispunjava obveze iz točke 2. ovoga Dodatka, osigurava i izjavljuje da dizalo koje se stavlja na tržište i u uporabu zadovoljava zahtjeve ovoga Pravilnika. Ugraditelj dizala stavlja oznaku sukladnosti u kabinu svakog dizala i sastavlja Izjavu o sukladnosti.

2. Ugraditelj dizala poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da je dizalo koje se stavlja na tržište u skladu s uzorkom dizala koji je opisan u certifikatu o pregledu tipa i da zadovoljava bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve koji se na njega primjenjuju.

3. Ugraditelj dizala čuva kopiju Izjave o sukladnosti i certifikat o završnoj inspekciji, koji se navodi u točki 6. ovoga Dodatka, 10 godina od dana kada je dizalo stavljeno na tržište.

4. Tijelo za ocjenu sukladnosti, koje je odabrao ugraditelj dizala, provodi ili je provelo završnu inspekciju prije stavljanja na tržište i u uporabu. Moraju se obaviti odgovarajuća ispitivanja i provjere određene primjenjenim normama iz članka 5. stavak 2. ovoga Pravilnika ili se moraju provesti jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se osigurala sukladnost dizala sa zahtjevima ovoga Pravilnika.

Provjere i ispitivanja posebno obuhvaćaju:

a) pregled dokumentacije radi provjere da je dizalo u skladu s reprezentativnim uzorkom dizala, odobrenim u skladu s točkom B. Dodatka V ovoga Pravilnika,

b) – rad dizala, kako praznog dizala tako i s maksimalnim opterećenjem kako bi se osigurala pravilna ugradnja i rad sigurnosnih uređaja (krajnje sklopke, zabrave, itd.)

– rad dizala, kako s maksimalnim opterećenjem tako i praznog dizala kako bi se osigurao pravilan rad sigurnosnih uređaja u slučaju nestanka napajanja,

– statičko ispitivanje s opterećenjem jednakim 1,25 nazivne nosivosti.

Nazivna nosivost je navedena u točki 5. Dodatka I ovoga Pravilnika.

Nakon tih ispitivanja, tijelo za ocjenu sukladnosti provjerava da nije došlo do iskrivljenja ili kvara koji bi mogli ugroziti uporabu dizala.

5. Tijelu za ocjenu sukladnosti moraju biti dostavljeni sljedeći dokumenti:

– nacrti cijelog dizala,

– nacrti i dijagrami potrebni za završnu inspekciju, posebno sheme upravljačkih krugova,

– kopiju upute za uporabu navedene u točki 6.2 Dodatka I ovoga Pravilnika.

Tijelo za ocjenu sukladnosti ne mora tražiti detaljne nacrte ili precizne podatke koji nisu potrebni za provjeru sukladnosti dizala koje se stavlja na tržište s uzorkom dizala opisanim u izjavi o pregledu tipa.

6. Ako dizalo zadovoljava odredbe ovoga Pravilnika, tijelo za ocjenu sukladnosti pričvršćuje, ili je dalo pričvrstiti, svoj identifikacijski broj pored oznake sukladnosti u skladu s Dodatkom III ovoga Pravilnika i sastavlja certifikat o završnoj inspekciji u kojem se navode provedene provjere i ispitivanja.

Tijelo za ocjenu sukladnosti u knjigu održavanja dizala upisuje odgovarajuće podatke određene u točki 6.2 Dodatka I ovoga Pravilnika.

Ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije izdati certifikat o završnoj inspekciji mora podrobno navesti razloge za to odbijanje i predložiti načine s kojima se prihvatljivost može postići. Ako ugraditelj dizala ponovno podnese zahtjev za završnu inspekciju, mora zahtjev podnijeti istom tijelu za ocjenu sukladnosti.

7. Certifikat o završnoj inspekciji sastavlja se na hrvatskom jeziku, dokumentacija i prepiska vezani uz postupak inspekcije sastavljaju se na hrvatskom jeziku ili na službenom jeziku države u kojoj je tijelo za ocjenu sukladnosti registrirano ili na jeziku koji je tom tijelu prihvatljiv.

DODATAK VII

MINIMALNI KRITERIJI KOJE JE POTREBNO ZADOVOLJITI PRI OVLAŠĆIVANJU TIJELA ZA OCJENU SUKLADNOSTI

1. Tijelo, odgovorna osoba i osoblje odgovorno za obavljanje poslova ovjere ne mogu biti projektant, izrađivač, dobavljač ili proizvođač sigurnosnih komponenta ili ugraditelj dizala nad kojima tijela obavljaju propisane postupke ocjene sukladnosti, niti ovlašteni predstavnik bilo koje od tih stranaka. Osim toga, tijelo, odgovorna osoba i osoblje odgovorno za nadzor sustava osiguravanja kvalitete navedenih u člancima 8. i 9. ovoga Pravilnika ne mogu biti projektant, izrađivač, dobavljač ili proizvođač sigurnosnih komponenta ili ugraditelj dizala nad kojima oni vrše inspekciju, niti ovlašteni predstavnik bilo koje od tih strana. Ne mogu sudjelovati u projektiranju, izgradnji, marketingu ili održavanju sigurnosnih komponenta ili ugradnji dizala niti izravno niti kao ovlašteni predstavnici. To ne isključuje mogućnost razmjena tehničkih obavijesti između proizvođača sigurnosnih komponenta ili ugraditelja dizala i tijela za ocjenu sukladnosti.

2. Tijelo i njegovo osoblje moraju provoditi postupke inspekcije ili nadzora s najvećim stupnjem profesionalnosti i stručne osposobljenosti te ne smiju biti pod pritiskom ili utjecajem, posebno ne financijskim, od strane osoba ili grupa u čijem su interesu rezultati inspekcije, a što bi moglo utjecati na njihov sud ili rezultate inspekcije.

3. Tijelo mora raspolagati potrebnim osobljem i posjedovati potrebne prostore kako bi bilo u mogućnosti pravilno izvršiti zadatke tehničke i administrativne prirode vezano za provjere i nadzor te također mora imati pristup opremi potrebnoj za provedbu posebnih ovjera.

4. Osoblje odgovorno za inspekciju mora imati sljedeće:

– odgovarajuće stručno i profesionalno obrazovanje,

– zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva za ispitivanje koja provodi te iskustvo na tom području,

– sposobnost potrebnu za izdavanje certifikata, zapisa i izvještaja koji pokazuju da je provjera provedena.

5. Nepristranost osoblja zaduženog za inspekciju mora biti zajamčena. Njihova naknada ne smije ovisiti o broju provedenih pregleda, a niti o dobivenim rezultatima.

6. Tijelo mora sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti osim ako njegovu odgovornost ne preuzme država u skladu s nacionalnim propisima ili ako sama država nije izravno odgovorna za ispitivanja.

7. Osoblje tijela mora poštivati tajnost informacija koje dobije prilikom izvršavanja zadataka (osim prema nadležnim administrativnim tijelima države u kojoj se odvijaju njihove aktivnosti) u okviru ovog Pravilnika ili bilo kojeg propisa koje mu omogućuje djelovanje.

DODATAK VIII

OSIGURAVANJE KVALITETE PROIZVODA (modul E)

1. Osiguravanje kvalitete proizvoda je postupak kojim proizvođač sigurnosne komponente koji ispunjava obveze iz točke 2. ovoga Dodatka osigurava i izjavljuje da su sigurnosne komponente sukladne s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa i zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuju, te osigurava i izjavljuje da će sigurnosna komponenta omogućiti da dizalo, u koje je pravilno ugrađena, zadovolji odredbe ovoga Pravilnika.

Proizvođač sigurnosne komponente ili njegov ovlašteni predstavnik osnovan u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, mora pričvrstiti oznaku sukladnosti na svaku sigurnosnu komponentu i sastaviti Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti mora se nalaziti i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor prema točki 4. ovoga Dodatka.

2. Proizvođač mora primijeniti odobreni sustav osiguravanja kvalitete za završnu inspekciju sigurnosne komponente i ispitivanje prema točki 3. ovoga Dodatka i mora biti podvrgnut nadzoru kako je određeno u točki 4. ovoga Dodatka.

3. Sustav osiguravanja kvalitete

3.1. Proizvođač sigurnosne komponente mora zatražiti ocjenu svog sustava osiguravanja kvalitete za sigurnosne komponente od tijela za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

– sve potrebne obavijesti o sigurnosnim komponentama,

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

– tehničku dokumentaciju o odobrenim sigurnosnim komponentama i kopiju certifikata o pregledu tipa.

3.2. U sklopu sustava osiguravanja kvalitete, svaka se sigurnosna komponenta mora pregledati i odgovarajuće ispitati kako je određeno u normama iz članka 5. stavak 3. ovoga Pravilnika, ili se moraju provesti jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se osigurala sukladnost sa zahtjevima ovoga Pravilnika.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač sigurnosnih komponenta moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih mjera, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati opće razumijevanje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa.

Dokumentacija mora sadržavati odgovarajući opis:

a) ciljeva kvalitete,

b) organizacijsku strukturu, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu sigurnosnih komponenta,

c) pregleda i ispitivanja koji će se obavljati nakon proizvodnje,

d) način provjere učinkovitog djelovanja sustava osiguravanja kvalitete,

e) zapisa o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.

3.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve navedene u točki 3.2. ovoga Dodatka. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima kod sustava osiguravanja kvalitete koji primjenjuje odgovarajuće usklađene norme[7].

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati pregled proizvodnje sigurnosnih komponenta.

O odluci treba obavijestiti proizvođača sigurnosnih komponenta. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4. Proizvođač sigurnosnih komponenta mora se obvezati na ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se sustav održava na odgovarajući i učinkovit način.

Proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik, osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, mora obavješćivati tijelo za ocjenu sukladnosti, koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete, o svim namjerama poboljšavanja sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmijenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve navedene u točki 3.2. ovoga Dodatka ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti proizvođača. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4. Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1. Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li proizvođač sigurnosne komponente u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2. Proizvođač mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za inspekciju, ispitivanje i skladištenje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

– tehničku dokumentaciju,

– zapise o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.

4.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da proizvođač sigurnosnih komponenta održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora osigurati da se izvješće o nezavisnoj ocjeni dostavi proizvođaču sigurnosnih komponenta.

4.4. Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod proizvođača sigurnosnih komponenta.

Kod takvog nadzora, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja sustava, ili je provedeno, u cilju provjere djelotvorne primjene sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora proizvođaču sigurnosnih komponenta dati izvješće o nadzoru i, ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5. Proizvođač mora, u razdoblju od 10 godina nakon što je proizvedena posljednja sigurnosna komponenta, čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

– dokumentaciju navedenu u alineji 3. stavka 2. točke 3.1. ovoga Dodatka,

– dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. točke 3.4. ovoga Dodatka,

– odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti navedena u zadnjem stavku točke 3.4., u točki 4.3. i 4.4.ovoga Dodatka.

6. Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

DODATAK IX

POTPUNO OSIGURAVANJE KVALITETE
(modul H)

1. Potpuno osiguravanje kvalitete je postupak kojim proizvođač sigurnosnih komponenta, koji ispunjava obveze iz točke 2. ovoga Dodatka, osigurava i izjavljuje da sigurnosne komponente zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuju i da će sigurnosna komponenta omogućiti dizalu u koje je pravilno ugrađena da zadovolji zahtjeve ovoga Pravilnika.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik, osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, mora na svaku sigurnosnu komponentu pričvrstiti oznaku sukladnosti i sastaviti Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti mora se nalaziti i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor prema točki 4. ovoga Dodatka.

2. Proizvođač mora primijeniti odobreni sustav osiguravanja kvalitete za projektiranje, proizvodnju i završnu inspekciju sigurnosnih komponenta i ispitivanja prema točki 3. ovoga Dodatka i mora biti podvrgnut nadzoru kako je određeno u točki 4. ovoga Pravilnika.

3. Sustav osiguravanja kvalitete

3.1. Proizvođač mora od tijela za ocjenu sukladnost zatražiti ocjenu svog sustava osiguravanja kvalitete.

Zahtjev mora sadržavati:

– sve potrebne obavijesti o sigurnosnim komponentama,

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete.

3.2. Sustav osiguravanja kvalitete mora osigurati sukladnost sigurnosnih komponenta sa zahtjevima ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuje i omogućiti dizalima na koja su pravilno ugrađena da zadovolje te zahtjeve.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač sigurnosnih komponenta moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih mjera, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati razumijevanje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa.

Dokumentacija mora sadržavati odgovarajući opis:

– ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na projektiranje i kvalitetu sigurnosnih komponenta,

– tehničke projektne specifikacije, uključujući norme koje će se primijeniti, i ako se norme navedene u članku 5. ovoga Pravilnika neće u potpunosti primijeniti, način kojim će se zadovoljiti bitni zahtjevi ovoga Pravilnika koji se primjenjuju na sigurnosne komponente,

– tehnika kontrole projekta i ovjere projekta, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se koristiti kod projektiranja sigurnosnih komponenta,

– odgovarajućih tehnika proizvodnje, kontrole i osiguravanja kvalitete, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se koristiti,

– pregleda i ispitivanja koji će se provoditi prije, tijekom i nakon proizvodnje i učestalosti kojom će se obavljati,

– zapisa o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.,

– načine sustavnog praćenja postizanja zahtijevane kvalitete projektiranja i kvalitete proizvoda i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete.

3.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve navedene u točki 3.2. ovoga Dodatka. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima kod sustava osiguravanja kvalitete koji primjenjuje odgovarajuće norme[8].

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati pregled proizvodnje sigurnosnih komponenta.

O odluci treba obavijestiti proizvođača sigurnosnih komponenta. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4. Proizvođač sigurnosnih komponenta mora jamčiti ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se sustav održava na odgovarajući i učinkovit način.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik, osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, mora obavješćivati tijelo za ocjenu sukladnosti, koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete, o svim namjerama poboljšavanja sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmijenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve navedene u točki 3.2. ovoga Dodatka ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti proizvođača sigurnosne komponente. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4. Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1. Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li proizvođač sigurnosnih komponenta u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2. Proizvođač sigurnosnih komponenta mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za projektiranje, proizvodnju, inspekciju i ispitivanja i skladištenje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

– zapise o kvaliteti iz dijela sustava osiguravanja kvalitete koji se odnosi na projektiranje, kao što su rezultati analiza, proračuna, ispitivanja, itd.

– zapise o kvaliteti iz dijela sustava osiguravanja kvalitete koji se odnose na proizvodnju kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanjima, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.

4.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da proizvođač sigurnosnih komponenta održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora izvješće o nezavisnoj ocjeni dostaviti proizvođaču sigurnosnih komponenta.

4.4. Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod proizvođača sigurnosnih komponenta. Kod takvog nadzora tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja sustava, ili je provedeno, u cilju provjere djelotvorne primjene sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora proizvođaču sigurnosnih komponenta dati izvješće o nadzoru i, ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5. Proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji mora u razdoblju od 10 godina nakon što je proizvedena posljednja sigurnosna komponenta čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

– dokumentaciju navedenu u alineji 2. stavka 2. točke 3.1. ovoga Dodatka,

– dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. točke 3.4. ovoga Dodatka,

– odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti navedena u zadnjem stavku točke 3.4., u točki 4.3. i 4.4. ovoga Dodatka.

Ako proizvođač sigurnosnih komponenta niti njegov ovlašteni predstavnik nisu osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, osoba koja stavlja sigurnosne komponente na tržište odgovorna je za čuvanje tehničke dokumentacije.

6. Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

7. Dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke potpunog osiguravanja kvalitete mora se sastaviti na hrvatskom jeziku ili na službenim jezicima države u kojoj je tijelo za ocjenu sukladnosti registrirano ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

DODATAK X

POJEDINAČNA OVJERA (modul G)

1. Pojedinačna ovjera je postupak kojim ugraditelj dizala osigurava i izjavljuje da je dizalo koje je stavljeno na tržište i u uporabu i koje je dobilo certifikat o sukladnosti naveden u točki 4. ovoga Dodatka, sukladno sa zahtjevima ovoga Pravilnika. Ugraditelj dizala mora pričvrstiti oznaku sukladnosti u kabini dizala i sastaviti Izjavu o sukladnosti.

2. Ugraditelj dizala podnosi zahtjev za pojedinačnu ovjeru tijelu za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev sadrži:

– naziv i adresu ugraditelja dizala i mjesto na kojem je dizalo ugrađeno,

– pisanu izjavu da slična prijava nije podnesena nekom drugom tijelu za ocjenu sukladnosti

– tehničku dokumentaciju.

3. Svrha tehničke dokumentacija je omogućiti ocjenu sukladnosti dizala sa zahtjevima ovoga Pravilnika i omogućiti razumijevanje projekta, načina na koji je dizalo ugrađeno i rada dizala.

U svrhu ocjene sukladnosti, tehnička dokumentacija sadrži sljedeće:

– opći opis dizala,

– projektne i proizvodne nacrte i dijagrame,

– bitne zahtjeve i prihvaćena rješenja s kojima su zadovoljeni (npr. normama iz članka 5. stavak 2. ovoga Pravilnika),

– rezultate ispitivanja i proračuna koje je proveo ugraditelj dizala ili njegov podugovaratelj,

– kopiju uputa za uporabu dizala,

– kopije certifikata o pregledu tipa sigurnosnih komponenta koje su korištene.

4. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora pregledati tehničku dokumentaciju i dizalo i obaviti odgovarajuća ispitivanja kako je navedeno u normama iz članka 5. stavak 2. ovoga Pravilnika ili jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se osigurala sukladnost dizala sa zahtjevima ovoga Pravilnika.

Ako dizalo zadovoljava zahtjeve ovoga Pravilnika, tijelo za ocjenu sukladnosti stavlja, ili zatraži stavljanje, identifikacijskog broja pored oznake sukladnosti u skladu s Dodatkom III ovoga Pravilnika i sastavlja certifikat o sukladnosti prema provedenim ispitivanjima.

Tijelo za ocjenu sukladnosti u knjigu održavanja dizala upisuje podatke određene u točki 6.2 Dodatka I ovoga Pravilnika

Ako tijelo za ocjenu sukladnosti odbije izdati certifikat o sukladnosti, mora detaljno obrazložiti razloge tog odbijanja i naznačiti kako se sukladnost može postići. Kada ugraditelj dizala ponovno zatraži ovjeru, mora se prijaviti istom tijelu za ocjenu sukladnosti.

5. Certifikat o sukladnosti, te dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke pojedinačne ovjere mora se izraditi na hrvatskom jeziku ili na službenom jeziku države u kojoj se je osnovano tijelo za ocjenu sukladnosti ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

6. Ugraditelj dizala uz tehničku dokumentaciju čuva kopiju certifikata o sukladnosti 10 godina od datuma kada je dizalo stavljeno na tržište.

DODATAK XI

SUKLADNOST S TIPOM UZ SLUČAJNE PROVJERE (modul C)

1. Sukladnost s tipom je postupak pri kojem proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji osigurava i izjavljuje da su sigurnosne komponente sukladne s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa, da zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuju i omogućavaju svakom dizalu na koja su pravilno ugrađene da zadovolji bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve ovoga Pravilnika.

Proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji mora staviti oznaku sukladnosti na svaku sigurnosnu komponentu i sastaviti Izjavu o sukladnosti.

2. Proizvođač sigurnosnih komponenta mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurao da proces proizvodnje osigurava sukladnost proizvedenih sigurnosnih komponenta s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa i sa zahtjevima ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuje.

3. Proizvođač sigurnosnih komponenta ili njegov ovlašteni predstavnik osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji moraju čuvati kopiju Izjave o sukladnosti 10 godina nakon proizvedene posljednje sigurnosne komponente.

Ako niti proizvođač sigurnosnih komponenta niti njegov ovlašteni predstavnik nisu osnovani u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji, osoba koja stavlja sigurnosne komponente na tržište je odgovorna za čuvanje tehničke dokumentacije.

4. Tijelo za ocjenu sukladnosti koje odabire proizvođač, mora obaviti, ili su obavljene, provjere sigurnosnih komponenta u slučajnim vremenskim razdobljima. Prikladan uzorak dovršenih sigurnosnih komponenta, koji je na mjestu proizvodnje uzelo tijelo za ocjenu sukladnosti, mora se pregledati i provesti odgovarajuća ispitivanja prema normama iz članka 5. stavak 3. ovoga Pravilnika, ili se moraju obaviti jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se provjerila sukladnost proizvodnje sa zahtjevima ovoga Pravilnika. U slučajevima kada jedna ili više provjeravanih sigurnosnih komponenta nisu sukladne, tijelo za ocjenu sukladnosti mora poduzeti odgovarajuće mjere.

Točke koje treba uzeti u obzir kod provjere sigurnosnih komponenta definirat će se zajedničkim sporazumom između svih tijela za ocjenu sukladnosti odgovornih za taj postupak, uzimajući u obzir osnovna obilježja sigurnosnih komponenta određena u Dodatku IV ovoga Pravilnika.

Na odgovornost tijela za ocjenu sukladnosti proizvođač mora pričvrstiti identifikacijski broj tog tijela tijekom proizvodnje.

5. Dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke provjere u slučajnim vremenskim razdobljima navedena u točki 4. ovoga Dodatka mora se izraditi na hrvatskom jeziku ili na službenom jeziku države u kojoj je osnovano tijelo za ocjenu sukladnosti ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

DODATAK XII

OSIGURAVANJE KVALITETE PROIZVODA ZA DIZALA (modul E)

1. Osiguravanje kvalitete proizvoda je postupak pri kojem ugraditelj dizala koji ispunjava obveze iz točke 2. ovoga Dodatka osigurava i izjavljuje da su ugrađena dizala sukladna s tipom opisanim u certifikatu o pregledu tipa i zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuju.

Ugraditelj dizala mora pričvrstiti oznaku sukladnosti na svako dizalo i sastaviti Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti mora se nalaziti identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor kako je navedeno u točki 4. ovoga Dodatka.

2. Ugraditelj dizala mora primijeniti odobreni sustav osiguravanja kvalitete za završnu inspekciju dizala i ispitivanja kako je navedeno u točki 3. ovoga Dodatka i mora biti podvrgnut nadzoru kako je navedeno u točki 4. ovoga Dodatka.

3. Sustav osiguravanja kvalitete

3.1. Ugraditelj dizala mora zatražiti ocjenu sustava osiguravanja kvalitete za dizala od tijela za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

– sve potrebne obavijesti o dizalu

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete

– tehničku dokumentaciju o odobrenom dizalu i kopiju certifikata o pregledu tipa.

3.2. U sklopu sustava osiguravanja kvalitete svako se dizalo mora pregledati i moraju se obaviti odgovarajuća ispitivanja navedena u normama iz članka 5. stavak 2. ovoga Pravilnika ili jednako vrijedna ispitivanja, kako bi se osigurala sukladnost dizala s odgovarajućim zahtjevima ovoga Pravilnika.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je usvojio ugraditelj dizala moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih mjera, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati razumijevanje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa.

Dokumentacija mora sadržavati odgovarajući opis:

a) ciljeva kvalitete,

b) organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu dizala,

c) pregleda i ispitivanja koji će se obavljati prije stavljanja na tržište i u uporabu, uključujući barem ispitivanja određena u točki 4. b. Dodatka VI ovoga Pravilnika,

d) način provjere učinkovitosti djelovanja sustava osiguravanja kvalitete,

e) zapisa o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.

3.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi odredilo zadovoljava li zahtjeve navede u točki 3.2. ovoga Dodatka. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima kod sustava osiguravanja kvalitete koji primjenjuje odgovarajuće norme[9].

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati pregled proizvodnje kod ugraditelja dizala i pregled na mjestu ugradnje dizala.

O odluci treba obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4. Ugraditelj dizala mora jamčiti ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se održava na odgovarajući i učinkovit način.

Ugraditelj dizala mora tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete obavješćivati o svim planiranim poboljšanjima sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmjenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve navedene u točki 3.2. ovoga Dodatka ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4. Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1. Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li ugraditelj dizala u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2. Ugraditelj dizala mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za inspekciju i ispitivanje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete

– tehničku dokumentaciju

– zapise o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanjima, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.

4.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da ugraditelj dizala održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora izvješće o nezavisnoj ocjeni dostaviti ugraditelju dizala.

4.4. Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod ugraditelja dizala.

Kod takvog nadzora, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja, ili je provedeno, u cilju provjere djelotvorne primjene sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora ugraditelju dizala dati izvješće o nadzoru i ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5. Ugraditelj dizala mora, u razdoblju od 10 godina nakon što je proizvedeno posljednje dizalo, čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

– dokumentaciju navedenu u alineji 3. stavka 2. točke 3.1. ovoga Dodatka,

– dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. točke 3.4. ovoga Dodatka,

– odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti navedena u zadnjem stavku točke 3.4., u točki 4.3. i 4.4.ovoga Dodatka.

6. Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

DODATAK XIII

POTPUNO OSIGURAVANJE KVALITETE DIZALA (modul H)

1. Potpuno osiguravanje kvalitete je postupak kojim ugraditelj dizala, koji ispunjava obveze iz točke 2. ovoga Dodatka osigurava i izjavljuje da dizala zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuju.

Ugraditelj dizala mora na svako dizalo pričvrstiti oznaku sukladnosti i sastaviti Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti mora se nalaziti i identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor prema točki 4. ovoga Dodatka.

2. Ugraditelj dizala mora provoditi odobreni sustav osiguravanja kvalitete za projektiranje, proizvodnju, sastavljanje, ugradnju i završnu inspekciju dizala i ispitivanja kako je određeno u točki 3. ovoga Dodatka i mora biti podvrgnut nadzoru kako je određeno u točki 4. ovoga Dodatka.

3. Sustav osiguravanja kvalitete

3.1. Ugraditelj dizala mora od tijela za ocjenu sukladnosti zatražiti ocjenu svog sustava osiguravanja kvalitete.

Zahtjev mora sadržavati:

– sve potrebne obavijesti o dizalima, osobito obavijesti koje omogućavaju razumijevanje odnosa između projekta i rada dizala te sukladnosti koja se ocjenjuje prema zahtjevima ovoga Pravilnika,

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete.

3.2. Sustav osiguravanja kvalitete mora osigurati sukladnost dizala sa zahtjevima ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuju.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je usvojio ugraditelj dizala moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih mjera, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati razumijevanje postupaka kao što su programi, planovi, priručnici i zapisi kvalitete.

Dokumentacija mora posebno sadržavati odgovarajući opis:

– ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na projekt i kvalitetu dizala,

– tehničke projektne specifikacije, uključujući norme koje će se primijeniti, i ako se norme navedene u članku 5. stavak 2. ovoga Pravilnika ne mogu u potpunosti primijeniti, način kojim će se zadovoljiti bitni zahtjevi ovoga Pravilnika koji se primjenjuju na dizala,

– tehnika kontrole projekta i ovjere projekta, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se koristiti kod projektiranja dizala,

– pregleda i ispitivanja koji će se provoditi kod prihvaćanja materijala, komponenta i podsklopova,

– tehnika sastavljanja, ugradnje i kontrole kvalitete, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se koristiti,

– pregleda i ispitivanja koji će se provoditi prije (inspekcija uvjeta ugradnje: vozno okno, strojarnica, itd.), tijekom i nakon ugradnje (uključujući najmanje ispitivanja propisana u točki 4.b. Dodatka VI ovoga Pravilnika),

– zapise o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.,

– načine sustavnog praćenja postizanja zahtijevane kvalitete projektiranja i ugradnje i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete.

3.3. Inspekcija projekta

Ako projekt nije u potpunosti u skladu s usklađenim normama, tijelo za ocjenu sukladnosti mora provjeriti zadovoljava li projekt zahtjeve ovoga Pravilnika i ako da, izdati ugraditelju dizala certifikat o pregledu projekta, navodeći ograničenja valjanosti certifikata i dati pojedinosti potrebne za prepoznavanje odobrenog projekta.

3.4. Ocjena sustava osiguravanja kvalitete

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve navedene u točki 3.2. ovoga Dodatka. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima za sustave osiguravanja kvalitete koji primjenjuju odgovarajuće norme[10].

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati provjeru proizvodnje kod ugraditelja dizala i provjeru na mjestu ugradnje dizala.

O odluci treba obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.5. Ugraditelj dizala mora se obvezati na ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se održava na odgovarajući i učinkovit način.

Ugraditelj dizala mora obavješćivati tijelo za ocjenu sukladnosti, koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete, o svim namjerama poboljšavanja sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene izmjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmijenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve određene u točki 3.2. ovoga Dodatka, ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4. Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1. Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li ugraditelj dizala u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

4.2. Ugraditelj dizala mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za projektiranje, proizvodnju, sastavljanje, ugradnju, inspekciju, ispitivanja i skladištenje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

– zapise o kvaliteti iz dijela sustava osiguravanja kvalitete koji se odnosi na projektiranje, kao što su rezultati analiza, proračuna, ispitivanja, itd.

– zapise o kvaliteti iz dijela sustava osiguravanja kvalitete koji se odnosi na prihvatljivost nabavka i ugradnje, kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.

4.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da ugraditelj dizala održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora izvješće o nezavisnoj ocjeni dostaviti ugraditelju dizala.

4.4. Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod ugraditelja dizala ili na mjestu sastavljanja dizala. Kod takvog nadzora, tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja, ili je provedeno, u cilju provjere djelotvorne provedbe sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora ugraditelju dizala dati izvješće o nadzoru i ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5. Ugraditelj dizala mora, u razdoblju od 10 godina nakon što je dizalo stavljeno na tržište čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

– dokumentaciju navedenu u alineji 2. stavka 2. točke 3.1. ovoga Dodatka,

– dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. točke 3.5. ovoga Dodatka

– odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti navedena u zadnjem stavku točke 3.5., u točki 4.3. i 4.4.ovoga Dodatka.

Kada ugraditelj nije osnovan u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji tu obvezu preuzima tijelo za ocjenu sukladnosti.

6. Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

7. Dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke potpunog osiguravanja kvalitete mora se sastaviti na hrvatskom jeziku ili na službenim jezicima države u kojoj je tijelo za ocjenu sukladnosti osnovano ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

DODATAK XIV

OSIGURAVANJE KVALITETE PROIZVODNJE (modul D)

1. Osiguravanje kvalitete proizvodnje je postupak pri kojem ugraditelj dizala koji ispunjava obveze iz točke 2. ovoga Dodatka osigurava i izjavljuje da dizala zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika koji se na njih primjenjuju.

Ugraditelj dizala mora pričvrstiti oznaku sukladnosti na svako dizalo i sastaviti pisanu Izjavu o sukladnosti. Uz oznaku sukladnosti mora se nalaziti identifikacijski broj tijela za ocjenu sukladnosti odgovornog za nadzor kako je određeno u točki 4. ovoga Dodatka.

2. Ugraditelj dizala mora provoditi odobreni sustav osiguravanja kvalitete za proizvodnju, ugradnju i završnu inspekciju dizala i ispitivanje kako je navedeno u točki 3. i podložan je nadzoru kako je određeno u točki 4. ovoga Dodatka.

3. Sustav osiguravanja kvalitete

3.1. Ugraditelj dizala mora zatražiti ocjenu sustava osiguravanja kvalitete od tijela za ocjenu sukladnosti po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

– sve potrebne obavijesti o dizalima

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete

– tehničku dokumentaciju odobrenog tipa i kopiju certifikata o pregledu tipa.

3.2. Sustav osiguravanja kvalitete mora osigurati da dizala zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika koji se na njih primjenjuju.

