Energija

Energetska učinkovitost


Energetska učinkovitost u zgradama za stanovanje i poticanje primjene obnovljivih izvora energije mogu promijeniti odnose energetskih potreba Republike Hrvatske, a to je u izravnoj vezi sa smanjenjem zagađenja okoliša u kojemu živimo.

Toplinska energija

Toplinska energija prelazi s jednog objekta na drugi zbog razlike u temperaturi. Toplina se prenosi na tri osnovna načina: kondukcijom, konvekcijom i zračenjem. 

Električna energija

Ovisnost čovječanstva o električnoj energiji svakim danom je sve vidljivija.  Električna energija nedvojbeno je najvažniji oblik energije koji čovječanstvo koristi jer se relativno jednostavno transportira i što je najvažnije – jednostavno se može pretvoriti u ostale korisne oblike energije poput kinetičke i toplinske energije.

Pitam se, pitam ....

Što ako upravitelj ode u stečaj?

Zgrade nemaju svoj OIB (porezni broj) pa je novac pričuve zbog toga na računu upravitelja.  U "Novom listu" je objavljen zanimljiv članak o evengtualnim posljedicama u slučaju da upravitelj ode u stečaj. Poznato je da je novac pričuve vezan za OIB upravitelja, što automatski zanči da je novac na njegovom računu.

Zajedno smo jači !

S pričuvom od tri kune ne možete pošteno ni prati stubište niti mijenjati žarulje, a kamoli unaprijediti zgradu

Obnova nakon potresa, novi Zakon o upravljanju zgrada, energetska obnova zgrada i kuća. Tri su to iznimno važne teme o kojima smo razgovarali sa Željkom Uhlirom, državnim tajnikom u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u emisiji ZGRADOnačelnik na PoslovniFM-u.

U kojoj je fazi obnova nakon potresa?

Nakon određenih organizacijskih problema, dvije izmjene zakona ipak sada možemo reći da se stječu preduvjeti za jednu ozbiljnu obnovu. Ogroman je to posao pogotovo kad se zna da je zaprimljeno 19.600 zahtjeva. Veliki dio nekonstrukcijske obnove već je odrađen, riječ je o tisućama. 

Višestambene zgrade u centru Zagreba, kulturno povijesna zona, više suvlasnika i donošenje odluka nije jednostavno, ali sada se konačno krenulo na jedan kvalitetniji način. Trebalo je kod nas u Ministarstvu posložiti naša tijela jer je moralo doći do određenih organizacijskih promjena. Konačno, i Fond za obnovu nakon potresa je raspisao natječaj za obnovu oko 700 zgrada, odnosno za provjere 700 projekata u tehničkoj financijskoj kontroli.

Što suvlasnici sami mogu napraviti da ubrzaju obnovu? Je li rješenje samoobnova?

Znam da mnogi zagovaraju samoobnovu, no moje mišljenje, nakon 30 godina iskustva i bavljenja svim mogućim obnovama u Hrvatskoj, je da samoobnova nije idealna. Građani nisu vični tom poslu. Kada tražite od laika da sami vode obnovu višestambene zgrade koja je oštećena u potresu, da ugovaraju izvođače, podizvođače, da se bave tim poslom, to ne može biti dobro niti uspješno.

Ali tu su i upravitelji zgrada koji bi trebali imati određeno znanje.

Imamo problem s najvećim upraviteljem u Zagrebu koji upravlja sa 170.000 stanova, odnosno 11.000 zgrada. Nažalost Gradsko stambeno je potkapacitirano za taj posao. Oni su takav posao mogli obavljati u normalnim, redovnim uvjetima. U uvjetima elementarne nepogode koja se dogodila, kada je gotovo svaka zgrada u užem centru pogođena potresom i treba obnovu, kada svi zovu i svi traže postupanje upravitelja, naprosto broj referenata nije dovoljan. Dakle, oni nemaju kapaciteta da bi mogli kvalitetno i sustavno pomoći suvlasnicima u tome.

I financije su iznimno veliki problem. Kako to premostiti?

