Većina zgrada na području grada Osijeka po pitanju energetske učinkovitosti uglavnom je i te kako rastrošna, što i ne iznenađuje s obzirom na poznate uvjete građenja koji su vrijedili u vrijeme njihove gradnje.
Pokazuju to podatci koje smo dobili od nekoliko certifikatora koji su obavili nekoliko stotina pregleda zgrada i stanova izradivši za njih energetske iskaznice.

Energetski certifikat zapravo je jedini dokument koji sjedinjuje sve pokazatelje energetskih svojstava neke zgrade. Certifikat pokazuje kakva je kvaliteta...

izolacije njezine fasade i stolarije, koliko nepotrebno gubi energije i koliko će stanar u toj zgradi potrošiti energije za grijanje prostora, zagrijavanje vode, osvjetljavanje prostora...
Certificiranjem objekt se svrstava u energetski razred, vrlo sličan razredima u koje se već više godina svrstavaju različiti kućanski uređaji - A, B, C, D, E, F i G. Najštedljiviji su objekti svrstani u razred A+. Oni, osim što imaju najmanje gubitke energije, koriste i neki od alternativnih, obnovljivih izvora energije tako što na krovu primjerice imaju kolektore za zagrijavanje potrošne vode i proizvodnju električne energije ili toplinske pumpe za korištenje toplinske energije zemlje. Najrastrošniji su, jasno, objekti svrstani u razred G.
U Osijeku stambene zgrade u starijim naseljima, kao što je, primjerice, Vijenac Ivana Meštrovića, dio Bosutskog naselja ili Vijenac Ljube Babića, kao i dio zgrada na Jugu II, koje su građene od pune opeke, kaže nam Dražen Slunjski, jedan od prvih ovlaštenih certifikatora u Hrvatskoj, u najboljem su slučaju u energetskom D-razredu.

- Zgrade građene osamdesetih godina već su imale izolaciju, primjerice u zgradama na Sjenjaku rađeni su dvostruki zidovi između kojih je bila izolacija. Takve zgrade uglavnom su u C-kategoriji. Naravno, ovo bi bila neka vrlo gruba klasifikacija, jer ne treba zaboraviti da i unutar jedne zgrade stanovi mogu imati različite energetske razrede, napominje Slunjski.

Najveći dio stambenih jedinica u zgradama građenima prije sedamdesetih godina u nižim je energetskim razredima, praktički se svrstavaju sve do najlošije i najrastrošnije kategorije - G. Jasno, ako nisu obnovljene kvalitetnom stolarijom i fasadom s izolacijom.
U tvrtki Energetska učinkovitost d.o.o. kazali su nam kako je većina novih kuća koje su građene proteklih deset godina, pod uvjetom da su građene prema propisima, s demit-fasadom (izolacija i plastična stolarija s izostaklima), uglavnom C-kategorije. Ako te kuće imaju dobar položaj, primjerice da su okrenute prema jugu te da imaju nešto kvalitetniju izolaciju i stolariju, mogu biti svrstane i u B-kategoriju. Kuće s A i A+ kategorijom su doista izuzetci i u gradu ih je samo nekoliko.

U višestambenim zgradama svaki je stan zapravo priča za sebe, jer u kojem će biti razredu ovisi o mnogo čimbenika, smještaju stana, kvaliteti stolarije... U novijim zgradama uglavnom su stanovi u C ili, u najboljem slučaju, B-kategoriji. Zanimljivi su, gotovo i nevjerojatni primjeri stanova u pojedinim starim zgradama koji završe u B-razredu, premda na fasadi nemaju ni centimetra stiropora. Kako je to moguće ispričao nam je certifikator iz tvrtke Energetska učinkovitost: “Riječ je o malom stanu koji je smješten u sredini zgrade, što znači da je sa svih strana okružen drugim stanovima. Osim toga, ima vrlo malu površinu vanjskog zida i ako je s kvalitetnom stolarijom, taj stan može biti svrstan u B-kategoriju. Već susjedni stan, što je gotovo bizarno, može imati znatno lošiji energetski razred.”


Za energetski neučinkovite zgrade - potpore

Energetski certifikat, koji nakon izdavanja vrijedi deset godina, vlasnici ishode za svoje stanove, kuće ili poslovne prostore u prvom redu zbog njihove prodaje, jer su pri prodaji dužni potencijalnom kupcu dati informaciju o energetskim svojstvima nekretnine. No, energetski certifikat ili dokument koji pokazuje u koji se energetski razred svrstava neka kuća ili stan neophodan je i kao polazište za ulaganje u povećanje energetske učinkovitosti te kuće ili stana. Pri tome vlasnik nekretnine može računati i na različite financijske potpore ili kredit s nižom kamatnom stopom ako želi ulagati u postavljanje nove fasade s kvalitetnom izolacijom ili zamjene stolarije onom koja ima visoka termoizolacijska svojstva.

Nečasni poslovi

Kao i u svim drugim poslovima, tako se i kod certificiranja zgrada pojavljuju osobe koje taj posao provode na nečastan način, tako da, primjerice, određuju kategoriju objekta ne na osnovi stvarnih podataka, nego tako da zadovolje želje svoga klijenta. U javnosti se pojavljuju i priče o vrlo “lakom poslu” provedbe certificiranja tako što se samo prepišu podatci od nekih zgrada u kojima je proveden postupak certificiranja. No, u pravilu takvi lažni podatci bivaju otkriveni prije ili kasnije, što će vlasniku ili vlasnicima zgrade samo nanijeti štetu. Popis ovlaštenih certifikatora, valja još jednom podsjetiti, nalazi se na internetskim stranicama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja (www.mgipu.hr/doc/Graditeljstvo/Registar_certifikatora.htm).

Kako prijeći u viši razred

Najveći utjecaj na određivanje energetskog razreda neke zgrade ima njegova toplinska izolacija, pojašnjava nam Goran Fabijančić, certifikator u osječkom Centru energije. Pri tome on napominje kako, primjerice, sustav grijanja ne utječe na energetski razred objekta. “Da bi neka zgrada prešla u viši razred, prvenstveno su potrebna ulaganja u postavljanje izolacije. U prvom redu važna je izolacija vanjskih zidova - danas se u pravilu postavlja recimo najčešće stiropor od bar deset centimetara debljine. Nadalje, iznimno je važna stolarija, a sada je na tržištu lako dostupna stolarija s troslojnim termoizolirajućim staklom, punjenim plinom. Također se gubici topline mogu značajno smanjiti izolacijom stropnog dijela zgrade, odnosno tavanskog prostora i krova”, navodi primjere Fabijančić.



Izvor: Glas Slavonije

• Pret
• Sljedeće