Svi elementi sustava, zahtjevi i odredbe koje je usvojio ugraditelj dizala moraju se dokumentirati na sustavan i uredan način u obliku pisanih načela, postupaka i uputa. Ova dokumentacija sustava osiguravanja kvalitete mora osigurati dosljedno tumačenje programa, planova, priručnika i zapisa kvalitete.

Dokumentacija mora posebno sadržavati odgovarajući opis:

– ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu dizala,

– tehnika proizvodnje, upravljanja kvalitetom i osiguravanja kvalitete, postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se primjenjivati,

– pregleda i ispitivanja koji će se provoditi prije, tijekom i nakon ugradnje[11],

– zapisa o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o ispitivanjima, o umjeravanjima, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.,

– načine sustavnog praćenja postizanja zahtijevane kvalitete dizala i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete.

3.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti sustav osiguravanja kvalitete kako bi odredilo zadovoljava li zahtjeve određene u točki 3.2. ovoga Dodatka. Pretpostavlja se sukladnost s tim zahtjevima kod sustava osiguravanja kvalitete koji primjenjuje odgovarajuće norme[12].

Skupina nezavisnih ocjenitelja mora se sastojati od barem jednog člana s iskustvom u ocjenjivanju dotične tehnologije dizala. Postupak ocjenjivanja mora uključivati inspekciju proizvodnje kod ugraditelja dizala.

O odluci treba obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4. Ugraditelj dizala mora se obvezati na ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete i osigurati da se održava na odgovarajući i učinkovit način.

Ugraditelj dizala mora tijelo za ocjenu sukladnosti koje je odobrilo sustav osiguravanja kvalitete obavješćivati o svim namjerama poboljšavanja sustava osiguravanja kvalitete.

Tijelo za ocjenu sukladnosti mora ocijeniti predložene promjene i odlučiti zadovoljava li još uvijek tako izmijenjen sustav osiguravanja kvalitete zahtjeve navedene u točki 3.2. ovoga Dodatka ili je potrebno novo ocjenjivanje.

O svojoj odluci mora obavijestiti ugraditelja dizala. Obavijest mora sadržavati zaključke pregleda i obrazloženu odluku o ocjeni.

4. Nadzor za koji je odgovorno tijelo za ocjenu sukladnosti

4.1. Svrha nadzora je provjeriti ispunjava li ugraditelj dizala u potpunosti obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava osiguravanja kvalitete.

2.2. Ugraditelj dizala mora dozvoliti tijelu za ocjenu sukladnosti da u svrhu inspekcije ima pristup lokacijama za proizvodnju, inspekciju, sastavljanje, ugradnju, ispitivanja i skladištenje te mu pružiti sve potrebne obavijesti, posebno:

– dokumentaciju sustava osiguravanja kvalitete,

– zapise o kvaliteti kao što su inspekcijska izvješća, podaci o ispitivanjima, o umjeravanjima, izvješća o osposobljenosti uključenog osoblja, itd.

4.3. Tijelo za ocjenu sukladnosti mora periodično obavljati nezavisne ocjene kako bi utvrdilo da ugraditelj dizala održava i primjenjuje sustav osiguravanja kvalitete i mora izvješće o nezavisnoj ocjeni dostaviti ugraditelju dizala.

4.4. Dodatno, tijelo za ocjenu sukladnosti može nenajavljeno provesti nadzor kod ugraditelja dizala. Kod takvog nadzora tijelo za ocjenu sukladnosti može provesti ispitivanja, ili je provedeno, u cilju provjere djelotvorne provedbe sustava osiguravanja kvalitete ako je potrebno; mora ugraditelju dizala dati izvješće o nadzoru i, ako je provedeno ispitivanje, izvješće o ispitivanju.

5. Ugraditelj dizala mora, u razdoblju od 10 godina nakon što je proizvedeno posljednje dizalo, čuvati i dati državnim tijelima na uvid:

– dokumentaciju navedenu u stavku 2. točke 3.1. ovoga Dodatka,

– dokumentaciju o poboljšavanju sustava kvalitete navedenu u stavku 2. točke 3.4. ovoga Dodatka,

– odluke i izvješća tijela za ocjenu sukladnosti određena u zadnjem stavku točke 3.4., u točki 4.3. i 4.4. ovoga Dodatka.

6. Svako tijelo za ocjenu sukladnosti mora proslijediti ostalim tijelima za ocjenu sukladnosti relevantne obavijesti o izdanim i povučenim odobrenjima sustava osiguravanja kvalitete.

7. Dokumentacija i prepiska koja se odnosi na postupke osiguravanja kvalitete proizvodnje mora se sastaviti na hrvatskom jeziku ili na službenom jeziku države u kojoj je tijelo za ocjenu sukladnosti osnovano ili na jeziku koji je tijelu prihvatljiv.

[1]Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku na kojem je sastavljena uputa za uporabu navedena u Dodatku I, točka 6.1. ovoga Pravilnika i mora biti napisana pisaćim strojem ili tiskana.

[2]Naziv poduzeća, adresa, u slučaju ovlaštenog predstavnika, također navesti naziv poduzeća i adresu proizvođača sigurnosnih komponenta.

[3]Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku na kojem je sastavljena uputa za uporabu navedena u Dodatku I točka  6.2. ovoga Pravilnika i mora biti napisana pisaćim strojem ili tiskana.

[4]Naziv poduzeća i adresa.

[5] Ako tijelo za ocjenu sukladnosti  smatra potrebnim može izdati dodatak izvornom  certifikatu o pregledu tipa ili tražiti podnošenje novog zahtjeva

[6]6 Ako tijelo za ocjenu sukladnosti  smatra potrebnim može izdati dodatak izvornom  certifikatu o pregledu tipa ili tražiti podnošenje novog zahtjeva

[7]Norma HRN EN ISO 9001, nadopunjena kad je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja sigurnosnih komponenta.

[8]Norma HRN EN ISO 9001, nadopunjena kad je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja sigurnosnih komponenta.

[9]Norma HRN EN ISO 9001, nadopunjena kada je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja dizala.

[10]Norma HRN EN ISO 9001., nadopunjena kada je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja dizala.

[11]Ispitivanja uključuju ispitivanja ne manje od određenih u Dodatku VI,  točka 4 b.

[12]Norma HRN EN 9001., nadopunjena kada je potrebno kako bi se uzela u obzir posebna obilježja dizala.

Tražilica CADIAL © 2007–2010 FER

 

Odluka o komunalnom redu grada Karlovca

GRADSKO VIJEĆE
KLASA:021-05/99-01/0002
URBROJ:2133/01-01-04-99-8
Karlovac, 25. ožujka 1999.
Na temelju odredbe članka 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine” RH
br. 36/95) i članka 48. Statuta Grada Karlovca ("Glasnik" Grada Karlovca br. 4/94), Gradsko vijeće
Grada Karlovca na 16. sjednici održanoj dana 25. o_ujka 1999. godine donijelo je