Zadnje izmjene zakona su napravile jedan iskorak u tom dijelu, odnosno da se omogući onima koji su proaktivni i koji smatraju da mogu sami izgurati obnovu, da s ministarstvima i Fondom dogovore i dobiju odluku o pravu na isplate tijekom obnove. Ugovore se radovi i po mjesečnim obračunskim situacijama, umjesto da se plaća kreditom može se raditi isplata preko fonda. Naravno, za tako nešto dokumentacija mora biti pregledana, mora proći tehničku financijsku kontrolu jer ipak su to državni novci.

Trenutna regulativa zgrada

Regulativa je takva kakvu je država, odnosno zakonodavac zamislio 90-ih godina. Ključan je Zakon o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine i u sebi sadržavao jedne prijelazne odredbe, prijelaznu glavu koja se bavila upravljanjem zgrada.

Tada je bilo zamišljeno da se donese ipak kakav takav zakonski okviri i on je sadržan u dijelu prijelaznih odredbi. Ta je regulativa do sada uspijevala, ima nekakvu sudsku praksu i općenito praksu poslovanja. Međutim, već dosta vremena postoji pritisak da se omogući da se zgrade bolje kvalitetnije i održavaju, da se s njima bolje kvalitetnije upravlja.

Stoga je 2018. godine Ministarstvo graditeljstva pristupilo tom poslu, da napravimo jedan poseban zakon koji bi regulirao samo to područje - upravljanje i održavanje zgrada. Malo bi razradio ono što se u praksi pokazalo da nije dovoljno dobro razrađeno, neke elemente bismo drugačije kvalitetnije uredili i pojednostavili postupke.

Radi se o tome da se postupci pojednostave, da se postigne to da suvlasnici u zgradama lakše donose odluke o održavanju i upravljanju svojih zgrada i da postignemo veću propulzivnost. Dakle da se više zgrada odlučuje na bolje održavanje, da se zgrade uređuju i da se u njih počne ulagati.

Koje su ključne odrednice, promjene u odnosu na sadašnju regulativu?

Dužan sam javnosti dati obrazloženje zašto još od 2018. taj zakon nije donesen. Nije razlog u tome da uprava sporo i loše radi svoj posao, ne treba četiri godine vremena za jedan relativno po obimu skroman i jednostavan zakon. Naprosto, događao se niz okolnosti. Ministarstvo je od tada promijenilo tri ministra, tri uprave Ministarstva su se izmijenile. I svaki puta to znači ponovno uvođenje nove garniture uprave Ministarstva u problematiku, prioritete, gašenje požara onoga što je u tom trenutku aktualno i treba rješavati.

Namjera je pojednostaviti procese. Procese odlučivanja. Maksimalno se ide na broj 50+1 posto u donošenju odluka kako bi se postigla jedna propulzivnost, kako bi se pokrenulo to uspavano tržište održavanja zgrada, kako bismo konačno mogli ulagati u zgrade, podizati kredite, ulagati u svoju imovinu i tako učiniti zgrade kvalitetnijima za stanovanje, ljepšima za okoliš, ali i sigurnijima, ne samo za one koji i njima žive, nego i za prolaznike.

Ono što smo isto tako dodali, što nam se činilo bitnim, a do sada je izostalo, je jače povezivanje sa zakonima odnosno propisima iz područja gradnje. Zakon o gradnji sadrži zahtjeve za građevine koje moraju ispunjavati sedam temeljnih zahtjeva. I na to je nadovezan Pravilnik o održavanju građevina.

To i sada zapravo veže zgrade.

Ali nije bilo izrijekom dotaknuto u sustavu upravljanja zgradama. Sad mi pozivamo, prozivamo direktno postupanje po postojećim pravilnicima i Zakon o gradnji kako bi naši upravitelji imali zakonsku osnovu kada rade godišnje planove. To je bitno. Dakle, kada se rade godišnji i višegodišnji planovi da se naslanjaju na propise izgradnje i kako bi se onda zgrade postepeno obnavljale, odnosno da bi se popunjavale praznine koje sada postoje. Puno zgrada, posebno starih, nemaju niti minimalne protupožarne uvjete, nemaju vatrogasne aparate po stubištima. Netko mora to sve organizirati, napraviti financijske planove da se kroz pričuvu to regulira.

