Izraz “susjed iz pakla” dobio je posve novu dimenziju u Stepinčevoj ulici. Dva puna desetljeća stanari ulaza broj 81 svakodnevno trpe maltretiranje obitelji iz prizemlja. Posljednjih je mjeseci, nažalost, sve to eskaliralo do te mjere da se ljudi boje većeg zla.

Naime, stan broj jedan, pokraj čijih vrata baš svaki stanar mora proći, krije obitelj koja je disfunkcionalna, jedan posve drugačiji, paralelni svijet. Uspjeli su zastrašiti, obeshrabriti, uništiti sve oko sebe. Katica V., njezina kći Branka V. i unuk Šime V., zvani Luli, dobri su znanci kako policije, tako i Centra za socijalnu skrb, a u cijeloj priči i oni su bespomoćni... Bespomoćni smo... Katica je nerijetko žrtva obiteljskog nasilja, Branka je žrtva alkohola, a Šime, premda je u kasnim dvadesetima, još uvijek je na mentalnoj razini djeteta i uz to vrlo agresivan. - Dokle ide naša bespomoćnost, dokazuje vam činjenica da kada naša susjeda pijana usred noći na stubištu pjeva, urla, psuje ili lupa po našim vratima, to uopće ne držimo spektakularnim, navikli smo, kazuje nam tužno Miroslava Franjičević. - Došli su neki novi momenti, sada svako jutro zatječemo svoja ulazna vrata zalivena urinom, s mukom nam govori Ružica Koncani. Teško je, zapravo, prenijeti na papir sve što smo čuli i vidjeli u Stepinčevoj. Stanari pronalaze vrećice s ljudskim izmetom po svojim poštanskim sandučićima, tragove izmeta zatječemo i po vanjskim zidovima zgrade, ali i onim unutrašnjim, u portunu, na hodniku... - Koliko mi čistimo naš portun... Nemate vi pojma, teško o svemu progovara Snježana Čepulo. - Osim urina i izmeta, zrakom lete i kosti, ostaci objeda, staklenke, limenke, nabraja nam Mira Kokeza. U ožujku ove godine susjedi su pozvali policiju u pomoć jer su se iz “paklenoga stana” čuli pozivi u pomoć. “Ubit će me, ubit će me, ajme meni!” vikala je Katica V. Policija se odazvala pozivu, situacija se primirila neko vrijeme, a Centar za socijalnu skrb naručio je štićenike Reto centra da očiste stan u prizemlju i odvezu otpad... Tri prepuna kamiona. Stanari su mislili kako su odahnuli, no zalud. Sve se nastavilo istim tempom. - Želimo sudskim putem tražiti iseljenje ove obitelji iz našeg susjedstva, kazuje nam Vinka Gavranić. - Gledajte, oni ne samo da nas ugrožavaju, niti da nam se djeca boje ići sama iz stana, već realno oni ruše vrijednost naše imovine, naše nekretnine, jasno će Ivana Spahija. Smrad i buka A uza sve to – smrad, o kakav smrad vlada portunom. A tek buka! Lupa se po zidovima, po stropu, jutrom oko četiri zvoni se po stanovima, susjed Luli uokolo šeta noseći kuhinjski nož... - Samo nas vozaju, zovemo policiju, zovemo Hitnu, zovemo Centar, a sve ostaje isto, zaključuje Miroslava Franjičević. I stvarno, policija u ovom slučaju reagira, kako nam rekoše u Odjelu za informiranje Policijske uprave splitsko-dalmatinske, permanentno, svakodnevno, duži niz godina, ponekad i više puta dnevno... - Privedemo ih sucu, pošaljemo izvješće Općinskom državnom odvjetništvu, uvijek reagiramo na poziv, kazuju nam “plavci”. Svega su se, baš poput susjeda, nagledali... Razgovarali smo i s Antom Bjaževićem, ravnateljem Centra za socijalnu skrb Split. Centar nemoćan, možda likari mogu šta učinit - Upoznat sam sa situacijom, poduzeli smo sve živo što smo mogli, veli Bjažević. - Nažalost, sada je na medicinarima da kažu svoje, osobno ću se angažirati da se odvedu na liječenje, a mi ćemo skrbiti o ostalima, kaže nam ravnatelj Centra. Dok smo se opraštali od stanara Stepinčeve 81, prema nama je poletjela prazna plastična boca. - Dobro ste prošli, pronalaze u svom tom urnebesu razloga za smijeh susjedi i naglašavaju: - Ovoj obitelji treba pomoć! Mi više ne možemo i ne znamo, pomozite im! Metak u sandučiću Jedna od susjeda je pronašla u poštanskom sandučiću prije neki dan metak iz kalašnjikova. Zvala je policiju, naravno, no oni je, tvrdi nam, nisu shvatili ozbiljno. Luli je užga koltrine Zapalio je Šime V., zvani Luli, jednom i zavjese koje je susjeda stavila na balkon da se suše... Srećom, uočili su to na vrijeme. Drugom prilikom je potpalio smeće u svom stanu i hladno se išetao iz zgrade. I tada su susjedi “nanjušili” nepriliku u posljednji tren. Bravarica Branka Zgrada u Stepinčevoj ima i podrumske prostorije. Bez obzira koliko puta se mijenjale brave, Branka V. uvijek pronađe način kako ih provaliti. U podrumu je situacija puno gora nego na hodniku... Užas i veliki troškovi Nevjerojatni su troškovi koje stanari Stepinčeve imaju iz mjeseca u mjesec. Redom su to računi za popravak stubišne rasvjete, vanjske rasvjete, izmjene stakala na ulaznim vratima portuna, popravak zvonaca na ulazima, popravak senzora vanjskog svjetla... Kako poprave (i plate) jedno, tako na red dođe drugo. Cilo lito zatvorene ponistre Baš cijela zgrada ovo je ljeto provela zatvorenih prozora, skriveni iza roleta. Ne smiju otvoriti prozor jer nikada ne znaju što će im i kada doletjeti u stan.

Izvor: Slobodna Dalmacija

• Pret
• Sljedeće