O D L U K U
o komunalnom redu


I OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovom Odlukom o komunalnom redu (u daljnjem tekstu: Odluka) propisuje se komunalni red
na području grada Karlovca sa ciljem pobližeg ureñenja odnosa u komunalnom gospodarstvu u
skladu sa društvenim, gospodarskim, kulturnim i prostornim razvitkom grada Karlovca.
Ovom Odlukom propisuju se naročito odredbe:
- ureñenja pojedinih dijelova grada i naselja;
- održavanja čistoće i čuvanja javnih površina;
- skupljanja, odvoza i postupanja sa skupljenim komunalnim otpadom;
- uklanjanja snijega i leda;
- uklanjanja protupravno postavljenih predmeta;
- držanja stoke i peradi;
- mjere za provoñenje komunalnog reda i
- kaznene odredbe.
Članak 2.
Komunalni red propisan ovom Odlukom obvezan je za sve grañane, pravne osobe, kao i
osobe koje se privremeno nalaze na području Grada Karlovca.
Članak 3.
Odredbe ove Odluke primjenjuju se na područje Grada Karlovca sa 52 naselja utvrñena
odredbama članka 9. Zakona o područjima županija i gradova u Republici Hrvatskoj (“Narodne
Novine” RH br. 10/97) (u daljnjem tekstu: GRAD).
Područje unutar GRADA odreñeno granicama prema Odluci o granici grada Karlovca
(SNOK br. 8/84, 7/85) u smislu ove Odluke je grad Karlovac (u daljnjem tekstu: KARLOVAC).
II UREðENJE POJEDINIH DIJELOVA GRADA I NASELJA
Članak 4.
KARLOVAC i naselja iz članka 3. ove Odluke moraju biti ureñeni.
Pod ureñenjem KARLOVCA i naselja u smislu ove Odluke smatra se odreñivanje i
označavanje javnih površina i zgrada, ureñenje vanjskih dijelova zgrada, izloga, reklama, natpisa,
ograda, vrtova, okućnica i drugih sličnih površina, ureñenje i održavanje komunalnih objekata opće
uporabe, sportskih i dječjih igrališta, kolodvora, autobusnih stajališta i parkirališta, tržnica,
održavanje reda pri korištenju javnih površina, te držanje domaćih životinja.
1. Odreñivanje imena i označavanje javnih površina, naselja i zgrada
Članak 5.
Sve javne površine u pravilu moraju imati ime, odnosno biti označene natpisnom pločom.
Natpisna ploča mora biti postavljena na raskri_ju kao i na ulazu u prometnu površinu.
Znak naziva KARLOVCA i naziv naseljenog mjesta, odnosno znak završetka KARLOVCA i
završetak naseljenog mjesta, mora se postaviti na glavnim prilazima i izlazima iz KARLOVCA i
naseljenih mjesta na području GRADA sukladno odredbama Zakona o naseljima (Narodne Novine
RH br. 54/88).
Poslove nabavljanja, postavljanja i održavanja natpisnih ploča u KARLOVCU i u naseljenim
mjestima na području GRADA obavlja tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti
sukladno odredbama Pravilnika o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova, te obilježavanje
zgrada brojevima (Narodne Novine RH br. 4/90).
Poslove nabavljanja, postavljanja i održavanja znakova naziva početka i završetka
KARLOVCA i naseljenih mjesta na području GRADA obavlja na državnim cestama Hrvatska
uprava za ceste, na županijskim i lokalnim cestama županijska uprava za ceste, a na nerazvrstanim
cestama tijelo Gradske uprave nadležno za promet.
Članak 6.
Svaka zgrada na području GRADA mora biti označena pločicom s brojem.
Broj zgrade odreñuje tijelo Karlovačke županije nadležno za geodetske poslove.
Troškove nabavljanja, postavljanja i održavanja pločice s brojem zgrade snosi vlasnik
zgrade.
Evidenciju imena i granica naselja, ulica i trgova te evidenciju brojeva zgrada vodi tijelo iz
članka 14. Zakona o naseljima.
2. Ureñenje vanjskih dijelova zgrada
Članak 7.
Vanjski dijelovi zgrada, pročelja, balkoni, terase, vanjska stolarija i bravarija, krovovi,
snjegobrani i drugi vanjski dijelovi grañevina moraju se redovito održavati i popravljati.
Vlasnici zgrada i pravne ili fizičke osobe koja upravljaju grañevinama iz stavka 1. ovog
članka du_ni su vršiti održavanje i popravak vanjskih dijelova grañevina.
Vlasnici grañevina čije strehe imaju nagib prema prometnim površinama i koje su na takvoj
udaljenosti da sa njihovih krovova može pasti snijeg, du_ni su ugraditi snjegobrane na krovne plohe.
Grañevine koje svojim izgledom uslijed oštećenja ili dotrajalosti vanjskih dijelova nagrñuju
opći izgled ulice i okoline ili im nedostaju snjegobrani moraju se urediti ili popraviti odmah ili u
roku koji odredi komunalni redar.
Odobrenje za ureñenje grañevina u zaštićenom području izdaje nadležno tijelo Karlovačke
županije uz suglasnost tijela nadležnog za zaštitu kulturne baštine.
Članak 8.
Zabranjena je djelomična obnova pročelja zgrada.
3
Iznimno se može dozvoliti djelomična obnova pročelja zgrade, uz prethodno pribavljenu
suglasnost tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti.
Članak 9.
Vlasnici i korisnici grañevina, stanova i poslovnih prostorija du_ni su brinuti o urednom
vanjskom izgledu i čistoći uličnih balkona, loña, terasa, prozora i naprava na vanjskim dijelovima
grañevina koje koriste.
Zabranjeno je na prozorima, vratima, balkonima, ogradama i drugim dijelovima zgrada u
središnjim dijelovima KARLOVCA okrenutim neposredno na javne površine, vješati ili izlagati
rublje, posteljinu, sagove i druge predmete kojima se nagrñuje vanjski izgled grañevine ili ih
pretvarati u prostore za koje nisu namijenjeni.
Članak 10.
Zastave, transparenti ili drugi prigodni natpisi i ukrasi, koji se postavljaju na zgradama,
moraju biti uredni i čisti.
Naprave iz prethodnog stavka ovog članka moraju se ukloniti odmah a najkasnije u roku 24
sata nakon prestanka prigode radi koje su postavljeni.
Članak 11.
Za vrijeme održavanja državnih i vjerskih blagdana te drugih prigodnih manifestacija, posebno
se ureñuju i uljepšavaju pojedini dijelovi KARLOVCA i naseljenih mjesta na području GRADA, o
čemu brine tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti.
Gradsko Poglavarstvo Grada Karlovca može odreñene poslove, u smislu odredbe prethodnog
stavka, povjeriti pravnim ili fizičkim osobama registriranim za obavljanje odgovarajuće djelatnosti.
Ureñaji i oprema koji služe za posebno ureñenje grada i naselja mogu se postaviti samo za
vrijeme trajanja blagdana, obljetnica i manifestacija, moraju se održavati urednim i čistim.
Ureñaji i oprema iz prethodnog stavka moraju se ukloniti odmah, a najkasnije u roku 3 dana
nakon prestanka prigode radi koje su postavljeni.
3. Izlozi, reklame i plakati
Članak 12.
Izlozi, izložbeni ormarići te druge slične naprave što služe izlaganju robe (u daljnjem tekstu:
izlozi), a nalaze se uz javnu površinu, moraju biti tehnički ispravni i estetski oblikovani,
odgovarajuće osvijetljeni i usklañeni s izgledom zgrade i okoliša.
Izlozi se moraju redovito ureñivati, čistiti i prati.
Predmeti u izlozima moraju biti izloženi uredno, pregledno i stručno.
U izlozima se ne smije držati ambalaža ili skladištiti roba.
U središnjim dijelovima KARLOVCA izlozi moraju biti primjereno ureñeni i osvijetljeni.
Izlozi privremeno praznih lokala moraju biti uredni, a stakla na takvim izlozima zasjeniti
jednobojnim, neprozirnim zastorom s unutarnje strane, u prikladnoj boji.
Članak 13.
Na podruju GRADA mogu se postavljati reklame, reklamne konstrukcije, reklamne ploče,
jarboli za zastave, transparenti koji oglašavaju priredbe od značaja za GRAD i drugi prigodni natpisi.
4
Članak 14.
Na području GRADA mogu se postavljati oglasne ploče, oglasni stupovi i oglasni ormarići.
Članak 15.
Plakati, oglasi i druga priopćenja (u daljnjem tekstu: plakati) mogu se isticati samo na
objektima koji su navedeni u članku 14. ove Odluke.
Iznimno, za odreñene manifestacije, tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti
može odobriti isticanje plakata i na drugim mjestima.
Gradsko Poglavarstvo Grada Karlovca može odreñene poslove u smislu ovog članka
povjeriti pravnim ili fizičkim osobama registriranim za obavljanje ovih poslova.
Plakati moraju biti uredni, a sve oštećene mora ukloniti fizička ili pravna osoba koja je iste
postavila.
Uredno istaknute plakate zabranjeno je prljati, oštećivati ili uništavati.
Članak 16.
Troškove uklanjanja plakata i čišćenje mjesta na kojima nisu smjeli biti istaknuti snosi
prireñivač priredbe, te pravna ili fizička osoba čija se priredba ili proizvod oglašuje, odnosno pravna
ili fizička osoba koja je iste istaknula.
Članak 17.
Reklame, reklamne konstrukcije, reklamne ploče, jarboli za zastave, transparenti i drugi
prigodni natpisi, izlozi, izložbeni ormarići, zaštitne naprave na izlozima (stakla, roloi, tende i sl.),
oglasne ploče, oglasni stupovi, oglasni ormarići i plakati moraju se održavati čistim, urednim i u
ispravnom stanju, a dotrajale se mora obnoviti odnosno zamijeniti.
Naprave iz prethodnog stavka ne smije se prljati, oštećivati ili uništavati.
Članak 18.
Za postavljanje reklama, reklamnih konstrukcija, reklamnih ploča, jarbola za zastave,
transparenata, prigodnih natpisa, izložbenih ormarića, roloa, tendi i sl. naprava, oglasnih ploča,
oglasnih stupova, oglasnih ormarića, te za isticanje plakata potrebno je odobrenje tijela Gradske
uprave nadležnog za komunalne djelatnosti.
U odobrenju iz st. 1. ovog članka odredit će se mjesto, način, vrijeme i drugi uvjeti
postavljanja tih predmeta u skladu sa propisima iz oblasti prostornog ureñenja, zaštite kulturne i
prirodne baštine, sigurnosti prometa, te ureñenje drugih odnosa.
Naknada za postavljanje predmeta iz stavka 1. ovog članka, ukoliko se postavljaju na
zemljište u vlasništvu GRADA, odreñuje se prema Pravilniku kojeg donosi Gradsko Poglavarstvo
Grada Karlovca.
Članak 19.
Ako se predmet iz članka 18. stavka 1. ove Odluke postavlja na postojeću grañevinu, uz
zahtjev za izdavanje odobrenja potrebno je priložiti nacrt pročelja grañevine i tehnički opis, a po
potrebi i dokaz stabilnosti izrañen od ovlaštene projektne tvrtke.
Uz zahtjev za izdavanje odobrenja iz prethodnog stavka ove Odluke, osim za nazive ulica i
trgova, potrebno je priložiti prethodnu dozvolu tijela nadležnog za zaštitu kulturne baštine za
5
dijelove KARLOVCA pod zaštitom i ugovor ili suglasnost vlasnika zgrade odnosno vlasnika
zemljišta.
Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za slobodnostojeće reklamne panoe površine veće od 6,00
m2 pored priloga pobrojanih u prethodnom stavku, potrebno je priložiti i lokacijsku dozvolu izdanu
po tijelu nadležnom za prostorno ureñenje Karlovačke županije.
Članak 20.
U slučaju kada prestane potreba postavljanja predmeta iz članka 15. stavak 2. i članka 18.
stav 1. ove Odluke, pravne ili fizičke osobe koje su ih istaknule, odnosno postavile, du_ne su ih
ukloniti u roku 1 dana.
Ako osobe iz prethodnog stavka ne uklone predmet u roku iz prethodnog stavka, komunalni
redar će narediti njegovo uklanjanje, odnosno isti ukloniti na trošak osobe iz stavka 1. ovog članka u
skladu s posebnim Pravilnikom koje donosi Gradsko Poglavarstvo Grada Karlovca.
4. Kiosci
Članak 21.
Na području GRADA mogu se u pravilu u skladu s “Planom rasporeda kioska” postavljati
kiosci za izlaganje i prodaju roba ili vršenje usluga.
Kiosci iz stavka 1. ovog članka moraju biti tehnički ispravni, estetski oblikovani,
odgovarajuće osvijetljeni i usklañeni sa izgledom ulice, trga i okoliša.
Članak 22.
Kiosci se postavljaju na temelju odobrenja koje izdaje tijelo Gradske uprave nadležno za
komunalne djelatnosti za kioske manje od 12,00 m2.
Kiosci veći od 12,00 m2 postavljanju se na temelju grañevne dozvole koju izdaje tijelo
nadležno za graditeljstvo Karlovačke županije.
Članak 23.
Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za postavljanje kioska, potrebno je priložiti nacrt kioska sa
tehničkim opisom, lokacijsku dozvolu koju izdaje tijelo nadležno za prostorno ureñenje Karlovačke
županije i dokaz o pravu privremenog posjeda zemljišta na koje se kiosk postavlja.
Članak 24.
U slučaju kada prestane pravo držanja kioska na temelju odobrenja kojim je postavljen,
njegov vlasnik du_an ga je ukloniti u roku 3 dana.
Ako vlasnik ne ukloni kiosk u roku iz prethodnog stavka, komunalni redar će narediti
njegovo uklanjanje, odnosno isti ukloniti na trošak vlasnika u skladu sa Pravilnikom iz članka 20.
stavak 2. ove Odluke.
5. Štandovi za prodaju, ljetne terase i druge pokretne naprave
Članak 25.
Na području GRADA mogu se postavljati štandovi za prodaju, automati za prodaju napitaka,
cigareta i sl., hladnjaci za sladoled, ugostiteljske ambulantne prikolice, peći za pečenje plodina,
šatori u kojima se obavlja promet robom i ugostiteljska djelatnost, ljetne terase i druge pokretne
naprave (u daljnjem tekstu: pokretne naprave), u skladu sa “Planom rasporeda pokretnih naprava”.
6
Pokretne naprave iz st. 1. ovog članka moraju biti tipske, tehnički ispravne, estetski
oblikovane i usklañene sa izgledom okoliša.
Članak 26.
Pokretne naprave postavljaju se na temelju odobrenja koje izdaje tijelo Gradske uprave
nadležno za komunalne djelatnosti.
Članak 27.
Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za postavljanje pokretne naprave potrebno je priložiti
dokaz o pravu privremenog posjeda zemljišta na koju se pokretna naprava postavlja.
Članak 28.
U slučaju kada prestane pravo držanja pokretnih naprava na temelju odobrenja kojim je
postavljen, a njen vlasnik dužan ju je ukloniti u roku jednog dana.
Ako vlasnik ne ukloni pokretnu napravu u roku iz prethodnog stavka, komunalni redar narediti
će njeno uklanjanje, odnosno istu ukloniti na trošak vlasnika u skladu sa Pravilnikom iz članka 20.
stavak 2. ove Odluke.
6. Cirkus, luna-park i zabavne radnje
Članak 29.
Na području GRADA mogu se postavljati naprave i privremene grañevine za potrebe sajmova i
javnih manifestacija, cirkus, luna-park, zabavne radnje i sl.
Članak 30.
Naprave iz članka 29. ove Odluke postavljaju se na temelju odobrenja koje izdaje tijelo
Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti, odnosno nadležno tijelo u skladu s odredbama
Zakona o grañenju, te sukladno uvjetima iz oblasti prostornog ureñenja, zaštite kulturne i prirodne
baštine, sigurnosti prometa i sl .
Članak 31.
Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za postavljanje naprava za potrebe sajmova i javnih
manifestacija, cirkusa luna-parkova, zabavnih radnji i sl. potrebno je priložiti položajni nacrt sa
prijedlogom rasporeda naprava i ugovor o zakupu ili suglasnost vlasnika zemljišta na koje se naprave
postavljaju, te idejni projekt ukoliko je to propisano Zakonom o grañenju.
Članak 32.
U slučaju kada istekne pravo držanja naprava ili privremenih grañevina iz članka 29. ove
Odluke na temelju odobrenja kojim su postavljeni, nositelji odobrenja dužni su ih ukloniti u roku tri
dana.
Ako nositelji odobrenja iz prethodnog stavka ne uklone naprave ili privremene grañevine u
roku iz prethodnog stavka, komunalni redar će narediti njihovo uklanjanje, odnosno iste ukloniti na
trošak nositelja odobrenja u skladu sa Pravilnikom iz članka 20. stavak 2. ove Odluke.
7. Ograde
Članak 33.
7
Na području GRADA može se ograñivati zemljište. Ograde uz prometnu površinu moraju biti
izrañene u skladu s važećom prostornom dokumentacijom, odnosno detaljnim planom ureñenja, koje
izdaje tijelo nadležno za prostorno ureñenje Karlovačke županije.
Vlasnici ili korisnici zemljišta uz prometne površine dužni su ograde uz prometne površine
održavati urednima, tako da ne predstavljaju opasnost za prolaznike niti ugrožavaju sigurnost u
prometu.
Ograde od ukrasne živice uz prometne površine moraju se uredno održavati i godišnje barem tri
puta obrezivati, u skladu sa propisima iz oblasti sigurnosti u prometu.
Članak 34.
Cvjetnjake, vrtove, voćnjake i druge slične površine ispred zgrada, kao i neizgrañena
grañevinska zemljišta uz javne površine moraju vlasnici, odnosno korisnici održavati u urednom
stanju.
Vrtovi i drugi ograñeni prostori uz ugostiteljske i slične objekte moraju biti uredni i ozelenjeni
ukrasnim zelenilom.
8. Javna rasvjeta
Članak 35.
Prometne površine i glavni putevi na javnim zelenim površinama moraju biti osvijetljeni.
Objekti, ureñaji i oprema što služe osvjetljavanju javnih površina, u smislu prethodnog stavka,
moraju biti suvremeno tehnički riješeni, funkcionalni i estetski oblikovani i održavani u skladu s
propisima iz oblasti distribucije električne energije, sigurnosti prometa i drugim propisima.
Prigodom grañenja ili rekonstrukcije javne rasvjete mora se imati u vidu obilježje pojedinih
dijelova naselja, zgrada, javnih površina, prometa i sl.
Članak 36.
Objekti, ureñaji i oprema javne rasvjete ne smiju se oštećivati i uništavati.
Na objekte, ureñaje i opremu javne rasvjete mogu se postavljati informacijske plohe u skladu sa
odobrenjem tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti, kao i ukrasi za vrijeme
blagdana i drugih svečanih prigoda (zastavice, svijetleći ukrasi i sl.).
9. Javni satovi
Članak 37.
U KARLOVCU se mogu postaviti javni satovi.
O postavljanju i održavanju javnih satova na željezničkom i autobusnom kolodvoru i drugim
javnim objektima brinu vlasnici tih grañevina, dok se o postavljanju javnih satova na gradskim
trgovima i raskrižjima brine tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti, a o održavanju
tijelo Gradske uprave nadležno za gospodarstvo.
Trgovačka društva i druge pravne ili fizičke osobe mogu na zgradama ili zajedničkim
prostorijama što ih koriste, postavljati satove.
Javni satovi i satovi iz stavka 3. ovog članka moraju se održavati u urednom i ispravnom stanju.
10. Vodoskoci
Članak 38.
8
Na području KARLOVCA mogu se graditi i postavljati vodoskoci, fontane, skulpture,
spomenici i drugi slični ukrasni objekti na mjestima gdje svojim izgledom uljepšavaju grad.
Odobrenje za grañenje, odnosno postavljanje objekata iz stavka 1. ovog članka izdaje tijelo
nadležno za graditeljstvo Karlovačke županije, odnosno tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne
djelatnosti, ovisno o veličini objekta, uz prethodno pribavljanje lokacijske dozvole od tijela nadležnog
za prostorno ureñenje Karlovačke županije.
Vodoskoci, fontane, skulpture, spomenici i drugi slični ukrasni objekti moraju biti uredni i u
ispravnom stanju, o čemu brine tijelo Gradske uprave nadležno za gospodarstvo.
Tijelo iz st. 3. ovog članka odreñuje vrijeme stavljanja u pogon vodoskoka i fontana.
11. Javne telefonske govornice, nadstrešnice na autobusnim stajalištima i poštanski
sandučići
Članak 39.
Na području GRADA postavljaju se kućice i kupole s javnim telefonskim govornicama na
mjestima i uz zgrade gdje se okupljaju ili zadržavaju grañani (trgovi, tržnice, robne kuće, bolnice,
kolodvori i sl. prostori).
Na području GRADA na izgrañenim autobusnim stajalištima postavljaju se nadstrešnice za
sklanjanje putnika.
Kućice i kupole s javnim telefonskim govornicama i nadstrešnice na autobusnim stajalištima
moraju biti uredne i u ispravnom stanju.
Članak 40.
Poštanski sandučići postavljaju se na mjestima na kojima se grañani okupljaju i zadržavaju, te
na stambenim zgradama s većim brojem stanova.
Poštanski sandučići moraju biti uredni i u ispravnom stanju.
Članak 41.
Kućice i kupole s javnim telefonskim govornicama i poštanske sandučiće postavljaju,
trgovačka društva kojima je povjereno obavljanje telekomunikacijskih i poštanskih usluga.
Nadstrešnice na autobusnim stajalištima postavlja GRAD.
Članak 42.
Odobrenje za postavljanje kućica i kupola s javnim telefonskim govornicama, poštanskih
sandučića i nadstrešnica na autobusnim stajalištima izdaje tijelo Gradske uprave nadležno za
komunalne djelatnosti.
O održavanju kućica i kupola s javnim telefonskim govornicama i poštanskim sandučićima
brinu tvrtke koje su pribavile odobrenje za njihovo postavljanje, dok o održavanju nadstrešnicana na
autobusnim stajalištima, tijelo Gradske uprave nadležno za gospodarstvo.
12. Orijentacijski planovi
Članak 43.
Orijentacijski planovi KARLOVCA postavljaju se radi lakšeg snalaženja grañana i turista.
Orijentacijski planovi se u pravilu postavljaju na željezničkom i autobusnom kolodvoru i na
prilazima KARLOVCU.
O postavljanju i održavanju orijentacijskih planova brine tijelo Gradske uprave nadležno za
9
komunalne djelatnosti.
U orijentacijski plan moraju biti ucrtane glavne ulice, trgovi i najvažniji javni objekti u
KARLOVCU.
Članak 44.
Odobrenje za postavljanje orijentacijskih planova, izdaje tijelo Gradske uprave nadležno za
komunalne djelatnosti.
13. Košarice za otpatke
Članak 45.
Na području KARLOVCA postavljaju se košarice za otpatke na mjestima koja odredi tijelo
Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti.
Košarice za otpatke postavljaju se i na drugim mjestima kada je njihovo postavljanje odreñeno
ovom Odlukom ili drugim propisima.
Članak 46.
Košarice za otpatke moraju biti izrañene od prikladnog materijala, tipske i estetski oblikovane.
Košarice za otpatke mogu se postavljati na stupove javne rasvjete, ograde, i na slobodno
stojeća postolja uz nogostupe.
Košarice za otpatke ne smiju se postavljati na stupove na kojima se nalaze prometni znakovi,
na drveće, jarbole za zastave, te na druga mjesta gdje nagrñuju izgled naselja ili ugrožavaju sigurnost
prometa.
Članak 47.
O postavljanju i održavanju košarica za otpatke na javnim površinama brine pravna osoba kojoj
je povjereno održavanje čistoće javne površine na kojoj se košarica za smeće nalazi.
Iznimno od stavka 1. ovog članka, košarice za otpatke na prometnim površinama u slučajevima
utvrñenim ovom Odlukom i drugim propisima postavljaju i održavaju pravne ili fizičke osobe koje
posluju na površinama ili u objektima gdje se obavlja odreñena djelatnost.
Članak 48.
Otpatke iz košarica postavljenih na javne površine skuplja i odvozi pravna ili fizička osoba
kojoj je povjereno održavanje čistoće javnih površina.
Otpatke iz košarica postavljenih prema odredbi stavka 2. prethodnog članka skupljaju u
vlastite tipske posude za kućni otpad, pravne ili fizičke osobe iz istog stavka.
14. Javni zahodi
Članak 49.
Javni zahodi u KARLOVCU grade se na mjestima gdje je velik promet grañana, odnosno gdje
se grañani okupljaju ili zadržavaju u većem broju (trgovi, tržnice, kolodvori, kupališta i sl. prostori).
Javni zahodi moraju biti opremljeni odgovarajućom opremom i redovito se održavati u
urednom i ispravnom stanju.
Javni zahodi moraju biti otvoreni neprekidno, najmanje od 6,00 do 22,00 sata.
O izgradnji javnih zahoda brine tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti, a o
održavanju tijelo Gradske uprave nadležno za gospodarstvo.
10
15. Uvjeti održavanja i druga pitanja ureñenja GRADA
Članak 50.
Kolodvorske zgrade, otvorene čekaonice, sanitarni prostori, predprostori kolodvora, i
čekaonice željezničkog i autobusnog kolodvora, i sl. moraju se održavati u urednom i ispravnom
stanju.
Klupe i ostali predmeti i ureñaji te nasadi koji se nalaze na peronima i pred zgradom
kolodvora, odnosno otvorenim čekaonicama, moraju biti čisti, uredni i ispravni, a dotrajale i oštećene
predmete, ureñaje i nasade treba odmah popraviti, zamijeniti ili ukloniti.
Autobusna stajališta moraju biti označena i u pravilu natkrivena, s istaknutim voznim redom i
održavana u urednom i ispravnom stanju.
Kada su javne površine izgrañene i ureñene kao stajališta javnog gradskog prometa, na njima
se postavljaju košarice za smeće.
Za održavanje u urednom i ispravnom stanju objekata i ureñaja iz stavka 1. i 2. ovog članka
odgovorni su vlasnici tih objekata, a predmete i ureñaje na javnim površinama i objektima, pravna ili
fizička osoba kojoj je GRAD povjerio njihovo održavanje.
Članak 51.
Rekreacijske površine, sportska i dječja igrališta, kupališta i objekti na njima, te objekti i
površine koji su namijenjeni za druge javne potrebe i aktivnosti, moraju se održavati u urednom i
ispravnom stanju.
Na površinama i objektima iz prethodnog stavka moraju biti na vidljivim mjestima istaknute
odredbe o održavanju reda, čistoće, zaštite zelenila i sl. .
Za urednost površina i njihovo održavanje u ispravnom stanju u smislu st. 1. i 2. ovog članka
brinu pravne ili fizičke osobe koje ih koriste ili njima upravljaju.
Članak 52.
Zabranjena je ispaša na kupalištima i rekreacijskim površinama.
Zabranjeno je dovoñenje i kupanje životinja na javnim kupalištima za vrijeme sezone njihovog
korištenja.
Zabranjeno je pranje vozila na svim obalama vodotoka i na obalama ujezerenih vodenih
površina.
Zabranjena je vožnja čamcima s motorom i sličnim plovilima na području javnih kupališta, a
posebno na dijelu rijeke Korane od mosta u naselju Rakovac nizvodno do drvenog mosta.
Članak 53.
Kiosci i druge pokretne naprave, klupe, suncobrani, tende, ručna kolica i slične naprave na
otvorenim tržnicama, trgovima i drugim javnim površinama moraju biti izrañeni od prikladnog
materijala te moraju biti uredni i u ispravnom stanju.
Oblik, tip, veličinu i broj opreme i ureñaja iz prethodnog stavka ovog članka propisuje tijelo
Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti.
Članak 54.
Vlasnik tržnice, odnosno pravna ili fizička osoba kojoj je povjereno održavanje tržnice na
kojoj se obavlja promet poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, du_na je osigurati ispravnost i
11
čistoću opreme i ureñaja na tim prostorima u skladu sa Tržnim redom.
Tr_ni red donosi Gradsko Poglavarstvo Grada Karlovca na prijedlog tijela Gradske uprave
nadležno za komunalne djelatnosti.
Oblik, tip, veličinu i broj opreme i ureñaja iz stavka 1. ovog članka propisuje tijelo Gradske
uprave nadležno za komunalne djelatnosti.
Članak 55.
Vlasnik tržnice, odnosno pravna ili fizička osoba kojoj je povjereno održavanje tržnice dužna
je po isteku radnog vremena, u roku jednog sata, svakodnevno prostor očistiti, oprati i urediti.
Članak 56.
Promet poljoprivredno prehrambenih proizvoda, drugih proizvoda i robe ne smije se obavljati
izvan tržnice i prostora odreñenih Planom rasporeda kioska i Planom rasporeda pokretnih naprava,
odnosno izvan prostora odobrenih po tijelu Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti.
Članak 57.
Kiosci, štandovi, ljetne terase, zidovi zgrada, ograde, vrata, nazivi, reklame, klupe, stupovi,
košarice za smeće, javni satovi, javni zahodi, kućice i kupole javnih telefonskih govornica,
nadstrešnice na autobusnim stajalištima, poštanski sandučići, vodoskoci, fontane, skulpture i drugi
slični objekti i naprave ne smiju se prljati, oštećivati, uništavati i ne smije se po njima pisati ili risati
niti na drugi način nagrñivati njihov izgled.
16. Istovar i utovar robe, grañevinskog i ogrjevnog materijala
Članak 58.
Istovar, smještaj i utovar grañevinskog materijala, podizanje skele, čišćenje i popravak vanjskih
dijelova zgrada i slični grañevinski radovi za koje je potrebno privremeno korištenje javnih zelenih
površina i neizgrañeno grañevinsko zemljišta u KARLOVCU, može se odobriti u skladu sa odredbama
ove Odluke, a ukoliko se obavlja na prometnim površinama u skladu sa propisima iz oblasti sigurnosti
prometa.
Članak 59.
Zauzeti dio površina pobrojanih u članku 58. ove Odluke mora se ograditi urednom ogradom
koju je potrebno stalno održavati, a od sumraka do svanuća i za vrijeme magle po potrebi propisno
označiti i osvijetliti.
Članak 60.
Grañevinski materijal mora biti stalno uredno složen i to tako da ne sprečava oticanje oborinske
vode.
Potrebno je osigurati da prilikom jačih kiša ne doñe do ispiranja grañevinskog materijala i
oticanja u slivnike.
Izvoditelj grañevinskih radova du_an je osigurati da se zemlja ne rasipa po javnoj površini, a
ostali rastresiti materijal treba držati u sanducima i ogradama, ako radovi na istom mjestu traju du_e od
24 sata.
Priprema i rukovanje betonom i mortom dopušteno je samo u posebnim posudama.
Ako se javna površina upotrijebi za istovar i utovar rastresitog materijala (šuta, zemlja i sl.), na
12
njoj se smije složiti samo toliko materijala koliko se može odvesti u toku jednog dana.
Članak 61.
Javna površina ispod skela može se, u pravilu, izuzeti iz prometa samo za vrijeme dok gradnja
ne dosegne visinu stropa nad prizemljem.
Prolaz ispod skela mora se zaštititi protiv sipanja i padanja materijala zaštitnim krovom u visini
3 m iznad nogostupa, a skelu treba izvesti tako da se ispod nje može sigurno prolaziti.
Članak 62.
Za zauzimanje javne površine i neizgrañenog grañevinskog zemljišta za vršenje radova iz
članka 58. ove Odluke, izvoditelj radova du_an je ishoditi odobrenje kojeg izdaje tijelo Gradske
uprave nadležno za komunalne djelatnosti, odnosno tijelo Gradske uprave nadležno za promet ukoliko
se zauzima prometna površina.
Odobrenjem iz stavka 1. ovog članka odreñuje se naknada za zauzetu javnu površinu koja se
utvrñuje na temelju akta kojeg donosi Gradsko Poglavarstvo Grada Karlovca.
Članak 63.
Izvoditelj radova du_an je, najkasnije 24 sata po završetku radova na uklanjanju opreme
potrebne za obavljanje radova iz članka 58. ove Odluke, obavijestiti komunalno redarstvo da mu
zauzeta površina više nije potrebna.
Komunalni redar izvršit će pregled zauzete površine i ako ustanovi da postoji kakvo oštećenje
donijet će rješenje o obvezi dovoñenja korištene površine u prijašnje stanje.
III ODR_AVANJE ČISTOĆE I ČUVANJE JAVNIH POVRŠINA
Članak 64.
Javnim površinama na području GRADA u smislu ove Odluke smatraju se:
1. Prometne površine,
2. Javne zelene površine.
Prometne površine na području GRADA u smislu ove Odluke smatraju se:
- javne ceste,
- nerazvrstane ceste,
- javne prometne površine,
- kolodvori, površine i objekti koji su namijenjeni za javne priredbe, tržnice na malo i sl.
prostori.
Javne ceste u smislu Zakona o javnim cestama razvrstavaju se u:
- državne ceste,
- županijske ceste i
- lokalne ceste.
Nerazvrstane ceste u smislu Odluke o nerazvrstanim cestama na području
GRADA razvrstavaju se u:
- ulice,
- pristupne puteve.
Javne prometne površine prema odredbama Odluke o javnim prometnim površinama na
području GRADA su: parkirališta, nogostupi, biciklističke staze i trake, obalni pješački putevi,
13
šetališta, trgovi, prolazi, javna stubišta, taxi i autobusna stajališta, terminali i okretišta za vozila javnog
gradskog prometa, kamionska parkirališta i terminali kao ostale javno prometne površine namijenjene
za prolaz i parkiranje motornih i drugih vozila i kretanje pješaka.
Javnim zelenim površinama smatraju se:
- parkovi, drvoredi, linearno zelenilo, travnjaci i drugi podignuti ili prirodni sačuvani nasadi u
redu u pojedinim naseljima;
- zelenilo trgova, pješačkih ulica, šetališta, parkirališta ;
- park šume i grupe šumskog drveća koje se ne smatraju šumskim površinama u smislu
posebnog zakona;
- sportska i dječja igrališta i kupališta na zelenim površinama;
- zelenilo uz vodne tokove i prometnice i zelenilo auto-kampova;
- skupine stabla i pojedinačno drveće značajno s obzirom na smještaj, vrstu i okoliš;
- rekreacijski i prirodni objekti svih kategorija,
- zaštitni zeleni pojasi svih kategorija;
- zelene površine i ureñeni parkovi u krugu poslovnih objekata, škola, bolnica i drugih
organizacija i ustanova;
- ureñeni vrtovi i zelene površine oko stambenih zgrada kolektivnog stanovanja;
- botanički vrtovi, arboretumi i groblja;
- drugi objekti prirode koji imaju biološko-estetsko i kulturno značenje.
1. Održavanje čistoće
Članak 65.
Javne površine u GRADU moraju se održavati čistima.
Održavanje čistoće dijeli se na redovito i izvanredno.
Članak 66.
Opseg, način i ostale uvjete redovitog održavanja čistoće javnih površina utvrñuje Gradsko
vijeće Godišnjim programom, na prijedlog Gradskog Poglavarstva Grada Karlovca.
Članak 67.
Izvanredno održavanje čistoće javnih površina odreñuje tijelo Gradske uprave nadležno za
komunalne djelatnosti.
Izvanredno čišćenje javnih površina odredit će se kada zbog vremenskih nepogoda ili sl.
dogañaja javne površine budu prekomjerno onečišćene te kada je iz drugih razloga javne površine
potrebno izvanredno čistiti.
Troškove izvanrednog čišćenja javnih površina snosi Gradsko Poglavarstvo Grada Karlovca
kada su posljedica vremenskih nepogoda ili sličnih dogañaja, a u ostalim slučajevima počinitelj
prekomjernog onečišćenja.
Članak 68.
Održavanje čistoće na prometnim površinama iz članka 64. obavlja se:
- strojnim i ručnim pometanjem,
- strojnim i ručnim pranjem i polijevanjem.
Članak 69.
14
Prometne površine peru se u pravilu noću, a obvezno glavne i najopterećenije prometnice.
Danju se prometne površine čiste i peru u vremenu kada je najmanja opterećenost prometnica i na
mjestima gdje je to moguće.
Pri čišćenju i pranju prometnih površina ne smije se opterećivati javna kanalizacijska mre_a
nanošenjem krutih otpadaka (prethodno se mora ukloniti smeće, lišće, pijesak i sl.), niti sprečavati
protok vode slivnicima.
Pri čišćenju i pranju prometnih površina posebno se vodi računa o čišćenju lišća i pijeska u
zimskim mjesecima, vodeći računa o protočnosti i održavanju slivnika.
Članak 70.
O čišćenju prometnih površina brinu se pravne ili fizičke osobe kojima je povjereno
održavanje čistoće, i grañani kada se prometnicama isključivo koriste ili upravljaju, te su odgovorni
za stanje čistoće na navedenim površinama.
O čišćenju javnih površina ispred poslovnih prostora brinu vlasnici ili korisnici poslovnih
prostora, tako da nakon čišćenja površine ispred lokala smeće odlože u posudu za kućno smeće, te su
odgovorni za njihovu čistoću.
Javne površine oko kioska, pokretnih naprava i drugih poslovnih objekata u kojima se prodaje
voće, povrće, cvijeće, živežne namirnice i sl. kao i površine oko sportskih i zabavnih prostora,
željezničkog i autobusnog kolodvora, željezničkih pruga i nasipa, tržnica, sajmišta, stovarišta, skladišta
i sličnih objekata, gdje se obavlja veća poslovna ili druga djelatnost, vlasnici odnosno korisnici
objekata moraju održavati čistim i urednim.
Na javne površine iz stavka 3. ovog članka ne smije se odlagati roba ili ambalaža.
Članak 71.
Na javnim površinama ne smiju se bez odobrenja tijela Gradske uprave nadležnog za
komunalne djelatnosti obavljati bilo kakvi radovi, osim redovnog održavanja.
Na javne površine ne smije se ostavljati niti bacati bilo kakav otpad ili na drugi način na tim
površinama stvarati nečistoću, a naročito:
- ne smiju se ispuštati otpadne vode, fekalije, gnojnica, otpadna mineralna i druga ulja,
- ne smiju se bacati leci iz aviona, helikoptera ili na drugi način,
- ne smije se paliti otpad,
- ne smiju se ostavljati vozila bez registracijskih pločica, karambolirana vozila i sl.
- ne smiju se ostavljati kamp prikolice, prikolice za čamce i sl.
- ne smiju se prati vozila.
Članak 72.
Izvoditelji graditeljskih radova pored ili na javnim površinama du_ni su na svoj trošak osigurati
svakodnevno čišćenje javne površine pred gradilištem, do granice širenja prašine ili druge nečistoće,
održavati čistoću kanalizacijske mreže i odvodnih kanala u blizini gradilišta, te očistiti vozila prije
odlaska s gradilišta, tako da sa njih ne otpada blato i drugi otpaci po prometnim površinama, a nakon
završetka radova eventualno oštećenu javnu površinu vratiti u prvobitno stanje, ako odobrenjem nije
drugačije odreñeno.
Transportne i druge tvrtke i samostalni prijevoznici du_ni su prije prijevoza robe, goriva,
otpadaka i drugog materijala u rasutom stanju spriječiti njihovo opadanje i prosipavanje, te širenje
prašine.
15
Prijevoznici šljunka, pijeska i mulja du_ni su brinuti da se pri prijevozu ne cijedi voda po
javnim prometnicama, te u tu svrhu moraju upotrebljavati prikladno ureñena vozila.
Vozila koja prevoze papir, sijeno, slamu, piljevinu, lišće ili druge rasute materijale, moraju teret
prekriti ceradom ili na drugi način osigurati da se materijal ne prosipa po prometnoj površini.
Korisnici javnih površina za posebne namjene (organizatori priredbi, zabavišta i sl.) du_ni su
poduzeti sve higijenske mjere kako bi se spriječilo onečišćavanje javnih površina.
Otklanjanje nečistoće u smislu ovog članka vrši se na trošak pravne ili fizičke osobe koja je
istu prouzročila.
2. Održavanje i zaštita javnih zelenih površina
Članak 73.
Pod održavanjem javnih zelenih površina u smislu ove Odluke smatra se njega i obnova zelenih
površina, obrezivanje, prihranjivanje drveća, grmlja, cvjetnih gredica i travnjaka, održavanje i obnova
puteva i staza, objekata i ureñaja i druge opreme, čišćenje cjelokupne zelene površine, čuvanje od
oštećenja, zaštita od bolesti i štetnika, zaštita od mehaničkih oštećenja te druge mjere u pravcu urednog
održavanja zelenih površina.
Pravne ili fizičke osobe kojima je povjereno održavanje iz prethodnog stavka ovog članka
dužni su trajno i kvalitetno obavljati poslove održavanja, zaštite i unapreñenja zelenila prema pravilima
hortikulturne struke i prema usvojenim programima.
Članak 74.
Zaštita javnih zelenih površina u smislu ove Odluke odnosi se i na ostale površine, koje su
planovima ureñenja prostora namjenski predviñene za izgradnju i ureñenje parkova, zelenih površina i
drugih objekata u smislu članka 64. ove Odluke.
Članak 75.
Javne zelene površine smiju se upotrebljavati samo za svrhu za koju su namijenjene.
Promjena namjene javnih zelenih površina, može se vršiti samo po odobrenju Gradskog
Poglavarstva Grada Karlovca, a na prijedlog Komisije za zaštitu zelenih površina GRADA .
Nositelji obveza na održavanju javnih zelenih površina dužni su brinuti se o zaštiti ptica i
drugih korisnih životinja koje prebivaju na zelenim površinama i u tu svrhu poduzimati potrebne
mjere.
Članak 76.
Na javnim zelenim površinama ne smiju se bez odobrenja tijela Gradske uprave nadležnog za
komunalne djelatnosti obavljati bilo kakvi radovi osim redovnog održavanja.
Članak 77.
Prilikom gradnje objekata oko kojih je planom predviñena zelena površina, izvoditelj je du_an
u pravilu sačuvati postojeća stabla na zemljištu odreñenom planom za zelenu površinu, te ih zaštititi na
taj način da se deblo stabla obloži do početka krošnje, oplatama koje ne smiju biti bliže od 15 cm kori
stabla.
Način zaštite stabala obavlja se prema uputama stručne osobe za zelenilo, kojeg rješenjem
imenuje pročelnik tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti.
Za prekope na javnim zelenim površinama, radi polaganja ili održavanja podzemnih instalacija,
16
potrebno je pribaviti mišljenje stručne osobe za zelenilo, navedene u stavku 2. ovog članka.
Troškove rada stručne osobe iz stavka 2. i 3. ovog članka snosi investitor grañevine oko koje je
planom predviñena zelena površina, odnosno pravna ili fizička osoba koja polaže ili održava
podzemne instalacije.
Prilikom pripremanja gradilišta treba odvojiti humusni sloj od ostale zemlje i sačuvati ga za
ureñenje zelene površine oko nove grañevine.
Članak 78.
Stabla na javnim zelenim površinama u blizini stambenih objekata moraju se održavati da ne
smetaju stanovanju, tako da u većoj mjeri ne pokrivaju danje svjetlo i ne ugrožavaju sigurnost prometa.
Grane stabla ne smiju smetati rasvjeti prometne površine i sigurnosti prometa.
Drvorede treba redovito njegovati, zamjenjivati posušena stabla stablima iste vrste, uklanjati
suhe i bolesne grane imele, obavljati potrebne zahvate na deblu i krošnji te sanirati staništa.
Za uklanjanje stabala koja nisu obuhvaćena redovnim planom održavanja, Gradsko
Poglavarstvo Grada Karlovca imenuje stručnu komisiju sastavljenu od stručnih osoba za zelenilo,