Sada se kroz ovakvu zakonsku normu direktno upućuje da se mora primjenjivati i pravilnik o održavanju građevina. To će ujedno postati i obaveza, nadam se i upravitelja, da kada rade godišnje programe održavanja da iz toga proizlazi visina pričuve. I da to onda postaje obaveza. Sada i imamo situaciju da upravitelj može napraviti izvrstan program održavanja i upravljanja, međutim suvlasnici to odbiju prihvatiti.

Koji je onda instrument da se zgrade održavaju?

Za sada je težnja u većini zgrada u Hrvatskoj da se plaća minimalna pričuva. Maksimalni prosjek pričuve, koliko mi je poznato je oko 3,00 kune po metru četvornom.

Dakle s 3,00 kune po metru kvadratnom ne možete pošteno ni prati stubište niti mijenjati žarulje, a kamoli provoditi unapređenja sustava.

Hoće li se tih famoznih 51 posto primjenjivati na svaku odluku u zgradi ili će morati ostati jedan segment gdje ipak odluku donose svi?

Ubrzavat ćemo ono što smatramo da doprinosi kvaliteti života onih koji se tamo nalaze i onih u neposrednoj blizini. Sve ostalo što predstavlja nekakvu nadgradnju, a koja se tiče vlasničkih prava, a to znači otuđenje dijela zgrade, nadogradnja zgrade, prigradnja zgrade, takav tip upravljanja ipak će tražiti stopostotnu većinu. Dakle suvlasnici imaju svoja vlasnička prava i treba ih zadržati u onoj mjeri u kojoj oni mogu ili gubiti svoj udio ili ga povećavati.

Trenutna regulativa zgrada

Regulativa je takva kakvu je država, odnosno zakonodavac zamislio 90-ih godina. Ključan je Zakon o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine i u sebi sadržavao jedne prijelazne odredbe, prijelaznu glavu koja se bavila upravljanjem zgrada.

Tada je bilo zamišljeno da se donese ipak kakav takav zakonski okviri i on je sadržan u dijelu prijelaznih odredbi. Ta je regulativa do sada uspijevala, ima nekakvu sudsku praksu i općenito praksu poslovanja. Međutim, već dosta vremena postoji pritisak da se omogući da se zgrade bolje kvalitetnije i održavaju, da se s njima bolje kvalitetnije upravlja.

Stoga je 2018. godine Ministarstvo graditeljstva pristupilo tom poslu, da napravimo jedan poseban zakon koji bi regulirao samo to područje - upravljanje i održavanje zgrada. Malo bi razradio ono što se u praksi pokazalo da nije dovoljno dobro razrađeno, neke elemente bismo drugačije kvalitetnije uredili i pojednostavili postupke.

Radi se o tome da se postupci pojednostave, da se postigne to da suvlasnici u zgradama lakše donose odluke o održavanju i upravljanju svojih zgrada i da postignemo veću propulzivnost. Dakle da se više zgrada odlučuje na bolje održavanje, da se zgrade uređuju i da se u njih počne ulagati.

Koje su ključne odrednice, promjene u odnosu na sadašnju regulativu?

Dužan sam javnosti dati obrazloženje zašto još od 2018. taj zakon nije donesen. Nije razlog u tome da uprava sporo i loše radi svoj posao, ne treba četiri godine vremena za jedan relativno po obimu skroman i jednostavan zakon. Naprosto, događao se niz okolnosti. Ministarstvo je od tada promijenilo tri ministra, tri uprave Ministarstva su se izmijenile. I svaki puta to znači ponovno uvođenje nove garniture uprave Ministarstva u problematiku, prioritete, gašenje požara onoga što je u tom trenutku aktualno i treba rješavati.

Namjera je pojednostaviti procese. Procese odlučivanja. Maksimalno se ide na broj 50+1 posto u donošenju odluka kako bi se postigla jedna propulzivnost, kako bi se pokrenulo to uspavano tržište održavanja zgrada, kako bismo konačno mogli ulagati u zgrade, podizati kredite, ulagati u svoju imovinu i tako učiniti zgrade kvalitetnijima za stanovanje, ljepšima za okoliš, ali i sigurnijima, ne samo za one koji i njima žive, nego i za prolaznike.

