U proteklih dvadesetak godina, najveći dio zgrada je očuvan najviše zahvaljujući policama osiguranja. I nakon proteklih dvadeset godina od početka privatizacije stambenih zgrada,  kod mnogih suvlasnika svijest nije dostigla razinu o obavezama  koje su preuzeli.  Zgrade su svakim danom sve starije. Vrijeme , erozija i nemar...

za posljedicu imaju razne štetne događaje. Pucanje vodovodnih cijevi, kvarovi na dizalima,  štete na drugim zajedničkim dijelovima se najčešće rješavaju  preko polica osiguranja.

Ipak , nije to pravilo u svim situacijama.

 U posljednje vrijeme se povećava broj štetnih događaja, pa su  i osiguravajuće kuće krenule u rigrozniji nadzor  i izvide po prijavama  šteta.  Sve više je evidentiranih slučajeva gdje je zbog dotrajalosti djela infrastrukture  nastupila šteta. Osiguravatelji više ne prihvaćaju pokrivanje takvih posljedica.

Sve više dolazimo do spoznaje da je u zgrade nužno ulaganje u obnovu infrastrukture i ostalih zajedničkih dijelova zgrada.

Međutim i dalje je nužno kvalitetno osiguranje. Glavnu ulogu u zaključivanju police osiguranja ima upravitelj. Njegova je obveza da pronađe najkvalitetnije osiguravajuće kuće, pod najpovoljnijim uvjetima i sa adekvatnim opsegom pokrića štetnih događaja. Suvlasnici imaju pravo odabira ponuđenih riješena o čemu mogu donositi i odluke.

Često je prisutna situacija da suvlasnici  ne znaju  što zapravo donosi polica osiguranja. Primjećujemo da je to najviše posljedica nezainteresiranosti ili osiguranje smatraju kao teret. 

Ima slučajeva gdje suvlasnici ostanu iznenađeni činjenicom da im polica osiguranja ne pokriva štetu. Tek data vide da imaju jeftinu policu   koja ima ograničeni opseg pokrića šteta. 

Koliko vrijedi polica osiguranja znaju najbolje oni koji su imali sreću u nesreći  jer im je stan izgorio u požaru. Da nema police osiguranja, preostao bi im život na ulici. 

Pripremio:M.J.

• Pret
• Sljedeće