predstavnika istog tijela, povjerenika za zaštitu prirode i drugih tijela uprave koja utvrñuju potrebu
uklanjanja stabala, te izvješćuju izvršitelje posla i obveznike snašanja troškova uklanjanja.
Članak 79.
Prostor oko stabala u drvoredu koji graniči s kolnikom, nogostupom, parkiralištem i drugom
površinom pokrivenom suvremenim zastorom, smije se betonirati i asfaltirati od obujma debla u širinu
koju odredi tijelo Gradske uprave nadležno za zaštitu okoliša, vodeći računa da se dozvoljava prolaz
zraka i vode.
Uz drveće se ne smije odlagati šuta i drugi otpadni materijal.
Članak 80.
Stabla i grane koje smetaju zračnim električnim, telefonskim i sličnim vodovima smiju
obrezivati ili potpuno ukloniti samo pravne ili fizičke osobe kojima je povjereno održavanje javnih
zelenih površina.
Zahvati u smislu odredbe prethodnog stavka koji ne ulaze u redovno održavanje, vrše se na
trošak tražitelja izvršenja ovih radova.
Zabranjuje se sječa ili uklanjanje rijetkih i za područje GRADA karakterističnih stabala i
flornih elemenata, bez odobrenja tijela Gradske uprave nadležnog za zaštitu okoliša po pribavljenom
mišljenju stručne komisije iz stavka 4. čl. 78. ove Odluke.
Članak 81.
Unutar javnih zelenih površina dozvoljeno je postavljanje novih električnih i
telekomunikacijskih vodova samo podzemno.
Iznimno od stavka 1. ovog članka, novi električni i telefonski vodovi mogu se postavljati
nadzemno, kada je to neophodno zbog osobitosti terena i udaljenosti potrošača, nakon pribavljene
suglasnosti tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti.
Članak 82.
U postupku ishoñenja grañevne dozvole, na projekt ureñenja okoliša potrebno je ishoditi
suglasnost tijela Gradske uprave nadležnog za prostorno ureñenje.
Nadležna tijela u postupku tehničkog pregleda izgrañene grañevine i izdavanja dozvole za
17
njegovu uporabu utvrñuju, pored zakonom odreñenih elemenata i uvjete u pogledu ureñenosti okolnih
zelenih i drugih površina, u okviru vanjskog izgleda zgrade, sukladno ovoj Odluci, ukoliko je u
grañevnoj dozvoli utvrñena obveza ureñenja okoliša.
Vlasnik, odnosno korisnik grañevine izgrañene prema odobrenom projektu ne smije, nakon
izdavanja uporabne dozvole, na bilo koji način mijenjati izgled ureñenog okoliša, bez odobrenja
nadležnog tijela.
Tijelo Gradske uprave nadležno za prostorno ureñenje utvrdit će minimum ureñenja okoliša
novosagrañenih objekata koji se moraju početi koristiti, ako okoliš nije u potpunosti ureñen.
Članak 83.
Radi zaštite javnih zelenih površina zabranjuje se:
- obarati drveće te vaditi panjeve bez odobrenja;
- obrezivati i skidati grane i vrhove s ukrasnog drveća i grmlja bez odobrenja;
- guliti koru stabla, zasjecati drveće, grmlje i _ivicu;
- penjati se po drveću;
- neovlašteno skidati plodove s drveća i grmlja, trgati i brati cvijeće, vaditi cvjetne i travne
busenove, kidati cvjetne i zelene grane s grmlja i drveća;
- brati lipov cvijet, mladice jele i smreke te zakonom zaštićeno bilje;
- kopati i odnositi zemlju i humus;
- gañati životinje i gañati metu vatrenim oružjem, zračnom puškom, praćkom;
- oštećivati i izvaljivati stabla i grmlje te oštećivati stabla raznim materijalom prilikom
izvoñenja graditeljskih radova;
- oštećivati opremu na zelenim površinama;
- oštećivati sprave za igru djece;
- oštećivati gnijezda i hranilišta ptica, te ista onečišćavati i onesposobljavati;
- kampirati bez odobrenja, zaustavljati, parkirati i prati vozila;
- kretati se vozilom preko zelenih površina;
- ložiti vatru i paliti stabla;
- neovlašteno sakupljati i odnositi suho granje, pokošenu travu i lišće;
- lijepiti i pričvršćivati plakate, oglase i reklame na stabla i objekte na zelenim površinama;
- bacati, odnosno odlagati smeće, otpatke i ispuštati otpadne tekućine;
- deponirati razni materijal;
- hvatati i ubijati ptice i ostale životinje koje _ive na zelenim površinama te uništavati ptičja
gnijezda;
- samovoljno prisvajati i ograñivati javne zelene površine za privatno korištenje;
- održavati manifestacije i postavljati pokretne i nepokretne objekte, ukoliko nisu izričito
dozvoljeni;
- upotrebljavati javne zelene površine odreñene za dječju igru i koristiti sprave za igru djece
protivno njihovoj namjeni.
Članak 84.
Grañanin ili pravna osoba koja namjerno ili iz nepažnje učini štetu na javnim zelenim
površinama dužan je nadoknaditi štetu prema odštetnom zahtjevu kojeg sastavlja pravna ili fizička
osoba koja održava javne zelene površine, a putem tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne
djelatnosti.
18
Šteta se procjenjuje prema hortikulturnoj vrijednosti pojedinog objekta na temelju aktualnih
cijena usluga i sadnog materijala.
Članak 85.
Na dijelove zelenila koji su proglašeni zaštićenim objektom prirode (pojedino drvo, drvoredi,
grm, park-šume) vrijede propisi o zaštiti prirode.
IV SKUPLJANJE, ODVOZ I POSTUPANJE SA SKUPLJENIM KOMUNALNIM
OTPADOM
Članak 86.
Ovom Odlukom propisuje se skupljanje, razvrstavanje, odvoz i postupanje sa skupljenim
komunalnim i inertnim tehnološkim otpadom na području GRADA.
Zbrinjavanje ostalog tehnološkog, kao i opasnog otpada, ureñuje se drugim propisima.
Članak 87.
Komunalni otpad u smislu ove Odluke je otpad iz kućanstva, otpad koji nastaje čišćenjem
javnih površina i otpad sličan otpadu iz kućanstva koji nastaje u gospodarstvu i uslužnim
djelatnostima, kao posljedica dnevnog rada i življenja, a koji se po svojoj veličini može odlagati u
tipske posude za otpad.
Tehnološki otpad nastaje u proizvodnim procesima u gospodarstvu i po količinama i sastavu
razlikuje se od komunalnog otpada, te po svojstvima može biti opasni i inertni otpad.
Tehnološki inertni otpad je otpad koji uopće ne sadrži ili sadrži malo tvari koje podlije_u
fizikalnoj, kemijskoj i biološkoj razgradnji, pa ne ugrožava okoliš, te se može odlagati prema vrstama
kao neopasni komunalni otpad.
Članak 88.
Postupanje s otpadom u smislu ove Odluke je skupljanje, skladištenje, obrañivanje i odlaganje
komunalnog i tehnološkog inertnog otpada.
Prilikom postupanja s komunalnim otpadom mora se iz njega izdvojiti eventualni opasni otpad
s kojim se postupa sukladno zakonskim odredbama, koje se odnose na opasni otpad.
Članak 89.
Obrañivanje otpada u smislu ove Odluke su djelatnosti iskorištavanja vrijednih svojstava
otpada radi korištenja u materijalne i energetske svrhe, smanjivanje volumena i djelomično ili potpuno
uklanjanje opasnih svojstava otpada.
Članak 90.
U GRADU, komunalni otpad se skuplja, razvrstava i prevozi organizirano te su pravne ili
fizičke osobe čijom djelatnošću nastaje otpad (u daljnjem tekstu: proizvoñači otpada) obvezni koristiti
usluge pravne ili fizičke osobe koja skuplja, razvrstava i prevozi otpad (u daljnjem tekstu; skupljač
otpada), na način i pod uvjetima utvrñenim ovom Odlukom i drugim propisima koji ureñuju ove
odnose.
Članak 91.
Učesnici u skupljanju, odvozu i postupanju s otpadom dužni su držati se Mjera za postupanje s
19
otpadom koje utvrñuje Gradsko Vijeće Grada Karlovca na temelju Programa zaštite okoliša Grada
Karlovca.
Mjere za postupanje s otpadom odreñuju pobliže obveze proizvoñača otpada, skupljača otpada i
obrañivača otpada od trenutka nastanka otpada do njegovog uskladištenja, odnosno odlaganja.
Članak 92.
Proizvoñači otpada razvrstavaju komunalni otpad na kućno smeće, iskoristiv otpad, glomazni
otpad, tehnološki inertni otpad i grañevinski otpad, odmah po nastajanju otpada.
Skupljač otpada osigurava uvjete za odvojeno skupljanje kućnog otpada i iskoristivog otpada,
glomaznog otpada, tehnološkog inertnog otpada i grañevinskog otpada po vrstama.
1. Kućni otpad
Članak 93.
Područje GRADA na kojem će se kućni otpad skupljati u posude za kućni otpad odreñuje
Gradsko Poglavarstvo Grada Karlovca na prijedlog tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne
djelatnosti.
Kućni otpad skuplja se u tipske posude za kućni otpad, čiju vrstu, zapreminu i lokaciju
odreñuje tijelo iz stavka 1. ovog članka.
Članak 94.
Tipske posude nabavljaju prvi put proizvoñači otpada i daju ih na uporabu, održavanje i
obnavljanje skupljaču otpada.
Skupljač otpada du_an je tipske posude iz stavka 1. ovog članka obnoviti u roku od 7 dana od
dana primitka opravdanog zahtjeva proizvoñača otpada.
Za novosagrañene grañevine, tipske posude za kućni otpad nabavlja investitor koji je du_an
nabaviti potreban broj i vrstu tipskih posuda, ovisno o veličini i namjeni grañevine.
Članak 95.
Korisnici poslovnog prostora nabavljaju i označavaju tipske posude za otpad na vlastiti trošak
uz pribavljeno mišljenje tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti.
Zabranjeno je korištenje tipskih posuda za otpad namijenjenih drugim korisnicima poslovnog
prostora.
Članak 96.
Broj i vrsta tipskih posuda za sve proizvoñače otpada odreñuje se ovisno o potrebama i drugim
uvjetima, tako da se jednom posudom zapremine do 80 l mogu koristiti najviše četiri domaćinstva.
U slučaju promjene broja proizvoñača otpada, tipske posude mogu se zamijeniti drugom
posudom odgovarajućeg kapaciteta, s tim da novi proizvoñači otpada snose razliku troškova nabavke
tipske posude u dijelu vlastitih potreba.
Članak 97.
Tipske posude za kućni otpad postavljaju se na lako pristupačnim i zaštićenim mjestima gdje ne
smetaju prolazu pješaka i vozila, koja odreñuje tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne
djelatnosti.
U grañevinama s posebno izgrañenim prostorijama za odlaganje otpada, tipske posude
20
postavljaju se u te prostorije, a u zgradama sa izvedenim kanalima za uklanjanje otpada, proizvoñači
otpada du_ni su nekorisni kućni otpad uklanjati ubacivanjem u te kanale.
Proizvoñači otpada koji drže tipsku posudu u zatvorenim dvorištima ili prostorijama, kao i oni
koji drže pse u neposrednoj blizini tipskih posuda, du_ni su na dane odvoza otpada iznijeti tipske
posude van ograde, odnosno prostora, a nakon utovara sami vratiti posude na prvobitno mjesto.
Članak 98.
Mjesto za postavljanje tipskih posuda za kućnog otpada mora se održavati čistim, o čemu brinu
proizvoñači otpada.
Tipske posude za kućni otpad moraju biti uvijek propisno zatvorene, a proizvoñači otpada
du_ni su odlagati kućni otpad tako da se isto ne rasipa i da se posude ne oštećuju, da ih ne pune preko
gornjeg ruba, te da u posude za kućni otpad ne ubacuju glomazni otpad.
Zabranjeno je ulijevanje tekućine u tipske posude, ubacivanje otpada koje se ne smatra kućnim
otpadom (šuta, cigla, zemlja, papir, staro željezo, žica i sl.), ubacivanje _ara, vrućeg pepela i drugog
zapaljivog materijala, te zaraznog i opasnog materijala, prebiranje otpada odloženog u tipske posude
od strane neovlaštenih osoba, kao i premještanje bez odobrenja, te na drugi način njihovo oštećivanje.
Skupljač otpada du_an je tipske posude redovito čistiti, a najmanje dva puta godišnje oprati i
izvršiti dezinfekciju i dezinsekciju.
Članak 99.
Skupljač otpada mora prilikom iznošenja tipskih posuda i utovara otpada paziti da ne doñe do
prosipanja sadržaja posude, te eventualno prosuti sadržaj odmah ukloniti, a ispražnjenu posudu vratiti
na odreñeno mjesto, i paziti da pri tom ne oštećuju ograde, pročelja, zajedničke dijelove i ureñaje
zgrada.
Članak 100.
Kućni otpad se odvozi na odreñene dane i u prikladno vrijeme, najmanje dva puta tjedno, a
organski otpaci ugostiteljskih i drugih objekata i pogona, svakodnevno.
Iznimno od prethodnog stavka, s pojedinih rjeñe naseljenih područja kućni otpad se može
odvoziti i manje od dva puta tjedno, u vrijeme koje odredi tijelo Gradske uprave nadležno za
komunalne djelatnosti.
Skupljač otpada dužan je voditi računa da za vrijeme državnih, vjerskih i drugih blagdana ne
doñe do nagomilavanja otpada u stambenim objektima. O danima i vremenu odvoza kućnog otpada na
odgovarajući način, obavještavaju se proizvoñači otpada.
Članak 101.
Kućni otpad odvozi se specijalnim sabirnim vozilom, na način koji zadovoljava zdravstveno
higijenske zahtjeve, na odlagalište otpada.
U dijelovima GRADA gdje je pristup nemoguć specijalnim sabirnim vozilom, može se kućni
otpad odvoziti manjim vozilima koja moraju s unutarnje strane biti obložena limom, dobro pokrivena i
zatvorena, tako da je isključena mogućnost ispadanja otpada.
Vozila, u smislu ovog članka Odluke, moraju se nakon dnevne uporabe oprati i dezinficirati.
2. Iskoristiv otpad
Članak 102.
21
Iskoristiv otpad je otpad čija se vrijednosna svojstva mogu iskoristiti, a moraju se odvojeno
skupljati i skladištiti.
Proizvoñač otpada odlaže iskoristiv otpad u tipske posude koje su postavljene na pristupačnim
mjestima u gušće naseljenim dijelovima GRADA ili u posebnim reciklažnim dvorištima.
O broju i vrsti tipskih posuda za iskoristiv otpad, njihovoj nabavci, rasporedu, te odreñivanju
lokacije i ureñenju reciklažnih dvorišta brine tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti.
Članak 103.
Reciklažno dvorište u smislu ove Odluke je ureñena i ograñena površina sa postavljenim i
obilježnim tipskim posudama ili slobodna, zaštićena površina koja je pripremljena za kontrolirano
odvojeno sakupljanje i razvrstavanje iskoristivog otpada.
Tipske posude za iskoristiv otpad i reciklaža dvorišta moraju se održavati u urednom i
ispravnom stanju.
O održvanju tipskih posuda i reciklažih dvorišta brine skupljač otpada.
Članak 104.
Tipske posude i reciklažna dvorišta prazne se po njihovom popunjenju. Pražnjenje tipskih
posuda za iskoristiv otpad vrši skupljač otpada odvozom na daljnje obrañivanje.
Iskoristivim otpadom nakon obrañivanja raspolaže skupljač otpada.
Članak 105.
Zabranjeno je stavljanje jedne vrste iskoristivog otpada u tipsku posudu sa oznakom druge vrste
iskoristivog otpada, kao i odlaganje kućnog smeća u tipske posude za iskoristiv otpad.
Članak 106.
Iskoristiv otpad iz stavka 1. članka 102. ove Odluke može se iznimno odložiti s komunalnim
otpadom ili spaliti, ako je to gospodarski opravdano ili nije štetno za okoliš, uz suglasnost županijskog
ureda nadležnog za zaštitu okoliša.
3. Glomazni otpad
Članak 107.
Glomazni otpad u smislu ove Odluke su veći predmeti iz kućanstva koji se više ne koriste.
Glomazni otpad odlažu proizvoñači, a odvoze skupljači otpada sa mjesta koja uz suglasnost sa
skupljačem otpada odredi tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti .
Usluge iz stavka 2. ovog članka može izvršiti i druga pravna ili fizička osoba koja vrši prijevoz,
na trošak proizvoñača otpada, odnosno izvoditelj radova.
Članak 108.
U slučaju kada proizvoñač otpada sam odvozi glomazni otpad na odreñenu deponiju, ne snosi
troškove odlaganja otpada.
Članak 109.
Glomazni otpad skupljaju i odvoze skupljači otpada po potrebi i u skladu s posebnim
programom, kojeg utvrñuje tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti.
Programom iz prethodnog stavka posebno se utvrñuje mjesto za postavljanje posuda za
glomazni otpad odgovarajuće zapremine, dane skupljanja i vrijeme odvoza glomaznog otpada.
22
O načinu odlaganja i odvoza glomaznog otpada na pogodan način obavještavaju se svi
proizvoñači otpada.
Članak 110.
Glomazni otpad odvozi se na javno odlagalište otpada.
Zabranjeno je odlaganje glomaznog otpada izvan utvrñenih termina i lokacija kao i njegovo
stavljanje u tipske posude za kućni otpad, iskoristiv otpad i u prostorije za spremanje tih posuda.
4. Tehnološki inertni otpad
Članak 111.
Tehnološki inertni otpad iz stavka 3. članka 87. ove Odluke smatra se otpadom iz proizvodnih
procesa koji nije opasan po okoliš pa se može s njim postupati i odlagati ga zajedno s komunalnim
otpadom.
Proizvoñači tehnološkog inertnog otpada dužni su skupljati i odlagati otpatke u posebne posude
odgovarajuće zapremine, na prikladnim mjestima, ovisno o vrsti otpatka uz pridržavanje sanitarnih i
higijenskih uvjeta.
Proizvoñači otpada mogu uništiti tehnološki inertni otpad uz odobrenje nadležne inspekcije na
suvremen način, ako za to ispunjavaju sanitarne i tehničke uvjete ili osiguraju odvoz na mjesto
odreñeno za njihovo odlaganje. Tehnološki inertni otpad, kao poseban otpad, može se nakon prethodne
obrade i izdvajanja sekundarnih sirovina odlagati sa komunalnim otpadom na odlagalište otpada samo
pod uvjetom ako su izdvojene opasne i štetne tvari u skladu s važećim propisima.
5. Grañevinski otpad
Članak 112.
Proizvoñači grañevinskog otpada dužni su sa istim postupati kao sa glomaznim otpadom.
Veće količine neopasnog grañevinskog otpada proizvoñač otpada du_an je skupljati i skladištiti
na odreñeno vrijeme na posebnom mjestu, kojeg odreñuje tijelo Gradske uprave nadležno za
komunalne djelatnosti, a nakon toga se razvrstava, odvozi i odlaže na za to predviñena odlagališta po
vrstama otpada ili na odlagalište komunalnog otpada.
Članak 113.
U slučaju da proizvoñač grañevinskog otpada sam odvozi veće količine razvrstanog
grañevinskog otpada, ne snosi troškove odlaganja ako ishodi odobrenje od skupljača otpada.
Članak 114.
Grañevinski otpad nastao čišćenjem oštećenih ili porušenih grañevina, zbrinut će se na poseban
način uz odobrenje tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti, tako da se prethodno
utvrdi potreba početnog razvrstavanja ili ukupne prerade miješanog grañevinskog otpada na odreñenoj
lokaciji.
6. Odlagališta otpada
Članak 115.
Komunalni otpad s javnih površina, otpad iz kućanstava i sličan otpad iz gospodarstva,
ustanova i uslužnih djelatnosti, tehnološki inertni otpad i grañevinski otpad odlažu se na odlagalište
otpada.
Otpad pobrojan u prethodnom stavku ovog članka, u naseljenim mjestima izvan KARLOVCA,
23
može se sakupljati na privremenim odlagalištima.
Članak 116.
Lokaciju odlagališta otpada za KARLOVAC odreñuje Gradsko Vijeće Grada Karlovca, u
skladu sa važećim planovima ureñenja prostora.
Način ureñenja, održavanja i čuvanja, te prestanak korištenja odlagališta otpada odreñuje se
Mjerama za postupanje s otpadom koje utvrñuje Gradsko vijeće na temelju Programa zaštite okoliša.
Odlagalište otpada ureñuje i održava sakupljač otpada, odnosno pravna ili fizička osoba koja
skuplja, razvrstava i prevozi otpad, prema posebnom pravilniku kojeg donosi Gradsko poglavarstvo,
na prijedlog tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti uz pribavljeno mišljenje pravne
ili fizičke osobe kojoj je povjereno skupljanje, razvrstavanje i odvoženje otpada.
Lokacije privremenih odlagališta za pojedina naseljena mjesta na području GRADA odreñuje
tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti.
Članak 117.
Otpad se na odlagalište otpada odlaže na mjesta i prema rasporedu kojeg odreñuje pravna ili
fizička osoba iz 3. stavka prethodnog članka ove Odluke.
Pravna ili fizička osoba iz prethodnog stavka du_na je odlagalište otpada urediti, održavati i
čuvati na propisan način, odnosno prema utvrñenoj kategorizaciji odlagališta otpada, za koje način rada
propisuje ravnatelj Državne uprave za zaštitu okoliša.
Članak 118.
Pravna ili fizička osoba, kojoj je povjereno ureñenje i održavanje odlagališta otpada, du_no je
strojeve koji se koriste na odlagalištu po završetku radnog dana očistiti i dezinficirati.
Na odlagalištu otpada mora se postaviti ureñaj za vaganje otpada kao i objekte i ureñaje za
osobnu higijenu i zaštitu radnika zaposlenih na odlagalištu (garderoba, zahodi, predprostori sa
ureñajima za pranje ruku, tuševi, soba za boravak i prehranu djelatnika) u veličini koja odgovara broju
djelatnika.
Članak 119.
Na odlagalište otpada ne smiju se dovoditi ni puštati domaće životinje.
Na odlagalištu otpada ne smije se prebirati ni razgrtati otpad.
Na odlagalištu otpada zabranjeno je zadržavanje bez odobrenja službene osobe.
Članak 120.
Skupljač otpada dužan je odložiti ili uništiti skupljeni otpad u skladu s posebnim propisima.
Neiskoristiv otpad mora se odložiti ili uništavati bez štete po čovjekovu okolinu, sigurnost
prometa i materijalnih dobara.
6. Odvoz i likvidacija fekalija
Članak 121.
Čišćenje septičkih taložnica, njihova dezinfekcija, crpljenje i odvoz fekalija, kao i čišćenje ili
odčepljenje kućnih kanalizacijskih priključaka i instalacija, obavlja se tehničkim sredstvima i
opremom, uz primjenu potrebnih sanitarno-higijenskih mjera.
Likvidacija fekalija i drugih sličnih tekućih otpadaka vrši se ispražnjavanjem sadržaja cisterni
u javnu kanalizacijsku mre_u do izgradnje centralnog gradskog ureñaja za pročišćavanje otpadnih
24
voda, na mjestima odreñenim po pravnoj ili fizičkoj osobi koja održava gradsku kanalizaciju.
Zabranjeno je izlijevanje i ispuštanje fekalije i drugih sličnih tekućih otpadaka po vrtovima,
javnim prometnim i zelenim površinama.
Ostala pitanja glede održavanja slivnika, septičkih jama te odvodnje otpadnih tvari ureñuje se
posebnom Odlukom.
V UKLANJANJE SNIJEGA I LEDA
Članak 122.
Na području GRADA uklanja se snijeg i led s prometnih površina i krovova zgrada uz
prometne površine.
Snijeg i led s prometnih površina uklanja se u skladu sa odredbama Plana i Programa
održavanja prometnih površina u zimskim uvjetima, koje donosi Gradsko Poglavarstvo Grada
Karlovca, na prijedlog tijela Gradske uprave nadležnog za promet.
Snijeg s prometnih površina treba početi uklanjati kada napada 5 cm, a ako pada neprekidno
mora se uklanjati i više pute.
Pravne ili fizičke osobe koje izvršavaju radove predviñene Planom i programom iz stavka 2.
ovog članka, du_ne su na prometnim površinama osigurati prohodnost u rokovima koji su odreñeni
važećim Planom i programom održavanja prometnih površina u zimskim uvjetima.
Snijeg i led s krovova zgrada uklanja se kada postoji mogućnost odrona i ugrožavanja sigurnost
prolaznika i vozila.
Članak 123.
O uklanjanju snijega i leda s prometnih površina brine tijelo Gradske uprave nadležno za
poslove gospodarstva na temelju Plana i Programa iz 2. stavka prethodnog članka.
Tijelo Gradske uprave nadležno za poslove prometa du_no je do 15. listopada tekuće godine
uskladiti Planove i Programe održavanja javnih cesta, prometnih površina i nerazvrstanih cesta u
zimskim uvjetima za razdoblje od 15. studenog tekuće godine do 31. ožujka naredne godine.
Pravne ili fizičke osobe koje izvršavaju Plan i Program iz stavka 2. prethodnog članka ovog
članka dužne su svakodnevno izvješćivati tijelo Gradske uprave nadležno za poslove prometa o stanju
prometnih površina.
Uklanjanje snijega i leda na raskrižjima javnih i nerazvrstanih cesta obavlja se prema posebnom
Planom kojeg utvrñuje tijelo Gradske uprave nadležno za poslove prometa u suradnji s odgovarajućim
službama.
Članak 124.
O uklanjanju snijega i leda s kolodvora, parkirališta s nadzorom, tržnica na malo i sličnih
prostora brine pravna ili fizička osoba koja tim površinama upravlja ili ih koristi.
O uklanjanju snijega i leda s nogostupa uz zgrade kolektivnog stanovanja brine ovlašteni
Predstavnik stambene zgrade.
O uklanjanju snijega i leda s nogostupa uz zgrade brinu vlasnici zgrada odnosno vlasnici ili
korisnici stanova i poslovnih prostorija u zgradi.
O uklanjanju snijega i leda s nogostupa uz kioske i pokretne naprave brinu vlasnici, odnosno
korisnici kioska i pokretnih naprava.
O uklanjanju snijega i leda s nogostupa uz poslovne zgrade brinu pravne ili fizičke osobe koje
su vlasnici, odnosno korisnici poslovnog prostora u tim zgradama.
Iznimno od stavka 1. ovog članka o uklanjanju snijega i leda s nogostupa ispred lokala uz
25
prometne površine brinu vlasnici i korisnici lokala.
Članak 125.
O uklanjanju snijega i leda s krovova zgrada kolektivnog stanovanja brine ovlašteni
Predstavnik stambene zgrade.
O uklanjanju snijega i leda s krovova poslovnih zgrada brinu pravne ili fizičke osobe koje su
korisnici poslovnog prostora u tim zgradama.
O uklanjanju snijega i leda s krovova stambenih zgrada u vlasništvu grañana brinu vlasnici tih
zgrada.
Članak 126.
Nositelji obveza za uklanjanje snijega i leda u smislu ove Odluke mogu privremeno odlo_iti
nagomilani snijeg i led na prometne površine, ako za to ne mogu koristiti dvorišta zgrada ili drugi
slobodni prostor.
Prilikom uklanjanja snijega i leda sa krova mora se sa oba kraja pročelja zgrade staviti zapreka i
znak opasnosti s oznakom "Pozor - snijeg na krovu".
Snijeg i led mora se sakupljati na gomilu tako da prometne površine ostanu prohodne za kolni i
pješački promet, a ulični jarci i slivnici protočni.
Gomile skupljenog snijega i leda u centru KARLOVCA moraju se odvesti u najkraće vrijeme.
Članak 127.
Ukoliko nositelji obveza ne izvrše utvrñene obveze na uklanjanju snijega i leda, komunalni
redar će odrediti uklanjanje snijega i leda na njihov trošak, izreći mandatnu kaznu ili pokrenuti
prekršajni postupak.
Članak 128.
Prometne površine moraju se, radi sprečavanja nastanka leda i radi sprečavanja klizanja,
posipati odgovarajućim materijalom.
Načini, materijal za posipavanje i vrijeme posipavanja odreñuje se Programom iz stavka 2.
članka 122. ove Odluke.
Pravne ili fizičke osobe koje brinu o uklanjanju snijega i leda, u skladu s ovom Odlukom, du_ni
su osigurati da se materijal kojim je posipana prometna površina ukloni u roku od osam dana po
otapanju snijega i leda, a najkasnije do 31. o_ujka tekuće godine.
VI UKLANJANJE PROTUPRAVNO POSTAVLJENIH PREDMETA
Članak 129.
Za istovar drva, ugljena i drugog ogrjevnog materijala, piljenje i cijepanje drva, na području
GRADA treba prvenstveno koristiti dvorišta i druge prostore koji se u smislu ove Odluke ne smatraju
javnim površinama.
U slučaju potrebe, može se ukoliko je to neophodno, dio prometne površine privremeno
upotrijebiti za istovar ogrjevnog materijala, te za slaganje i piljenje ogrjevnog drva, ali tako da ne
ometa sigurnost cestovnog i pješačkog prometa.
U pojedinim ulicama ili dijelovima KARLOVCA, zbog interesa sigurnosti i nesmetanog
odvijanja prometa vozila i pješaka, komunalno redarstvo može potpuno zabraniti ili vremenski
ograničiti radove u smislu prethodnog stavka.
Zabranjeno je cijepanje drva i razbijanje ugljena i drugih predmeta na javnim površinama.
26
Članak 130.
Drva, ugljen i drugi ogrjevni materijal moraju se ukloniti s javne površine najkasnije u roku 24
sata, a korištena površina odmah očistiti od piljevine i drugih otpadaka.
U opravdanim slučajevima (bolest, starosna nemoć i sl.) komunalno redarstvo može produžiti
rok iz prethodnog stavka u slučaju da su ispunjeni i uvjeti glede nesmetanog odvijanja prometa i
očuvanja okoliša.
Komunalno redarstvo može, na zahtjev vlasnika zgrade ili ovlaštenog predstavnika stambene
zgrade, odobriti korištenje javne površine za odlaganje drva i drugog ogrjevnog materijala na odreñeno
vrijeme u pojedinim dijelovima grada, ukoliko se njegovo odlaganje ne može riješiti na drugi način, a
pod uvjetima iz prethodnog stavka.
Istovarena drva ili drugi ogrjevni materijal moraju se uredno složiti okomito na rub nogostupa,
izvan cestovnog pojasa, najmanje dva metra od stambenog objekta, te zaštititi od rušenja.
Članak 131.
Utovar i istovar robe i materijala treba obavljati prvenstveno izvan javnih površina. U
opravdanim slučajevima (nedostatak prostora ili kolnog ulaza i sl.) može se istovar i utovar privremeno
obaviti na javnim površinama, osim na mjestima na kojima je to izričito zabranjeno.
Po izvršenom utovaru i istovaru, javna površina se mora odmah očistiti.
Kod obavljanja radova iz stavka 1. ovog članka ne smije se dovoziti vozilo na javnu zelenu
površinu.
Članak 132.
Na javnu površinu ispred poslovnog prostora, prodavaonice, kioska i skladišta ne smije se
odlagati ambalaža i sl.
Na javnu površinu ispred objekata iz stavka 1. ovog članka ne smije se izlagati roba bez
odobrenja tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti.
Ispred zgrade i ograde ili na zgradu i ogradu ne smiju se odlagati ureñaji ili predmeti, kao ni
postavljati ureñaje i predmete na javnu površinu, bez odobrenja tijela Gradske uprave nadležnog za
komunalne djelatnosti.
Članak 133.
Vlasnici tehnički neispravnih, oštećenih i napuštenih vozila i njihovih dijelova dužni su izvršiti
njihovo uklanjanje sa javne površine u roku od 15 dana od njihovog postavljanja.
U protivnom, komunalno redarstvo će odrediti uklanjanje vozila iz prethodnog stavka na trošak
vlasnika i utvrditi uvjete smještaja i čuvanja vozila u skladu sa posebnim Pravilnikom kojeg donosi
Gradsko Poglavarstvo Grada Karlovca na prijedlog Komunalnog redarstva.
Pravilnikom iz prethodnog stavka ureñuje se naročito, način i rokovi odvoza, smještaj i čuvanja
vozila, te utvrñivanje nastalih troškova.
Troškove odvoza, smještaja i čuvanja vozila snosi vlasnik, a iste podmiruje prije preuzimanja
vozila.
Troškovi odvoza, smještaja i čuvanja vozila nepoznatih vlasnika podmiruju se iz sredstava
predviñenih za te potrebe u Proračunu Grada Karlovca.
Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka shodno se primjenjuje i na vozila nepoznatih vlasnika.
Članak 134.
Olupine vozila ostavljene na javnoj površini vlasnici moraju ukloniti u roku 15 dana od dana
odlaganja.
27
U slučaju da se olupina vozila ne ukloni u roku iz prethodnog stavka, Komunalno redarstvo
naložiti će premještanje olupine vozila na odlagalište za koristan otpad.
Vlasnik olupine vozila iz 1. stavka ovog članka snosi troškove uklanjanja olupine vozila u
skladu sa Pravilnikom iz stavka 3. prethodnog članka.
Troškove uklanjanja olupina vozila nepoznatih vlasnika podmiruju se iz sredstava predviñenih
za te potrebe u Proračunu Grada Karlovca, odnosno iz sredstava dobivenih prodajom korisnog otpada.
VII DRŽANJE STOKE I PERADI
Članak 135.
Na području GRADA dozvoljeno je držanje stoke i peradi pod uvjetima utvrñenim ovom
Odlukom i uz posebne uvjete ureñenja i izgradnje grañevina za njihovo držanje, u skladu sa
prostornim planovima i propisima iz oblasti grañenja.
Zabranjeno je držanje stoke i peradi na području KARLOVCA, unutar granica:
- od mosta na rijeci Kupi na brzoj cesti, brzom cestom na sjever do Mihanovićeve ulice,
Mihanovićevom ulicom do industrijskog kolosjeka tvrtke “Žitoproizvod” d.o.o., industrijskim
kolosjekom prema istoku do Ul. Banija, zatim preko Ul. Banija i dalje prugom do prostora INA
trgovine, ulicom izmeñu INA trgovine i Stolarije Dubovac do rijeke Kupe, prelazi rijeku Kupu do
nasipa sjevereno od naselja Gaza, nasipom do rijeke Korane, rijekom Koranom uzvodno do benzinske
crpke Rakovac, dalje Ul. Udbinja, preko željezničkog nadvožnjaka, Ul. Donja Švarča, preko Riječke
ulice, Ul. A.Štampara, južnom granicom bolničkog kompleksa do šume Kozjača, rubom šume
Kozjača u smjeru sjeverozapada do Jamadolske ulice, Jamadolskom ulicom uključujući obje strane
Jamadolske ulice do Ul. Luščić, zatim Ul. Luščić do Katoličkog groblja, zatim Nemičićevom ulicom
do Ulice Dubovac, uz granicu tvorničkog zemljišta Pivovare do rijeke Kupe i dalje rijekom Kupom
nizvodno do mosta na brzoj cesti.
Posebnim aktom Gradskog Poglavarstva Grada Karlovca utvrdit će se uvjeti i način uklanjanja
krupne i druge stoke sa gradskog područja KARLOVCA, opisanog u prethodnom stavku.
VIII MJERE ZA PROVOðENJE KOMUNALNOG REDA
Članak 136.
Nadzor nad provoñenjem odredbi komunalnog reda provodi Komunalno redarstvo Grada
Karlovca.
Komunalni redari moraju imati posebnu iskaznicu i službenu odjeću sa oznakama.
Pobliže odredbe o obliku, sadržaju i načinu izdavanja iskaznice, obliku, boji i uporabi službene
odjeće i oznaka ureñuju se posebnim Pravilnikom kojeg donosi Gradsko Poglavarstvo.
Članak 137.
U obavljanju nadzora komunalni redar ovlašten je:
- nadzirati primjenu provedaba ove Odluke i propisa donesenih na temelju ove Odluke;
- narediti obavljanje radova koji se ureñuju ovom Odlukom, ako utvrdi da se ne obavljaju,
odnosno da se obavljaju nepravilno ili nepotpuno;
- zabraniti obavljanje radova koji se ureñuju ovom Odlukom, ako se izvode bez odobrenja
nadležnog tijela, odnosno suprotno tom odobrenju;
- zabraniti uporabu neispravnog komunalnog objekta, ureñaja ili naprave, čije se postavljanje
28
ureñuje ovom Odlukom dok se nedostaci ne uklone;
- narediti uklanjanje stoke i peradi, predmeta, objekata ili ureñaja koji se drže ili su postavljeni
bez odobrenja nadležnog tijela ili suprotno tom odobrenju, odnosno suprotno odredbama ove Odluke.
- odrediti izvršenje obveze putem treće osobe na račun obveznika, ukoliko pregledom utvrdi da
se ona uopće ne vrši ili se vrši nepotpuno ili nepravilno;
- narediti premještanje vozila koje je zatečeno parkirano na javnoj zelenoj površini,
- pokrenuti prekršajni postupak;
- izricati i naplaćivati mandatne kazne;
- poduzimati druge mjere i radnje za koje imaju ovlaštenja.
O uočenim nedostacima i poduzetim mjerama komunalni redar izvještava pravnu ili fizičku
osobu koja je zainteresirana za rezultate izvršenog nadzora.
Članak 138.
Komunalni redari du_ni su:
- upozoravati pravne ili fizičke osobe na vladanje koje nije u skladu s ovom Odlukom i
propisima donesenim na temelju ove Odluke, te zahtijevati poduzimanje odgovarajućih mjera;
- izvještavati pročelnika tijela Gradske uprave nadležnog za komunalne djelatnosti o
slučajevima kršenja odredbi ove Odluke i propisa donesenih na temelju ove Odluke.
Članak 139.
Odgovorne osobe u pravnim osobama, grañani, dužni su komunalnim redarima omogućavati
nesmetano obavljanje dužnosti, a osobito pristup do prostorija, objekata, naprava i ureñaja što su
predmet uredovanja, te im davati potrebna obavještenja.
Ako komunalni redar u svom radu naiñe na otpor ili prijetnje, može zatražiti pomoć nadležne
policijske postaje.
Članak 140.
Grañani u Mjesnim odborima, Mjesni odbori, pravne ili fizičke osobe imaju prava i dužnost
ukazivanja na nepravilnosti i kršenje odredbi ove Odluke, te o tome izvještavati komunalno redarstvo
ili tijelo Gradske uprave nadležno za komunalne djelatnosti .
Mjesni odbori i pravne osobe imaju pravo i dužnost na svom području inicirati poduzimanje
mjera i akcija na provoñenju odredbi ove Odluke, posebice ureñenja okoliša, te o tome izvještavati
nadležna tijela i trgovačka društva komunalnih djelatnosti.
Članak 141.
Poslove odreñene ovom Odlukom obavljaju pravne i fizičke osobe registrirane za obavljanje
tih poslova, koje su odabrane putem javnog nadmetanja, odnosno izborom najpovoljnijeg ponuditelja.
Meñusobni odnosi u obavljanju poslova iz stavka 1. ovog članka ureñuju se ugovorom izmeñu
GRADA i pravne ili fizičke osobe.
Članak 142.
Sredstva za provoñenje odredaba ove Odluke osiguravaju se u proračunu GRADA.
Troškove provoñenja ostalih aktivnosti snose vlasnici odnosno korisnici objekata i druge
pravne ili fizičke osobe, na način utvrñen ovom Odlukom i drugim propisima.
Članak 143.
Ovlaštena tijela i druge pravne ili fizičke osobe u provoñenju odredaba ove Odluke dužne su
29
meñusobno surañivati i usaglašavati aktivnosti, utvrñivati prvenstva u osiguravanja financijskih
sredstava i obavljanja poslova.
Nositelji zadaća u smislu prethodnog stavka dužni su uvažavati prijedloge Mjesnih odbora, te
ih povratno izvijestiti o mogućnostima i načinu ostvarenja.
IX KAZNENE ODREDBE
Članak 144.
Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kn kaznit će se pravna osoba ako učini
prekršaj iz čl. 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 15, 17, 18, 20, 22, 24, 26, 28, 30, 32, 33, 34, 36, 37, 38, 39, 40,
41, 42, 44, 45, 46, 48, 49,50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 69, 70, 71, 72, 75, 76,
77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97,98,99, 100, 101, 103, 104, 105, 107, 110,
111, 112, 116, 117, 119, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 128, 129, 130, 131, 132,133, 134, 135 i 139.
Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 500,00 kn, kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj
osobi, koja učini prekršaj iz prethodnog stavka.
Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 500,00 kn kaznit će se grañanin ako počini prekršaj
iz stavka 1. ovog članka.
Članak 145.
Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 kn kaznit će se na licu mjesta za prekršaj, djelatnik
pravne osobe koja obavlja djelatnost sakupljanja i odvoza otpada, ako:
1. prilikom skupljanja i odvoza kućnog smeća ne pazi na održavanje čistoće, oštećuje posudu
za smeće, prostorije u kojoj su smještene iste, te ograde i pročelja zgrada,
2. posude za odlaganje kućnog smeća ne vrati na odreñeno mjesto ili ne očisti smeće ako se
prospe iz vreće ili posude za smeće.
3. prilikom čišćenja javnih površina na odreñenim gradskim četvrtima, koja odreñuju pravna
osoba iz stavka 1. ovog članka, ne očisti ili djelomično očisti javnu površinu za koju je zadužen.
Članak 146.
Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 kazniti će se grañanin na licu mjesta ako:
1. se zatekne u isticanju plakata na nedozvoljenim mjestima;
2. prlja, oštećuje ili na drugi način uništava uredno istaknute plakate ili obavijesti;
3. dovodi životinje na javno kupalište;
4. vozi čamac s motorom na području javnog kupališta;
5. prosipa rasuti materijal, papir, sijeno, slamu, piljevinu, lišće i sl. iz prijevoznog sredstva
po javnoj površini;
6. odloži ambalažu na javnu prometnu površinu ili izloži robu, bez odobrenja;
7. pali otpad na javnoj površini;
8. kampira na javnoj površini bez odobrenja;
9. koristi javne zelene površine namijenjene za dječju igru ili sprave za igru djece, protivno
njihovoj namjeni;
10. se zadržava na odlagalištu otpada bez odobrenja službene osobe, prebire ili razgrće
otpad ili dovodi i pušta domaće životinje;
11. ne ukloni snijeg ili led sa nogostupa uz zgradu koje je vlasnik odnosno korisnik, ili je
vlasnik odnosno korisnik stana ili poslovnog prostora u toj zgradi;
12. cijepa drva, razbija ugljen, drugi materijal ili predmete na javnoj površini;
30
Članak 147.
Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 kazniti će se grañanin na licu mjesta ako:
1. baca predmete ili smeće u vodoskoke i fontane;
2. pere vozilo na obalama vodotoka ili na obalama ujezerenih vodenih površina;
3. kupa životinje na javnom kupalištu;
4. prodaje robu ili proizvode izvan tržnice ili prostora koji su odreñeni posebnim planovima;
5. zaustavlja, parkira ili prolazi vozilom po javnoj zelenoj površini;
6. baca otpad ili na drugi način onečišćuje javne površine,
7. ne očisti ekskrete životinja koje su pod njegovim nadzorom, a koje ostave na javnim
površinama;
8. guli, zasjeca ili na drugi način oštećuju stabla, drveće, grmlje, živicu i cvijetnjake;
Članak 148.
Roditelji ili staratelji maloljetnika, koji počine prekršaj odredaba ove Odluke, kaznit će se
utvrñenom novčanom kaznom, ako su propustili dužnost staranja o maloljetniku.
X PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 149.
Gradsko Vijeće Grada Karlovca će posebnom Odlukom utvrditi opseg, način i ostale uvjete
redovitog godišnjeg održavanja Čistoće javnih površina i održavanja i zaštite javnih zelenih površina.
Članak 150.
Posebnim programom, kojeg donosi Gradsko poglavarstvo na temelju Odluke iz prethodnog
članka ove Odluke, utvrdit će se rokovi i način provoñenja ove Odluke.
Članak 151.
Stupanjem na snagu ove Odluke prestaje vrijediti:
- Odluka o komunalnom redu ("Glasnik” Grada Karlovca br. 2/96);
Članak 152.
Ova Odluka stupa na snagu osmog (8) dana nakon objave u "Glasniku” Grada Karlovca.
PREDSJEDNIK GRADSKOG VIJEĆA
dr. Željko Gojšić