Ono što smo isto tako dodali, što nam se činilo bitnim, a do sada je izostalo, je jače povezivanje sa zakonima odnosno propisima iz područja gradnje. Zakon o gradnji sadrži zahtjeve za građevine koje moraju ispunjavati sedam temeljnih zahtjeva. I na to je nadovezan Pravilnik o održavanju građevina.

To i sada zapravo veže zgrade.

Ali nije bilo izrijekom dotaknuto u sustavu upravljanja zgradama. Sad mi pozivamo, prozivamo direktno postupanje po postojećim pravilnicima i Zakon o gradnji kako bi naši upravitelji imali zakonsku osnovu kada rade godišnje planove. To je bitno. Dakle, kada se rade godišnji i višegodišnji planovi da se naslanjaju na propise izgradnje i kako bi se onda zgrade postepeno obnavljale, odnosno da bi se popunjavale praznine koje sada postoje. Puno zgrada, posebno starih, nemaju niti minimalne protupožarne uvjete, nemaju vatrogasne aparate po stubištima. Netko mora to sve organizirati, napraviti financijske planove da se kroz pričuvu to regulira.

Sada se kroz ovakvu zakonsku normu direktno upućuje da se mora primjenjivati i pravilnik o održavanju građevina. To će ujedno postati i obaveza, nadam se i upravitelja, da kada rade godišnje programe održavanja da iz toga proizlazi visina pričuve. I da to onda postaje obaveza. Sada i imamo situaciju da upravitelj može napraviti izvrstan program održavanja i upravljanja, međutim suvlasnici to odbiju prihvatiti.

Koji je onda instrument da se zgrade održavaju?

Za sada je težnja u većini zgrada u Hrvatskoj da se plaća minimalna pričuva. Maksimalni prosjek pričuve, koliko mi je poznato je oko 3,00 kune po metru četvornom.

Dakle s 3,00 kune po metru kvadratnom ne možete pošteno ni prati stubište niti mijenjati žarulje, a kamoli provoditi unapređenja sustava.

Hoće li se tih famoznih 51 posto primjenjivati na svaku odluku u zgradi ili će morati ostati jedan segment gdje ipak odluku donose svi?

Ubrzavat ćemo ono što smatramo da doprinosi kvaliteti života onih koji se tamo nalaze i onih u neposrednoj blizini. Sve ostalo što predstavlja nekakvu nadgradnju, a koja se tiče vlasničkih prava, a to znači otuđenje dijela zgrade, nadogradnja zgrade, prigradnja zgrade, takav tip upravljanja ipak će tražiti stopostotnu većinu. Dakle suvlasnici imaju svoja vlasnička prava i treba ih zadržati u onoj mjeri u kojoj oni mogu ili gubiti svoj udio ili ga povećavati.

Zgradonačelnik

 

Anketa USSGK

Jeste li zadovoljni radom svog predstavnika suvlasnika?

Grijanje

Solarni sustavi

 

  • za pripremu potrošne tople vode,
  • pomoć grijanju prostora i bazena

Solarni toplinski sustavi su izvori topline za grijanje i pripremu PTV-a koji kao osnovni izvor energije koriste toplinu dozračenu od Sunca.Osnovni sustavi za grijanje prostora mogu biti plinski , uljni ,peći na kruta goriva, dizalice topline ili električni kotlovi.

Grijanje na pelete

Grijanje na pelete daje vašem domu pravi prirodni ugođaj. Kroz prozirna vrata ložišta možete vidjeti prekrasan plamen. Jednostavan je za upotrebu, potpuno automatski program omogućuje vam jednostavno rukovanje i  podešavanje. Općenito, potrebna snaga za zagrijavanje 200m3 je oko 15kW, kapacitet grijanja s kvalitetnim peletima je 5,5 - 6kW (1kg).

Električna podna grijanja

Električna podna grijanja općenito nisu smatrana pogodnima za laminatne i drvene podove. Mnogi proizvođači preporučavali su samo vodeno podno grijanje kao jedinu mogučnost grijanja drvenih podova.

Mjerila toplinske energije

Glavni vodomjer

Interni vodomjer