13.sjednica GV
04.07.2002.


O D L U K U
o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom redu
Članak 1.
U Odluci o komunalnom redu («Glasnik Grada Karlovca» br. 3/99) iza članka 85.dodaju
se članci 85.a, 85.b i 85.c koji glase:
«Članak 85.a
Po javnim površinama određenim člankom 64. ove Odluke kao i po zajedničkim prostorijama u
zgradama kolektivnog stanovanja (stubište, ulaz, dizalo, dvorište i sl.) pas se mora voditi na uzici tako da ne
ugrožava sigurnost i zdravlje ljudi, drugih životinja i njihovo kretanje.
Psi koji zbog svojih urođenih svojstva i agresivnog instinkta ili izvježbanosti predstavljaju opasnost za
sigurnost ljudi, a poglavito dobermani,američki strafordski terijeri, bulterijeri, engleski terijeri, pitbul terijeri,
rotwaileri, doge, njemački i belgijski ovčari, japanski borilački psi,veliki japanski špicevi, mastifi, šarplaninci kao i
njihovi križanci moraju se na površinama iz stavka 1. ovog članka voditi na uzici, obvezno s brnjicom.
Izuzetno od odredbi stavku 1.ovog članka psi se ne smiju voditi na uređena dječja igrališta, cvjetnjake,
travnjake, športske i rekreacijske terene, javna kupališta, kao ni uz objekte dječjih vrtića i škola što će se označiti
okruglim znakom s prekriženim likom psa.
Znak zabrane vođenje pasa iz stavka 3.ovog članka odnosi se na predmetnu površinu kao cjelinu.
Ograničenja iz stavka 2. i 3.ovog članka ne odnosi se na pse vodiče slijepih osoba.
Članak 85.b
Izuzetno od odredbe članka 85.a stavka 1. ove Odluke psi se mogu kretati uz nadzor i odgovornost
vlasnika bez uzice, a psi opisani i nabrojeni u članku 85.a stavku 2. ove Odluke s brnjicom, po javnim
površinama koje će biti obilježeni okruglim znakom s likom psa.
Prostore iz stavka 1.ovog članka posebnim rješenjem utvrdit će po načelu ravnomjernosti za cijelo
područje naselja Karlovca, upravno tijelo Grada Karlovca nadležno za komunalne djelatnosti.
Članak 85.c
Posjednik ili voditelj psa dužan je nositi pribor za čišćenje fekalija i očistiti svaku površinu
koju njegov pas onečisti.»
Članak 2.
U članku 146. točka 3. se briše.
Članak 3.
Iza članka 146. dodaje se članak 146.a koji glasi:
«Članak 146.a
Novčanom kaznom u iznosu od 500,00kn kaznit će se građanin odnosno posjednik ili voditelj psa ako:
1. vodi psa bez uzice (čl. 85.a st.2.),
2. vodi plsa bez zaštitne košarice - brnjice (čl.85.a. st.3.),
3. dovodi psa na površinu na kojima je zabranjeno dovođenje psa (čl.85.a st.3.),
4. pušta psa bez brnjice kojem je obveza staviti brnjicu, na javnim površinama gdje je
dozvoljeno kretanje pasa (čl.85.b st.1.)
5. prilikom vođenja psa po javnim površinama ne nosi pribor za čišćenje ili ne očisti
izmet i fekalije (čl.85.c),
Za prekršaje iz stavka 1.ovog članka građanin odnosno posjednik ili voditelj psa može se kazniti na licu
mjesta novčanom kaznom u iznosu od 350,00kn.»
Članak 4
U članku 147.točka 7. se briše.
Članak 5.
Upravno tijelo Grada Karlovca nadležno za komunalne djelatnosti dužno je donijeti rješenje iz
članka 85.b stavka 2. u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ove Odluke i u navedenom roku iste obilježiti
posebnim znakovima.
Članak 6.
Ova Odluka objavit će se u Glasniku grada Karlovca

GRADSKO VIJEĆE
KLASA:021-05/03-01/0002
URBROJ:2133/01-03-04-03- 9
Karlovac, 13. veljače 2003.
Na temelju članka 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( “NN” br. 36/95, 70/97,
128/99, 57/00, 129/00 i 59/01 ), članka 32. stavak 2. Zakona o prekršajima (“NN” 88/02) i
članka 40. Statuta Grada Karlovca ( “GGK” br. 9/01 ), Gradsko vijeće Grada Karlovca na 19.
sjednici održanoj dana 13. veljače 2003. godine donijelo je
O D L U K U
o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom redu
Članak 1.
U Odluci o komunalnom redu ( “Glasnik Grada Karlovca” broj 3/99 i 7/02 ) briše se
glava: “IX Kaznene odredbe” i članci 144., 145., 146., 146. a i 147.
Članak 2.
U Odluci iz članka 1. dodaje se glava: “IX Prekršajne sankcije” i članci 144., 145.,
146. i 147., 147.a i 147.b koji glase:
Članak 144.
Globa u iznosu 1.000,00 kuna izreći će se pravnoj osobi ako počini prekršaj iz članaka
6, 7, 8, 9,10, 11, 12, 13, 15, 17, 18, 20, 22, 24, 26, 28, 30, 32, 33, 34, 36, 37, 38, 39, 40, 41,
42, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 69, 70, 71, 72,
75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 103, 104,
105, 107, 110, 111, 112, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 128, 129,
130, 131, 132, 133, 134, 135, 138 st. 1.t.1., 139 ove Odluke.
Globa u iznosu 200,00 kuna izreći će se odgovornoj osobi u pravnoj osobi koja počini
prekršaj iz prethodnog stavka.
Globa u iznosu 200,00 kuna izreći će se fizičkoj osobi - grañaninu koji počini prekršaj
iz stavka 1. ovog članka.
Članak 145.
Globa u iznosu 200,00 kuna izreći će se na na mjestu prekršaja djelatniku pravne
osobe koja obavlja djelatnost skupljanja i odvoza otpada ako:
1. Prilikom skupljanja i odvoza kućnog smeća ne pazi na održavanje čistoće odnosno
ne pokupi razasuto smeće, uz posudu, prilikom utovara; oštećuje posudu za smeće;
oštećuje prostorije u kojoj su smještene posude za smeće odnosno ograde i pročelja
zgrada.
2. Posude za odlaganje kućnog smeća ne vrati na odreñeno mjesto ili ne očisti smeće
koje se prospe iz vreće ili posude za smeće.
3. Prilikom čišćenja javnih površina na odreñenim rajonima, koje odreñuje pravna
osoba iz stavka 1. ovog članka, ne očisti ili djelomično očisti javnu površinu za
koju je zadužen.
Članak 146.
Globa u iznosu 100,00 kuna izreći će se na mjestu prekršaja fizičkoj osobi - grañaninu
ako:
1. se zatekne u isticanju plakata na nedozvoljenim javnim mjestima;
2. prlja, oštećuje ili na drugi način uništava uredno istaknute plakate ili obavijesti;
3. vozi čamac s motorom na području javnih kupališta;
4. prosipa rasuti materijal, papir, sjeno, slamu, piljevinu, lišće i slično iz prijevoznog
sredtsva po javnoj površini;
5. odloži ambalažu ili izloži robu na javnu površinu bez odobrenja;
6. pali otpad na javnoj površini;
7. kampira na javnoj površini bez odobrenja;
8. se zadržava na odlagalištu otpada bez odobrenja službene osobe, prebire ili razgrće
otpad, dovodi ili pušta domaće životinje;
9. ne ukloni snijeg ili led sa nogosupa uz zgradu koje je vlasnik odnosno korisnik, ili
je vlasnik odnosno korisnik stana ili poslovnog prostora u toj zgradi;
10. ne ukloni snijeg ili led sa krova zgrade koje je vlasnik odnosno korisnik, ili je
vlasnik odnosno korisnik stana ili poslovnog prostora u toj zgradi;
11. cijepa drva, razbija ugljen ili drugi materijal ili predmete na javnoj površini.
12. pere vozila na javnim površinama.
Članak 147.
Globa u iznosu 200,00 kuna izreći će se na mjestu prekršaja fizičkoj osobi - grañaninu
ako:
1. Baca predmete ili smeće u vodoskoke ili fontane.
2. Pere vozilo na obalama vodotoka ili obalama ujezerenih vodenih površina.
3. Kupa životinje na javnom kupalištu.
4. Prodaje robu ili proizvode izvan tržnice odnosno tržnog prostora ili prostora koji su
odreñeni posebnim planovima ili prodaje robu ili proizvode bez odobrenja.
5. Zaustavlja, parkira ili prolazi vozilom po javnoj zelenoj površini.
6. Baca otpad, ispušta motorna ulja ili na drugi način onečišćuje javne površine.
7. Vrši popravak vozila ili strojeva na javnim površinama.
8. Baca glomazni, grañevinski ili druge vrste opasnog otpada u tipske posude
predviñene za kućno smeće.
9. Guli, zasjeca ili na drugi način oštećuje stabla, drveće, grmlje, živice i cvijetnjake
ili na drugi način oštećuje javne zelene površine ili neovlašteno zauzima odnosno
koristi javnu površinu
10. Koristi javne površine namjenjene za dječju igru ili sprave za igru djece protivno
njihovoj namjeni.
11. Vodi psa bez povodnika ( uzice ) po površinama iz članka 85.a stavka 1.
12. Vodi psa iz članka 85.a stavka 2. bez zaštitne košarice - brnjice.
13. Dovodi psa na površinu na koju je zabranjeno dovoñenje pasa.
14. Pušta psa iz članka 85.a stavak 2. bez brnjice na površinama na kojima je
dozvoljeno puštanje pasa.
15. Prilikom voñenja psa po javnim površinama ne nosi pribor za čišćenje ili ne očisti
izmet ili fekalije psa kojeg je voditelj.
Članak 147. a
Pravne i fizičke osobe koje su proglašene krivima za prekršaje iz članka 144., 145.,
146. i 147. ove Odluke, dužne su nadoknaditi prouzročenu štetu u korist Proračuna, na
temelju stvarnih troškova.
Članak 147. b
U slučajevima kada se obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja i kada
nije prouzročena šteta, počinitelju prekršaja može se izreći prekršajna sankcija - opomena.
Članak 3.
Ova Odluka stupa na snagu osmog ( 8 ) dana nakon objave u Glasniku Grada
Karlovca.
PREDSJEDNICA
GRADSKOG VIJEĆA GRADA KARLOVCA
mr. Ankica Mamić

Zakon o prebivalištu-novi

HRVATSKI SABOR

3072

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O PREBIVALIŠTU

Proglašavam Zakon o prebivalištu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 14. prosinca 2012. godine.

Klasa: 011-01/12-01/180

Urbroj: 71-05-03/1-12-2

Zagreb, 19. prosinca 2012.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Ivo Josipović, v. r.

ZAKON O PREBIVALIŠTU

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju uvjeti prijave i odjave prebivališta i boravišta hrvatskih državljana, vođenje zbirke podataka o prebivalištu i boravištu te postupci odjave prebivališta po službenoj dužnosti i promjena tih podataka.

Članak 2.

Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka.

Boravište u Republici Hrvatskoj mogu imati i hrvatski državljani koji žive ili borave izvan Republike Hrvatske.

Boravište se prijavljuje ako traje dulje od 3 mjeseca ili je uvjetovano ostvarivanjem samo pojedinih prava i obveza vezanih za životne interese (zaposlenje, obrazovanje, dugotrajno liječenje i druge interese).

Mjesto u smislu ovoga Zakona je grad ili općina i naselje koje je u sastavu grada ili općine, sukladno propisima o područnom ustrojstvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Adresa u smislu ovoga Zakona je ulica ili trg i kućni broj evidentiran u registru prostornih jedinica što ga vodi nadležno tijelo.

Na adresu koja nije evidentirana u registru prostornih jedinica ne može se izvršiti prijava prebivališta ili boravišta (u daljnjem tekstu: nepostojeća adresa).

Članak 3.

Prebivalište i boravište obvezno se prijavljuje policijskoj upravi ili postaji Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo), nadležnoj prema mjestu u kojem osoba ima prebivalište ili boravište.

Osobi koja mijenja prebivalište ili boravište, nadležno tijelo će po službenoj dužnosti evidentirati odjavu prethodnog prebivališta ili boravišta.

Osoba koja se iseljava iz Republike Hrvatske radi trajnog nastanjenja u drugoj državi dužna je odjaviti prebivalište. Odjava prebivališta podnosi se prije iseljenja. Ako osoba propusti odjaviti prebivalište prije iseljenja, odjavu mora zatražiti u roku od 15 dana od dana useljenja u drugu državu putem nadležne diplomatske misije –

konzularnog ureda Republike Hrvatske u toj državi.

Evidentiranje odjave prebivališta osobe koja se iseljava iz Republike Hrvatske obavlja nadležno tijelo s čijeg područja je osoba odjavila prebivalište.

Ako osoba napušta prebivalište u trajanju duljem od godinu dana radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske u svrhu obrazovanja, obavljanja poslova koji nisu trajnog karaktera i vezani su za određeno vremensko razdoblje, dugotrajnog liječenja i drugih razloga dužna je to prijaviti nadležnom tijelu na čijem području ima prijavljeno prebivalište, neposredno ili putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prilaganje odgovarajuće dokumentacije o razlozima privremenog odlaska.

Ako napuštanje prebivališta radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske potraje duže od pet godina osoba je dužna ponovno prijaviti odsutnost iz mjesta prebivališta tijelima iz stavka 5. ovoga članka i prijavu obnavljati nakon svakog daljnjeg proteka razdoblja od tri godine uz prilaganje dokumentacije o razlozima boravljenja izvan Republike Hrvatske.

Osoba iz stavka 5. ovoga članka, dužna je u roku od 15 dana od dana povratka u Republiku Hrvatsku to prijaviti nadležnom tijelu na čijem području ima prijavljeno prebivalište.

Obveze iz stavka 5. i 6. ovoga članka ne odnose se na državne službenike koji se po službenoj dužnosti u ime Republike Hrvatske upućuju na rad u inozemstvo niti članove njihovih obitelji.

Smatra se da osoba boravi izvan Republike Hrvatske duže od godinu dana i u slučaju kada ona povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku, ali u razdoblju od godinu dana ne boravi u Republici Hrvatskoj ukupno dulje od tri mjeseca.

II. UVJETI I POSTUPAK PRIJAVE I ODJAVE PREBIVALIŠTA I PRIJAVE BORAVIŠTA

Članak 4.

Prijava prebivališta i boravišta podnosi se u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta.

Boravište se može prijaviti na razdoblje do godinu dana.

Ako osoba u mjestu i na adresi prijavljenog boravišta namjerava boraviti i nakon isteka roka od godine dana, dužna je u roku od 15 dana od isteka toga roka produžiti prijavu boravišta, s time da boravište ne može trajati duže od dvije godine.

Iznimno od stavka 3. ovoga članka, boravište osoba koje se obrazuju ili koje u mjestu boravišta obavljaju poslove koji nisu trajnog karaktera, kao i osoba smještenih u raznim ustanovama, vjerskim zajednicama i drugim pravnim osobama, udomiteljskim obiteljima i kod drugih fizičkih osoba može trajati koliko traje obrazovanje, zaposlenje ili smještaj u ustanovama, drugim pravnim osobama i kod fizičkih osoba o čemu osobe moraju priložiti odgovarajuću dokumentaciju.

O izvršenoj prijavi, odnosno odjavi nadležno tijelo izdaje potvrdu.

Članak 5.

Prijava ili odjava prebivališta i boravišta, odnosno prijava privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske podnosi se osobno.

Prijave za maloljetne osobe i osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti te osobe djelomično lišene poslovne sposobnosti u pogledu davanja izjava ili poduzimanja radnji koje se odnose na osobna stanja u upravnoj stvari koja je predmet postupka podnose roditelji, odnosno skrbnici.

Kada roditelji maloljetne osobe imaju prijavljeno prebivalište ili boravište na različitim adresama, prebivalište ili boravište maloljetne osobe prijavljuje se na adresi jednog roditelja, uz suglasnost drugog roditelja.

Ako roditelji maloljetne osobe ne žive u obiteljskoj zajednici, zahtjev podnosi roditelj s kojim maloljetna osoba živi na temelju odluke nadležnog tijela, a prebivalište maloljetne osobe prijavljuje se na adresi tog roditelja.

Ako roditelji maloljetne osobe ne žive u obiteljskoj zajednici, a nije donesena odluka nadležnog tijela o tome s kojim će roditeljem maloljetna osoba živjeti, prebivalište maloljetne osobe prijavljuje se na adresi roditelja s kojim živi, uz suglasnost centra za socijalnu skrb.

Članak 6.

Osobi koja nema mjesto i adresu stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja (u daljnjem tekstu: beskućnik) nadležno tijelo će iznimno od odredbe članka 2. stavka 1. ovoga Zakona rješenjem utvrditi prebivalište na adresi ustanove socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluge smještaja.

Protiv rješenja o utvrđivanju prebivališta iz stavka 1. ovoga članka, beskućnik i pružatelji usluge smještaja mogu pokrenuti upravni spor.

Beskućnici koji ne koriste usluge ustanova iz stavka 1. ovoga članka dužni su nadležnom tijelu prijaviti adresu za kontakt, koja može biti kod fizičke ili pravne osobe uz njihovu suglasnost.

Članak 7.

Vojne osobe koje stanuju u vojarnama ili drugim vojnim ustanovama, osobe smještene u objektima posebne namjene ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, domovima za starije i nemoćne osobe, učeničkim i studentskim domovima kao i osobe smještene u kaznionicama, zatvorima, maloljetničkim zatvorima i odgojnim ustanovama, domovima za žrtve obiteljskog nasilja i skloništima za žrtve trgovanja ljudima, dužne su prijaviti boravište, a mogu prijaviti i prebivalište na adresama ustanova u kojima su smještene, sukladno pravilima o unutarnjem redu tih ustanova.

Članak 8.

Osoba koja prijavljuje i odjavljuje prebivalište i boravište ili prijavljuje privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske daje nadležnom tijelu podatke na propisanom obrascu.

Ministar nadležan za unutarnje poslove pravilnikom će propisati sadržaj obrazaca prijave i odjave prebivališta, prijave boravišta i prijave privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske te sadržaj pisane izjave iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona.

Propisane obrasce iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo dužno je učiniti dostupnim osobama koje ih koriste u ostvarivanju svojih prava i obveza.

Članak 9.

Kod prijave i odjave prebivališta i boravišta osoba daje na obrascu iz članka 8. ovoga Zakona sljedeće podatke:

– osobni identifikacijski broj i/ili matični broj građana,

– ime i prezime,

– rođeno prezime,

– ime roditelja,

– datum i mjesto rođenja, a za osobe rođene izvan Republike Hrvatske i država rođenja,

– državljanstvo, ukoliko osoba uz hrvatsko državljanstvo ima i državljanstvo neke druge države,

– nacionalna pripadnost, ukoliko se osoba želi izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti,

– zanimanje, školska ili stručna sprema,

– mjesto i adresa odakle osoba dolazi, a za osobu koja dolazi izvan Republike Hrvatske i država iz koje dolazi,

– mjesto i adresa na koju se prijavljuje,

– broj članova kućanstva na čiju se adresu osoba prijavljuje te kat, površinu i broj stana na koji se prijavljuje,

– ime i prezime ili naziv i sjedište stanodavca te osobni identifikacijski broj i/ili matični broj stanodavca,

– datum podnošenja prijave ili odjave,

– potpis podnositelja prijave ili odjave.

Osoba koja odjavljuje prebivalište zbog iseljavanja iz Republike Hrvatske ili prijavljuje napuštanje prebivališta zbog privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske, uz podatke iz stavka 1. podstavaka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 13. i 14. ovoga članka, daje i sljedeće podatke:

– mjesto i adresu prebivališta s koje se odjavljuje radi iseljavanja iz Republike Hrvatske te zemlju i mjesto u koje se useljava,

– mjesto i adresu prebivališta koju napušta kao i zemlju i mjesto izvan Republike Hrvatske u koje privremeno odlazi, na koje vrijeme i razlog odlaska.

Beskućnici kod prijave adrese za kontakt, osim podataka iz stavka 1. podstavaka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 13. i 14. ovoga članka, daju nadležnom tijelu podatke o adresi za kontakt i imenu i prezimenu fizičke osobe ili nazivu i sjedištu pravne osobe kod koje prijavljuju adresu za kontakt te njihovu suglasnost.

Osoba je dužna prilikom prijave i odjave iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka dati točne i istinite podatke.

Članak 10.

Prilikom prijave prebivališta i boravišta osoba daje pisanu izjavu da se u mjestu i na adresi prebivališta ili boravišta nastanila.

Izjava iz stavka 1. ovoga članka daje se na obrascu iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona.

Osoba koja prijavljuje prebivalište ili boravište na adresi stanodavca dužna je priložiti i ovjerenu izjavu stanodavca kojom on daje suglasnost za prijavu, a stanodavac može suglasnost dati i neposredno kod nadležnog tijela koje evidentira prijavu.

Osoba koja daje stan na korištenje drugoj osobi na razdoblje duže od tri mjeseca dužna je nadležnom tijelu u roku od 15 dana od dana kad je stan dala na korištenje dostaviti podatke o osobi kojoj je stan dala na korištenje te mjestu i adresi na kojoj se stan nalazi, a nadležno tijelo će te podatke evidentirati u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu.

U slučaju sumnje u danu izjavu iz stavka 1. ovoga članka, prije evidentiranja prijave, nadležno tijelo ima ovlast izvršiti terensku provjeru na toj adresi, radi utvrđivanja istinitosti izjave.

Nadležno tijelo neće evidentirati prijavu prebivališta ili boravišta ako terenskom provjerom utvrdi neistinitost dane izjave, odnosno ako se prijava odnosi na nepostojeću adresu.

U slučajevima iz stavka 6. ovoga članka, nadležno tijelo dužno je osobi na adresu navedenu na temelju članka 9. stavka 1. podstavka 9. ovoga Zakona dostaviti pisanu obavijest da njena prijava prebivališta ili boravišta nije evidentirana u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu.

Protiv postupanja nadležnog tijela iz stavka 6. ovoga članka, osoba može izjaviti prigovor čelniku policijske uprave nadležne prema mjestu u kojem osoba namjerava prijaviti prebivalište ili boravište. Čelnik policijske uprave o izjavljenom prigovoru odlučuje rješenjem.

Protiv rješenja čelnika policijske uprave iz stavka 8. ovoga članka žalba nije dopuštena, a može se pokrenuti upravni spor.

Članak 11.

Pravne osobe, obrtnici i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja dužne su prijaviti nadležnom tijelu boravište osoba kojima pružaju usluge smještaja duže od tri mjeseca.

III. UTVRĐIVANJE STVARNOG PREBIVALIŠTA I ODJAVA IZ ZBIRKE PODATAKA O PREBIVALIŠTU I BORAVIŠTU

Članak 12.

Policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

Tijela javne vlasti koja u provođenju postupaka iz svoje nadležnosti dođu do saznanja da osoba ne živi na adresi prijavljenog prebivališta, dužna su o tome izvijestiti nadležnu policijsku upravu.

Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

Nadležna policijska uprava će postupiti sukladno odredbama ovoga članka i u slučaju kada utvrdi da se osoba iselila s područja Republike Hrvatske, a nije odjavila prebivalište kod nadležnog tijela ili putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Repub-like Hrvatske u inozemstvu.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležna policijska uprava neće donijeti rješenje o odjavi prebivališta osoba koje su imale prijavljeno prebivalište sukladno propisima važećim do stupanja na snagu ovoga Zakona ako su:

– napustile prebivalište radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske i o tome obavijestile nadležno tijelo u skladu s odredbama članka 3. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, te su o razlozima privremenog odlaska priložile odgovarajuću dokumentaciju,

– obuhvaćene programom obnove ili stambenog zbrinjavanja, a nekretnina im još nije obnovljena, vraćena ili nisu na drugi način stambeno zbrinute u Republici Hrvatskoj.

Protiv rješenja iz stavaka 1. i 4. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 13.

Ako tijekom provođenja postupka iz članka 12. ovoga Zakona nadležna policijska uprava dođe do saznanja da osoba stvarno prebiva na području drugog nadležnog tijela, o tome će bez odgode obavijestiti to tijelo.

Nadležno tijelo na čijem području osoba stvarno prebiva upozorit će osobu na obvezu prijave prebivališta i pravne posljedice neizvršenja te obveze.

IV. ZBIRKA PODATAKA O PREBIVALIŠTU I BORAVIŠTU I KORIŠTENJE PODATAKA

Članak 14.

Zbirku podataka o prebivalištu i boravištu vodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.

Zbirka podataka o prebivalištu i boravištu sadrži podatke o:

– osobama koje imaju prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske,

– osobama koje su prijavile boravište na području Republike Hrvatske,

– osobama koje su odjavile prebivalište zbog trajnog iseljenja iz Republike Hrvatske,

– osobama koje su nadležnom tijelu prijavile privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske koji traje duže od godinu dana,

– svim prijavljenim prebivalištima i boravištima,

– utvrđenim prebivalištima i adresama za kontakt beskućnika,

– osobama kojima je po službenoj dužnosti odjavljeno prebivalište,

– obavijestima osoba koje su dale stan na korištenje drugim osobama na razdoblje duže od tri mjeseca,

– adresama za dostave u sudskim postupcima koje su osobe nadležnom tijelu prijavile sukladno odredbama propisa kojim je uređen parnični postupak.

Zbirka podataka iz stavka 1. ovoga članka vodi se na središnjem informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, a adresni podaci moraju biti usklađeni s propisima kojima se uređuje vođenje prostornih jedinica.

Ministar nadležan za unutarnje poslove pravilnikom će propisati način vođenja zbirke podataka o prebivalištu i boravištu.

Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove će nadležnom tijelu koje vodi registar birača elektroničkim putem, bez odgode, dostaviti podatke o svim promjenama u zbirci podataka o prebivalištu za osobe koje su navršile 18 godina života, sukladno odredbama zakona kojim se uređuje vođenje registra birača.

Članak 15.

Obrada osobnih podataka sadržanih u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu i davanje podataka iz te zbirke primateljima obavlja se pod uvjetima propisanim zakonom kojim je uređena zaštita osobnih podataka.

Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove dužno je na zahtjev državnih tijela te pravnih osoba i građana koji za to imaju pravni interes dati podatke iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu.

Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove odbit će dati podatke iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu ako podnositelj zahtjeva ne dokaže postojanje pravnog interesa ili ako postoji osnovana sumnja da će podatke iz te zbirke zlouporabiti.

V. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 16.

Novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba:

1. koja u propisanom roku ne prijavi prebivalište ili boravište ili radi iseljenja iz Republike Hrvatske ne odjavi prebivalište ili ne produži prijavu boravišta (članak 3. stavci 1. i 3. i članak 4. stavci 1. i 3.),

2. koja napušta prebivalište u trajanju duljem od godinu dana, radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske, a o tome ne obavijesti nadležno tijelo na čijem području ima prijavljeno prebivalište, neposredno ili putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu ili nadležno tijelo ne obavijesti o svojem povratku u Republiku Hrvatsku (članak 3., stavci 5., 6. i 7.),

3. koja prilikom prijave i odjave prebivališta i boravišta da netočne ili neistinite podatke (članak 9. stavak 4.),

4. koja prilikom prijave prebivališta i boravišta da lažnu izjavu da se u mjestu i na adresi prebivališta ili boravišta nastanila (članak 10. stavak 1.).

5. koja daje stan na korištenje drugoj osobi na razdoblje duže od tri mjeseca, a ne dostavi nadležnom tijelu u roku od 15 dana od dana kad je stan dala na korištenje podatke o osobi kojoj je stan dala na korištenje te mjestu i adresi na kojoj se stan nalazi (članak 10. stavak 4.).

Članak 17.

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, obrtnik ili fizička osoba koja pruža usluge smještaja, a nadležnom tijelu ne prijavi boravište osoba kojima pruža usluge smještaja duže od tri mjeseca (članak 11.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 18.

Osobe koje su prijavile prebivalište prije stupanja na snagu ovoga Zakona nisu dužne ponovno prijaviti prebivalište prema odredbama ovoga Zakona ukoliko i dalje žive u mjestu i na adresi prijavljenog prebivališta.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobe kojima je danom stupanja na snagu ovoga Zakona istekao rok važenja osobne iskaznice više od 15 dana ili koje nikad nisu ishodile osobnu iskaznicu, te osobe koje imaju prijavljeno prebivalište na adresama koje nisu evidentirane u registru prostornih jedinica, dužne su u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona nadležnom tijelu ponovno prijaviti prebivalište.

Za osobe iz stavka 2. ovoga članka koje u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona ponovno ne prijave prebivalište izvršit će se odjava prebivališta u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu.

Osobe koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nalaze izvan Republike Hrvatske duže od godinu dana u smislu odredbe članka 3. stavka 5. ovoga Zakona, dužne su u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona o tome obavijestiti nadležno tijelo na čijem području imaju prijavljeno prebivalište neposredno ili putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Republike Hrvatske te o razlozima boravka izvan Republike Hrvatske priložiti odgovarajuću dokumentaciju.

Osobe koje su obuhvaćene programom obnove ili stambenog zbrinjavanja i nalaze se izvan Republike Hrvatske, a nekretnina im još nije obnovljena, vraćena ili nisu na drugi način stambeno zbrinute u Republici Hrvatskoj, dužne su u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona o tome obavijestiti nadležno tijelo na čijem području imaju prijavljeno prebivalište, neposredno ili putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Republike Hrvatske.

Za osobe iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, koje u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona ne obavijeste nadležno tijelo pokrenut će se po službenoj dužnosti postupci odjave prebivališta, sukladno odredbama članka 12. stavaka 1. i 4. ovoga Zakona.

Članak 19.

Propise iz članka 8. stavka 2. i članka 14. stavka 4. ovoga Zakona ministar nadležan za unutarnje poslove donijet će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, ostaje na snazi Pravilnik o obrascima i evidenciji prijave prebivališta i boravišta građana (»Narodne novine«, br. 54/91., 67/96., 149/02., 155/08. i 26/09.).

Članak 20.

Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o prebivalištu i boravištu građana (»Narodne novine«, br. 53/91., 26/93., 29/94. i 11/00.).

Članak 21.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o prebivalištu i boravištu građana (»Narodne novine«, br. 53/91. i 11/00.).

Članak 22.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 220-03/12-01/01

Zagreb, 14. prosinca 2012.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Josip Leko, v. r.

Zakon o energiji

 

 

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju: mjere za sigurnu i pouzdanu opskrbu energijom i njezinu učinkovitu proizvodnju i korištenje, akti kojima se utvrđuje i na temelju kojih se provodi energetska politika i planiranje energetskog razvitka, obavljanje energetskih djelatnosti, na tržištu ili kao javnih usluga te osnovna pitanja obavljanja energetskih djelatnosti.

(2) Ovim se Zakonom uređuju pitanja i odnosi koji su od zajedničkog interesa za sve energetske djelatnosti ili koji su vezani za više oblika energije. Pitanja vezana za područje plina, električne energije, nafte i naftnih derivata, toplinske energije, obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti uređuju se posebnim zakonima.

Članak 2.

Ovim se Zakonom u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenosi pravna stečevina Europske unije iz područja energetike, a posebice Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. godine o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije kojom se ukida Direktiva 2003/54/EZ (SL. L 211, 14. 8. 2009.) i Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. godine o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina kojom se ukida Direktiva 2003/55/EZ (SL. L 211, 14. 8. 2009.).

Članak 3.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. biogorivo – tekuće ili plinovito gorivo dobiveno iz biomase,

2. distribucija energije – razvod energije distribucijskom mrežom/sustavom,

3. distribucijska mreža/sustav – mreža/sustav koji se koristi za distribuciju energije,

4. energetski objekt – građevina ili dio građevine koji služi proizvodnji, prijenosu/transportu, skladištenju ili distribuciji energije,

5. energetski subjekt – pravna ili fizička osoba koja obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti i ima dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti,

6. energija – primarni energent i/ili transformirani oblik energije, odnosno električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati i energija iz obnovljivih izvora,

7. Hrvatska energetska regulatorna agencija (u daljnjem tekstu: Agencija) – nezavisan regulator energetskih djelatnosti osnovan posebnim zakonom i s ovlastima propisanim ovim Zakonom i zakonima kojima se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti,

8. javna usluga – usluga dostupna u svako vrijeme krajnjim kupcima i energetskim subjektima prema reguliranoj cijeni i/ili uvjetima pristupa i korištenja energetske usluge, koja mora biti dostupna, dostatna i održiva uvažavajući sigurnost, redovitost i kvalitetu usluge, zaštitu okoliša, učinkovitost korištenja energije i zaštitu klime, a koja se obavlja prema načelima razvidnosti i nepristranosti te uz nadzor tijela određenih zakonom,

9. kogeneracija – istodobna proizvodnja električne i toplinske energije u jedinstvenom procesu,

10. kontrolni odnos – odnos između operatora sustava/mreža i opskrbljivača i proizvođača, odnosno energetskih subjekata koji svoju djelatnost obavljaju na tržištu i onih koji su regulirani i kao takvi predstavljaju prirodni monopol, a vezano za pravo imenovanja nadzornog odbora, pravo većinskog vlasništva, pravo upravljanja i sva ostala prava koja proizlaze iz prava vlasništva,

11. korisnik mreže/sustava – energetski subjekt koji predaje energiju u mrežu/sustav ili preuzima energiju iz mreže/sustava,

12. kupac – pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju,

13. krajnji kupac – kupac koji kupuje energiju za vlastite potrebe, odnosno vlastitu potrošnju,

14. ministar – ministar nadležan za energetiku,

15. Ministarstvo – ministarstvo nadležno za energetiku,

16. mreža/sustav – sustav povezanih postrojenja i vodova koji su namijenjeni prijenosu, odnosno transportu, skladištenju ili distribuciji energije,

17. obnovljivi izvori energije – obnovljivi nefosilni izvori energije (aerotermalna, energija iz biomase, energija mora, energija vjetra, hidropotencijala, geotermalna i hidrotermalna energija, plina iz deponija otpada, plina iz postrojenja za obradu otpadnih voda i bioplina, sunčeva energija),

18. operator mreže/sustava/skladišta/terminala – energetski subjekt odgovoran za upravljanje, odnosno pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju energetske mreže/sustava/skladišta/terminala,

19. opskrba energijom – kupnja i prodaja energije kupcu,

20. opskrbljivač – energetski subjekt koji obavlja djelatnost opskrbe,

21. plin – prirodni plin i sve druge vrste plinova (ukapljeni prirodni plin, miješani ukapljeni naftni plin, ispareni ukapljeni naftni plin, gradski plin, bioplin i plin iz biomase) u onoj mjeri u kojoj se takvi plinovi mogu tehnički i sigurno primješavati u tok prirodnog plina i tako transportirati kroz plinski sustav,

22. povlašteni proizvođač – energetski subjekt i/ili druga pravna ili fizička osoba koja energiju proizvodi iz obnovljivih izvora ili u pojedinačnom proizvodnom objektu istodobno proizvodi električnu i toplinsku energiju na visokoučinkovit način, koristi otpad ili obnovljive izvore energije na gospodarski primjeren način koji je usklađen sa zaštitom okoliša,

23. prijenos/transport energije – transport energije prijenosnom mrežom, odnosno transportnim sustavom od proizvođača ili iz drugih prijenosnih mreža do predaje te energije distribucijskoj mreži, sustavu skladišta energije, kupcima ili krajnjim kupcima priključenim neposredno na prijenosnu mrežu, odnosno transportni sustav,

24. prijenosna mreža/transportni sustav – mreža/sustav koji se koristi za prijenos, odnosno transport energije,

25. priključak na mrežu/sustav – fizički priključak na prijenosnu/transportnu ili distribucijsku mrežu/sustav prema propisanim uvjetima,

26. proizvod – proizvod povezan s energijom, odnosno roba koja tijekom uporabe utječe na potrošnju energije, a koja se stavlja na tržište i/ili pušta u rad, u smislu potrebe iskazivanja potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda, proizvoda povezanih s energijom pomoću oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu za krajnje kupce,

27. proizvodnja energije – fizikalni ili kemijski proces pretvorbe goriva ili obnovljivih izvora energije u električnu, toplinsku ili druge oblike energije,

28. proizvodnja naftnih derivata – procesi prerade i dorade nafte i/ili degazolinaže, kojima se dobivaju tekući i plinoviti proizvodi – naftni derivati, uključujući i ukapljeni naftni plin (UNP),

29. proizvodnja plina – proizvodnja, isporuka i prodaja plina, isključujući eksploataciju prirodnog plina,

30. proizvođač energije – energetski subjekt koji sudjeluje na tržištu energije i proizvodi energiju,

31. tranzit – prijenos energije podrijetlom iz druge države, namijenjene trećoj državi preko teritorija Republike Hrvatske, ili prijenos energije podrijetlom iz druge države i namijenjen toj drugoj državi preko Republike Hrvatske,

32. trgovac – energetski subjekt koji kupuje i prodaje energiju, isključujući prodaju energije krajnjem kupcu,

33. trgovina energijom – prodaja energije, isključujući prodaju krajnjem kupcu,

34. ugroženi kupac – kupac energije iz kategorije kućanstvo koji zbog svog socijalnog položaja i/ili zdravstvenog stanja ima pravo na isporuku energije prema posebnim uvjetima,

35. univerzalna usluga – obvezna javna usluga opskrbe električnom energijom kojom se osigurava određenoj kategoriji kupaca pravo na opskrbu električnom energijom propisane kvalitete na području Republike Hrvatske po primjerenim, jednostavno i jasno usporedivim, razvidnim i nepristranim tarifama,

36. upravitelj objekta – energetski subjekt koji upravlja energetskim objektom i koji je dužan obavljati energetsku djelatnost, održavati objekt, tehnološki ga unapređivati i modernizirati,

37. vertikalno integrirani subjekt – energetski subjekt ili skupina energetskih subjekata u kojima ista osoba ili iste osobe imaju mogućnost izravne ili posredne kontrole i gdje subjekt ili skupina subjekata obavlja najmanje jednu od funkcija prijenosa ili distribucije i najmanje jednu od funkcija proizvodnje ili opskrbe energijom,

38. visokoučinkovita kogeneracija – kogeneracija koja ostvaruje propisanu uštedu primarne energije prema uvjetima iz pravilnika kojim se uređuje status povlaštenog proizvođača električne energije,

39. zajamčena opskrba – obvezna javna usluga opskrbe električnom energijom ili plinom prema reguliranim uvjetima krajnjem kupcu koji je pod određenim uvjetima ostao bez opskrbljivača,

40. zaštićeni kupac – kupac koji ima pravo na opskrbu određenom količinom energije u slučaju djelomičnog poremećaja u opskrbi energijom.

Članak 4.

(1) Lokacije za izgradnju energetskih objekata koje su istražene i upisane u državnim prostornim planovima od interesa su za Republiku Hrvatsku.

(2) Izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa su za Republiku Hrvatsku.

(3) U svrhu zaštite interesa i sigurnosti infrastrukture za opskrbu Republike Hrvatske energijom, objekti i infrastruktura u kojima se obavlja prerada nafte i proizvodnja nafte i naftnih derivata, transport nafte i naftnih derivata, luke i terminali za prihvat nafte i naftnih derivata, terminali za ukapljeni naftni plin, skladišta nafte i naftnih derivata, maloprodaja naftnih derivata na otocima i ruralnim (dislociranim) područjima, prijenosna i distribucijska elektroenergetska mreža, objekti u kojima se proizvodi električna energija, objekti u kojima se proizvodi toplinska energija, kogeneracijska postrojenja, terminali za ukapljeni prirodni plin, plinski transportni sustav, skladišta plina te mreže proizvodnih plinovoda, plinski distribucijski sustavi, distribucijski sustavi toplinske energije proglašavaju se objektima od interesa za Republiku Hrvatsku.

(4) Vlasnici objekata od interesa za Republiku Hrvatsku dužni su objekte održavati, tehnološki unapređivati, odnosno modernizirati sukladno odrednicama Strategije energetskog razvoja i interesima Republike Hrvatske propisanim pozitivnim propisima.

(5) Ako vlasnik objekta od interesa za Republiku Hrvatsku nije poznat ili nije dostupan, upravitelj objekta od interesa za Republiku Hrvatsku ima iste obveze iz stavka 4. ovoga članka kao i vlasnik.

(6) Izrada i dostava planskih dokumenata vezanih za održavanje i modernizaciju objekata od interesa za Republiku Hrvatsku, izvješća o provedenim aktivnostima, kao i popis objekata od interesa za Republiku Hrvatsku te sva druga pitanja u vezi sa zaštitom interesa i sigurnosti infrastrukture za opskrbu Republike Hrvatske energijom uredit će se odlukom Vlade Republike Hrvatske.

 

II. ENERGETSKA POLITIKA I PLANIRANJE ENERGETSKOG RAZVITKA

Članak 5.

(1) Osnovni akt kojim se utvrđuje energetska politika i planira energetski razvitak je Strategija energetskog razvoja.

(2) Strategijom energetskog razvoja se radi: osiguranja sigurne i pouzdane opskrbe energijom i njezine učinkovite proizvodnje i učinkovitog korištenja, osobito radi korištenja različitih i obnovljivih izvora energije, osiguranja zaštite okoliša u svim područjima energetskih djelatnosti; poticanja konkurentnosti na tržištu energije na načelima nepristranosti i razvidnosti, zaštite kupaca energije te povezivanja hrvatskoga energetskog sustava ili njegovih dijelova s europskim energetskim sustavom ili energetskim sustavom drugih zemalja, polazeći od gospodarskog razvitka i energetskih potreba, utvrđuju nacionalni energetski programi, potrebna ulaganja u energetiku, poticaji za ulaganja u obnovljive izvore i kogeneraciju i za povećanje energetske učinkovitosti te unapređenje mjera zaštite okoliša.

(3) Strategiju energetskog razvoja donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske za razdoblje ne kraće od deset godina.

Članak 6.

(1) Na temelju Strategije energetskog razvoja Vlada Republike Hrvatske donosi Program provedbe Strategije energetskog razvoja kojim se utvrđuju mjere, nositelji aktivnosti i dinamika realizacije energetske politike i provođenja nacionalnih energetskih programa, način ostvarivanja suradnje s tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave na području planiranja razvoja energetskog sektora i suradnje s energetskim subjektima te s međunarodnim organizacijama.

(2) Program provedbe Strategije energetskog razvoja donosi se za razdoblje do deset godina, a Ministarstvo svake dvije godine predlaže izradu izmjena i dopuna Programa.

(3) Nakon isteka razdoblja za koje je donesen Program provedbe Strategije energetskog razvoja, ili ranije ako su se bitno promijenile okolnosti, Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskome saboru izvješće o provedbi Strategije energetskog razvoja s prijedlogom potrebnih izmjena Strategije.

(4) Nacionalne energetske programe i planove razvoja za pojedine energetske sektore pokreće i donosi Vlada Republike Hrvatske u skladu sa Strategijom energetskog razvoja i Programom provedbe Strategije energetskog razvoja prema posebnim propisima koji uređuju pojedine energetske djelatnosti, a kojima se osiguravaju dugoročni razvojni ciljevi i usmjeravanje energetskih sektora.

Članak 7.

Jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su u svojim razvojnim dokumentima planirati potrebe i način opskrbe energijom te takve dokumente usklađivati sa Strategijom energetskog razvoja i Programom provedbe Strategije energetskog razvoja.

Članak 8.

Na temelju Strategije energetskog razvoja i Programa provedbe Strategije energetskog razvoja te planova i programa jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, energetski subjekti donose programe i planove izgradnje, održavanja i korištenja energetskih objekata te drugih potreba u obavljanju energetske djelatnosti, uvažavajući obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora.

Članak 9.

(1) Vlada Republike Hrvatske donosi dugoročne i godišnje energetske bilance kojima se utvrđuje ukupna potrošnja energije, potreba za energijom, izvorima (vrstama) energije te načini i mjere za zadovoljavanje tih potreba.

(2) Sastavni dio energetskih bilanci su:

– potrebna razina rezervnih kapaciteta energetskih objekata,

– potrebne operativne rezerve pojedinih vrsta energije i energenata,

– zahtjevi u vezi s učinkovitim korištenjem energije,

– procjena potrošnje električne energije po mjesecima i po zemljopisnim područjima,

– izvješće za proteklu ogrjevnu sezonu o korištenju prirodnog plina,

– planirana i ostvarena potrošnja pojedinih vrsta energije u protekloj godini te planirana potrošnja za tekuću godinu,

– planirana i ostvarena potrošnja energije po sektorima,

– planirana i ostvarena potrošnja energije po županijama,

– zahtjevi u vezi s minimalnim udjelom obnovljivih izvora energije i učinkovitim korištenjem energije.

(3) Ostvarena godišnja energetska bilanca donosi se najkasnije do 15. prosinca tekuće godine za prethodnu godinu.

(4) Predviđena godišnja energetska bilanca donosi se najkasnije do 31. ožujka tekuće godine za tekuću i sljedeću godinu.

(5) Državna tijela, tijela jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave, energetski subjekti i krajnji kupci koji imaju značajni udjel u potrošnji energije dužni su najkasnije do 31. siječnja tekuće godine dostaviti preliminarne podatke Ministarstvu radi utvrđivanja predviđene godišnje energetske bilance. Konačne podatke za izradu ostvarene godišnje energetske bilance, obveznici su dužni dostaviti do 31. svibnja tekuće godine.

(6) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju sadržaj i način dostave podataka koje su obveznici iz stavka 5. ovoga članka dužni dostaviti Ministarstvu radi utvrđivanja prijedloga energetskih bilanci. Popis kupaca koji su obvezni dostavljati podatke utvrđuje Ministarstvo.

Članak 10.

(1) Za potrebe dokazivanja udjela energije proizvedene iz pojedinih izvora energije krajnjim kupcima, uvodi se sustav jamstva podrijetla energije.

(2) Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu kojom će se detaljno urediti sustav jamstva podrijetla energije iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 11.

(1) Financiranje energetskih programa i projekata provodi se putem fonda kojim se financira energetska učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije.

(2) Osim putem fonda iz stavka 1. ovoga članka, energetski programi i projekti mogu se financirati i iz drugih izvora.

 

III. ENERGETSKA UČINKOVITOST I OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Članak 12.

(1) Učinkovito korištenje energije od interesa je za Republiku Hrvatsku.

(2) Učinkovito korištenje energije u proizvodnji, transportu, distribuciji i neposrednoj potrošnji uredit će se posebnim zakonom.

Članak 13.

(1) Korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije od interesa je za Republiku Hrvatsku.

(2) Ovlasti i odgovornosti za utvrđivanje i provođenje politike poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije, uvjeti i način proizvodnje i korištenja energije iz obnovljivih izvora energije na tržištu energije, financijski poticaj za korištenje obnovljivih izvora energije te druga pitanja vezana za korištenje obnovljivih izvora energije određuju se ovim Zakonom, posebnim zakonom kojim će se urediti korištenje obnovljivih izvora energije kao i ostalim zakonima.

(3) Povlašteni proizvođač koji je u sustavu poticaja ne može energiju proizvedenu u objektima za korištenje obnovljivih izvora energije isporučivati inozemnom tržištu.

(4) Energija proizvedena iz obnovljivih izvora u Republici Hrvatskoj obračunava se u bilanci obveza Republike Hrvatske prema međunarodnim ugovorima i obvezama Republike Hrvatske. Iznimka mogu biti energetski objekti u pograničnim područjima koji koriste zajednički hidropotencijal.

Članak 14.

(1) Posebnim zakonom može se osnovati nacionalna agencija za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije.

(2) Za potrebe praćenja i planiranja potrošnje energije, poticanja energetske učinkovitosti i razvoja obnovljivih izvora energije jedinice područne (regionalne) samouprave mogu na svom području osnovati pripadajuću regionalnu energetsku agenciju.

 

IV. OBAVLJANJE ENERGETSKIH DJELATNOSTI

Članak 15.

(1) Energetske djelatnosti, u smislu ovoga Zakona, jesu:

1. proizvodnja energije,

2. prijenos, odnosno transport energije,

3. skladištenje energije,

4. distribucija energije,

5. upravljanje energetskim objektima,

6. opskrba energijom,

7. trgovina energijom i

8. organiziranje tržišta energijom.

(2) Posebnim zakonima, koji uređuju pojedina tržišta energije, detaljno će se propisati pojedine energetske djelatnosti.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, energetske djelatnosti u dijelu tržišta nafte i naftnih derivata jesu:

1. proizvodnja naftnih derivata,

2. transport nafte naftovodima,

3. transport naftnih derivata produktovodima,

4. transport nafte, naftnih derivata i biogoriva cestovnim vozilom,

5. transport nafte, naftnih derivata i biogoriva željeznicom,

6. transport nafte, naftnih derivata i biogoriva plovnim putovima,

7. trgovina na veliko naftnim derivatima,

8. trgovina na malo naftnim derivatima,

9. skladištenje nafte i naftnih derivata,

10. skladištenje ukapljenog naftnog plina,

11. trgovina na veliko ukapljenim naftnim plinom i

12. trgovina na malo ukapljenim naftnim plinom.

Članak 16.

(1) Pravne i fizičke osobe mogu obavljati energetsku djelatnost samo na temelju rješenja kojim se dozvoljava obavljanje te djelatnosti (u daljnjem tekstu: dozvola).

(2) Dozvolu iz stavka 1. ovoga članka izdaje Agencija.

(3) Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedina tržišta energije, propisat će se energetske djelatnosti za čije obavljanje nije potrebna dozvola

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, energetske djelatnosti u dijelu tržišta nafte i naftnih derivata za čije obavljanje nije potrebna dozvola jesu:

1. transport nafte, naftnih derivata i biogoriva cestovnim vozilom,

2. transport nafte, naftnih derivata i biogoriva željeznicom,

3. transport nafte, naftnih derivata i biogoriva plovnim putovima,

4. trgovina na malo naftnim derivatima i

5. trgovina na malo ukapljenim naftnim plinom.

Članak 17.

(1) Dozvola se može izdati pravnoj i fizičkoj osobi:

1. ako je registrirana za obavljanje energetske djelatnosti,

2. koja je tehnički kvalificirana za obavljanje djelatnosti,

3. koja ima u radnom odnosu potreban broj stručno osposobljenih djelatnika za obavljanje djelatnosti,

4. koja raspolaže financijskim sredstvima potrebnim za obavljanje djelatnosti ili dokaže da ih može pribaviti,

5. kojoj nije oduzeta dozvola za obavljanje energetske djelatnosti za koju traži dozvolu u posljednjih pet godina koje prethode godini podnošenja zahtjeva,

6. čiji članovi uprave, odnosno druge njima odgovorne osobe u pravnoj osobi nisu bili u posljednjih pet godina pravomoćno osuđeni za kazneno djelo protiv gospodarstva, odnosno fizičkoj osobi koja u posljednje tri godine nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv gospodarstva.

(2) Uvjete iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka te razdoblje za koje se izdaje dozvola kao i oblik, sadržaj i način vođenja registra izdanih i oduzetih dozvola propisuje ministar pravilnikom, uz mišljenje Agencije.

(3) Protiv rješenja kojim se uskraćuje dozvola za obavljanje energetske djelatnosti može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Članak 18.

(1) Agencija može dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti, prije isteka njezinog važenja, rješenjem oduzeti:

1. privremeno, ako energetski subjekt:

– prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 17. stavka 1. točaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona ili

– ne obavlja energetsku djelatnosti za koju je ishodio dozvolu na način propisan zakonom i podzakonskim propisima ili

– u razdoblju od tri uzastopna mjeseca ne ispunjava pravodobno svoje obveze prema drugim energetskim subjektima, koji obavljaju svoju djelatnost kao javnu uslugu.

2. trajno, ako energetski subjekt ne otkloni nedostatak u roku određenom odlukom o privremenom oduzimanju dozvole ili ne otkloni nedostatke u radu u roku određenom rješenjem nadležnog inspektora.

(2) Osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti Agencija može, prije isteka njezinog važenja, rješenjem privremeno, odnosno trajno oduzeti ako nadležna inspekcija utvrdi sigurnosne nedostatke objekata, uređaja, mreže, odnosno sustava i o tome obavijesti Agenciju.

(3) Odlukom o privremenom oduzimanju dozvole određuje se rok u kojem energetski subjekt mora ukloniti nedostatke zbog kojih mu se privremeno oduzima dozvola.

(4) Agencija može, kada postoje razlozi za privremeno oduzimanje dozvole, odnosno kada postoje razlozi zbog kojih je dozvola privremeno oduzeta ili izrečena mjera zabrane rada energetskom subjektu, nakon pribavljanja mišljenja nadležne inspekcije, rješenjem dozvoliti privremeno obavljanje energetske djelatnosti kada je to nužno radi osiguranja redovite i sigurne opskrbe energijom kako bi se spriječile i/ili otklonile teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi te nastanak teških poremećaja u gospodarstvu, uz obvezu otklanjanja svih nedostataka, u kom slučaju će Agencija obustaviti izvršenje rješenja o privremenom oduzimanju dozvole, odnosno rješenja o zabrani rada energetskom subjektu.

(5) Posebnim zakonima koji uređuju pojedina tržišta energije mogu se propisati i drugi razlozi za oduzimanje dozvole.

(6) Protiv rješenja iz stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Članak 19.

(1) Kada je nužno osigurati redovitu i sigurnu opskrbu energijom, kako bi se spriječile ili otklonile veće štete u poslovanju pravnih osoba te u životu i radu fizičkih osoba, a osobito opasnost koja može nastati za život i zdravlje građana, Agencija može rješenjem naložiti energetskom subjektu kome je trajno oduzeta dozvola za obavljanje energetske djelatnosti ili je prestao obavljati energetsku djelatnost, da svoje objekte, uređaje, mrežu, odnosno sustav preda na upravljanje drugom energetskom subjektu u cilju nastavka obavljanja energetske djelatnosti.

(2) Prije donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka Agencija je dužna utvrditi sposobnost i interes drugog energetskog subjekta za nastavak obavljanja energetske djelatnosti energetskog subjekta kojemu je trajno oduzeta dozvola za obavljanje energetske djelatnosti ili koji je prestao obavljati energetsku djelatnost.

(3) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka Agencija može drugom energetskom subjektu naložiti obvezu upravljanja objektima, uređajima i mrežama, odnosno sustavima.

(4) Energetski subjekt koji preuzme djelatnost sukladno rješenju iz stavka 1. ovoga članka, dužan je u ime i za račun vlasnika dovesti objekt, uređaje, mrežu, odnosno sustav u uporabno stanje.

(5) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Članak 20.

(1) Zbog zadovoljavanja uvjeta za sigurnost i kvalitetu opskrbe i učinkovitijeg korištenja energije, kao i pouzdanog upravljanja, rukovanja energetskim postrojenjima i uređajima, radnici koji obavljaju određene poslove upravljanja i rukovanja energetskim postrojenjima i uređajima obvezni su imati položen stručni ispit.

(2) Pravilnikom o poslovima upravljanja i rukovanja energetskim postrojenjima i uređajima ministar propisuje radna mjesta i poslove na tim radnim mjestima za koja se mora polagati stručni ispit iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Pravilnik iz stavka 2. ovoga članka propisuje i detaljno uređuje radna mjesta i poslove na tim radnim mjestima, stručnu spremu, druge uvjete za obavljanje poslova na određenim radnim mjestima, stručno osposobljavanje, način provjere znanja, periodičnu provjeru znanja, ispitnu komisiju.

(4) Ministarstvo je nadležno za provedbu stručnih ispita.

(5) Ministar svojom odlukom određuje ispitnu komisiju za potrebe održavanja stručnih ispita iz stavka 1. ovoga članka.

 

V. TRŽIŠTE ENERGIJE I JAVNE USLUGE

Članak 21.

(1) Energetske djelatnosti utvrđene ovim Zakonom obavljaju se prema pravilima kojima se uređuju tržišni odnosi ili kao pružanje javnih usluga.

(2) Posebnim zakonima koji uređuju pojedina tržišta energije detaljno će se propisati energetske djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge.

Članak 22.

(1) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, može odlukom ovlastiti državna tijela ili pravne osobe koje su javni naručitelji u smislu propisa kojim se uređuje područje javne nabave kao središnja tijela za nabavu energije za potrebe institucija u vlasništvu Republike Hrvatske.

(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu odlukom ovlastiti državna tijela ili pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka, ili pravne osobe čiji su osnivači jedinice područne (regionalne) samouprave ili regionalne energetske agencije koje su javni naručitelji u smislu propisa kojim se uređuje područje javne nabave kao središnja tijela za nabavu energije za potrebe institucija u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(3) Ovlast iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne može se dati energetskim subjektima.

Članak 23.

(1) Kada energetski subjekt obavlja dvije ili više energetskih djelatnosti ili uz energetsku djelatnost obavlja i drugu djelatnost dužan je voditi poslovne knjige i sastavljati financijska izvješća za svaku energetsku djelatnost posebno i odvojeno od drugih djelatnosti, prema propisima o računovodstvu poduzetnika.

(2) Iznimno, odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na energetski subjekt koji za tarifne kupce obavlja energetsku djelatnost proizvodnje toplinske energije, energetsku djelatnost distribucije toplinske energije ili energetsku djelatnost opskrbe toplinskom energijom, u dijelu koji se odnosi na odvojeno vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje financijskih izvješća za te energetske djelatnosti, nego se za te energetske djelatnosti vode posebne poslovne knjige i sastavljaju financijska izvješća odvojeno od drugih djelatnosti.

(3) Način i postupak vođenja razdvojenog računovodstva utvrđuje Agencija odlukom.

Članak 24.

(1) Kada je operator prijenosnog/transportnog sustava organiziran u samostalnoj pravnoj osobi izvan strukture vertikalno integriranog subjekta pri čemu osoba ili osobe putem kojih se osigurava neovisnost operatora prijenosnog/transportnog sustava predstavljaju državno ili drugo javnopravno tijelo, dva različita javnopravna tijela koja ne može predstavljati ista osoba ili osobe kontroliraju operatora prijenosnog/transportnog sustava ili prijenosnu/transportnu mrežu s jedne strane te energetski subjekt koji obavlja neku od djelatnosti proizvodnje energije ili opskrbe energijom s druge strane.

(2) Neovisnost operatora prijenosnog/transportnog sustava iz stavka 1. ovoga članka osigurava se na način da osoba ili osobe putem kojih se osigurava neovisnost operatora prijenosnog/transportnog sustava ne mogu biti nadređene ili podređene osobi ili osobama koje izravno ili posredno kontroliraju energetski subjekt koji obavlja neku od djelatnosti proizvodnje energije ili opskrbe energijom.

(3) Državna ili druga javnopravna tijela koja predstavljaju osobe iz stavka 1. ovoga članka ne mogu biti nadređena jedno drugome.

(4) Jedno državno ili drugo javnopravno tijelo može istodobno imati kontrolu nad operatorom prijenosnog sustava i operatorom transportnog sustava iz stavka 1. ovoga članka kada je kontrolni odnos u pogledu neovisnosti operatora prijenosnog sustava i operatora transportnog sustava spram energetskih subjekata za proizvodnju energije i opskrbu energijom isti. Ako nisu ispunjeni uvjeti kontrolnog odnosa u pogledu neovisnosti operatora prijenosnog sustava i operatora transportnog sustava, tada se moraju primijeniti stavci 1. do 3. ovoga članka za državna ili druga javnopravna tijela, odnosno osobe koje sudjeluju u kontroli nad operatorom prijenosnog sustava i operatorom transportnog sustava.

Članak 25.

(1) Energetski subjekti koji proizvode električnu i/ili toplinsku energiju ili proizvode ili uvoze naftu i naftne derivate (osim tranzita) moraju formirati i obnavljati operativne rezerve.

(2) Način formiranja i određivanja količine operativnih rezervi, te prava i obveze obveznika operativnih rezervi u poslovanju operativnim rezervama propisuje ministar pravilnikom.

Članak 26.

(1) Vlada Republike Hrvatske, u slučaju poremećaja na domaćem tržištu zbog neočekivanog ili neprekidnog manjka energije, neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda ili tehnoloških katastrofa (krizne situacije), može propisati:

– mjere ograničenja trgovine pojedinim energentima i/ili energijom,

– posebne uvjete trgovine,

– mjere ograničenja izvoza ili uvoza energije,

– posebne uvjete za izvoz ili uvoz energije

– mjere obvezne proizvodnje energije,

– obvezu isporuke energije samo određenim kupcima,

– način i uvjete za formiranje cijena i nadzor nad cijenama,

– posebne uvjete obavljanja energetskih djelatnosti.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka su privremene i mogu trajati dok traju okolnosti zbog kojih su propisane, odnosno dok traju posljedice nastale zbog tih okolnosti. O poduzetim mjerama Ministarstvo je obvezno izvještavati nadležna tijela u skladu s obvezama koje proizlaze iz ratificiranih međunarodnih ugovora.

Članak 27.

(1) Za osiguranje pouzdane i sigurne opskrbe energijom nadležno je Ministarstvo.

(2) Obveze u cilju osiguranja sigurnosti opskrbe propisuju se posebnim propisima koji uređuju pojedina tržišta energije.

(3) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, koje je pribavilo mišljenje Agencije, jednom godišnje, do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu, daje i javno objavljuje izvješće o stanju sigurnosti opskrbe energijom i očekivanim potrebama za energijom koje sadrži:

– pogonsku sigurnost mreže,

– predviđanje bilance proizvodnje i potrošnje za iduće petogodišnje razdoblje,

– očekivano stanje sigurnosti opskrbe za idućih pet do petnaest godina od datuma izvješća,

– investicijske planove operatora prijenosnog sustava i drugih subjekata u prijenosnu mrežu/transportni sustav (za koje su takvi planovi poznati) za idućih pet ili više godina koje će obuhvatiti i izgradnju prekograničnih vodova,

– načela upravljanja zagušenjima u mreži, u skladu s međunarodnim pravilima,

– postojeće i planirane vodove prijenosne mreže/transportnog sustava,

– očekivani razvoj proizvodnje, opskrbe, prekograničnih razmjena i potrošnje, uzimajući u obzir mjere upravljanja potrošnjom i

– područne, nacionalne i europske ciljeve održivog razvoja, uključujući međunarodne projekte.

(4) Energetski subjekti koji obavljaju energetsku djelatnost proizvodnje energije, prijenosa, odnosno transporta energije, skladištenja energije, distribucije energije ili upravljanja energetskim objektima dužni su do 31. ožujka tekuće godine izraditi izvješća za proteklu godinu prema sadržaju iz stavka 3. ovoga članka te ih dostaviti Ministarstvu.

 

VI. CIJENE ENERGIJE

Članak 28.

Cijena energije za krajnje kupce sadrži:

– dio cijene koji se slobodno ugovara,

– dio cijene koji se regulira, a može biti određen primjenom tarifnog sustava,

– naknade i ostala davanja propisana posebnim propisima.

Članak 29.

(1) Tarifni sustav čine propisana metodologija i iznos tarifne stavke.

(2) Tarifni sustavi trebaju poticati mehanizme za poboljšanje energetske učinkovitosti i upravljanje potrošnjom, uključujući i povećano korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije.

(3) Metodologija iz stavka 1. ovoga članka temelji se na opravdanim troškovima poslovanja, održavanja, zamjene, izgradnje ili rekonstrukcije objekata i zaštite okoliša te mora osigurati odgovarajući povrat na razumno uložena sredstva, a može se zasnivati na metodi poticajne regulacije ili nekoj drugoj metodi ekonomske regulacije.

(4) Metodologija iz stavka 1. ovoga članka mora biti nepristrana i razvidna, a određuje ju Agencija.

(5) Tarifne stavke obuhvaćene su metodologijom, a određuju se prema vrsti energetske usluge, snazi/kapacitetu, količini, kvaliteti i drugim elementima vezanim za isporučenu energiju, a koje mogu biti različite ovisno o vrsti korisnika, razdoblju isporuke i sezonskoj ili dnevnoj dinamici isporuke.

(6) Tarifne stavke trebaju omogućiti obračun cijene energije za obračunsko razdoblje.

(7) Zahtjev za određivanje, odnosno promjenu iznosa tarifnih stavki podnosi Agenciji energetski subjekt, za obavljanje čije djelatnosti se primjenjuje metodologija iz stavka 1. ovoga članka.

(8) Agencija je dužna svoju odluku o odobrenju, odnosno odbijanju zahtjeva energetskog subjekta iz stavka 7. ovoga članka dostaviti energetskom subjektu u roku propisanom metodologijom iz stavka 1. ovoga članka.

(9) U slučaju odbijanja zahtjeva iz stavka 7. ovoga članka, Agencija će u odluci o odbijanju samostalno donijeti iznos tarifne stavke.

(10) Agencija može odlukom samostalno odrediti iznos tarifne stavke na temelju metodologije iz stavka 1. ovoga članka.

(11) Agencija je dužna javno objaviti iznos tarifne stavke donesene sukladno odluci iz stavka 8. i stavka 10. ovoga članka.

(12) Naknadu za organiziranje tržišta električne energije i za organiziranje tržišta plina prema prijedlogu operatora tržišta energije, a na temelju opravdanih troškova poslovanja, određuje Agencija.

(13) Primjenu tarifnih sustava i naknada nadzire Agencija.

Članak 30.

(1) Tarifne metodologije za energetske djelatnosti distribucije i prijenosa, odnosno transporta energije donosi Agencija.

(2) Tarifne metodologije za energetske djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom donosi Agencija.

(3) Tarifni sustav za proizvodnju električne i/ili toplinske energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije i proizvodnju biogoriva donosi Vlada Republike Hrvatske.

(4) Osim za energetske djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, Agencija donosi metodologiju za pojedinu energetsku djelatnost ako je to propisano posebnim zakonom.

Članak 31.

Cijena električne energije za kupce iz iste kategorije, u okviru univerzalne usluge jednaka je na području cijele Republike Hrvatske.

 

VII. UVJETI PRIKLJUČENJA I KORIŠTENJA MREŽE I OPSKRBE ENERGIJOM

Članak 32.

(1) Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra, a po pribavljenom mišljenju Agencije propisuje postupke izdavanja energetskih suglasnosti kojima se utvrđuju pojedinačni uvjeti priključenja na energetsku mrežu, te ugovorne odnose korisnika mreže i nadležnog energetskog subjekta u pogledu uvjeta i rokova priključenja.

(2) Akti za provođenje dokumenata prostornog uređenja te akti za građenje građevina izdaju se u skladu s uvjetima i rokovima priključenja na mrežu sadržanim u energetskoj suglasnosti.

Članak 33.

(1) Metodologiju utvrđivanja naknade za priključenje na mrežu/sustav novih i za povećanje priključne snage/kapaciteta postojećih energetskih subjekata i krajnjih kupaca donosi Agencija. Metodologija se temelji na objektivnim, razvidnim i nepristranim načelima te načelu ekonomičnosti izvedbe priključka.

(2) Naknada za priključenje na mrežu/sustav novih i za povećanje priključne snage/kapaciteta postojećih energetskih subjekata i krajnjih kupaca sastoji se od troška za stvaranje tehničkih uvjeta u mreži/sustavu i troška izvedbe priključka na mrežu.

(3) Naknada za priključenje iz stavka 2. ovoga članka predstavlja udio energetskog subjekta i krajnjeg kupca u financiranju izgradnje priključka i udio za stvaranje tehničkih uvjeta u mreži/sustavu. Operatori sustava imaju obvezu namjenskog utroška predmetnih sredstava od prikupljenih naknada u izgradnju priključka, stvaranje tehničkih uvjeta i razvoj mreže, a u skladu s metodologijom iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 34.

(1) Odluku o visini naknade za priključenje na mrežu/sustav i za povećanje priključne snage/kapaciteta utvrđenu metodologijom iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona donosi Agencija na temelju zahtjeva za određivanje, odnosno promjenu visine naknade za priključenje na mrežu/sustav i za povećanje priključne snage/kapaciteta ili samostalno.

(2) Primjenu metodologije iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona i propisanih naknada iz stavka 1. ovoga članka nadzire Agencija.

Članak 35.

(1) Agencija donosi opće uvjete opskrbe energijom koji su jedinstveni za sve energetske subjekte na području Republike Hrvatske.

(2) Opći uvjeti opskrbe energijom donose se zasebno za područje plina, električne energije i toplinarstva, sukladno zakonima kojima se uređuje obavljanje pojedinih energetskih djelatnosti, a mogu obuhvaćati i uvjete korištenja mreže.

(3) Energetski subjekti su obvezni primjenjivati opće uvjete sukladno svojoj energetskoj djelatnosti.

(4) Opskrbljivač donosi uvjete opskrbljivača koji moraju biti u skladu s općim uvjetima opskrbe.

(5) Uvjeti opskrbljivača iz stavka 4. ovoga članka moraju se javno objaviti.

Članak 36.

(1) Opskrbljivači moraju najmanje jednom godišnje obavijestiti krajnje kupce o podrijetlu električne energije kojom ih opskrbljuju.

(2) Metodologiju utvrđivanja podrijetla električne energije i način izvještavanja krajnjih kupaca donosi Agencija.

Članak 37.

Agencija donosi uvjete kvalitete opskrbe energijom.

Članak 38.

(1) Operator mreže/sustava utvrđuje tehničke zahtjeve i troškove uvođenja naprednih mjernih uređaja i sustava za njihovo umrežavanje te ih dostavlja Agenciji.

(2) Na temelju podataka iz stavka 1. ovoga članka Agencija provodi analizu troška i dobiti te pribavlja mišljenje predstavnika tijela za zaštitu potrošača za uvođenje naprednih mjernih uređaja za krajnje kupce.

(3) Ministar na temelju analize iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje odlukom plan i program mjera za uvođenje naprednih mjernih uređaja za krajnje kupce.

(4) Provođenje odluke iz stavka 3. ovoga članka nadzire Agencija.

(5) Prilikom korištenja naprednih mjernih uređaja nužno je prikupljati, obrađivati i koristiti mjerne podatke u skladu s propisima o zaštititi osobnih podataka.

 

VIII. KRAJNJI KUPCI POD POSEBNOM ZAŠTITOM

Članak 39.

(1) Krajnji kupci energije iz umreženih sustava u slučaju kriznih stanja, zbog sigurnosnih razloga, mogućeg ugrožavanja života i rada te socijalnih razloga mogu imati posebnu zaštitu (zaštićeni i ugroženi kupac).

(2) Vlada Republike Hrvatske utvrđuje uredbom kriterije za stjecanje statusa zaštićenog kupca i mjere zaštite u cilju pouzdane opskrbe zaštićenih kupaca.

(3) Status ugroženog kupca može imati krajnji kupac iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kroz obveznu javnu uslugu u okviru univerzalne usluge i/ili obveznu javnu uslugu opskrbe plinom i/ili uslugu opskrbe toplinskom energijom tarifnih kupaca, ako u kućanstvu takvog kupca žive osobe:

– kojima su tijela nadležna za socijalna pitanja utvrdila stanje ugroženog socijalnog statusa i potrebu za tim oblikom socijalne pomoći,

– kojima je utvrđen određeni stupanj invaliditeta, osobe s posebnim potrebama ili osobe lošeg zdravstvenog stanja kod kojih može nastupiti ugroženost života ili zdravlja zbog ograničenja ili obustave opskrbe energijom.

(4) Krajnji kupci iz kategorije kućanstva koji ispunjavaju uvjete siromaštva propisane posebnim propisima imaju pravo na socijalni minimum potrošnje energije određene uvjetima opskrbe u stanu/kući u kojoj žive, brojnosti obitelji, zdravstvenim stanjem članova obitelji i ekonomskom statusu obitelji.

(5) Ministarstvo u suradnji s ministarstvom nadležnim za socijalnu skrb daje prijedlog Vladi Republike Hrvatske za utvrđivanje kriterija za stjecanje statusa ugroženog kupca.

(6) Vlada Republike Hrvatske uredbom utvrđuje kriterije iz stavka 5. ovoga članka.

(7) Nadležno tijelo zaduženo za socijalnu skrb u upravnom postupku pojedinačnim aktom utvrđuje status ugroženog kupca te određuje razinu socijalne potpore ugroženom kupcu, odnosno vrstu i opseg prava koja mu pripadaju s obzirom na utvrđen status, način sudjelovanja u podmirenju troškova socijalnog minimuma potrošnje energije i drugo.

 

IX. PRISTUP OBJEKTIMA I POSEBNI UVJETI

Članak 40.

(1) Energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima.

(2) Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav.

(3) Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava.

(4) Pravne i fizičke osobe iz stavaka 2. i 3. ovoga članka imaju pravo na naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima.

Članak 41.

(1) Energetski subjekti i kupci energije dužni su tijekom građenja, obavljanja energetske djelatnosti i korištenja energije ispunjavati propisane zahtjeve i uvjete za sigurnost i kvalitetu opskrbe i korištenje energije.

(2) Energetski objekti, uključujući i opremu pod tlakom unutar energetskih objekata, postrojenja, vodovi i priključci na mrežu te postrojenja i instalacije kupaca moraju udovoljavati propisanim zahtjevima i uvjetima za sigurnu i kvalitetnu opskrbu i korištenje energije tijekom:

– projektiranja, proizvodnje opreme, građenja, ispitivanja i potvrđivanja sukladnosti, pokusnog rada i prvog stavljanja u uporabu,

– obavljanja energetske djelatnosti i korištenja energije, odnosno pogona i održavanja.

(3) Ministar pravilnikom propisuje tehničke propise, zahtjeve i uvjete za sigurnost i kvalitetu opskrbe i korištenje energije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka uz suglasnost ministra nadležnog za poslove graditeljstva, odnosno prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša, ministra nadležnog za poslove zdravstva, ravnatelja hrvatskog nacionalnog normirnog tijela i glavnog inspektora Državnog inspektorata.

Članak 42.

Građevine izgrađene bez građevinske dozvole ili drugoga odgovarajućeg akta na temelju kojega se može graditi građevina ne smiju se priključiti na mrežu, kao i građevine za koje je u tijeku postupak građevinske inspekcije koji se odnosi na obustavu građenja ili uklanjanja građevina prema posebnom zakonu.

Članak 43.

(1) Energetski subjekti u obavljanju svojih djelatnosti ne odgovaraju za štetu drugim energetskim subjektima i korisnicima usluga u slučaju nastanka više sile.

(2) Slučajevima više sile, u smislu ovoga Zakona, smatraju se svi događaji i okolnosti koji, da su i mogli biti predviđeni, ne bi mogli biti spriječeni i na koje se ne može utjecati, umanjiti ih, otkloniti ih ili ukinuti njihovo djelovanje. To su osobito:

– elementarne nepogode (potres, poplava, udar munje, oluja, suša, djelovanje leda i drugo),

– epidemije,

– eksplozije koje nisu posljedica nepravilnog i nepažljivog rukovanja i koje se nisu mogle predvidjeti, a nisu posljedica dotrajalosti materijala i opreme,

– rat, pobuna ili sabotaža,

– kibernetički/internetski napad,

– odluke Vlade Republike Hrvatske iz članka 26. ovoga Zakona, kao i svi drugi događaji i okolnosti za koje u slučaju dvojbe arbitraža odluči da se radi o višoj sili.

 

X. NADZOR

Članak 44.

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavljaju nadležni inspektori Državnog inspektorata i drugi nadležni inspektori prema posebnim propisima.

Članak 45.

Ako inspektori Državnog inspektorata ili drugi nadležni inspektori prema posebnim propisima pri obavljanju inspekcijskog nadzora utvrde da energetski subjekt ne obavlja energetsku djelatnost, a kupac energije ne koristi energiju u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, osim ovlaštenja prema općim propisima, imaju ovlaštenje rješenjem:

– narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka, uz određivanje roka za njihovo otklanjanje,

– zabraniti građenje energetskog objekta ako nije pribavljen akt na temelju kojeg se može graditi objekt,

– zabraniti obavljanje energetske djelatnosti ako nije pribavljena dozvola za obavljanje djelatnosti,

– narediti obustavu korištenja energetskog objekta, odnosno obustavu opskrbe energijom ili korištenje energije ako se oprema za energetske objekte ne proizvodi, a ti objekti ne grade, ne koriste ili ne održavaju po odobrenoj ili potvrđenoj dokumentaciji prema posebnim tehničkim ili drugim propisima, i ako zbog toga postoji neposredna opasnost za stabilnost i sigurnost energetskih objekata, zdravlje ili život ljudi ili sigurnost prometa ili susjednih građevina,

– narediti energetskom subjektu koji obavlja prijenos energije, odnosno distribuciju energije da isključi priključak građevine na energetsku mrežu koji je izveden suprotno odredbama članka 42. ovoga Zakona.

Članak 46.

(1) Inspektor Državnog inspektorata će rješenjem narediti otklanjanje nepravilnosti i odrediti primjereni rok za otklanjanje nepravilnosti ako utvrdi da:

– proizvodi nisu označeni oznakom energetske učinkovitosti ili je oznaka energetske učinkovitosti nepotpuna ili netočna,

– proizvodi nisu praćeni informacijskim listom ili je informacijski list nepotpun ili netočan,

– su proizvodi označeni nedopuštenim ili zavaravajućim oznakama (energetske učinkovitosti proizvoda),

– se u oglašavanju i u promidžbenim materijalima ne objavljuje razred energetske učinkovitosti,

– tehnička dokumentacija nije dostupna ili je nema ili je nepotpuna,

– u zadanom roku nije dostavio Ministarstvu podatke o ukupnim količinama stavljenim na tržište i na raspolaganje u Republici Hrvatskoj.

(2) Ako se utvrđene nepravilnosti iz stavka 1. ovoga članka ne otklone u određenom roku, inspektor će zabraniti stavljanje proizvoda na tržište i/ili raspolaganje, ograničiti stavljanje na tržište, odnosno narediti povlačenje proizvoda s tržišta.

 

XI. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 47.

(1) Tko se priključi na energetski sustav bez odobrenja energetskog subjekta, bez trošenja energije ili se trošenje energije ne može utvrditi, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna.

(2) Predmeti koji su uporabljeni za počinjenje prekršajnog djela iz stavka 1. ovoga članka bit će oduzeti.

Članak 48.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj energetski subjekt i jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave koji:

1. ne dostavi Ministarstvu podatke propisane pravilnikom o energetskoj bilanci iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona,

2. priključi građevinu na mrežu bez građevinske dozvole ili drugoga odgovarajućeg akta na temelju kojeg se može graditi građevina u sladu sa člankom 42. ovoga Zakona,

3. ne dopušta nadležnim tijelima obavljanje nadzora ili im ne pruža istinite podatke potrebne za obavljanje nadzora,

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 3.000,00 kuna.

Članak 49.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj energetski subjekt koji:

1. obavlja energetsku djelatnost bez dozvole za obavljanje energetske djelatnosti (članak 16. stavak 1.),

2. ukoliko obavlja više gospodarskih djelatnosti, a jedna ili više od njih su energetske djelatnosti, ako za te energetske djelatnosti ne vodi odvojeno poslovne knjige odnosno ne sastavlja financijska izvješća sukladno članku 23. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona,

3. ne formira ili ne obnavlja operativne rezerve (članak 25.),

4. cijenu energije koja se obračunava primjenom tarifne metodologije ne obračunava na način propisan člankom 29. stavcima 8., 9. i 10. ovoga Zakona,

5. energetsku djelatnost obavlja protivno općim uvjetima opskrbe energijom iz članka 35. ovoga Zakona,

6. ne obračunava i ne naplaćuje naknade iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona,

7. ne provodi tehničke propise, zahtjeve i uvjete iz članka 41. ovoga Zakona,

8. ne postupi prema rješenju inspektora iz članka 45. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba energetskog subjekta pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna.

(3) Uz kaznu za prekršaj može se energetskom subjektu koji je počinio više prekršaja ili u roku od godine dana ponavlja prekršaje iz stavka 1. ovoga članka izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja energetske djelatnosti do godine dana, a odgovornoj osobi energetskog subjekta izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja istih poslova do godinu dana.

Članak 50.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

1. obavlja energetsku djelatnost bez dozvole za obavljanje energetske djelatnosti (članak 16. stavak 1.),

2. ne provodi tehničke propise, zahtjeve i uvjete iz članka 41. ovoga Zakona,

3. ne postupi po izvršnom rješenju inspektora iz članka 45. ovoga Zakona,

4. na određenim poslovima zapošljava radnike koji nemaju položen stručni ispit (članak 20.),

5. ne postupi sukladno propisima koji reguliraju sustav jamstva podrijetla energije (članak 10.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna.

Članak 51.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

1. onemogući energetskom subjektu pristup na svoju nekretninu radi pregleda ili popravka objekata, uređaja, mreže ili sustava energetskog subjekta, ili sječe drveća i drugog raslinja (članak 40. stavak 2.),

2. onemogući isključenje mjernog uređaja ili drugog uređaja energetskog sustava (članak 40. stavak 3.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kuna.

Članak 52.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– proizvodi nisu označeni oznakom energetske učinkovitosti ili je oznaka energetske učinkovitosti nepotpuna ili netočna,

– proizvodi nisu praćeni informacijskim listom ili je informacijski list nepotpun ili netočan,

– su proizvodi označeni nedopuštenim ili zavaravajućim oznakama energetske učinkovitosti proizvoda,

– u oglašavanju i promidžbenim materijalima ne objavljuju propisane podatke potrošnje energije i/ili razred energetske učinkovitosti i sl.,

– tehnička dokumentacija je nedostupna, nepotpuna ili ne postoji,

– u zadanom roku nije dostavila Ministarstvu podatke o ukupnim količinama stavljenih proizvoda na tržište i/ili na raspolaganje u Republici Hrvatskoj.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 3.000,00 kuna.

 

XII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 53.

(1) Energetski subjekti koji obavljaju energetske djelatnosti za koje je prema odredbama ovoga Zakona potrebna dozvola moraju dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti pribaviti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Energetski subjekti koji imaju važeće dozvole izdane prema odredbama Zakona o energiji (»Narodne novine«, br. 68/01., 177/04., 76/07., 152/08. i 127/10.) koji prestaje važiti stupanjem na snagu ovoga Zakona imaju obvezu pribaviti dozvole najkasnije do isteka važeće dozvole.

Članak 54.

(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će provedbene propise iz članka 4. stavka 6., članka 10. stavka 2., članka 30. stavka 3., članka 32. stavka 1., članka 39. stavaka 2. i 6. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar će donijeti provedbene propise iz članka 9. stavka 6., članka 17. stavka 2., članka 20. stavka 2., članka 25. stavka 2. i članka 41. stavka 3. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu podzakonskih propisa iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Agencija će donijeti provedbeni propis iz članka 23. stavka 3. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Agencija će donijeti provedbene propise iz članka 30. stavaka 1., 2. i 4., članka 33. stavka 1., članka 35. stavka 1., članka 36. stavka 2. i članka 37. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu zakona kojima se uređuju pojedina tržišta energije.

Članak 55.

(1) Do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz članka 54. ovoga Zakona primjenjuju se podzakonski propisi kojima su uređena odnosna pitanja ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

(2) Sljedeći podzakonski propisi doneseni na temelju članka 12. stavka 5., članka 13. stavka 4. te članka 14. stavaka 2. i 3. Zakona o energiji (»Narodne novine«, br. 68/01., 177/04., 76/07., 152/08. i 127/10.) ostaju na snazi:

– Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (»Narodne novine« br. 88/12.)

– Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (»Narodne novine«, br. 63/12.)

– Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (»Narodne novine«, br. 33/07., 133/07., 155/08., 155/09., 8/11. i 144/11.),

– Pravilnik o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja (»Narodne novine«, br. 101/11.),

– Pravilnik o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih perilica posuđa (»Narodne novine«, br. 101/11.),

– Pravilnik o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih perilica rublja (»Narodne novine«, br. 101/11.),

– Pravilnik o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih rashladnih uređaja (»Narodne novine«, br. 101/11.),

– Pravilnik o označavanju energetske učinkovitosti televizora (»Narodne novine«, br. 101/11.),

– Pravilnik o iskazivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda, povezanih s energijom pomoću oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (»Narodne novine«, br. 101/11.),

do donošenja podzakonskih propisa sukladno propisima iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona kojim se uređuju posebna pitanja učinkovitog korištenja energije u proizvodnji, transportu i neposrednoj potrošnji, odnosno sukladno propisima iz članka 13. stavka 2. ovoga Zakona kojim se uređuju posebna pitanja korištenja obnovljivih izvora energije.

(3) Do donošenja reguliranih cijena, naknada i ostalih davanja sukladno ovom Zakonu primjenjuju se važeće regulirane cijene, naknade i ostala davanja.

Članak 56.

Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se i dovršiti prema odredbama Zakona o energiji (»Narodne novine«, br. 68/01., 177/04., 76/07., 152/08. i 127/10.).

Članak 57.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o energiji (»Narodne novine«, br. 68/01., 177/04., 76/07., 152/08. i 127/10.) osim članka 13. koji prestaje važiti danom stupanja na snagu posebnog zakona kojim će se urediti učinkovito korištenje energije u proizvodnji, transportu, distribuciji i neposrednoj potrošnji.

Članak 58.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 24. ovoga Zakona koji stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Klasa: 310-02/12-01/05

Zagreb, 19. listopada 2012.

HRVATSKI SABOR

 

 

 

Zakon o najmu stanova

ZAKON

O NAJMU STANOVA

 

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuju se prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana.

Članak 2.

Stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

Ostale prostorije u zgradi koje najmoprimac koristi, (garaže, praonica rublja, sušionica rublja i slično) mogu biti predmet ugovora o najmu stana, a za njihovo korištenje se plaća posebna naknada.

Članak 3.

(1) Ugovorom o najmu stana obvezuje se najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu.

(2) Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana.

(3) Uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim Zakonom stranke ugovaraju slobodno.

Članak 4.

(1) Ugovor o najmu stana sklapa se s jednom osobom a iznimno s oba bračna druga.

(2) Ugovor o najmu stana sklapa se u pisanom obliku.

Članak 5.

Ugovor o najmu stana sadrži osobito:

1. ugovorne strane,

2. opis stana, odnosno dijela stana koji se daje u najam,

3. visinu najamnine i način plaćanja,

4. vrstu troškova koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem i način na koji će se plaćati,

5. podatke o osobama koje će se zajedno s najmoprimcem koristiti stanom,

6. vrijeme trajanja najma,

7. odredbe o održavanju stana,

8. odredbe o uporabi zajedničkih prostorija, zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i zemljišta koje služi zgradi,

9. odredbe o primopredaji stana.

II. NAJAMNINE

Članak 6.

Najamnina koju za korištenje stanom plaća najmoprimac može biti:

- zaštićena najamnina,

- slobodno ugovorena najamnina.

Članak 7.

(1) Zaštićena najamnina je najamnina koja se određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

(2) Uvjeti i mjerila iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca.

(3) Zaštićena najamnina ne može biti niža od iznosa potrebnog za podmirenje troškova redovitog održavanja stambene zgrade, određenog posebnim propisom.

Članak 8.

Zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji:

- se koriste stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovnog stanja,

- se koriste stanom na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja,

- su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona,

- su određeni posebnim propisom.

Članak 9.

Slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje ovim Zakonom nije određeno plaćanje zaštićene najamnine.

Članak 10.

(1) Slobodno ugovorena najamnina iz ugovora o najmu stana sklopljenog na neodređeno vrijeme ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine. Nakon toga roka, svaka ugovorna strana može u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine.

(2) Pri izmjeni najamnine nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka, najamnina se može ugovoriti za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju, odnosno županiji za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji se daje u najam.

Članak 11.

(1) Podatke o visini prosječne najamnine prema odredbi članka 10. stavka 2. ovoga Zakona daje upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja, na temelju podataka iz popisa koji vodi o stanovima.

(2) Ako novopredložena najamnina prelazi iznos iz stavka 1. ovoga članka, najmoprimac ima pravo u roku od 30 dana od dana novopredložene visine najamnine putem suda zatražiti utvrđivanje njezine visine. Do donošenja odluke suda, najmoprimac plaća predujam najamnine u visini ugovorene najamnine.

III. OBVEZE NAJMODAVCA

Članak 12.

(1) Najmodavac predaje najmoprimcu stan u stanju pogodnom za stanovanje.

(2) Najmodavac i najmoprimac sastavljaju zapisnik kojim se utvrđuje stanje u kojem se stan nalazi u vrijeme predaje.

(3) Na odgovornost najmodavca glede nedostataka u stanu danom u najam, kao i za štetu nastalu zbog tih nedostataka, primjenjuju se propisi o obveznim odnosima.

Članak 13.

Najmodavac je dužan održavati stan koji se daje u najam u stanju pogodnom za stanovanje, u skladu s ugovorom o najmu.

IV. OBVEZE NAJMOPRIMCA

Članak 14.

(1) Najmoprimac je dužan koristiti se stanom na način da ga čuva od oštećenja.

(2) Najmoprimac ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim prostorijama i uređajima u zgradi bez prethodne pisane suglasnosti najmodavca.

(3) Najmoprimac je dužan obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade, koje je dužan snositi najmodavac.

Članak 15.

(1) Najmoprimac odgovara po općim propisima za štetu koju on ili korisnici stana prouzroče u stanu i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

(2) Za dužnu najamninu i naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka postoji zakonsko založno pravo najmodavca na unesenom pokućstvu i drugim pokretninama najmoprimca i članova njegova obiteljskog domaćinstva, koje mogu biti predmet ovrhe. Najmodavac može te pokretnine prilikom iseljenja najmoprimca zadržati dok ne bude plaćen dužni iznos najamnine odnosno naknade štete.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka za dužnu najamninu i počinjenu štetu solidarno s najmoprimcem odgovaraju i članovi njegova obiteljskog domaćinstva.

Članak 16.

Najmoprimac i drugi korisnici stana dužni su najmodavcu ili osobi koju najmodavac ovlasti dopustiti ulazak u stan u slučaju iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona te u svezi s kontrolom korištenja stana.

Članak 17.

Najmoprimac je dužan nakon prestanka najma predati stan najmodavcu u stanju u kojem ga je zaprimio uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovitim korištenjem stanom, osim ako su stranke drukčije ugovorile.

V. PRAVA NAJMOPRIMCA

Članak 18.

(1) Najmoprimac ima pravo uporabe zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade nužnih za korištenje stanom te pravo korištenja zemljišta koje služi zgradi.

(2) Najmoprimac ima pravo uporabe i drugih zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade, ako je to određeno ugovorom.

VI. PRESTANAK UGOVORA O NAJMU STANA

Članak 19.

(1) Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito:

1. ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem,

2. ako najmoprimac stan ili dio stana daje u podnajam, bez dopuštenja najmodavca,

3. ako najmoprimac ili drugi korisnici stana ometaju druge najmoprimce ili korisnike zgrade u mirnom korištenju stanom ili poslovnim prostorom,

4. ako se stanom koristi osoba koja nije navedena u ugovoru o najmu i to za vrijeme dulje od 30 dana bez dopuštenja najmodavca, osim u slučaju kad je riječ o bračnom drugu, potomku, roditelju, osobi koju je prema Zakonu dužan uzdržavati ili o osobi koja pruža najmoprimcu ili drugim korisnicima stana nužnu njegu i pomoć samo dok potreba za nužnu njegu i pomoć traje,

5. ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene.

(2) Najmodavac ne može najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana iako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz.

(3) Najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene iz stavka 2. ovog članka ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru, odnosno Zakonu.

Članak 20.

(1) Najmodavac može raskinuti ugovor o najmu stana ako:

- najmoprimac ili drugi korisnici zajedničkim prostorijama, uređajima i dijelovima zgrade svojom krivnjom nanose štetu koju u roku od 30 dana nisu otklonili,

- ako najmoprimac preinačuje stan, zajedničke prostorije i uređaje zgrade bez prethodne pismene suglasnosti najmodavca.

(2) Najmodavac raskida ugovor o najmu stana u pisanom obliku, s obrazloženjem i rokom iseljenja iz stana koji ne može biti kraći od 15 dana.

Članak 21.

(1) Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, ako u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje prema posebnim propisima dužan uzdržavati.

Članak 22.

(1) Najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno.

(2) Otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz članka 19. ovoga Zakona je tri mjeseca, a u slučaju iz članka 21. ovoga Zakona je šest mjeseci. Otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

(3) Ako najmoprimac odbije primiti pisani otkaz, otkazni rok počinje teći od dana kada je obavijest o otkazu predana na pošti.

(4) Ako se najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku, odnosno u roku koji je odredio najmodavac u slučaju iz članka 20. ovoga Zakona, najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca.

(5) Postupak prokrenut tužbom za iseljenje najmoprimca hitan je.

Članak 23.

Najmoprimac može otkazati ugovor o najmu stana sklopljen na neodređeno vrijeme, ali je o tome dužan izvijestiti najmodavca najmanje 3 mjeseca prije dana kada namjerava iseliti iz stana.

VII. SMRT, ODNOSNO PRESTANAK UGOVORNIH STRANA

Članak 24.

(1) U slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog sljednika.

(2) U slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu.

(3) O nastaloj promjeni iz stavka 2. ovoga članka najmoprimac ili osobe koje s njim stanuju dužne su obavijestiti najmodavca u roku od 30 dana od smrti ili iseljenja najmoprimca. U istom roku dužne su te osobe obavijestiti najmodavca ako ne žele produžiti ugovorni odnos.

(4) Ako osobe iz stavka 2. ovoga članka ne postignu sporazum o tome tko će preuzeti prava i obveze iz ugovora o najmu, protekom roka od 30 dana od smrti ili iseljenja najmoprimca, smatrat će se da stan koriste bez ugovora o najmu stana.

VIII. OBNOVA UGOVORA O NAJMU STANA NA ODREĐENO VRIJEME

Članak 25.

(1) Ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatrat će se prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.

(2) Ako najmodavac želi sklopiti ugovor o najmu stana za daljnje razdoblje, ali prema izmijenjenim uvjetima, dužan je o tome obavijestiti najmoprimca u roku i na način iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako najmoprimac u roku od 15 dana od primitka obavijesti iz stavka 2. ovoga članka ne prihvati ponudu, smatrat će se da ne želi sklopiti ugovor za daljnje razdoblje.

IX. POPIS UGOVORA O NAJMU STANA

Članak 26.

(1) Najmodavac je dužan ugovor o najmu stana kao i sve promjene glede visine najamnine dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba te nadležnoj poreznoj upravi.

(2) Upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja vodi popis stanova, najmodavaca, najmoprimaca i visine najamnine.

X. PRIVREMENO KORIŠTENJE STANA

Članak 27.

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se ako stan služi za privremeni smještaj (turisti, đaci i sl.), kao i za stanove koji se daju na korištenje u svezi s obavljanjem poslova najmodavca (službeni stan).

XI. PODNAJAM STANA ILI DIJELA STANA

Članak 28.

(1) Najmoprimac može dati u podnajam stan u cijelosti ili u dijelu, uz suglasnost najmodavca.

(2) Najmoprimac je dužan ugovor o podnajmu stana kao i sve promjene glede visine podnajamnine dostaviti poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu gdje se stan nalazi. Najmoprimac je dužan taj ugovor dostaviti i najmodavcu.

XII. KAZNENA ODREDBA

Članak 29.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj najmodavac koji ne postupi prema odredbi članka 26. stavka 1. ovoga Zakona.

XIII. PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 30.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca.

(3) Prava i obveze najmoprimca iz odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.

Članak 31.

(1) Vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

(2) Pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji:

- u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost,

- ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

Članak 32.

Vlasnik stana nije dužan sklopiti ugovor o najmu stana s osobom koja se kao najmoprimac koristi s dva stana. U tom će slučaju vlasnik stana, prema izboru najmoprimca, sklopiti ugovor o najmu stana pod uvjetima iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona samo za jedan stan.

Članak 33.

(1) Vlasnik stana dužan je obavijestiti najmoprimca iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona o svojem vlasništvu i o svojem prebivalištu, odnosno sjedištu u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac je dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom.

(3) Ako vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana najmoprimac će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor. Ti se postupci smatraju hitnim.

(4) Ako najmoprimac ne može utvrditi vlasnika stana smatrat će se da je vlasnik stana osoba koja je upisana u zemljišne knjige ili u knjigu položenih ugovora ili osoba kojoj je fond za gospodarenje stambenim zgradama uplaćivao amortizaciju za dotičan stan.

Članak 34.

(1) Do sklapanja ugovora o najmu stana, odnosno do donošenja odluke suda iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona ili do iseljenja iz stana korisnici stana dužni su plaćati naknadu u visini stanarine koju su za taj stan plaćali do stupanja na snagu ovoga Zakona i utvrđenu komunalnu naknadu.

(2) Naknada za korištenje stanom, smatra se predujmom najamnine.

Članak 35.

Zaštićeni najmoprimac dužan je najmodavcu uz zaštićenu najamninu plaćati komunalnu naknadu i ostale troškove u svezi sa stanovanjem, ako tako ugovore.

Članak 36.

Ako se zbog izmjene propisa iz članka 7. ovoga Zakona promijeni visina zaštićene najamnine, najmoprimac je dužan plaćati tu najamninu bez izmjene ugovora, a na temelju izračuna najmodavaca.

Članak 37.

(1) Osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), upisuje se u ugovor o najmu stana.

(2) Ako najmodavac smatra da ni jedna od osoba zatečenih u stanu na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nema pravni položaj nositelja stanarskog prava, te osobe mogu pokrenuti postupak pred sudom radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca.

Članak 38.

(1) U slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba.

(2) U slučaju spora, najmoprimca će odrediti najmodavac.

(3) Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je od najmodavca u roku od 60 dana od dana nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu.

(4) Najmodavac je dužan s osobom iz stavka 1. ovoga članka sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

Članak 39.

Ukinut.

Članak 40.

(1) Zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, iz razloga:

- propisanog u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona;

- ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a temeljem posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina.

(2) Ukinut.

(3) U slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, dužni su najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

(4) Najmodavac, odnosno jedinica lokalne samouprave ili Grad Zagreb, nisu dužni u slučaju iz stavka 2. i 3 . ovoga članka osigurati drugi odgovarajući stan najmoprimcu koji ima u vlasništvu useljivi odgovarajući stan na području općine ili grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje.

(5) Najmodavac koji je otkupio stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.), te njegovi pravni sljednici, ne mogu otkazati ugovor o najmu zaštićenom najmoprimcu iz razloga određenih u stavku 1. podstavcima 1. i 2. ovoga članka.

Članak 41.

Odgovarajućim stanom, u smislu ovoga Zakona, smatra se stan u istoj općini ili gradu veličine jedna osoba jedna soba, s time da broj soba ne može biti veći od broja soba u stanu iz kojeg se iseljava.

Članak 42.

Osobe koje su stekle pravo na kupnju stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.), ali zbog propisanih razloga to pravo nisu mogle ostvariti u propisanom roku, zadržavaju to pravo i kao najmoprimci do rokova određenih tim Zakonom.

Članak 43.

Najmodavac je dužan sklopiti ugovor o najmu stana iz članka 31. ovoga Zakona s osobom koja je stan otkupila prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) ako je taj ugovor o kupoprodaji stana raskinut ili poništen.

Članak 44.

(1) Najmodavac koji namjerava prodati stan dužan je preporučenim pismom ili podneskom preko suda taj stan ponuditi na prodaju zaštićenom najmoprimcu i priopćiti mu cijenu i uvjete prodaje.

(2) Ako zaštićeni najmoprimac u roku od 30 dana od dana kada je ponuda učinjena ne izjavi da ponudu prihvaća, najmodavac može stan prodati drugoj osobi, ali samo pod istim uvjetima ili za višu cijenu.

(3) Kada se prema ponuđenim uvjetima cijena ima u cjelini ili djelomično isplatiti u gotovu, izjava o prihvaćanju ponude može imati učinak samo ako zaštićeni najmoprimac kojem je ponuda učinjena položi u roku iz stavka 2. ovoga članka najmodavcu, kod nadležnog suda ili kod javnog bilježnika, cijeli iznos koji se prema ponudi ima isplatiti u gotovu.

Članak 45.

(1) Ako najmodavac proda stan, a zaštićenom najmoprimcu koji u tom stanu stanuje ne stavi ponudu u smislu odredbi članka 44. ovoga Zakona, zaštićeni najmoprimac može sudski zahtijevati da se prodaja poništi i da najmodavac njemu pod istim uvjetima proda taj stan.

(2) Tužba zbog povrede prava prvokupa može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je zaštićeni najmoprimac koji ima pravo prvokupa saznao za prodaju i uvjete prodaje.

(3) Tužba zbog povrede prava prvokupa ne može se podnijeti nakon isteka šest mjeseci od dana izvršnog prijenosa u zemljišnim knjigama.

(4) Zaštićeni najmoprimac dužan je u roku za podnošenje tužbe zbog povrede prava prvokupa položiti kod nadležnog suda ili javnog bilježnika iznose na ime kupovne cijene koji su prema sklopljenom ugovoru dospijeli za plaćanje do dana podnošenja tužbe.

Članak 46.

(1) Kad se jedan sustanar - zaštićeni najmoprimac trajno prestane koristiti dijelom stana, ostali sustanari - zaštićeni najmoprimci mogu se proširiti na ispražnjeni dio stana, uz suglasnost najmodavca.

(2) Ako se ne suglasi s proširenjem sustanara-najmoprimca, najmodavac može ispražnjeni dio stana koristiti za svoje potrebe. Vlasnik je dužan na zahtjev najmoprimca fizički odijeliti svoj dio stana koji koristi od preostalog dijela stana samo ako bi se useljenjem vlasnika bitno pogoršali uvjeti stanovanja sustanara najmoprimca.

(3) Najamnina za stan u kojem stanuju sustanari određuje se za cijeli stan, a sustanari plaćaju najamninu razmjerno površini stana kojom se koriste.

Članak 47.

(1) Osoba koja je stekla status podstanara zaštićenog prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu ovoga Zakona (zaštićeni podstanar) zadržava to pravo na određenom stanu, bez obzira na promjene najmoprimca, odnosno najmodavca.

(2) Zaštićenom podstanaru može se dati otkaz podnajma iz istih razloga zbog kojih se otkaz stana može dati najmoprimcu iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Zaštićeni podstanar plaća zaštićenu najamninu vlasnika stana, razmjerno površini dijela stana kojim se koristi.

(4) Prava zaštićenog podstanara neprenosiva su.

Članak 48.

(1) Osobe koje su primjenom odredbe članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) stekle pravo koristiti se stanom, imaju pravo taj stan otkupiti prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) ako nemaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan i ako je vlasnik tog stana otkupio drugi stan prema odredbama istog Zakona.

(2) Zahtjev za kupnju stana osoba iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vlasniku stana, odnosno njegovom pravnom sljedniku u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje ne otkupe stan stječu pravni položaj zaštićenog najmoprimca pod uvjetima pod kojima ta prava stječu ostali najmoprimci prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 49.

Odredbe članka 30. do 48. ovoga Zakona primjenjuju se i na stanove vraćene u vlasništvo prijašnjim vlasnicima prema odredbama posebnoga zakona, ako tim zakonom nije drukčije propisano.

XIV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 50.

(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će propise iz članka 7. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Upravni odjel jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba nadležan za poslove stanovanja ustrojit će popis iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 51.

Vlada Republike Hrvatske ili poglavarstva Grada Zagreba, općina ili gradova dužni su za stanove u svojem vlasništvu propisati uvjete i mjerila za davanje u najam tih stanova, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 52.

(1) Postupci pokrenuti prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema tom Zakonu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za iseljenje osoba iz članka 48. ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

(3) Presuda o iseljenju osoba koje se koriste stanovima u vlasništvu fizičkih osoba na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) neće se ovršiti dok vlasnik stana toj osobi ne osigura drugi odgovarajući stan na kojem će steći pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

(4) Osobe koje na temelju valjane pravne osnove koriste stan namijenjen za nadstojnika zgrade ne mogu se iseliti do donošenja posebnog propisa.

Članak 53.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje vrijediti Glava I., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X. i XI. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.)

Članak 54.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 370-01/96-01/01

Zagreb, 11. listopada 1996.

ZAKON

O NAJMU STANOVA

 

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuju se prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana.

Članak 2.

Stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

Ostale prostorije u zgradi koje najmoprimac koristi, (garaže, praonica rublja, sušionica rublja i slično) mogu biti predmet ugovora o najmu stana, a za njihovo korištenje se plaća posebna naknada.

Članak 3.

(1) Ugovorom o najmu stana obvezuje se najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu.

(2) Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana.

(3) Uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim Zakonom stranke ugovaraju slobodno.

Članak 4.

(1) Ugovor o najmu stana sklapa se s jednom osobom a iznimno s oba bračna druga.

(2) Ugovor o najmu stana sklapa se u pisanom obliku.

Članak 5.

Ugovor o najmu stana sadrži osobito:

1. ugovorne strane,

2. opis stana, odnosno dijela stana koji se daje u najam,

3. visinu najamnine i način plaćanja,

4. vrstu troškova koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem i način na koji će se plaćati,

5. podatke o osobama koje će se zajedno s najmoprimcem koristiti stanom,

6. vrijeme trajanja najma,

7. odredbe o održavanju stana,

8. odredbe o uporabi zajedničkih prostorija, zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i zemljišta koje služi zgradi,

9. odredbe o primopredaji stana.

II. NAJAMNINE

Članak 6.

Najamnina koju za korištenje stanom plaća najmoprimac može biti:

- zaštićena najamnina,

- slobodno ugovorena najamnina.

Članak 7.

(1) Zaštićena najamnina je najamnina koja se određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

(2) Uvjeti i mjerila iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca.

(3) Zaštićena najamnina ne može biti niža od iznosa potrebnog za podmirenje troškova redovitog održavanja stambene zgrade, određenog posebnim propisom.

Članak 8.

Zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji:

- se koriste stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovnog stanja,

- se koriste stanom na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja,

- su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona,

- su određeni posebnim propisom.

Članak 9.

Slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje ovim Zakonom nije određeno plaćanje zaštićene najamnine.

Članak 10.

(1) Slobodno ugovorena najamnina iz ugovora o najmu stana sklopljenog na neodređeno vrijeme ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine. Nakon toga roka, svaka ugovorna strana može u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine.

(2) Pri izmjeni najamnine nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka, najamnina se može ugovoriti za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju, odnosno županiji za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji se daje u najam.

Članak 11.

(1) Podatke o visini prosječne najamnine prema odredbi članka 10. stavka 2. ovoga Zakona daje upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja, na temelju podataka iz popisa koji vodi o stanovima.

(2) Ako novopredložena najamnina prelazi iznos iz stavka 1. ovoga članka, najmoprimac ima pravo u roku od 30 dana od dana novopredložene visine najamnine putem suda zatražiti utvrđivanje njezine visine. Do donošenja odluke suda, najmoprimac plaća predujam najamnine u visini ugovorene najamnine.

III. OBVEZE NAJMODAVCA

Članak 12.

(1) Najmodavac predaje najmoprimcu stan u stanju pogodnom za stanovanje.

(2) Najmodavac i najmoprimac sastavljaju zapisnik kojim se utvrđuje stanje u kojem se stan nalazi u vrijeme predaje.

(3) Na odgovornost najmodavca glede nedostataka u stanu danom u najam, kao i za štetu nastalu zbog tih nedostataka, primjenjuju se propisi o obveznim odnosima.

Članak 13.

Najmodavac je dužan održavati stan koji se daje u najam u stanju pogodnom za stanovanje, u skladu s ugovorom o najmu.

IV. OBVEZE NAJMOPRIMCA

Članak 14.

(1) Najmoprimac je dužan koristiti se stanom na način da ga čuva od oštećenja.

(2) Najmoprimac ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim prostorijama i uređajima u zgradi bez prethodne pisane suglasnosti najmodavca.

(3) Najmoprimac je dužan obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade, koje je dužan snositi najmodavac.

Članak 15.

(1) Najmoprimac odgovara po općim propisima za štetu koju on ili korisnici stana prouzroče u stanu i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

(2) Za dužnu najamninu i naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka postoji zakonsko založno pravo najmodavca na unesenom pokućstvu i drugim pokretninama najmoprimca i članova njegova obiteljskog domaćinstva, koje mogu biti predmet ovrhe. Najmodavac može te pokretnine prilikom iseljenja najmoprimca zadržati dok ne bude plaćen dužni iznos najamnine odnosno naknade štete.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka za dužnu najamninu i počinjenu štetu solidarno s najmoprimcem odgovaraju i članovi njegova obiteljskog domaćinstva.

Članak 16.

Najmoprimac i drugi korisnici stana dužni su najmodavcu ili osobi koju najmodavac ovlasti dopustiti ulazak u stan u slučaju iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona te u svezi s kontrolom korištenja stana.

Članak 17.

Najmoprimac je dužan nakon prestanka najma predati stan najmodavcu u stanju u kojem ga je zaprimio uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovitim korištenjem stanom, osim ako su stranke drukčije ugovorile.

V. PRAVA NAJMOPRIMCA

Članak 18.

(1) Najmoprimac ima pravo uporabe zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade nužnih za korištenje stanom te pravo korištenja zemljišta koje služi zgradi.

(2) Najmoprimac ima pravo uporabe i drugih zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade, ako je to određeno ugovorom.

VI. PRESTANAK UGOVORA O NAJMU STANA

Članak 19.

(1) Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito:

1. ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem,

2. ako najmoprimac stan ili dio stana daje u podnajam, bez dopuštenja najmodavca,

3. ako najmoprimac ili drugi korisnici stana ometaju druge najmoprimce ili korisnike zgrade u mirnom korištenju stanom ili poslovnim prostorom,

4. ako se stanom koristi osoba koja nije navedena u ugovoru o najmu i to za vrijeme dulje od 30 dana bez dopuštenja najmodavca, osim u slučaju kad je riječ o bračnom drugu, potomku, roditelju, osobi koju je prema Zakonu dužan uzdržavati ili o osobi koja pruža najmoprimcu ili drugim korisnicima stana nužnu njegu i pomoć samo dok potreba za nužnu njegu i pomoć traje,

5. ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene.

(2) Najmodavac ne može najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana iako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz.

(3) Najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene iz stavka 2. ovog članka ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru, odnosno Zakonu.

Članak 20.

(1) Najmodavac može raskinuti ugovor o najmu stana ako:

- najmoprimac ili drugi korisnici zajedničkim prostorijama, uređajima i dijelovima zgrade svojom krivnjom nanose štetu koju u roku od 30 dana nisu otklonili,

- ako najmoprimac preinačuje stan, zajedničke prostorije i uređaje zgrade bez prethodne pismene suglasnosti najmodavca.

(2) Najmodavac raskida ugovor o najmu stana u pisanom obliku, s obrazloženjem i rokom iseljenja iz stana koji ne može biti kraći od 15 dana.

Članak 21.

(1) Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, ako u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje prema posebnim propisima dužan uzdržavati.

Članak 22.

(1) Najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno.

(2) Otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz članka 19. ovoga Zakona je tri mjeseca, a u slučaju iz članka 21. ovoga Zakona je šest mjeseci. Otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

(3) Ako najmoprimac odbije primiti pisani otkaz, otkazni rok počinje teći od dana kada je obavijest o otkazu predana na pošti.

(4) Ako se najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku, odnosno u roku koji je odredio najmodavac u slučaju iz članka 20. ovoga Zakona, najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca.

(5) Postupak prokrenut tužbom za iseljenje najmoprimca hitan je.

Članak 23.

Najmoprimac može otkazati ugovor o najmu stana sklopljen na neodređeno vrijeme, ali je o tome dužan izvijestiti najmodavca najmanje 3 mjeseca prije dana kada namjerava iseliti iz stana.

VII. SMRT, ODNOSNO PRESTANAK UGOVORNIH STRANA

Članak 24.

(1) U slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog sljednika.

(2) U slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu.

(3) O nastaloj promjeni iz stavka 2. ovoga članka najmoprimac ili osobe koje s njim stanuju dužne su obavijestiti najmodavca u roku od 30 dana od smrti ili iseljenja najmoprimca. U istom roku dužne su te osobe obavijestiti najmodavca ako ne žele produžiti ugovorni odnos.

(4) Ako osobe iz stavka 2. ovoga članka ne postignu sporazum o tome tko će preuzeti prava i obveze iz ugovora o najmu, protekom roka od 30 dana od smrti ili iseljenja najmoprimca, smatrat će se da stan koriste bez ugovora o najmu stana.

VIII. OBNOVA UGOVORA O NAJMU STANA NA ODREĐENO VRIJEME

Članak 25.

(1) Ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatrat će se prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.

(2) Ako najmodavac želi sklopiti ugovor o najmu stana za daljnje razdoblje, ali prema izmijenjenim uvjetima, dužan je o tome obavijestiti najmoprimca u roku i na način iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako najmoprimac u roku od 15 dana od primitka obavijesti iz stavka 2. ovoga članka ne prihvati ponudu, smatrat će se da ne želi sklopiti ugovor za daljnje razdoblje.

IX. POPIS UGOVORA O NAJMU STANA

Članak 26.

(1) Najmodavac je dužan ugovor o najmu stana kao i sve promjene glede visine najamnine dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba te nadležnoj poreznoj upravi.

(2) Upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja vodi popis stanova, najmodavaca, najmoprimaca i visine najamnine.

X. PRIVREMENO KORIŠTENJE STANA

Članak 27.

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se ako stan služi za privremeni smještaj (turisti, đaci i sl.), kao i za stanove koji se daju na korištenje u svezi s obavljanjem poslova najmodavca (službeni stan).

XI. PODNAJAM STANA ILI DIJELA STANA

Članak 28.

(1) Najmoprimac može dati u podnajam stan u cijelosti ili u dijelu, uz suglasnost najmodavca.

(2) Najmoprimac je dužan ugovor o podnajmu stana kao i sve promjene glede visine podnajamnine dostaviti poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu gdje se stan nalazi. Najmoprimac je dužan taj ugovor dostaviti i najmodavcu.

XII. KAZNENA ODREDBA

Članak 29.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj najmodavac koji ne postupi prema odredbi članka 26. stavka 1. ovoga Zakona.

XIII. PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 30.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca.

(3) Prava i obveze najmoprimca iz odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.

Članak 31.

(1) Vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

(2) Pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji:

- u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost,

- ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

Članak 32.

Vlasnik stana nije dužan sklopiti ugovor o najmu stana s osobom koja se kao najmoprimac koristi s dva stana. U tom će slučaju vlasnik stana, prema izboru najmoprimca, sklopiti ugovor o najmu stana pod uvjetima iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona samo za jedan stan.

Članak 33.

(1) Vlasnik stana dužan je obavijestiti najmoprimca iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona o svojem vlasništvu i o svojem prebivalištu, odnosno sjedištu u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac je dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom.

(3) Ako vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana najmoprimac će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor. Ti se postupci smatraju hitnim.

(4) Ako najmoprimac ne može utvrditi vlasnika stana smatrat će se da je vlasnik stana osoba koja je upisana u zemljišne knjige ili u knjigu položenih ugovora ili osoba kojoj je fond za gospodarenje stambenim zgradama uplaćivao amortizaciju za dotičan stan.

Članak 34.

(1) Do sklapanja ugovora o najmu stana, odnosno do donošenja odluke suda iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona ili do iseljenja iz stana korisnici stana dužni su plaćati naknadu u visini stanarine koju su za taj stan plaćali do stupanja na snagu ovoga Zakona i utvrđenu komunalnu naknadu.

(2) Naknada za korištenje stanom, smatra se predujmom najamnine.

Članak 35.

Zaštićeni najmoprimac dužan je najmodavcu uz zaštićenu najamninu plaćati komunalnu naknadu i ostale troškove u svezi sa stanovanjem, ako tako ugovore.

Članak 36.

Ako se zbog izmjene propisa iz članka 7. ovoga Zakona promijeni visina zaštićene najamnine, najmoprimac je dužan plaćati tu najamninu bez izmjene ugovora, a na temelju izračuna najmodavaca.

Članak 37.

(1) Osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), upisuje se u ugovor o najmu stana.

(2) Ako najmodavac smatra da ni jedna od osoba zatečenih u stanu na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nema pravni položaj nositelja stanarskog prava, te osobe mogu pokrenuti postupak pred sudom radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca.

Članak 38.

(1) U slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba.

(2) U slučaju spora, najmoprimca će odrediti najmodavac.

(3) Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je od najmodavca u roku od 60 dana od dana nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu.

(4) Najmodavac je dužan s osobom iz stavka 1. ovoga članka sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

Članak 39.

Ukinut.

Članak 40.

(1) Zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, iz razloga:

- propisanog u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona;

- ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a temeljem posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina.

(2) Ukinut.

(3) U slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, dužni su najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

(4) Najmodavac, odnosno jedinica lokalne samouprave ili Grad Zagreb, nisu dužni u slučaju iz stavka 2. i 3 . ovoga članka osigurati drugi odgovarajući stan najmoprimcu koji ima u vlasništvu useljivi odgovarajući stan na području općine ili grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje.

(5) Najmodavac koji je otkupio stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.), te njegovi pravni sljednici, ne mogu otkazati ugovor o najmu zaštićenom najmoprimcu iz razloga određenih u stavku 1. podstavcima 1. i 2. ovoga članka.

Članak 41.

Odgovarajućim stanom, u smislu ovoga Zakona, smatra se stan u istoj općini ili gradu veličine jedna osoba jedna soba, s time da broj soba ne može biti veći od broja soba u stanu iz kojeg se iseljava.

Članak 42.

Osobe koje su stekle pravo na kupnju stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.), ali zbog propisanih razloga to pravo nisu mogle ostvariti u propisanom roku, zadržavaju to pravo i kao najmoprimci do rokova određenih tim Zakonom.

Članak 43.

Najmodavac je dužan sklopiti ugovor o najmu stana iz članka 31. ovoga Zakona s osobom koja je stan otkupila prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) ako je taj ugovor o kupoprodaji stana raskinut ili poništen.

Članak 44.

(1) Najmodavac koji namjerava prodati stan dužan je preporučenim pismom ili podneskom preko suda taj stan ponuditi na prodaju zaštićenom najmoprimcu i priopćiti mu cijenu i uvjete prodaje.

(2) Ako zaštićeni najmoprimac u roku od 30 dana od dana kada je ponuda učinjena ne izjavi da ponudu prihvaća, najmodavac može stan prodati drugoj osobi, ali samo pod istim uvjetima ili za višu cijenu.

(3) Kada se prema ponuđenim uvjetima cijena ima u cjelini ili djelomično isplatiti u gotovu, izjava o prihvaćanju ponude može imati učinak samo ako zaštićeni najmoprimac kojem je ponuda učinjena položi u roku iz stavka 2. ovoga članka najmodavcu, kod nadležnog suda ili kod javnog bilježnika, cijeli iznos koji se prema ponudi ima isplatiti u gotovu.

Članak 45.

(1) Ako najmodavac proda stan, a zaštićenom najmoprimcu koji u tom stanu stanuje ne stavi ponudu u smislu odredbi članka 44. ovoga Zakona, zaštićeni najmoprimac može sudski zahtijevati da se prodaja poništi i da najmodavac njemu pod istim uvjetima proda taj stan.

(2) Tužba zbog povrede prava prvokupa može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je zaštićeni najmoprimac koji ima pravo prvokupa saznao za prodaju i uvjete prodaje.

(3) Tužba zbog povrede prava prvokupa ne može se podnijeti nakon isteka šest mjeseci od dana izvršnog prijenosa u zemljišnim knjigama.

(4) Zaštićeni najmoprimac dužan je u roku za podnošenje tužbe zbog povrede prava prvokupa položiti kod nadležnog suda ili javnog bilježnika iznose na ime kupovne cijene koji su prema sklopljenom ugovoru dospijeli za plaćanje do dana podnošenja tužbe.

Članak 46.

(1) Kad se jedan sustanar - zaštićeni najmoprimac trajno prestane koristiti dijelom stana, ostali sustanari - zaštićeni najmoprimci mogu se proširiti na ispražnjeni dio stana, uz suglasnost najmodavca.

(2) Ako se ne suglasi s proširenjem sustanara-najmoprimca, najmodavac može ispražnjeni dio stana koristiti za svoje potrebe. Vlasnik je dužan na zahtjev najmoprimca fizički odijeliti svoj dio stana koji koristi od preostalog dijela stana samo ako bi se useljenjem vlasnika bitno pogoršali uvjeti stanovanja sustanara najmoprimca.

(3) Najamnina za stan u kojem stanuju sustanari određuje se za cijeli stan, a sustanari plaćaju najamninu razmjerno površini stana kojom se koriste.

Članak 47.

(1) Osoba koja je stekla status podstanara zaštićenog prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu ovoga Zakona (zaštićeni podstanar) zadržava to pravo na određenom stanu, bez obzira na promjene najmoprimca, odnosno najmodavca.

(2) Zaštićenom podstanaru može se dati otkaz podnajma iz istih razloga zbog kojih se otkaz stana može dati najmoprimcu iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Zaštićeni podstanar plaća zaštićenu najamninu vlasnika stana, razmjerno površini dijela stana kojim se koristi.

(4) Prava zaštićenog podstanara neprenosiva su.

Članak 48.

(1) Osobe koje su primjenom odredbe članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) stekle pravo koristiti se stanom, imaju pravo taj stan otkupiti prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) ako nemaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan i ako je vlasnik tog stana otkupio drugi stan prema odredbama istog Zakona.

(2) Zahtjev za kupnju stana osoba iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vlasniku stana, odnosno njegovom pravnom sljedniku u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje ne otkupe stan stječu pravni položaj zaštićenog najmoprimca pod uvjetima pod kojima ta prava stječu ostali najmoprimci prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 49.

Odredbe članka 30. do 48. ovoga Zakona primjenjuju se i na stanove vraćene u vlasništvo prijašnjim vlasnicima prema odredbama posebnoga zakona, ako tim zakonom nije drukčije propisano.

XIV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 50.

(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će propise iz članka 7. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Upravni odjel jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba nadležan za poslove stanovanja ustrojit će popis iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 51.

Vlada Republike Hrvatske ili poglavarstva Grada Zagreba, općina ili gradova dužni su za stanove u svojem vlasništvu propisati uvjete i mjerila za davanje u najam tih stanova, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 52.

(1) Postupci pokrenuti prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema tom Zakonu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za iseljenje osoba iz članka 48. ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

(3) Presuda o iseljenju osoba koje se koriste stanovima u vlasništvu fizičkih osoba na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) neće se ovršiti dok vlasnik stana toj osobi ne osigura drugi odgovarajući stan na kojem će steći pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

(4) Osobe koje na temelju valjane pravne osnove koriste stan namijenjen za nadstojnika zgrade ne mogu se iseliti do donošenja posebnog propisa.

Članak 53.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje vrijediti Glava I., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X. i XI. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.)

Članak 54.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 370-01/96-01/01

Zagreb, 11. listopada 1996.

Anketa USSGK

Jeste li zadovoljni radom svog predstavnika suvlasnika?

Grijanje

Solarni sustavi

 

  • za pripremu potrošne tople vode,
  • pomoć grijanju prostora i bazena

Solarni toplinski sustavi su izvori topline za grijanje i pripremu PTV-a koji kao osnovni izvor energije koriste toplinu dozračenu od Sunca.Osnovni sustavi za grijanje prostora mogu biti plinski , uljni ,peći na kruta goriva, dizalice topline ili električni kotlovi.

Grijanje na pelete

Grijanje na pelete daje vašem domu pravi prirodni ugođaj. Kroz prozirna vrata ložišta možete vidjeti prekrasan plamen. Jednostavan je za upotrebu, potpuno automatski program omogućuje vam jednostavno rukovanje i  podešavanje. Općenito, potrebna snaga za zagrijavanje 200m3 je oko 15kW, kapacitet grijanja s kvalitetnim peletima je 5,5 - 6kW (1kg).

Električna podna grijanja

Električna podna grijanja općenito nisu smatrana pogodnima za laminatne i drvene podove. Mnogi proizvođači preporučavali su samo vodeno podno grijanje kao jedinu mogučnost grijanja drvenih podova.

Mjerila toplinske energije

Glavni vodomjer

Interni vodomjer